Poslovni broj: P-813/2024-19

Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava fašizma 7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda Katarini Bajčić Ivančević u pravnoj stvari tužiteljice ČK iz [adresa], zastupana po punomoćnici Luani Šepek, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika BK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi utvrđenja i isplate, nakon glavne i javne rasprave održane 2. ožujka 2026., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, zaključene temeljem odredbe članka 335. Zakona o parničnom postupku, javno objavivši dana 16. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je raskinut usmeni Ugovor o djelu sklopljen između tužiteljice i tuženika.

II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 3.871,40 EUR zajedno s pripadajućom zateznom kamatom koja teče na iznose od:

- 1.871,40 EUR počam od 14. srpnja 2022. godine

- 2.000,00 EUR počam od 21. svibnja 2022. godine

do 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 31.12.2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 01.01.2024. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

III. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužiteljici prouzročeni trošak postupka u visi ni od 1.620,00 EUR zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 16. travnja 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

Tužiteljica u tužbi navodi kako je dana 05. veljače 2022. godine imala prometnu nesreću u Sloveniji, a kojom prilikom je (slovenska) policija izašla na mjesto događaja. Utvrđeno je da je oštećen prednji dio automobila. Obzirom da nakon navedene nesreće automobil nije bio u voznom stanju, tužiteljica je pozvala vučnu službu iz Rijeke te joj je osoba iz vučne službe, ovdje tuženik, rekla da može kod njih popraviti svoje vozilo jer imaju registriranu tvrtku za to. Tužiteljica i tuženik su usmeno te putem viber-poruka dogovorili popravak vozila te da će vozilo biti popravljeno do sredine travnja 2022. godine. Tuženik je tražio da se za njega, ali na račun treće osobe SK uplati iznos od 1.194,51 EUR / 9.000,00 kn u dvije uplate 4.000,00 + 5.000,00 kn. Kad je tužiteljica u travnju došla po svoje vozilo, tuženik ju je tražio daljnji iznos od 676,89 EUR / 5.100,00 kn, a koji mu je dan u gotovini. Tužiteljica je tom prilikom utvrdila da vozilo nije popravljeno te je na vozilu primjetila oštećenja koja automobil nije imao prilikom preuzimanja od strane tuženika.

Tuženik joj je rekao da ostavio vozilo još neko vrijeme te se obvezao popraviti sva oštećenja na vozilu te vozilo o svom trošku dostaviti u Njemačku, a gdje je boravište tužiteljice. Tužiteljici je vozilo dostavljeno u Njemačku 20. svibnja 2022. godine, a kojom prilikom je posumnjala da isto nije popravljeno u skladu s pravilima struke te je odmah o navedenom obavijestila tuženika porukama i u telefonskom razgovoru. Obzirom da tužiteljica ne posjeduje potrebna stručna znanja, angažirala je vještaka za cestovni promet u Njemačkoj, a koji je utvrdio da rad nije izvršen u skladu sa strukom, odnosno da je došlo do pogrešne montaže na način da isti nisu montirani pomoću čvrsto stegnutih spojnih elemenata, prednja osovina je neupotrebljiva te vozilo nije sigurno za vožnju. U skladu sa svim navedenim, a obzirom da se radi o većem nedostatku, tužiteljica smatra da je nužno utvrditi da je Ugovor o djelu raskinut te potražuje od tuženika iznos koji je primio s osnove Ugovora, odnosno 1.871,40 EUR/ 14.100,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom počam od 14. srpnja 2022. godine, odnosno od dana kad je obaviješten i o nalazu i mišljenju vještaka o navedenim nedostacima. Zbog nestručnog popravka te novih oštećenja na vozilu, tužiteljica smatra da je došlo do umanjena vrijednosti vozila, a čime je nastala šteta. Tužiteljica je morala ponovno popravljati vozilo, a koji popravak nije obuhvaćao samo štetu nastalu u primarnoj prometnoj, već i daljnju štetu koja je nastala dok je vozilo bilo kod tuženika. Zbog navedenog potražuje od tuženika daljnji iznos od 1.500,00 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana kad joj je predano njezino vozilo, odnosno od 21. svibnja 2022. godine. Stoga predlaže sudu po provedenom postupku donijeti presudu kojom se utvrđuje da je raskinut usmeni ugovor o djelu zaključen između tuženika i tužiteljice, te kojim se tuženiku nalaže isplata iznosa od 1.71,40 EUR s zateznom kamatom od 14. srpnja 2022 te isplatu iznosa od 1.500,00 eur sa zateznom kamatom od 21. svibnja 2022 uz naknadu paničnog troška sve u roku od 15 dana.

Po provedenom vještačenju tužiteljica podneskom od 03. studenog 2025. tužiteljica navodi kako Vještak Srećko Hlišć, dipl. ing. u svom Nalazu i mišljenju navodi da tužiteljica potražuje iznos od 1.500,00 EUR na ime umanjene vrijednosti vozila Također navodi da je u vrijeme štetnog događaja vozilo je bilo u upotrebi 14 godina i 5 mjeseci, a prevalilo je 158.852 km ili 158.842 km / [14 godina + (5 mjeseci / 12 mjeseci)] = 11.018 km. Ovakva vozila na tržištu zemlje registracije ovisno o stanju, ali bez većih nedostatka, imaju ponudbene cijenu između 5.000 do 7.000 €, pa ako bi vozilo tužiteljice bilo u donjem području navedenih vrijednosti, troškovi popravka bi predstavljali oko (1.871,40 € / 5.000 €) × 100% = 37,4% njegove vrijednosti, odnosno radionički popravak bi bio tehnički moguć i ekonomski opravdan. Iz predmetnog navoda jasno proizlazi da na vozilu nije nastala totalna šteta, odnosno da je popravak nakon prometne nesreće koja se dogodila u Sloveniji bio isplativ. Nadalje, nedostaci koji su zabilježeni po vještaku u zemlji registracije pokazuju vrlo traljav i stručno-tehnički nedostojan popravak vozila, kojeg mogu zamijetiti i posve nestručne osobe. Budući da su za razliku od troškova dijelova, troškovi rada u zemlji registracije vozila bitno veći nego kod nas, čak i za radionice, a potrebno ih je ponoviti za opseg radova koji proizlaze iz provedenog vještačenja, s time da tržište na kojem se vozilo tužiteljice nalazi ima veliku ponudu sličnih vozila u dobrom stanju, zbog čega je vrlo izbirljivo, vozilu tužiteljice je vrijednost umanjena za oko 40% njegove tržišne cijene ili oko 5.000 € × 40% = 2.000 €. Vještak izričito navodi i da, ako je tužiteljica vozilo popravila i otklonila sve nedostatke zaostale nakon popravka tuženika, tada je visina štete jednaka ovim troškovima, a zbog starosti nakon tako obavljenog popravka vozilu vrijednost ne bi bila umanjena.

U skladu sa svim navedenim, tužiteljica usklađuje tužbeni zahtjev na način da potražuje ukupan iznos od 3.871,40 EUR, od čega se iznos od 1.871,40 EUR potražuje kao povrat sredstava koji je tuženik primio za popravak vozila, a koji popravak nije napravljen u skladu s pravilima struke, kao što vještak obrazlaže u točki 3.3. svog Nalaza i mišljenja, a iznos od 2.000,00 EUR se potražuje s naslova naknade štete (kako je obrazloženo i u tužbi), a posebice iz razloga što je tužiteljica nakon pokretanja parničnog postupka popravila vozilo. Pritom se naglavaša kako Sud nije vezan pravnom osnovom, odnosno činjenica da je tužiteljica popravila vozilo ne utječe na njezino pravo da joj se naknadi šteta.

Tuženiku je tužba sa prilozima te rješenje suda kojim ga se poziva na davanje odgovora na tužbu dostavljena dana 17. srpnja 2024.,no u ostavljenom roku od 30 dana tuženik nije podnio pisani odgovor na tužbu.

Kako nisu bili ispunjeni uvjeti za donošenje presude zbog odluke jer je u ovom postupku bilo potrebno provesti procjeniteljsko vještačenje radi utvrđenja visine umanjenja vrijednosti vozila tužiteljica zbog nestručno izvedenih radova na vozilu tužiteljica od strane tuženika to je održana rasprava i proveden dokazni postupak.

Tuženik nije aktivno sudjelovao u postupku.

Sud je proveo dokaze uvidom u cjelokupnu materijalnu dokumentaciju priležeću spisu saslušanja je tužiteljica i svjedok RK, proveden je dokaz prometnim - procjeniteljskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Srećku Hlišću.

Ocjenom svih provedenih dokaza, a u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a ovaj sud drži tužbeni zahtjev tužiteljice osnovanim.

Tužiteljica u iskazu navodi kako je 5.2.2022. imala prometnu nesreću u Sloveniji u kasnim večernjim satima. Vozilom je udarila u rubnik i ono što je kao laik vidjela oštetila je branik, hladnjak i prsten koji drži maglenku je bio otpao. Odmah je zvala osiguravajuće društvo u Njemačkoj da joj odšlepaju auto no oni su rekli da nisu u mogućnosti to odmah učiniti da će se čekati 2-3 dana i tada je kontaktirala prijatelja RK i zamolila ga ako poznaje koju šlep službu da zove i da dođu po vozilo. Nakon nekog vremena RK je nazvao i rekao da će doći šlep služba koja će odvesti auto u Rijeku. Došla je šlep služba po nju u Sloveniju i išli su zajedno s vozilom u Rijeku. Tuženik ĆK je u to vrijeme navodno imao tu šlep službu i popravljao je vozila. Došli su u Rijeku gdje su je pustili a auto su odveli na parking od radione gdje auto može biti 2-3 dana da vidi što će riješiti i gdje će ga popraviti. To je bio parking od gospodina BK. Taj gospodin koji je šlepao vozilo je rekao da mogu popraviti vozilo i u toj radioni gdje su ga i ostavili. Pitala je RK je li to u redu da pusti vozilo tamo da ga oni poprave i RK je rekao da sve je u redu i da je on popravljao vozilo tamo. Potom je nazvala BK da se vozilo pregleda, da se vidi što treba popraviti i rekla da joj trebaju računi zbog osiguranja. On je pregledao vozilo i rekao da bi popravak koštao 12 500 kn, pristala je na to i ostavila vozilo. Prvi puta je uplatila 4000 kn. Nakon nekog vremena čuli su se i kontaktirali vezano za branik, pitao ju bi li stavila polovni ili novi, a odlučila se za novi i poslala mu link stranice gdje se isti može naručiti no zbog tog branika je cijena podignuta na što sam pristala. Bili su dodatni troškovi farbanja. Druga uplata od 5000 kn je uslijedila na njegov račun. Nakon te uplate prestao se javljati, nije odgovarao na pozive i poruke. Kako je bila u Njemačkoj zamolila je RK da provjeri vozilo, da vidi zašto se BK ne javlja. RK se u prvom momentu javio a potom se ni njemu više nije javljao, a kada je RK došao provjeriti gdje je vozilo, vozilo uopće nije bilo na tom mjestu gdje ga je ostavila već na potpuno drugom mjestu. BK se javio nakon nekih mjesec dana i rekao da mu treba još par dana pa da može preuzeti vozilo. Došla je u travnju preuzeti vozilo, sa sobom imala ostatak novaca u gotovini da ga isplatim do kraja. Išli su na novu adresu, to je bila neka druga radiona u pitanju i kada je došla vidjela je da je auto oštećen. Bilo je oštećeno zadnje staklo iza vozača, skroz razbijeno, bio je najlon zalijepljen na tome, udubljenja ispod tog stakla i ogrebotine, a kod panoramskog krova nedostale su gumice. Svejedno mu je predala ostatak novaca na ruke tih 5100 kn i dogovor je bio da će sva oštećenja popraviti o svom trošku kao i da će odšlepati vozilo u Njemačku o svom trošku. Nakon nekih mjesec dana, u svibnju došlepali su vozilo u Njemačku i kao laik vidjela da s vozilom nešto nije u redu. Naime, ovaj auto je naprijed imao kromiranu rešetku koja nije bila oštećena, a kada je vozilo vratio ta rešetka je bila plastična. Pored toga branik nije bio novi već polovni i to prefarban u nekakvu sivu boju, a auto je srebrne boje i vidjeli su se ostaci stare crvene boje. Gume su stajale u koso, staklo je bilo promijenjeno, ali su i dalje bila vidljiva oštećenja i ogrebotine, a gumice na panoramskom krovu su bile postavljene, nedostajalo je i original dijelova s vozila. Vozilo su došlepali neki ljudi koje je BK angažirao ali ih nije platio pa su od nje potraživali troškove šlepanja, odbila je platiti. Potom je angažirala vještaka u Njemačkoj da pregleda vozilo, pokazala mu slike prije i nakon popravka. Vještak je utvrdio da pojedine dijelove koje je trebao mijenjati uopće nije mijenjao, da je branik polovan, nije odgovarajući i on je napravio procjenu štete i izvješće o tome. Nakon toga je o svom trošku popravila vozilo u Njemačkoj jer vozilo nije bilo u voznom stanju i to u iznosu od 5000 eur. BK je uplaćivala na račun njegova oca, to ju je BK tražio. U više navrata tražila je tuženika da joj izda račun, a račun nikada nije izdao, a kada je došla u Hrvatsku po vozilo i isplatila mu zadnji dio ugovorene cijene na ruke ponovno je tražila račun, tada je rekao da nije spreman i nakon što sam rekla da o svom trošku popravi oštećenja i nakon što došlepa vozilo u Njemačku no ni tada nije dostavio račun. Zato nisam ništa mogla potraživati od osiguranja jer je osiguranje tražilo račun.

Svjedok RK u iskazu navodi kako ga je tužiteljica nazvala između 1-2 sata ujutro i pitala zna li nekoga tko bi joj mogao odšlepati vozilo. Nakon toga je zvao BK kojeg sam znao površno. On mu je jednom prilikom popravio vozilo i to je dobro odradio i on je rekao da može, poslao je svoje dečke da odu po vozilo u Sloveniju. U prvom navratu je bilo dogovoreno da će vozilo tamo stajati par dana dok se ne vidi što će dalje biti a kasnije je ČK dogovorila s Č popravak vozila čini joj se za nekih 12 000 kn da se izvrši popravak. ČK je taj novac isplatila u 3 puta, 2. puta na račun koji nije tuženikov i jednom u gotovini. Taj zadnji put on bio osobno s njom, ona je došla iz Njemačke preuzeti vozilo i tada mu je platila na ruke oko 5000 kn. Kod tog preuzimanja vozila, vidjeli su da je vozilo oštećeno. Zadnje bočno staklo je bilo razbijeno, bile su ogrebotine i udubljenja na vozilu i guma koja ide po bočnom dijelu krova vozila je bila oštećena. Bili su iznenađeni no sve je nekako prošlo bez svađe i dogovoreno je da će BK o svom trošku popraviti nova oštećenja na vozilu kao i dostaviti vozilo u Njemačku šlep službom. U jednom momentu se BK prestao javljati ČK na telefon, nije se čak ni njemu javljao pa je išao vidjeti što je s tim vozilom no radione na Gornjoj Drenovi više nije bilo se interesirao gdje se preselio i saznao da sad ima radionu na [adresa] u mjestu Saršoni. Nakon nekog vremena se javio i rekao da je s B u kontaktu i da je sve u redu. Nakon što je vozilo došlepano u Njemačku nazvala ga je ČK i rekla da su osobe koje su vozilo došlepale rekle da im mora naknaditi trošak šlepanja, a bilo je dogovoreno da će to biti o Endijevom trošku. Zatim jer rekla kada je pregledala vozilo, da to nije njezino vozilo, da su kotači iskrivljeni, zatim da prednja maska nije od njenog vozila da je njena kromirana bila i da se u vožnji sasvim drugačije ponaša. Potom je ČK otišla kod vještaka da se utvrdi što je točno popravljeno i je li to ispravno učinjeno i vještak je utvrdio nedostatke.

Spisu prileži procjena štete od dana 21.06.2022. godine u zemlji registracije vozila sastavljena je po vještaku Christianu Gleichu, koji je vozilo pre- gledao 20.06.2022. godine. Vještak je utvrdio da se vozilo ne nalazi u stanju koje bi dogovaralo stručno izvršeno popravku, uz mišljenje da su štete uzrokovane prometnom nezgodom djelomično popravljene vrlo provizorno. Prednji odbojnik (dio karoserije koji se nalazi ispod haube odnosno poklopca motora) pokazuje znatnu razliku u boji). Neki plastični dijelovi naoko su oštećeni i nisu zamijenjeni, već su is-pravljeni i samo djelomično lakirani, a djelomično su upotrijebljeni i rabljeni dijelovi. Ti rabljeni dijelovi su djelomično pogrešno montirani, odnosno nisu montirani pomoću čvrsto stegnutih spojnih elemenata (vijčanog spoja). Nadalje, ovo vozilo ima oštećenje i na lijevoj stražnjoj strani, kao i malo udubljenje, na bočnom stražnjem dijelu desno, trag na prednjoj osovini pokazuje pogrešan položaj (što je već optički vidljivo) i ne dopušta da se vozilo izveze ravno. Mišljenje je formirano bez demontaže i mjerenja i ne zamjenjuje detaljno provedeno vještačenje. U stanju u kojem se vozilo sada nalazi, ono nije sigurno za promet prema propisima o cestovnom prometu.

Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka prometne i procjeniteljske struke Srećka Hlišća proizlazi da se u predmetnom slučaju radi se o osobnom vozilu Mini Cooper, broj šasije [broj šasije], proizvedenom 11.2007. godine, snage 88 kW i zapremnine benzinskog motora 1598 ccm, sivo (tijelo) - crne (krov) boje se efektom, registarske oznake [registarska oznaka] ( [registarska oznaka]), prve registracije 10.01.2008. godine. Stanje očuvanosti vozila i postojanje ranijih oštećenja prije nastanka štete nije poznato. Nakon štetnog događaja nije proveden uslužni pregled vozila tu-žitelje po nekom od stručnoj osobi procjenitelju korespondenta njenog osiguranja u Hrvatskoj, zbog čega točan opseg štete nije poznat. Prema Potvrdi policije iz Slovenije do štetnog događaja je došlo 05.02.2022. godine na području policijske postaje u Ilirskoj Bistrici. Tom prilikom djelatnici policije su okvirno utvrdili oštećenje prednjeg branika, hladnjaka, prednjih maglenki, maske vozila i pokrova motora. Spisu nije priložena dokumentacija iz koje bi bilo vidljivo da li je tužiteljica otklonila nedostatke, na koji način i za koji iznos.

Tužiteljica je prema stanju spisa za popravak ukupno platila tuženiku iznos od 14.100 kn ili 1.871,40 €, te potražuje za umanjenu vrijednost iznos od 1.500,00 €. U vrijeme štetnog događaja vozilo je bilo u upotrebi 14 godina i 5 mjeseci, a prevalilo je 158.852 km ili 158.842 km / [14 godina + (5 mjeseci / 12 mjeseci)] = 11.018 km. Nedostaci koji su zabilježeni po vještaku u zemlji registracije pokazuju vrlo traljav i stručno-tehnički nedostojan popravak vozila, kojeg mogu zamijetiti i posve nestručne osobe. Ovakva vozila na tržištu zemlje registracije ovisno o stanju, ali bez većih nedostatka, imaju ponudbene cijenu između 5.000 do 7.000 €, pa ako bi vozilo tužiteljice bilo u donjem području navedenih vrijednosti, troškovi popravka bi predstavljali oko (1.871,40 € / 5.000 €) × 100% = 37,4% njegove vrijednosti, odnosno radionički popravak bi bio tehnički moguć i ekonomski opravdan. Budući da su za razliku od troškova dijelova, troškovi rada u zemlji registracije vozila bitno veći nego kod nas, čak i za radionice, a potrebno ih je ponoviti za opseg radova koji proizlaze iz provedenog vještačenja, s time da tržište na kojem se vozilo tužiteljice nalazi ima veliku ponudu sličnih vozila u dobrom stanju, zbog čega je vrlo izbirljivo, vozilu tužiteljice je vrijednost umanjena za oko 40% njegove tržišne cijene ili oko 5.000 € × 40% = 2.000 €. Ako je tužiteljica vozilo popravila i otklonila sve nedostatke zaostale nakon popravka tuženika, tada je visina štete jednaka ovim troškovima, a zbog starosti nakon tako obavljenog popravka vozilu vrijednost ne bi bila umanjena.

U zaključku vještak navodi kako nedostaci koji su zabilježeni na osobnom vozilu tužiteljice Mini Cooper/07, broj šasije [broj šasije], registarske oznake [registarska oznaka]¤K-4100 (D), pokazuju vrlo traljav i stručno-tehnički nedostojan popravak vozila, kojeg mogu zamijetiti i posve nestručne osobe. Zbog zaostale štete i nekvalitetno izvedenih radova vozilu tužiteljice je u zemlji registracije vrijednost umanjena za iznos od 2.000 €. Ako je tužiteljica vozilo popravila i otklonila sve nedostatke zaostale nakon popravka tuženika, tada je visina štete jednaka ovim troškovima, a zbog starosti nakon tako obavljenog popravka vozilu vrijednost ne bi bila umanjena.

Stranke nisu istakle primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka Srećka Hlišća.

Nalaz i mišljenje vještaka Srećka Hlišća ovaj sud drži objektivnim i izrađenim sukladno pravilima struke vještak je u potpunosti odgovorio na danu mu zadaću od strane suda.

Tužiteljica u ovom postupku potražuje od tuženika povrat iznosa od 1.871,40 EUR (14.100 kn) koje je tuženiku dala u svrhu popravka vozila, a koje vozilo je nestručno popravio pa da se usmeni ugovor o djelu-popravku vozila je raskinut i slijedom toga povrat iznosa koje je tuženiku u tu svrhu dala, te isplatu iznosa od 2.000,00 EUR za koliko je umanjena vrijednost vozila zbog nestručnog popravka vozila od strane tuženika .

Iz provedenog dokaznog postupka i to iskaza tužiteljice, svjedoka RK, prijepisa Viber poruka između tužitelja i tuženika proizlazi kako su tužiteljica i tuženik usmeno ugovorili ugovor o dijelu kojim se tuženik obvezao popraviti oštećenja na vozilu tužiteljice koja su nastala u prometnoj nezgodi od 05. veljače 2022., a tužiteljica se za obavljene radove tuženika obvezala platiti odgovarajuću naknadu i to ukupno u visini od 14.100,00 kn. Tužiteljica je svoju obvezu ispunila, tuženiku je uplatila 11.02.2022. iznos od 4.000,00 kn, na račun njegovog oca SK kao je to tuženik i tražio (Viber poruka od 11. veljače 2022., zatim iznos od 5.000,00 kn, 10.03.2022 na račun njegovog oca (list 7-8 spisa), te iznos od 5.100,00 kn 13.04.2022. koji mu je isplatila na ruke kada je trebala preuzeti vozilo, no tada je utvrdila daljnja oštećenja na svom vozilu koja su nastala naknadno te se tuženik obvezao o svom trošku iste sanirati te vozilo došlepati u Njemačku, dok tuženik ne samo da svoju obvezu nije ispunio u cijelosti već je radove na vozilu tužiteljice izveo nestručno i nekvalitetno čime je za tužiteljicu nastala daljnja šteta, morala je vozilo ponovno popravljati i vozilo je izgubilo na vrijednosti, a što je sve utvrđeno provedenim procjeniteljskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Srećku Hlišću.

Zahtjev tužiteljice za utvrđenjem da je raskinut usmeni ugovor o djelu je osnovan jer je tužiteljica izvršila svoju ugovornu obvezu u cijelosti dok tuženik isto nije učinio, iako mu je tužena ostavila dodatan rok za ispunjenje ugovora o djelu što ni tada nije učinio, već je tužiteljici nakon radova koje je izveo na istome vratio vozilo koje je imalo veće nedostatke kako je utvrđeno procjeniteljskim vještačenjem, stoga se temeljem odredbe čl. 360 i 363 ZOO-a ima smatrati da je ugovor raskinut pa je ispravno tužiteljica postavila zahtjev na utvrđenje da je usmeni ugovor o djelu koji je bio zaključen između nje i tuženika raskinut, te je odlučeno kao u točki I izreke ove presude.

Slijedom toga tuženik je dužan vratiti ono što je od tužiteljice koja je u cijelosti izvršila svoju obvezu, primio i to temeljem odredbe čl. 368 ZOO-a, dakle tuženik je dužan vratiti iznos od ukupno 1.871,40 EUR/ 14.100,00 kn, uz kamatu koja teče od dana 14. srpnja 2022. kada je tuženik obaviješten o vansudskom nalazu vještaka koji je utvrdio nedostatke na vozilu tužiteljice, kako to tužiteljica traži, stoga je odlučeno kao u točki II izreke ove odluke.

U odnosu na zahtjev tužiteljice koji je postavljen u visini od 2.000,00 EUR koji tužiteljica potražuje kao naknadu štete jer da joj je u tom iznosu umanjena vrijednost vozila zbog nekvalitetno izvedenih radova po tuženiku, valja navesti kako iz nalaza i mišljenja vještaka Srećka Hlišća jasno proizlazi da nedostaci koji su zabilježeni na osobnom vozilu tužiteljice Mini Cooper/07, broj šasije [broj šasije], registarske oznake [registarska oznaka]¤K-4100 (D), pokazuju vrlo traljav i stručno-tehnički nedostojan popravak vozila, kojeg mogu zamijetiti i posve nestručne osobe. Ovakva vozila na tržištu zemlje registracije ovisno o stanju, ali bez većih nedostatka, imaju ponudbene cijenu između 5.000 do 7.000 €, pa ako bi vozilo tužiteljice bilo u donjem području navedenih vrijednosti, troškovi popravka bi predstavljali oko (1.871,40 € / 5.000 €) × 100% = 37,4% njegove vrijednosti, odnosno radionički popravak bi bio tehnički moguć i ekonomski opravdan. Budući da su za razliku od troškova dijelova, troškovi rada u zemlji registracije vozila bitno veći nego kod nas, čak i za radionice, a potrebno ih je ponoviti za opseg radova koji proizlaze iz provedenog vještačenja, s time da tržište na kojem se vozilo tužiteljice nalazi ima veliku ponudu sličnih vozila u dobrom stanju, zbog čega je vrlo izbirljivo, vozilu tužiteljice je vrijednost umanjena za oko 40% njegove tržišne cijene ili oko 5.000 € × 40% = 2.000 €. Ako je tužiteljica vozilo popravila i otklonila sve nedostatke zaostale nakon popravka tuženika, tada je visina štete jednaka ovim troškovima, a zbog starosti nakon tako obavljenog popravka vozilu vrijednost ne bi bila umanjena. Stoga navedeni iznos kako ga je utvrdio vještak pripada tužiteljici neovisno o tome je li vozili popravila ili ne jer ako ga nije popravila tada joj taj iznos pripada na ime umanjenja vrijednosti vozila, a ako ga je popravila tada taj iznos predstavlja visinu štete koja joj je nastala kao dodatni troška kojeg je imala radi otklanjanja nedostataka nestručno izvedenih radova po tuženiku i to sve temeljem odredbe čl. 360 i 368. st. 1 ZOO-a.

Na dosuđeni iznos od 2.000,00 EUR tužiteljici pripada zatezna kamata od 21. svibnja 2022. dana kada je vozilo konačno predano tužiteljici po tuženika i kada je za nju nastala šteta. Stoga je odlučeno kao u točki II izreke ove presude.

Odluka o troškovima temelji se na odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, tužiteljici zastupanoj po punomoćniku valjalo za sastav tužbe u visini od 100 bodova (Tbr.7 toč.1) sastav podneska od 03.11.2025. u visini od 100 bodova (Tbr. 8. toč. 1.) te za pristup na ročišta održana dana 22.01.2025., 14.03.2025. i 02.03.2026. svako u visini od 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1.), vrijednost boda 2,00 EUR, a odmjereno sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za radi odvjetnika, nadalje trošak prometno procjeniteljskog vještačenja u visini od 500,00 EUR te trošak sudske pristojbe na tužbi 40,00 EUR i na presudu u visini 80,00 EUR što sveukupno iznosi 1.620,00 EUR. Na dosuđeni trošak tužiteljici, temeljem odredbe čl. 151 st. 3 ZPP-a pripada zakonska zatezna kamata od presuđenja.

Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke presude.

U Rijeci 16. travnja 2026.

S u d a c

Katarina Bajčić Ivančević

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta na kojem je presuda objavljena ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud u RH.

DNA:

- pun. tužitelja

- tuženiku