Republika Hrvatska
Općinski sud u Varaždinu
Varaždin, Kapucinski trg 5
Poslovni broj: Pp-775/2024-20
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U DA
Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji toga suda Željki Budanec, kao sucu pojedincu uz sudjelovanje Gorana Plantak kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog ETC sa prebivalištem u [adresa], zbog prekršaja iz članka 196. stavak 3. kažnjiv po članku 196. stavak 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, pokrenutog povodom prigovora okrivljenika na obavezni prekršajni nalog Policijske uprave varaždinske, Policijske postaje Ivanec broj: KLASA: 211-07/24-4/2101, URBROJ: 511-14-06-24-1 od 9. siječnja 2024. godine, temeljem čl. . 1. Prekršajnog zakona, dana 16. travnja 2026. godine donio je i
p r e s u d i o j e
Okrivljenik: KTC, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin E i ZTC, rođen **.**.1982. godine u [adresa], sa prebivalištem u [adresa], državljanin RH, oženjen, jedno dijete, završena osnovna škola, zaposlen, mjesečna plaća u iznosu od 1.100,00 eura, prekršajno nekažnjavan,
O S L O B A Đ A S E O D O P T U Ž B E
I da je dana 9. siječnja 2024. godine u 08,55 sati u mjestu Ivanečko naselje, kao vozač vozila N1 marke OPEL, registarske oznake [registarska oznaka], za vrijeme upravljanja vozilom koristio mobitel na način koji umanjuje mogućnost reagiranja i sigurnog upravljanja vozilom,
II čime bi počinio prekršaj iz članka 196. stavak 3. kažnjiv po članku 196. stavak 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.
III Temeljem članka avak 2. troškovi postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda.
O b r a z l o ž e n j e
1. Policijska uprava varaždinska, Policijska postaja Ivanec, izdala je Obavezni prekršajni nalog protiv okrivljenika radi prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci ove presude, a protiv kojeg je okrivljenik podnio prigovor te je isti stavljen izvan snage.
2. Okrivljenik je u odnosu na navode optužbe iskazao da želi iznijeti svoju obranu. Točno je da je tom zgodom u navedeno vrijeme u navedenom mjestu upravljao tim vozilom registarske oznake [registarska oznaka] te se kretao ulicom kao što je navedeno. Prije svega bi htio reći da se radi o takvom vozilu koje nema iza staklo. On je bio sa radnikom, on je upravljao vozilom, a radnik je sjedio na mjestu suvozača. Oni su vidjeli da se iza njih negdje oko pet minuta kreće policijsko vozilo, time da je njegov radnik to prvi vidio i rekao mu. Njih je policija zaustavila te je policijska službenica izašla iz službenog vozila sa mjesta suvozača te mu je rekla da je vidjela da je razgovarao na mobitel. No, to nije točno. On je razgovarao, ali na bluetooth, a ne na mobitel. Policijska službenica je njemu rekla da ga je vidjela da razgovara na mobitel te da mu je kazna 120,00 eura, a ako plati odmah da je 60,00 eura. On je njoj rekao da neće platiti kaznu jer nije razgovarao na mobitel, te je ona otišla u službeno vozilo i donijela mu kaznu da plati kaznu u roku od tri dana. Ona je sve to tako brzo napravila da joj nije stigao objasniti da je razgovarao na bluetooth, a ne na mobitel. Isto tako je i njegov radnik pokušavao objasniti, no nisu stigli. Na to je policajka rekla da želi vidjeti njegov mobitel što joj on nije pokazao, dakle nije joj htio dati mobitel na uvid jer bi ona sebi dokazala nešto što nije učinio jer bi se na mobitelu vidio poziv. Njemu još danas nije jasno kako je ona mogla vidjeti nešto što nije bilo. Predlaže da se saslušaju svjedoci i to njegov radnik i gospođa, a dokazni materijal je fotografija njegovog vozila što će dostaviti do slijedećeg ročišta. Svjedok je ET te se obavezuje u roku od pet dana dostaviti adresu.
3. U toku dokaznog postupka izvršen je uvid povratnicu, potvrdu iz Prekršajne evidencije 15. 3. 2024. godine, podnesak od 24. 4. 2024. godine, podnesak od 31. 5. 2024. godine, fotografije, podnesak PP Ivanec od 11. 6. 2024. godine, podnesak PP Ivanec od 12. 9. 2024. godine, Rješenje Općinskog suda u Varaždinu od 7. 10. 2024. godine, potvrdu iz Prekršajne evidencije od 25. 4. 2025. godine, potvrdu iz Prekršajne evidencije od 13. 10. 2025. godine, potvrdu iz Prekršajne evidencije od 12. 12. 2025. godine, ispitani su svjedoci ET, KT, ZT, te je provedeno suočenje između okrivljenika i svjedokinje KT te između svjedoka OT i svjedokinje KT.
4. Svjedok ET je u vezi tog događaja iskazao da može reći da se sjeća istog. Taj dan je bio na mjestu suvozača u vozilu kojim je upravljao okrivljeni KTC te su oni iza sebe "jedno vrijeme" vidjeli da ide policijsko vozilo, no mislili su da će zaustaviti vozilo koje se kretalo ispred njih, a koje je tako "malo vrludalo". No, policija je zaustavila njih, te je izašla policijska službenica koja je došla i rekla da su razgovarali na mobitel, odnosno da je KTC razgovarao na mobitel, a nije, jer je razgovarao na bluetooth. Oni su njoj pokušavali objasniti da nije razgovarao na mobitel, no ona nije htjela slušati, te je samo napisala kaznu i bila je bezobrazna i to na način da im nije dala doći do riječi, nije bila komunikativna, što traži da uđe u zapisnik. Na pitanje suca na koji način je okrivljeni razgovarao na bluetooth, pojašnjava da na autu ima bluetooth, te uopće ne treba dirati mobitel, a mobitel se je nalazio sa strane, kako ima jedno mjesto pored mjesta gdje je sjedio, mobitel je bio na tom mjestu. Na pitanje suca o kakvom vozilu se radi, izjavljuje da o vozilu Opel, bijeli kombi. Na pitanje suca da li može još što reći o vozilu i da li se iz vozila vidi, izjavljuje da se vidi odlično. Na pitanje okrivljenika da li taj auto ima stakla iza iz kojeg bi se vidjelo, izjavljuje da nema, iza je lim. Na daljnje pitanje okrivljenika da je službeno vozilo bilo 20 do 30 metara udaljeno i da li je po njegovoj procjeni uopće moguće da netko vidi kroz taj mali retrovizor da se nešto zbiva u autu, izjavljuje da nema šanse.
5. Svjedokinja KT, policijska službenica, je u vezi tog događaja iskazala da je okrivljeni tijekom vožnje koristio mobitel te je zbog toga kažnjen zbog prekršaja korištenja mobitela. Na pitanje suca da li može opisati na koji način je koristio mobitel izjavljuje da se iskreno ne sjeća kako je koristio mobitel, ne sjeća se točno događaja, nešto joj je "ostalo u magli", budući da imaju puno takvih događaja. Može reći samo da se sjeća nešto onako da je gospodin, kada je bio zaustavljen, odmah rekao da neka samo oni pišu svoje, a on bude rekao svoje. Može reći da su se oni sa okrivljenim mimoilazili te su uočili mobitel, te su se vratili za njim. Na pitanje suca izjavljuje da se ne sjeća o kakvom se vozilu radilo, možda jedino srebrne boje. Na pitanje da li je netko bio sa okrivljenim, izjavljuje da nije, bio je sam. Na pitanje suca da li je bilo kakvog razgovora o bluetoothu izjavljuje da je moguće, misli da je gospodin govorio da je razgovarao na bluetooth, no to nije bilo niti sporno jer je on u ruci držao mobitel, bila je u pitanju desna ruka. Na pitanje suca da li se sjeća onda tog događaja izjavljuje da se sada tako iskazivajući prisjetila toga događaja, misli da je bila sa kolegom FT, ali nije sigurna, budući da se u svakoj smjeni mijenjaju.
6. Prilikom provođenja suočenja između okrivljenika i svjedokinje KT, okrivljeni pita svjedokinju "rekli ste da smo se mimoilazili, gdje ste se vi onda polukružno okrenuli", te svjedokinja izjavljuje "ne sjećam se točno". Na pitanje okrivljenika "da li ste imali rotirke uključene", svjedokinja izjavljuje "jesmo jer tako zaustavljamo", na što okrivljeni pita svjedokinju "vi ste se pet minuta vozili iza nas, cijelo vrijeme ste imali upaljene rotirke", svjedokinja na to izjavljuje "rotirke palimo dok zaustavljamo", na što okrivljeni govori "malo prije ste rekli da ste imali cijelo vrijeme upaljene rotirke", na što svjedokinja izjavljuje "ne mogu točno reći kako smo imali rotirke, koliko je vremenski prošlo i toga bilo, te definitivno mogu tvrditi da radnik nije bio u vozilu sa okrivljenim". Okrivljeni pita svjedokinju da li je vidjela da je to bio mobitel, te sa jednom rukom drži mobitel, a drugom torbicu, te svjedokinja govori "vidjela sam mobitel, na što okrivljeni pita, "koja marka, da li je bio vidljiv displej", na što svjedokinja izjavljuje "to ne mogu reći, ali mogu reći da je bio mobitel". Okrivljeni pita svjedokinju da li se možda zabunila, na što svjedokinja izjavljuje "nisam". Okrivljeni na pitanje suca da li su se mimoilazili sa policijskim vozilom izjavljuje da iskreno ne zna, da ih je vidio samo kada su se vozili iza njih. Na pitanje suca svjedokinja izjavljuje da okrivljeni mobitel nije imao na uhu nego ga je imao u ruci. Nakon što se svjedokinji predočuju fotografije s lista 21, 22, 23 i 24 spisa te se svjedokinja pita da li je to bilo to vozilo, svjedokinja izjavljuje da ne može sada baš sa sigurnošću to potvrditi, ali da se može vidjeti po registarskim oznakama.
7. Prilikom provođenja svjedoka OT i svjedokinje KT, svjedokinja izjavljuje "ja tog gospodina ne poznajem, te ga prvi puta vidim", na što svjedok ET izjavljuje "ja se sjećam svjedokinje, pa ona nas je zaustavila". Okrivljeni postavlja pitanje svjedoku koliko dugo su se policijski službenici vozili iza njih kada su upalili rotirke, te svjedok ET izjavljuje "par minuta, pet minuta". Na pitanje suca svjedok ET izjavljuje da su policijski službenici imali upaljene rotirke par sekundi, dok su iz zaustavili, a na daljnje pitanje da je policijske službenike vidio i negdje drugdje, svjedok izjavljuje da su bili iza njih, da ih on drugdje nije vidio, a na pitanje da li je vidio da su se mimoilazili sa policijskim službenicima, svjedok izjavljuje da nije. Na pitanje suca svjedok ET izjavljuje da koliko se sjeća da je bio još jedan policijski službenik, ali on nije dolazio do njih.
8. Svjedok ZT, policijski službenik, je u vezi tog događaja iskazao da može reći da je taj dan radio sa kolegicom KT, sada K, time da je on upravljao službenim vozilom, a ona je uočavala eventualna vozila, odnosno vozače u prekršaju. U jednom momentu je rekla da je vozač vozila ispred njih za vrijeme koristio mobitel, te su krenuli za njime i zaustavili ga sa rotacionim svjetlima. On nije izlazio iz vozila, kolegica je postupala te kada je došla natrag do službenog vozila rekla mu je da okrivljeni osporava da bi koristio mobitel za vrijeme vožnje. On osobno nije vidio prekršaj, dakle nije vidio da li je okrivljeni koristio mobitel nego je prekršaj utvrdila kolegica. Može samo reći da je vidio da je okrivljeni nešto negodovao kada je policijski službenica postupala. Na pitanje suca da li je netko bio sa okrivljenim u vozilu, izjavljuje da misli da je bio suvozač, no nije siguran. Na pitanje suca izjavljuje da se sada ne sjeća kakvim vozilom je upravljao okrivljeni.
9. Okrivljenik ne osporava da je tom zgodom u navedeno vrijeme upravljao vozilom registarske oznake [registarska oznaka] te se kretao ulicom kao što je navedeno, te isto sudac nalazi nedvojbenim. Okrivljenik osporava prekršaj koji mu se stavlja na teret, te se brani kako je on doista razgovarao, ali na bluetooth, a ne na mobitel.
10. Analizirajući svaki dokaz posebno, te u njihovoj ukupnosti, sudac primjenom načela in dubio pro reo, dakle u slučaju dvojbe, nalazi da nije dokazano da je okrivljenik počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret. Naime, okrivljenik osporava počinjenje prekršaj, a analizom svih ostalih provedenih dokaza, po uvjerenju suda, nije moguće sa sigurnošću utvrditi da je okrivljenik počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret. Prije svega se ističe, da se svjedokinja KT, policijska službenica koja je neposredno opažala odlučne činjenice, nije sa sigurnošću mogla sjetiti događaja, te je izjavila da se iskreno ne sjeća kako je okrivljenik koristio mobitel, da se ne sjeća točno događaja, budući da imaju puno takvih događaja. Nadalje, policijski službenik ZT, koji je kritične zgode postupao sa policijskom službenicom KT je iskazao kako on osobno nije vidio prekršaj. Imajući u vidu sve navedeno, imajući u vidu iskaz svjedoka OT, a koji svjedok je potvrdio da okrivljeni nije koristio mobitel, te kako ni u samom činjeničnom opisu djela prekršaja kako je to navedeno u izreci obaveznog prekršajnog naloga, nije opisan način na koji je okrivljenik upotrebljavao mobitel i time umanjio mogućnost reagiranja i sigurnog upravljanja vozilom, već je naveden samo zakonski opis prekršaj, valjalo je okrivljenika za navedeno djelo na temelju čl. 182. t. 3. Prekršajnog zakona osloboditi od optužbe.
11.
Temeljem čl. . 2. troškovi postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda.
U Varaždinu, 16. travnja 2026.
Zapisničar:
Sutkinja:
Goran Plantak, v. r.
Željka Budanec, v. r.
Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude, prema čl. . 1. Prekršajnog zakona, nije dopuštena žalba.
DOSTAVITI:
1. Okrivljeniku, KTC, [adresa],
2. Tužitelju, Policijska postaja Ivanec, Varaždinska 13,
3. Tužitelju, po pravomoćnosti,
4. Arhiva, ovdje.