REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-2406/2024-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu pojedincu Hrvoju Lukšić, u pravnoj stvari tužitelja Druga fundacija SPV d.o.o., [adresa], OIB 25132169807, kojeg zastupa punomoćnica Melita Babić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Župan, Babić & Antunović d.o.o., protiv tuženika OTP BANKA d.d. , [adresa], OIB 52508873833, koju zastupa punomoćnik Miroslav Plašćar, odvjetnik u Odvjetničkog društva Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, nakon održane i zaključene glavne rasprave 12. ožujka 2026. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, s danom objave 16. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Usvaja se tužbeni zahtjev

I. Utvrđuje se ništetnom odredba članka 8. Ugovora o kreditu, broj: 81655/05 od dana 17. lipnja 2005. godine, sklopljenog između pravnog prednika tuženika HVB SPLITSKA BANKA d.d., Split, R. Boškovića 16, matični broj subjekta upisa MBS: [matični broj subjekta], kao kreditora i PĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita, koja nosi naziv „Naknada za obradu zahtjeva“, a koja glasi: „Naknada za obradu kreditnog zahtjeva iznosi 1% (slovima: jedanposto) od iznosa odobrenog kredita, a najviše do tisuću kuna; plaćanje jednokratno, prije korištenja kredita; Korisnik kredita se obvezuje platiti naknadu, neovisno o korištenju, odnosno iskorištenom iznosu kredita.

II. Nalaže se tuženiku OTP BANKA d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 52508873833, kao pravnom sljedniku iza HVB - SPLITSKA BANKA d.d., Split, R. Boškovića 16, matični broj subjekta upisa MBS: [matični broj subjekta], da tužitelju DRUGA FUNDACIJA SPV d.o.o. za posebne usluge sa sjedištem u [adresa], OIB: 25132169807, upisano u sudski registar pri Trgovačkom sudu u Zagrebu, MBS: 081446327, na ime plaćene naknade za obradu zahtjeva isplati iznos od 333,49 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 21. lipnja 2005. godine pa do isplate, a koje kamate se obračunavaju po stopi koja je od 21. lipnja 2005 do 31. prosinca 2007. propisana člankom 1.Uredbe o visini stope zatezne kamate, te nadalje, od 01. siječnja 2008. propisana čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, odnosno koja je do 31. srpnja 2015. godine određena, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te nadalje, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotna poena, a od 01. siječnja 2023. godine pa do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem referentne stope za osam postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 01. srpnja te godine, a referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku OTP BANKA d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 52508873833, da tužitelju DRUGA FUNDACIJA SPV d.o.o. za posebne usluge sa sjedištem u [adresa], OIB: 25132169807, upisano u sudski registar pri Trgovačkom sudu u Zagrebu, MBS: 081446327, nadoknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 1. 316,36 eur, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja 2024. godine, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na 01. srpnja te godine, a referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije Europske središnje banke, tekućom od dana donošenja presude pa do isplate, u roku od 15 dana.

IV Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu troškova postupka u iznosu od 191,36 eur, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja 2024. godine, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na 01. srpnja te godine, a referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije Europske središnje banke, tekućom od dana donošenja presude pa do isplate, u roku od 15 dana

V Odbija se tužitelj sa zahtjevom za isplatu kamate preko dosuđenog iznosa od pet posto isplatu tražbine, kao i sa zahtjevom za platež kamate na trošak postupka preko tri posto, a kako je presuđeno u toč. II i toč. III izreke presude.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 13. studenog 2024. podnio tužbu protiv tuženika, te naveo da su PĐ s prebivalištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] (dalje u tekstu: korisnik kredita) i pravni prednik tuženika su dana 17. lipnja 2005. godine sklopili Ugovor o kreditu broj: 81655/05 kojim je pravni prednik tuženika kao kreditor odobrio korisniku kredita kredit u kunskoj protuvrijednosti od 52.348,98 CHF, obračunato prema srednjem deviznom tečaju , kreditora važećem na dan korištenja kredita, s rokom otplate od 144 mjeseci, da je u čl. 8. Ugovora o kreditu pod nazivom „Naknada za obradu zahtjeva” predviđena je naknada za obradu zahtjeva u iznosu od 1,00 % (slovima: jedan posto) od iznosa odobrenog kredita, a najviše do tisuću kuna, time da je plaćanje navedene naknade jednokratno, prije korištenja kredita dok se korisnik kredita istu obvezuje platiti neovisno o korištenju odnosno iskorištenom iznosu kredita, te da je korisniku kredita je dana 20. lipnja 2005. godine, naplaćena naknada za obradu zahtjeva u iznosu od 333,49 EUR / 2.512,70 kn (prema fiksnom tečaju konverzije 1 EUR = 7,53450 kn), a sve sukladno odredbi članka 8. Ugovora o kreditu.

2. Isto tako, tužitelj je u tužbi navod da je korisnik kredita potrošač i da se radi o tipskom i adhezijskom ugovor o kreditu kojeg je sastavio pravni prednik tuženik, a da korisnik kredita nije mogao utjecati na sadržaj predmetne odredbe te da se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo i da ta odredba nije jasna i razumljiva jer iz nje ne proizlazi što konkretno ulazi u naknadu. Navodi da je ta odredba prouzročila znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu korisnika kredita koji je potrošač. Navodi da su nasljednici korisnika kredita i tužitelj sklopili ugovor o ustupu tražbine kojim je tražbina prenesena tužitelju.

3. Tužitelj dalje u tužbi navodi da su korisnik kredita kao Ustupitelj i tužitelj kao Primatelj sklopili su Ugovor o ustupu / prijenosu tražbine, kojim ugovorom je utvrđeno kako je korisnik kredita s pravnim prednikom tuženika sklopio Ugovor o kreditu dok je člankom 2. istog Ugovora o ustupu /prijenosu tražbine izričito ugovoreno kako korisnik kredita kao Ustupitelj sklapanjem ugovora svoju tražbinu prema tuženiku s naslova povrata preplaćenih iznosa s naslova valute, kamate i svih plaćenih naknada na temelju Ugovora o kreditu zajedno sa svim sporednim pravima prenosi na tužitelja kao Primatelja, dok tužitelj kao Primatelj u cijelosti prima prenesenu tražbinu. Tužitelj, kao novi vjerovnik u odnosu na tuženika, ističe kako je o prijenosu opisanih tražbina i prava s korisnika kredita u korist tužitelja, tužitelj obavijestio tuženika pisanim putem.

4. Ugovor o ustupu tražbine sadrži podatke o vjerovniku, dužniku i pravnom temelju tražbine koja se ustupa, te je vidljivo da se ustupa cjelokupna tražbina ustupitelja prema tuženiku po osnovi ništetnih odredbi predmetnog ugovora o kreditu. Takvim naznačivanjem predmeta cesije činidba je odrediva jer je ustupljena cjelokupna tražbina, vidljivo je koja tražbina je ustupljena, a visina te tražbine se može utvrditi s obzirom na to da se može utvrditi u kojem iznosu je korisnik kredita platio naknadu za obradu kreditnog zahtjeva.

5. Tuženik je podnio odgovor na tužbu u kojem je naveo da nije sporno da je pravni prednik tuženik sklopio predmetni Ugovor o kreditu, no sporno je jesu li konkretne odredbe Ugovora nepoštene i ništetne. Navodi da je ulazna naknada izražena u točno naznačenom postotku od 1,00 % pa je ta odredba lako uočljiva i razumljiva. O njoj se moglo pregovarati i korisnik kredita je bio slobodan odabrati neki drugih model kredita dostupan na tržištu. Spori da je tuženik koristio nepoštenu poslovnu praksu i da bi time doveo korisnika kredita u neravnopravni položaj. Naknada za obradu odgovara stvarno pruženim uslugama i stvarno nastalim troškovima prilikom obrade kredita jer službenici banke moraju provesti niz radnji prije izdavanja kredita (analiza prikupljene dokumentacije, prikupljanje dodatne dokumentacije, ocjena prihoda i rashoda klijent, kreditne sposobnosti, vjerojatnosti vraćanja kredita i proces odobrenja i odbijanja kreditnog zahtjeva).

6. U daljnjem tijeku postupka, tužitelj je u pisanom očitovanju od dana 07. Siječnja 2025. osporio navode tužitelja, te dostavio sudsku praksu za koju smatra da dokazuje njegove navode.

7. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u dokumentaciju koju stranke dostavile i to kopiju obavijesti o ustupu tražbine od 6. lipnja 2023. (list 9 spisa), kopiju obavijesti o preuzimanju tražbine, zahtjev za dostavu dokumentacije, prijedlog izvansudske nagodbe od 6. lipnja 2023. (list 10 spisa), kopiju potvrde tuženika o uplati naknade za obradu od dana 25. listopada 2024. (list 11 spisa),kopiju potvrda o prihvaćanju konverzije od dana 15. prosinca 2015. (list 15 spisa), kopiju pregleda uplata i otplatni plan (list 17-21 spisa), kopiju obavijesti o promjeni kamatne stope (list 22-23 spisa), kopiju pisanog iskaza/izjava korisnika kredita od dana 16. rujna 2024. ovjerena 17. rujna 2024. (list 24-25 spisa), kopiju Ugovor o ustupu / prijenosu tražbine (cesija) od 06. lipnja 2023. (list 26-30 spisa), kopiju Ugovor o kreditu broj ugovora:

81655/05 od dana 17. lipnja 2005. (list 31-38 spisa), kopiju presude ŽS Split, posl.br.:

Gž-617/2022-3 od dana 25. svibnja 2022. (list 39-42 spisa, ponovno list 98-101 spisa), kopiju presude ŽS Zagreb, posl.br.: Gž-2154/2022-2 od dana 12. srpnja 2022. (list 43- 51 spisa), kopiju presude ŽS Zagreb, posl.br.: Gž-2047/2022-2 od dana 08. listopada 2022. (list 52-58 spisa, ponovno list 91-97 spisa), kopiju Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (list 59 -64 spisa), kopiju Izvoda iz zapisnika s prve sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od dana 30. siječnja 2020. (list 90 spisa), kopiju presude ŽS Zagreb, posl.br.: Gž-4090/2022-2 od 06. prosinca 2022. (list 102-107 spisa), kopiju presude ŽS Zagreb, posl.br.: Gž-1972/2022-2 od 23. kolovoza 2022. (list 108-113 spisa), kopiju presude OGS Zagreb, posl.br. P-4681/2021-11 od 5. srpnja 2022. (list 114-122 spisa), kopiju presude VSRH, posl.br.: Rev 673/2023-2 od 13. veljače 2024. (list 123-130 spisa), kopiju Izvoda iz zapisnika sa sastanka predsjednika građanskih odjela Županijskih sudova i građanskog odjela Vrhovnog suda RH održanog online 5. studenog 2020. (list 131-133 spisa), kopiju presude OGS Zagreb, posl.br.: P- 237/2021-14 od 31. ožujka 2022. (list 134-142 spisa), kopiju uplata po tekućem računu od dana 21. ožujka 2025. (list 154-163 spisa), time da je na ročištu održanom dana 13. siječnja 2026. na Općinskom sudu u Šibeniku izveden dokaz saslušanjem svjedoka AĐ (list 176-177 spisa).

8. Sve izvedene dokaze sud je ocijenio primjenom odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 dalje: ZPP) te je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

9. Predmet spora u ovom predmetu je tužiteljev zahtjev za isplatu preplaćenog iznosa po osnovi ništetnosti odredbi ugovora o kreditu o naknadi.

10. Među strankama u ovom postupku da su korisnik kredita PĐ iz [adresa] i pravni prednik tuženika su dana 17. lipnja 2005. godine sklopili Ugovor o kreditu broj: 81655/05 kojim je pravni prednik tuženika kao kreditor odobrio korisniku kredita kredit u kunskoj protuvrijednosti od 52.348,98 CHF (slovima: pedeset dvije tisuće tristo četrdeset osam švicarskih franaka i devedeset osam centima) obračunato prema srednjem deviznom tečaju kreditora važećem na dan korištenja kredita, s rokom otplate od 144 mjeseci.

11. Odredbom čl. 8. 8. Ugovora o kreditu pod nazivom „Naknada za obradu zahtjeva” ugovoreno je da se plaća naknada za obradu zahtjeva u iznosu od 1,00 % (slovima: jedan posto) od iznosa odobrenog kredita, a najviše do tisuću kuna, time da je plaćanje navedene naknade jednokratno, prije korištenja kredita dok se korisnik kredita istu obvezuje platiti neovisno o korištenju odnosno iskorištenom iznosu kredita, time da je korisniku kredita je dana 20. lipnja 2005., naplaćena naknada za obradu zahtjeva u iznosu od 333,49 EUR / 2.512,70 kn (prema fiksnom tečaju konverzije 1 EUR = 7,53450 kn), a sve sukladno odredbi članka 8. Ugovora o kreditu.

12. Iz ugovora o kreditu proizlazi da se radi o potrošačkom ugovoru jer je korisnik kredita sklopio ugovor kao fizička osoba pa se radi o potrošaču sukladno odredbi čl. 3. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 96/03 – dalje u tekstu: ZZP) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu.

13. Iz odredbe čl. 03. namjena redita proizlazi da će se se odobreni kredit koristit će se za kupnju stana iz Programa poticane stanogradnje u gradu Zagrebu, opisanog u točki 12. Ugovora o kreditu, 414/10000 suvlasničkih dijelova cijele nekretnine - čest. zem. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. k. o. [katastarska općina] (koja se nalazi na adresi [adresa]), te na ovom suvlasničkom dijelu uspostavljeno i s njime povezano pravo vlasništva posebnog dijela nekretnine i to stana br. 25 (slovima: dvadesetpet) , troiposobni, oznaka 25, na šestom katu u stambenoj zgradi, netto korisne površine 98,46 m2.

14. Predmetni ugovor o kreditu predstavlja tipski ugovor kojeg je tuženik sastavio te se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo. Povrijeđeno je načelo savjesnosti i poštenja koje podrazumijeva da su svi sudionici u obveznom odnosu dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa. Tuženik nije dokazao opravdanost sporne naknade u ugovorenom postotku od iznosa kredita, jer korisnici kredita kojima je odobren veći iznos kredita plaćaju i višu naknadu, iz čega proizlazi zaključak da predmetnom naknadom nisu pokriveni stvarni troškovi koje je tuženik imao pri obradi svakog pojedinog zahtjeva i odobravanja kredita. Korisnik kredita nije iz ugovorne odredbe mogao zaključiti koji je iznos naknade niti je bio informiran o razlozima koji opravdavaju plaćanje te naknade (koje usluge i koji troškovi tu ulaze i u kojoj visini svaki od njih).

15. Iz okolnosti da se u konkretnom slučaju radi o tipskom ugovoru i da se o spornoj odredbi nije ni moglo pregovarati, može se zaključiti da banka o interesima potrošača nije vodila računa.

Uzrokuje li se predmetnom spornom ugovornom odredbom značajna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, i to na štetu potrošača, ocjenjuje se ne samo kvantitativnom ocjenom odnosa iznosa kredita i iznosa ugovorene naknade za obradu i odobravanje kredita, već i ocjenom da li bi neprihvaćanjem te odredbe od strane potrošača, on bio ograničen u ostvarivanju svog prava (zahtjeva za kredit ili sadržaja ugovora o kreditu ili nametanjem neke druge dodatne obveze ili naknade).

16. Prema odredbi čl. 83. ZZP-a treba imati u vidu sve okolnosti prije i prilikom sklapanja samog ugovora, ostale ugovorne odredbe te narav robe ili usluge koja predstavlja predmet ugovora, sve s obzirom na vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu

17. Iz iskaza svjedoka proizlazi da je a 2005. godine sklopio ugovor o kreditu sa Splitskom bankom, a radilo se o stambenom kreditu preko APN-a, da je sklopio ugovor sa Splitskom bankom upravo radi kupnje stana za svoje vlastite potrebe, odnosno iz njegovog iskaza proizlazi da je namjena odobrenog kredita bila kupnja nekretnine za stanovanje, te potvrdio navode iz Ugovora o kreditu, odnosno namjenu kredita.

18. Nadalje, svjedok je u svom iskazu naveo da da u banci nitko nije upozorio na posljedice sklapanja takovog ugovora već upravo suprotno oni su nas nagovarali na sklapanja ugovora u kojem je valuta vezana za švicarski franak, da nije mogao mijenjati nikakve odredbe ugovora već samo prihvatiti u cijelosti takav ugovor, te da u banci nije bilo pregovora o svakoj pojedinačnoj odredbi.

19. Istinitosti iskaza navedenog svjedoka parnične stranke nisu prigovorile , time da sud smatra da je iskaz dan u skladu s odredbama Ugovora o kreditu, te dostavljenom dokumentacijom u koju je sud izvršio uvid tijekom dokaznog postupka.

20. Odredba o naknadi je unaprijed formulirana od strane tuženika te korisnik kredita nije mogao imati utjecaj na njezin sadržaj. Pravni prednik tuženika nije postupao u dobroj vjeri i korisnik kredita kao potrošač nije imao objektivne mogućnosti niti za pregovaranje oko sporne odredbe o naknadi niti oko njenog neprihvaćanja, što je sve prouzročilo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

21. Zbog toga je i odredba čl. 8. ugovora o kreditu kojom je ugovorena naknada ništetna sukladno odredbi čl. 81., 83. i 87. st. 1. ZZP-a, stoga je odlučeno kao pod točkom I/ izreke ove presude.

22. Iz Ugovora o prijenostu tražbine od 6. lipnja 2023. proizlazi da su korisnik kredita PĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao Ustupitelj I Druga fundacija SPV d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 25132169807 kao primatelj sklopili UGOVOR O USTUPU/PRUENOSU TRAŽBINE (CESIJA), prema kojem ustupitelj sve svoje tražbine prema OTP banka d.d. navedene u članku 1. ugovora, kao i sve ostale Ustupiteljeve tražbine koje bi postojale prema OTP banka d.d.a temeljile bi se ili bi proizlazile Iz predmetnog Ugovora o kreditu, zajedno sa svim sporednim pravima, prenosi na Primatelja, a Primatelj u cijelosti prima prenesenu mu tražbinu.

23. Tražbina iz čl. 2.1 ugovora o ustupu potraživanja je odrediva, tj. činidba koja je predmet ustupa je odrediva, bez obzira na to što u čl. 2. ugovora o ustupu tražbine nije naveden konkretan novčani iznos. Ugovor o ustupu tražbine sadrži podatke o vjerovniku, dužniku i pravnom temelju tražbine koja se ustupa, te je vidljivo da se ustupa cjelokupna tražbina ustupitelja prema tuženiku po osnovi ništetnih odredbi predmetnog ugovora o kreditu. Takvim naznačivanjem predmeta cesije činidba je odrediva jer je ustupljena cjelokupna tražbina, vidljivo je koja tražbina je ustupljena, a visina te tražbine se može utvrditi s obzirom na to da se može utvrditi u kojem iznosu je korisnik kredita platio naknadu za obradu kreditnog zahtjeva.

24. Tražbina koje je predmet ugovora o ustupu potraživanja nije strogo osobne naravi bez obzira na to što je ustupitelj potrošač sukladno čl. 3. Zakona o zaštiti potrošača – "Narodne novine" broj: 79/07, 125/07 koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, a primatelj je pravna osoba (dakle, nije potrošač). Tražbina koje je predmet ustupa je novčana tražbina, a novčane tražbine nisu strogo osobne naravi neovisno o svojstvu ustupitelja kao potrošača, niti se njihova narav protivi ustupu.

25. Promjena u osobi vjerovnika ne utječe na identitet tražbine pa nije odlučno to što je ustupitelj potrošač, a primatelj nije. Identitet tražbine ustupom nije promijenjen što proizlazi iz odredbe čl. 84. st. 1. ZOO-a kojom je propisano da primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja. Dakle, novčana tražbina potrošača na temelju potrošačkog ugovora zadržava takvo svojstvo i nakon ustupa tražbine osobi koja nije potrošač. To znači da se i u odnosu tužitelja kao primatelja te tražbine i tuženika kao dužnika primjenjuju propisi koji se odnose na zaštitu potrošača

26. Nadalje, prema odredbi čl. 81. st. 1. ZZP/03, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a st. 2., smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Stavkom 4. istog članka propisano je da ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

27. Odredbom čl. 83. ZZP/03 propisano je da će se prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena, uzimati u obzir narav robe ili usluge koji predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji, u odnosu na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor, a odredbom čl. 87. st. 1. ZZP-a da je nepoštena ugovorna odredba ništava, s time da ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe.

28. U presudi poslovni broj Rev-692/2023 od 4. siječnja 2024. Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo je stajalište da osoba, pravna ili fizička kojoj je potrošač temeljem ustupa tražbine prenio svoje tražbine koje mu pripadaju prema odredbi Zakona o zaštiti potrošača može od potrošača dužnika, prodavatelja roba ili pružanja usluga potraživati ispunjenje obveze kao i sam potrošač jer pravo na ispunjenje ne ovisi o identitetu stranaka u predmetnom sporu, već o svojstvu ugovornih strana iz potrošačkog ugovora (u ovom sporu ugovora o kreditu).

29. Pri tome se Vrhovni sud Republike Hrvatske pozvao na odluke suda Europske unije u predmetu poslovni broj C-383/18 od 11. rujna 2019., glede pitanja cesije i primjene Direktive 2008/48/EZ Europskog parlamenta Vijeća od 23. travnja 2008. o ugovorima o potrošačkim kreditima, odluku Suda Europske unije u predmetu poslovni broj C-519/19 od 18. studenog 2020. te jasno odredio da se ta sudska praksa treba primijeniti u pogledu primjene Direktive 93/13 (Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993.) o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (Službeni list Europske unije, L 095 od 5. travnja 1993.) propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra nepoštenom ako je u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzročila znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka proizašlima iz ugovora, time da je Ugovor o kreditu sklopljen na način da je pravni prednik tuženika koristio nepoštenu poslovnu praksu i, kao jača ugovorna strana, što svakako jest budući da je financijska institucija i profesionalno dioničko društvo, korisnika kredita doveo u neravnopravan položaj u kojem isti nije mogao utjecati na sadržaj unaprijed formuliranog ugovora. Ugovor o kreditu nesporno je sklopljen u obliku unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, ovdje pravnog prednika tuženika, a koji ugovor je predstavljao tzv. „uzmi ili ostavi” ponudu, ne ostavljajući korisniku kredita mogućnost i slobodu da na bilo koji način utječe ili intervenira u sadržaj istog ( Pž-373/2026-2 od 9. veljače 2026. ).

30. Odredbom čl. 5. Direktive u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe moraju biti sročene jasno i razumljivo, dok je kod predmetnog Ugovora o kreditu nejasno koji su parametri uopće korišteni prilikom izračuna naknade za obradu kreditnog zahtjeva te na osnovu kakvih i kako nastalih troškova navedena naknada iznosi upravo 333,49 EUR. Pritom pravni prednik tuženika u Ugovoru o kreditu samo paušalno navodi da se korisnik kredita obvezuje platiti naknadu, ne spominjući što točno ista obuhvaća, a što korisniku kredita kao potrošaču, definitivno nije trebalo biti jasno niti poznato.

31. Odredbom čl. 323. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje u tekstu: ZOO) propisano je da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onog što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje, time da je ovom slučaju slučaju, pravni prednik tuženika je na temelju ništetne ugovorne odredbe ostvario korist u vidu naplaćivanja naknade za obradu kreditnog zahtjeva u iznosu od 333,49 EUR.

32. Odredbom čl. 324. st. 1. ZOO-a propisano je da ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen. Stoga, ništetnost odredbe o naknadi za obradu kredita ne povlači za sobom ništetnost cijelog ugovora jer ugovor može opstati i bez te odredbe. Odredbom čl. 323. st. 1. ZOO -a propisano je da u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

33. Prema ocjeni suda, odredbom čl. 80. i čl. 84. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 i 114/22; dalje: ZOO), kojima je regulirano koje se tražbine mogu prenijeti ugovorom, da predmetna tražbina korisnika kredita iz ugovora o kreditu nije promijenila svoje svojstvo zbog ustupa tražbine trećoj osobi koja nije potrošač. Ugovor o ustupu tražbine sadrži podatke o vjerovniku, dužniku i pravnom temelju tražbine koja se ustupa te je vidljivo da se ustupa cjelokupna tražbina ustupitelja prema tuženiku po osnovi ništetnih odredbi predmetnog ugovora o kreditu. Stoga je takvim označavanjem predmeta cesije činidba odrediva jer je ustupljena cjelokupna tražbina te je jasno koja je tražbina ustupljena, a visina te tražbine može se utvrditi. Osoba kojoj je potrošač ustupio tražbinu može od banke zahtijevati ispunjenje obveze kao i potrošač, jer pravo na ispunjenje ne ovisi o identitetu stranaka u sporu već o svojstvu strana potrošačkog ugovora. Stoga je pravilna ocjena prvostupanjskog suda da je tužitelj aktivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari.

34. Ugovor o ustupu tražbine sadrži podatke o vjerovniku, dužniku i pravnom temelju tražbine koja se ustupa, te je vidljivo da se ustupa cjelokupna tražbina ustupitelja prema tuženiku po osnovi ništetnih odredbi predmetnog ugovora o kreditu. Takvim naznačivanjem predmeta cesije činidba je odrediva jer je ustupljena cjelokupna tražbina, vidljivo je koja tražbina je ustupljena, a visina te tražbine se može utvrditi s obzirom na to da se može utvrditi u kojem iznosu je korisnik kredita platio naknadu za obradu kreditnog zahtjeva.

35. Nije osnovan tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije. Odredbom čl. 80. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18 – dalje: ZOO) propisano je da vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga.

36. Tražbina koje je predmet ugovora o ustupu potraživanja nije strogo osobne naravi bez obzira na to što je ustupitelj potrošač sukladno čl. 3. ZZP -a, a primatelj je pravna osoba (dakle, nije potrošač). Tražbina koje je predmet ustupa je novčana tražbina, a novčane tražbine nisu strogo osobne naravi neovisno o svojstvu ustupitelja kao potrošača, niti se njihova narav protivi ustupu. Promjena u osobi vjerovnika ne utječe na identitet tražbine pa nije odlučno to što je ustupitelj potrošač, a primatelj nije. Identitet tražbine ustupom nije promijenjen što proizlazi iz odredbe čl. 84. st. 1. ZOO - a kojom je propisano da primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja. Dakle, novčana tražbina potrošača na temelju potrošačkog ugovora zadržava takvo svojstvo i nakon ustupa tražbine osobi koja nije potrošač. To znači da se i u odnosu tužitelja kao primatelja te tražbine i tuženika kao dužnika primjenjuju propisi koji se odnose na zaštitu potrošača.

37. Nadalje, i Europski sud zauzima takvo pravno stajalište u presudi C-383/18 od 23. svibnja 2019. (sudska praksa je javno dostupna na Internetskim stranicama Europskog suda). Europski sud je u točki 20. obrazloženja presude C-383/18 zauzeo sljedeće stajalište: "Uvodno valja pojasniti kako okolnost da se sporovi u glavnom postupku vode isključivo između prodavatelja robe ili pružatelja usluga ne predstavlja prepreku primjeni Direktive 2008/48 o ugovorima o potrošačkom kreditu. Naime, kao što je to naveo nezavisni odvjetnik u točki 24. svojeg mišljenja, područje primjene te direktive ne ovisi o identitetu stranaka u predmetnom sporu, nego o svojstvu stranaka ugovora o kreditu. Međutim, u ovom slučaju potraživanja koja su predmet sporova u glavnom postupku proizlaze iz triju ugovora o potrošačkom kreditu sklopljenih između triju potrošača i triju tuženika u glavnom postupku te su prenesena na tužitelja u glavnom postupku nakon prijevremenog ispunjenja obveza prema navedenim ugovorima."

38. Slijedom navedenog, ništetna je odredba o plaćanju naknade za obradu kreditnog zahtjeva i odobravanje kredita u standardnim, tipiziranim ugovorima o potrošačkim kreditima koje odobravaju banke ako je udovoljeno određenim pretpostavkama, a to je da se o odredbi ugovora nije pojedinačno pregovaralo, da trgovac (tuženik) nije dokazao stvarne troškove koje je imao prilikom obrade kredita, ali je sud prilikom provođenja testa nepoštenosti, dužan uzeti u obzir i to je li odredba jasna i lako razumljiva te lako uočljiva (zahtjev transparentnosti) kao i druge okolnosti kao što su narav robe ili usluge koji predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora te ostale ugovorne odredbe, sve u smislu odredbi čl. 81. st. 1. ZZP/03 u svezi odredbi čl. 83. i 85. ZZP/03.

39. Imajući u vidu sadržaj iskaza svjedoka PĐ korisnika kredita, kao i zatim sadržaj predmetnog ugovora o kreditu, sud smatra da se radilo o tipskom ugovoru te da se o spornoj naknadi nije pojedinačno pregovaralo i da u samom ugovoru nije navedena visina naknade, nego samo način njezina izračuna u postotku iznosa kredita, pri čemu tuženik nije vodio računa o interesima potrošača, odnosno konkretnog korisnika kredita, odnosno iz dokaza izvedenih tijekom postupka proizlazi da se o predmetnoj naknadi nije pojedinačno pregovaralo niti proizlazi opravdanost predmetne naknade u iskazanom postotku od iznosa kredita, kao niti da je korisnik kredita bio informiran o razlozima koji bi opravdavali plaćanje te naknade i o tome što sve naknada u sebi sadrži i od čega se sastoji, time da sud smatra da tuženik nije jasno i nedvosmisleno ukazao potrošaču o kakvim se konkretnim, stvarnim troškovima koji ulaze u spornu naknadu radi, kao i da je naknada određena u postotku od iznosa kredita. Navedena odredba nametnuta je korisniku kredita što je prouzročilo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu korisnika kredita , te da tuženik nije dokazao stvarne troškove koje je imao prilikom obrade kredita.

40. S obzirom na to da se posljedica ništetnosti predmetne ugovorne odredbe sastoji u tome da je svaka stranka dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, stoga je tuženik dužan vratiti ono što je primio po osnovi ništetne ugovorne odredbe, odnosno iznos plaćene naknade od 333,49 EUR.

41. U odnosu na zatezne kamate prema odredbi čl. 1115. ZOO-a kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Tuženik kao trgovac je morao znati i da je odredba o naknadi za obradu kreditnog zahtjeva ništetna jer nije dao nikakve obavijesti korisniku kredita o tome od kojih konkretnih troškova se ta naknada sastoji, niti je to vidljivo iz ugovora. Zbog toga, zatezne kamate teku od dana izvršenih plaćanja. Stopa zatezne kamate određena prema odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose jer tražbina ne proizlazi iz trgovačkog ugovora. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom II I toč III izreke ove presude, time da je tužitelj odbijen sa zahtjevom za platež kamata preko dosuđenog iznosa, slijedom čega je odlučeno ko pod toč V presude.

42. Vrijednost predmeta spora je određena u visini od 1.660,72 eur, i to na ime deklaratornog dijela tužbenog zahtjeva 1327,23 eur, a na ime kondemnatornog dijela 333,49 eur, a sve u smislu članka 40. stavka 2. u svezi s člankom 35. ZPP-a ( time da je takav stav sudske prakse vezano za visinu spora (Poslovni broj: Pž-3044/2025-3 od dana 11. studenoga 2025.) slijedom čega se odluka o troškovima zastupanja temelji na vrijednosti predmeta spora od 1.660,72 eur).

43. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 1., čl. 155.. ZPP-a u vezi s člankom 2. stavak 1. ZPP-a. Tužitelju pripada parnični trošak budući da je u cijelosti uspio u parnici. Visina naknade troškova za rad odvjetnika odmjerena je na temelju Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22. i 138/23.; dalje: Tarifa) te Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 118/18 i 51/23). Vrijednost predmeta spora je 1.660,72 eur. Na temelju Tbr. 54 Tarife vrijednost boda iznosi 2,00 eur.

44. Slijedom navedenog tužitelju je priznat trošak sastava tužbe od dana 04. studenog 2024. 200,00 eur, trošak sastava obrazloženog podneska od dana 07. siječnja 2025. (Otbr. 8.1. i 46.) 200,00 eur trošak pristupa na ročište dana 25. rujna 2025. (Otbr. 9.1., 7.1. i 46.) 200,00 eur, trošak pristupa na ročište dana 13. siječnja 2026. (Otbr. 9.1., 7.1. i 46.) 200,00 eur, kao i trošak pristupa na ročište dana 12. ožujka 2026. (Otbr. 9.1., 7.1.) ukupno 1.000,00 eur, uvećano za za pripadajući PDV 25%, odnosno 250,00 eur, ukupno 1.250,00 eur.

45. Tužitelju je priznat sudske pristojbe 66,36 eur (sudska pristojba na tužbu u iznosu od 33.18 eur plaćena dana 12. studenog 2024. te trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 33.18 eur), odnosno sveukupno 1. 316,36 eur, slijedom čega je odlučeno kao pod toč. III presude.

46. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu troškova postupka za pribavljanje potvrde o visini naknade za obradu kredita (Otbr. 36. i 46.) u iznosu od 50,00 eur, iz razloga što sud smatra da nije bio neophodan za vođenje postupka

47. Isto tako, odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu troškova sastav troškovnika od 11. ožujka 2026. (Otbr. 8.4., 7.1. i 46.), iz razloga što je tužitelj zahtjev na naknadu troškova mogao predati do zaključenja glavne rasprave, neposredno sudu, slijedom čega sastav navedenog podneska nije bio nužan za vođenje postupka, 50,00 eur, ukupno 100,00 eur, uvećano za pripadajući PDV 25% odnosno 25 eur, 125 ,00 eur.

48. Odbija za iznos pristojbe u iznosu od 66,36 eur, obzirom da je tužitelj potraživao iznos pristojbe od 132,72 eur, a priznat je iznos od 66,36 eur, odnosno tužitelj je odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova u visini od 191,36 eur, sijedom čega je odlučeno kao pod toč, IV presude.

U Zagrebu, 16. travnja 2026.

Sudac

Hrvoje Lukšić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 8 dana od dana kada se smatra da je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 8 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), koja se podnosi putem ovog suda (elektronički, putem informacijskog sustava e-Komunikacija ovog suda, ako su podnositelji odvjetnici i pravne osobe, a fizičkom predajom podneska putem pošte ili u sudskoj pisarnici ako su podnositelji fizičke osobe).

DNA

1. Druga fundacija SPV d.o.o., OIB 25132169807, [adresa], po odvjetnici Meliti Babić uz nalog za sudsku pristojbu na presudu

2. OTP BANKA d.d.. OIB 52508873833, [adresa], po odvjetniku Miroslavu Plašćaru