Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

Karlovac

Poslovni broj: Pr-154/2024-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu, po sucu toga suda Vesni Gračan, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja MG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Anti Pecirepu, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Republike Hrvatske – Ministarstva obrane, OIB:66486182714, Zagreb, Sarajevska 7, zastupano po nadležnom Općinskom državnom odvjetništvu, Građansko-upravni odjel, radi radnog spora – naknade štete, nakon zaključene glavne i javne rasprave, održane 4. ožujka 2026. u nazočnosti punom. tužitelja IG, odvjetničkog vježbenika u Odvjetničkom uredu Ante Pecirepa, odvjetnika iz Zagreba, te zz. tuženika CG, zamjenice u Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu, po objavi 16. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj - za Ministarstvo obrane da tužitelju DG isplati neto iznos od 1.487,64 EUR (slovima: tisuću četiristo osamdeset sedam eura i šezdeset četiri centa) zajedno sa zateznim kamatama, po kamatnoj stopi sukladno članku 29. stavku 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i Uredba 156/22) propisanoj za ostale odnose koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01.08.2015. godine koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućom:

- na iznos od 45,12 EUR od 15.02.2020. godine

- na iznos od 45,12 EUR od 15.03.2020. godine

- na iznos od 45,12 EUR od 15.04.2020. godine

- na iznos od 45,12 EUR od 15.05.2020. godine

- na iznos od 45,12 EUR od 15.06.2020. godine

- na iznos od 45,12 EUR od 15.07.2020. godine

- na iznos od 45,76 EUR od 15.08.2020. godine

- na iznos od 45,76 EUR od 15.09.2020. godine

- na iznos od 45,76 EUR od 15.10.2020. godine

- na iznos od 45,76 EUR od 15.11.2020. godine

- na iznos od 45,76 EUR od 15.12.2020. godine

- na iznos od 45,76 EUR od 15.01.2021. godine

- na iznos od 46,02 EUR od 15.02.2021. godine

- na iznos od 46,02 EUR od 15.03.2021. godine

- na iznos od 46,02 EUR od 15.04.2021. godine

- na iznos od 46,02 EUR od 15.05.2021. godine

- na iznos od 46,02 EUR od 15.06.2021. godine

- na iznos od 46,02 EUR od 15.07.2021. godine

- na iznos od 47,16 EUR od 15.08.2021. godine

- na iznos od 47,16 EUR od 15.09.2021. godine

- na iznos od 47,16 EUR od 15.10.2021. godine

- na iznos od 47,16 EUR od 15.11.2021. godine

- na iznos od 47,16 EUR od 15.12.2021. godine

- na iznos od 47,16 EUR od 15.01.2022. godine

- na iznos od 48,21 EUR od 15.02.2022. godine

- na iznos od 48,21 EUR od 15.03.2022. godine

- na iznos od 48,21 EUR od 15.04.2022. godine

- na iznos od 48,21 EUR od 15.05.2022. godine

- na iznos od 48,21 EUR od 15.06.2022. godine

- na iznos od 48,21 EUR od 15.07.2022. godine

- na iznos od 45,56 EUR od 15.08.2022. godine

- na iznos od 45,56 EUR od 15.09.2022. godine

- na iznos od 45,56 EUR od 15.10.2022. godine

- na iznos od 45,56 EUR od 15.11.2022. godine

- na iznos od 45,56 EUR od 15.12.2022. godine

- na iznos od 45,56 EUR od 15.01.2023. godine

- na iznos od 48,00 EUR od 15.02.2022. godine

- na iznos od 48,00 EUR od 15.03.2023. godine

- na iznos od 48,00 EUR od 15.04.2023. godine

- na iznos od 48,00 EUR od 15.05.2023. godine

- na iznos od 48,00 EUR od 15.06.2023. godine

- na iznos od 48,00 EUR od 15.07.2023. godine

- na iznos od 56,52 EUR od 15.08.2023. godine

- na iznos od 56,52 EUR od 15.09.2023. godine

- na iznos od 56,52 EUR od 15.10.2023. godine

- na iznos od 56,52 EUR od 15.11.2023. godine

- na iznos od 56,52 EUR od 15.12.2023. godine pa sve do isplate,

kao i naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.562,50 eura sa zakonskom zateznom kamatom po stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i Uredba 156/22) po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena počev od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, a sve to isplatom na žiro-račun punomoćnika tužitelja Ante Pecirepa, odvjetnika u Zagrebu, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je sve do umirovljenja 01.prosinca 2020. bio zaposlenik kod tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Hrvatske kopnene vojske, sa sjedištem zapovjedništva u Karlovcu i tvrdi da mu za vrijeme rada nisu uredno plaćani dodaci na plaću, radi čega je sudskom odlukom naloženu tuženiku da mu isplati neisplaćene dodatke na plaću. Međutim, kako dalje navodi, prilikom izračuna mirovinske osnovice nisu u zbroj ostvarenih plaća i obračun vrijednosnih bodova, temeljem kojeg se utvrđuje mirovinska osnovica, uvršteni iznosi dodataka na plaću iz priložene sudske presude, pa je mirovinska osnovica i time tako utvrđena mirovina bila manja od one koju bi ostvario da su mu utuženi dodaci na plaću pravovremeno obračunati i uplaćeni. Nastavno dodaje da je dana 22.11.2023. godine podnio zahtjev zahtjev za obnovu postupka nadležnoj službi HZMO- a radi donošenja novog rješenja o visini mirovine u kojem bi se trebali obračunati iznosi iz navedenih sudskih odluka i novih podataka o plaći . Također iznosi da mu temeljem čl. 134. Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21, 119/22), pripada pravo na uvećanu mirovinu tek od prvog dana idućeg mjeseca nakon donošenja rješenja u obnovljenom postupku, pa je razvidno da mu je od umirovljenja do podnošenja id. zahtjeva za obnovu postupka, odnosno do donošenja tog novog rješenja u obnovljenom postupku isplaćivan manji iznos mirovine od iznosa koji bi mu pripadao, jer dakle u ranijem obračunu mirovine nisu ušle osnovice plaće a time i mirovinske osnovice kao i iznosi utvrđeni citiranim sudskim odlukama. Stoga je zbog ne uplata utuženih a potom i dosuđenih dodataka na plaću te pripadajućih poreza, prireza i doprinosa, kao i zbog nedostavljanja odgovarajućih obrazaca nadležnom HZMO-u o tome, tužitelj oštećen za navedeni iznos razlike između ostvarene visine mirovine i visine mirovine koju bi ostvario da mu je tuženik pravovremeno isplatio dugovane neto iznose te pripadajuće poreze, prireze i doprinose na takve neto iznose i da je tuženik o tome pravovremeno dostavio odgovarajuće obrasce nadležnom HZMO od dana umirovljenja 01.01.2020. godine pa do dana 01.12.2023. godine, kao prvog dana idućeg mjeseca nakon dana podnošenja zahtjeva za obnovu postupku, slijedom čega tužitelj potražuje u ovom postupku naknadu štete u vidu manje isplaćene mirovine u navedenom utuženom razdoblju. Napominje da se sukladno čl. 186.a Zakona o parničnom postupku obratio tuženiku radi mirnog rješenja spora, ali nije udovoljeno njegovu zahtjevu, pa prvenstveno predlaže donijeti rješenje kojim će se naložiti tuženiku da dostavi podatke o visini uplate neto iznosa i pripadajućih poreza, doprinosa i prireza po naprijed navedenim sudskim odlukama, kao i izračun mjesečnih neto razlika mirovine kako već pobliže navodi u tužbi, te da se potom nakon provedenog postupka donese presuda kojom će mu se dosuditi neisplaćena razlika mirovine. Naime, u tužbi predlaže naložiti tuženiku da mu isplati neutvrđeni neto iznos prema pribavljenim podacima zajedno sa zakonskom zateznom kamatom i troškovima parničnog postupka također sa zakonskom zateznom kamatom.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbeni zahtjev kojim dakle tužitelj potražuje predmetnu isplatu neutvrđenog neto iznosa s osnove manje isplaćene razlike mirovine zbog neuvrštavanja u obračun dodataka na plaću dosuđenih u presudama kako već pobliže navodi u odgovoru na tužbu. Pri tom prvenstveno ističe prigovor zastare potraživanja temeljem odredbe članka 230. stavka 1. ZOO-a prema kojem tražbina takve naknade štete zastarijeva za tri godine otkad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila te je stavkom 2. istog članka propisano da takva tražbina u svakom slučaju zastarijeva za pet godina otkad je šteta nastala. Naime, navedeni propis se primjenjuje jer je člankom 111. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 64/23.) propisano da je poslodavac dužan naknaditi štetu radniku po općim propisima obveznog prava, ako radnik pretrpi kakvu štetu na radu ili u svezi s radom. Nastavno iznosi da se u konkretnom slučaju tužiteljevo saznanje za štetu poklapa s donošenjem presude, odnosno s isplatom mirovine s time da je znao kako je tuženik kao poslodavac obveznik obračuna doprinosa i prema tome pretpostavljeni štetnik, pa u tom smislu smatra da je neosnovano tužiteljevo potraživanje naknade štete za posljednjih četiri godine navodi da bi obzirom na odredbu članka 230. stavka 1. ZOO- a zastara nastupila nakon tri godine. S tim u vezi poziva se na pravno shvaćanje izneseno u presudi Vrhovnog suda RH broj Rev 748/2022-2 od 7. lipnja 2023. Nadalje iznosi da se prema odredbi članka 134. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21., 119/22.), ako se nakon donošenja rješenja protiv kojega nema redovitoga pravnog lijeka u upravnom postupku, sazna za nove činjenice ili se nađe, odnosno stekne mogućnost da se upotrijebe novi dokazi koji bi sami ili u vezi s već izvedenim ili upotrijebljenim dokazima mogli dovesti do drugačijeg rješenja (da su te činjenice, odnosno dokazi bili izneseni ili upotrijebljeni u prijašnjem postupku), može iznimno od uvjeta i rokova iz Zakona o općem upravnom postupku obnoviti postupak iz mirovinskog osiguranja. Id. postupak će se obnoviti na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti s time da je tužitelj je u mirovini od 1. siječnja 2020., a u smislu navedene odredbe tek je 22. studenog 2023. podnio zahtjev temeljem predmetne presude, pa drži da je i sam doprinio nastanku štete. Naime, navodi da još uvijek navedenom upravnom postupku nije doneseno rješenje pa ističe i prigovor preuranjenosti tužbenog zahtjeva. U svakom slučaju, a slijedom navedenog, tuženik predlaže odbaciti tužbeni zahtjev tužitelja kao preuranjen, te podredno isti odbiti kao neosnovan uz prijedlog da se njemu naknadi trošak parničnog troška sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude pa do isplate.

3. Radi utvrđenja činjenica i pravilne ocjene činjeničnog stanja sud je izvršio uvid u zahtjev za mirno rješenje spora na listu 4-5 spisa, Odluku o rasporedu Ministarstva obrane Republike Hrvatske ( MORH-a), Oružane snage RH, Hrvatska kopnena vojska 0d 14.05.2015., u rješenje Ministarstva obrane RH od 04.12.2019., u rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područni ured u Varaždinu od 09.04.2020., u presudu Općinskog suda u Karlovcu posl.br.: P-146/14-54 od 18.02.2015. g., u presudu Županijskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Gospiću posl.br.: Gž-672/15 -5 od 28.09.2016. g., u presudu Općinskog suda u Karlovcu posl.br.: P-1547/13-19 od 15.12.2015. g., u presudu Županijskog suda u Zagrebu posl.br.: Gž R-158/16 od 23.07.2018. g., u presudu Općinskog suda u Karlovcu posl.br.: Pr-431/17 od 17.12.2021. g., u presudu Županijskog suda u Zagrebu posl.br.: Gž R-1056/22 od 09.11.2022. g., u Potvrdu o zaprimljenim dokumentima, sve priloženo uz tužbu tužitelja, u podnesak tužitelja na listu 74, 183 i 184 spisa, u podneske HZMO-a priložene na listu 187-189 spisa, u rješenja i priloge HZMO-a dostavljene uz podnesak id. tijela od 05.05.2023. Pored toga sud je pročitao odgovor na tužbu tuženika s odlukom iz sudske prakse u privitku, podnesak tužitelja od 01.10.2024. s rješenjem HZMO-a i drugim prilozima u privitku, podnesak tužitelja od 16.06.2025. i 18.09.2025. kojim je dostavio dokaz o uplati predujma, Nalaz i mišljenje financijsko knjigovodstvenog vještaka Tkalec d.o.o. za financijsku struku od 28.10.2025., podnesak tužitelja od 13.11.2025. kojim se očituje na nalaz vještaka i precizira tužbeni zahtjev s Troškovnikom u privitku.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi štetu u visini razlike mirovine koja mu je isplaćena i mirovine koju bi ostvario da je u mirovinsku osnovicu uračunato dosuđeno potraživanje iz priloženih sudskih odluka t.j. presuda donesenih u predmetu ovoga suda broj P-146/14. P-1547/13 i broj P,,,R-431/17. Tužitelj naime tvrdi da u ostvarenu mirovinsku osnovicu nisu uračunati dodaci na plaću koji su mu trebali biti uračunati da je tužena uredno ispunjavala svoje zakonske obveze u vidu isplate dodataka na plaću, uplate poreza, prireza i doprinosa, sve kako navodi u tužbi, kao i da je pravovremeno vršila prijave novih podataka o plaći tužitelja nadležnoj službi HZMO-a, odnosno da je u mirovinsku osnovicu obračunala iznose utvrđene i dosuđene priloženim preslikama iz navedenih sudskih odluka.

5. Tužitelju je naime presudom ovog suda br. P-146/14-54 od 18.veljače 2015. dosuđen neisplaćeni iznos dodataka na plaću u bruto iznosu od ukupno 91.890,21 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na svaki pojedini mjesečni iznos neisplaćene razlike plaće, kako je već navedeno u priloženoj preslici odluke na listu 11-29 ovoga spisa. Navedena presuda preinačena je u glavnom potraživanju i troškovima postupka na način kako je sadržano u priloženoj presudi Županijskog suda u Karlovcu br. Gž R-672/2015-5 od 28. rujna 2016. priloženoj uz tužbu na listu 30 – 36 spisa. Naprijed navedena odluka prvostupanjskog suda postala je dakle pravomoćna dana kada je donesena odluka drugostupanjskog suda t.j. 28.rujna 2016., te je u daljnjem vremenu mogla biti izvršena isplata dosuđenih iznosa koji se tužitelju mogu uračunati u mirovinsku osnovicu. Sukladno vrijedi za presude Općinskog suda u Karlovcu broj P-1547 / 13-19 od 15.12.2015. i broj Pr-431/17, koje su također djelomično preinačene presudama Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-158/16-3 od 22. 07.2017. i broj Gž R-1052/2022-2 od 9.11.2022. godine.

6. Tijekom postupka pribavljeni su podaci od Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Varaždinu, te je tužitelj nakon provedenog financijsko knjigovodstvenog vještačenja po vještaku Tkalec d.o.o. precizirao tužbeni zahtjev na način kako već je pobliže obrazložio u podnesku od 13. studenog 2025. i potraživao je od tuženika da mu na ime neisplaćene razlike mirovine isplati ukupni iznos od 1.487,64 eur sa zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedini mjesečni iznos razlike mirovine, uz troškove parničnog postupka i zakonsku zateznu kamatu na troškove postupka. Naime, tužitelj je prihvatio Nalaz i mišljenje vještaka od 28.listopada2025. kao stručan i matematički točan te sukladno izračunu iz tog nalaza postavio zahtjev za isplatu ukupnog iznosa kao u izreci presude, a prema varijanti kako navodi u kojoj (tužitelj) ima samo poreznu olakšicu za umirovljenika odnosno, na ime razlike između pretpostavljenog i isplaćenog iznosa mirovine za utuženo razdoblje od 01.01.2020. godine do 01.12.2023. godine, potraživao je ukupni iznos od 1. 487,64 eur kao u dijelu izreke ove presude te mu je isto potraživanje dosuđeno kao osnovano i donesena je odluka kao u izreci.

7. Tužitelju naime prema članak 139. st 3. Zakona o mirovinskom osiguranju, NN 157/13, 151/14, 33/15, 93/15,120/16, 18/18, Odluka Ustavnog suda RH 62/18, 115/18, 102/19, 84/21i 119/22 ranije čl. 121. st. 2, pripada pravo na uvećanu mirovinu tek od prvog dana idućeg mjeseca nakon donošenja rješenja u obnovljenom postupku, a za utuženi period osnovanost potraživanja proizlazi iz odredbe članka 111. st. 2 Zakona o radu, NN 149/09, 61/11, 82/12, 73/13, i Zakona o radu NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23 i 64/23 koji je važio u utuženom vremenu te se primjenjuje u predmetnom slučaju (ranije čl. 103. st. 1), prema kojem je poslodavac dužan naknaditi radniku štetu po općim propisima obveznog prava, ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom. U stavku 2. id. članka propisano je i pravo radnika na naknadu štete koju mu uzrokuje poslodavac povredom njegovih prava iz radnog odnosa. U tom smislu nije opravdan prigovor tuženika o stvarnoj nenadležnosti ovog suda, jer za štetu koju je poslodavac učini radniku pa i neuračunavanjem dodataka na plaću po kojima bi mirovinska osnovica bila veća da su dodaci uračunati, odgovara poslodavac u postupku pred sudom i takva šteta ide na teret poslodavca. Naime, neuračunavanje dodataka na plaću koji su tužitelju kasnije priznati pravomoćnom presudom predstavlja propust tuženika i svakako ide na teret tuženika, pa kako tuženik nije pravovremeno obračunao takve dodatke i oni nisu ušli u mirovinsku osnovicu tužitelja, utvrđuje se odgovornost tuženika za navedeni propust te se tužitelju priznaje predloženo potraživanje kao u izreci presude.

8. Također valja napomenuti kako je Zakonom o mirovinskom osiguranju propisano da su obveznici obračunavanja i plaćanja doprinosa dužni Zavodu (za mirovinsko osiguranje) dostaviti podatke propisane id. Zakonom i općim aktom Zavoda, na propisanim prijavama, kao i podatke o početku osiguranja, prestanku osiguranja, promjenama tijekom osiguranja i promjenu podataka za vođenje matične evidencije, u roku od 8 dana od dana početka zaposlenja ili osiguranja, odnosno od pravomoćnosti rješenja o svojstvu osiguranika i osnovici osiguranja, također od dana prestanka zaposlenja ili osiguranja, odnosno od dana promjena tijekom osiguranja.

9. Prema provedenim dokazima proizlazi dakle da je tužitelju šteta nastala zbog manje primljenih iznosa mirovine u utuženom razdoblju od 01.prosinca 2020. do 01. prosinca 2023.godine, pa kako je istu štetu tužitelju uzrokovao tuženik povredom tužiteljevih prava iz radnog odnosa, tužitelju je slijedom obrazloženog priznato potraživanje iz tužbe i preciziranog tužbenog zahtjeva. Sukladan pravo izraženo je u odlukama iz sudske prakse imajući u vidu još odluku Vrhovnog suda RH br. Revr- 223/14-2 od 5.listopada 2016.godine pa nadalje.

10. To sve obzirom se ne nalazi opravdanim izneseni prigovor zastare od strane tuženika u odgovoru na tužbu, a to iz razloga koje navodi i tužitelj u podnesku od 01.listopada 2024. kojim se očitovao na navode tuženika iz odgovora na tužbu. Naime, tužitelj je za nastalu štetu mogao saznati tek primitkom rješenja koje je Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje donio na osnovu njegovog prijedloga u obnovljenom postupku, koji je proveden po pravomoćno donesenim i predloženim presudama kao naprijed (presuda Općinskog suda u Karlovcu posl.br.: P-146/14 od 18. veljače 2015. koja je djelomično preinačena presudom Županijskog suda u Karlovcu posl.br.: Gž-672/15 od 28. rujna 2016. a postala je ovršna 28. listopada 2016., presuda Općinskog suda u Karlovcu posl.br.: P-1547/13 od 15. prosinca 2015. koja je preinačena presudom Županijskog suda u Zagrebu posl.br. Gž R-158/16 od 23. srpnja 2018. te je postala ovršna 14. rujna 2018. i presuda Općinskog suda u Karlovcu posl.br. Pr-431/17 od 17. prosinca 2021. koja je djelomično preinačena presudom Županijskog suda u Zagrebu posl.br. Gž R-1056/22 od 9. studenog 2022. a postala je ovršna daan 12. prosinca 2022.godine.) Spomenute odluke pridonesene su uz tužbu i prileže na listu 11 – 70 spisa, a isto je iz Rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područni ured u Varaždinu, broj 341-20-05/3-20-11019 od 09.04.2020. razvidno da je osiguraniku i korisniku mirovine a u ovom predmetu tužitelju, počevši od 01.siječnja 2020.godine bila određena starosna mirovina u iznosu od 3.592,74 kn, tek je daljnjim rješenjem u obnovljenom postupku povodom zahtjeva tužitelja priznata tužitelju počevši od 01.siječnja 2024.mirovina u iznosu od 782,65 eur koja je obračunata uključujući podatke o dosuđenim iznosima iz navedenih presuda kao na listu 11 spisa. Neosporno je dakle da je u vremenu do tada primao manju mirovinu odnosno mirovinu u manjem iznosu, jer u istu nisu bili uračunati dodaci koji su potom uračunati obzirom na podnošene tužbe i naknadno donesene pravomoćne presude kako je naprijed navedeno.

11. Vezano uz prihvaćeno potraživanje već je navedeno da tužitelju prema članku 139 st. 3 ranije čl. 121. st.2 Zakona o mirovinskom osiguranju pripada pravo na uvećanu mirovinu od prvog dana idućeg mjeseca nakon donošenja rješenja u obnovljenom postupku, te je dakle tužitelj takav zahtjev za obnovom postupka mogao postaviti tek nakon dosude neisplaćenih dodataka na plaću po spomenutim presudama s time nije utvrđeno da bi nastupiti zastara. Naime, tuženik je prema Zakonu o mirovinskom osiguranju bio u obvezi dostavljati podatke propisane id. Zakonom i općim aktom Zavoda, na propisanim prijavama, sve kako je već navedeno člankom 101. st.1 točka 2. id. Zakona o mirovinskom osiguranju. Nedostavljanjem podataka i neuračunavanjem dodataka svakako je nastao propust tuženika i šteta tužitelju zbog neisplate razlike plaće, koja onda nije mogla biti uračunata u mirovinsku osnovicu, pa kako dodaci nisu ušli u mirovinsku osnovicu utvrđena je dakle odgovornost tuženika, te je tužitelju obzirom je pretrpio štetu priznato potraživanje kao u izreci ove presude.

12. Tužitelju je obzirom na uspjeh u postupku dosuđen trošak postupka sukladno Troškovniku priloženim uz podnesak kojim precizira tužbeni zahtjev, uvećan za zastupanje na zaključnom ročištu na zaključnom ročištu. Kao opravdan tužitelj je priznat trošak za sastav tužbe, zahtjeva za mirno rješenje spora podnesen Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu zz-u tuženika, nadalje za sastav podnesaka od 01.10.2024.g. i 13.11.2025.g., te za zastupanje na ročištu od 02.04. 2025. i 04.03.2026. sve u iznosu od po 100 bodova (200,00 eur) odnosno računajući pdv. u iznosu od 250,00 eura. Za sastav podneska od 16.06.2025. priznat je 50%-ni iznos naknade od 100,00 eur, u smislu Tbr 8 t 3 jer je istim samo precizirao zadatke vještaku, te je za podnesak od 18.09. 2025. priznat 25%-tni iznos koliko je i potraživao za dostavu obavijest i dokaz o plaćenom predujmu za vještačenje dok daljnji trošak u tom iznosu za podnesak od 10.09.2025. nije priznat jer uz podnesak uopće nije dostavio rješenje na koje se pozvao u podnesku, te je uostalom takvo rješenje dostavio uz daljnji podnesak od 01.10.2025. za koji mu je opravdano priznat trošak u punom zatraženom iznosu. Navedenom trošku je pridodan trošak za vještačenje u iznosu od 400,00 eura, pa je sveukupno tužitelju priznat trošak u iznosu od 1.562,50 eura, kao u dijelu izreke.

U Karlovcu 16. travnja 2026.

Sutkinja:

Vesna Gračan

Dna:

1. Tužitelju po pun. Anti Pecirepu, odvjetniku iz Zagreba.

2. Tuženiku po punom. ODO u Karlovcu na br. P-DO-112/2024.