REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-5068/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirne Maržić, predsjednika vijeća, Tatjane Kujundžić Novak, suca izvjestitelja i dr. sc. Jelene Čuveljak, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ARKA d.o.o., OIB 75174348671, Varaždin, Aleja kralja Zvonimira 1, kojeg zastupaju punomoćnici Slaven Šoša i Marina Bašica, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Slaven Šoša i Marina Bašica u Dubrovniku, protiv tuženika TONIKOM d.o.o., OIB 16462362534, Dubrovnik, Viška 3, kojeg zastupa punomoćnik Antun Missoni, odvjetnik u Dubrovniku, radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj P-11/2024-43 od 11. studenog 2025., u sjednici vijeća održanoj 16. travnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj P-11/2024-43 od 11. studenog 2025. i predmet se vraća tom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbenog postupka sud će odlučiti u svojoj konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Dubrovniku u točki I. izreke naloženo je tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 51.761,90 EUR uvećano za zatezne kamate od dospijeća svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa pa do isplate po odgovarajućoj kamatnoj stopi. U točki II. izreke naloženo je tuženiku u roku 15 dana naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 7.096,11 EUR.

2. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je tužitelj vlasnik kat. čest. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] K. o. [katastarska općina], na kojem se nalazi objekt- limarija, a koju je bez pravnog osnova držao tuženik i da tuženik nije platio naknadu za korištenje poslovnog prostora tužitelja nakon isteka ugovora o zakupu 31. prosinca 2017. do predaje u posjed 1. ožujka 2021. Stoga je sud za sporno razdoblje dosudio tužitelju iznos od 51.761,90 EUR uvećano za zatezne kamate na temelju odredbe čl. 164. st. 1. i čl. 165. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 14/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 52/25; dalje: ZVDSP). Odluka o trošku postupka donesena je na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP).

3. Tuženik je podnio žalbu protiv presude u cijelosti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka. U žalbi u bitnome navodi da je sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP -a jer u obrazloženju presude nisu navedeni niti obrazloženi razlozi o odlučnim činjenicama, a o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onog što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samim tih isprava uslijed kojih se pobijana presuda ne može ispitati. Ističe kako prvostupanjski sud polazi od potpuno pogrješnog pravnog stajališta da je tuženik podnio tužbu kojom traži raskid sudske nagodbe, 26. studenog 2020. protekom prekluzivnog roka od 3 godine od dana sklapanja, propisanog čl. 335. st. 2. Zakona o obveznim odnosima u kojem ju je mogao pobijati. Predmet parničnog postupka pod poslovnim brojem P. 888/2020, koji se pred Općinskim sudom u Dubrovniku, predstavlja zahtjev tuženika (tamo tužitelja), protiv tužitelja (ovdje tuženika ad.1), radi raskida sudske nagodbe zaključene na zapisnik dana 11. prosinca 2015., a zbog ne ispunjenja obveza preuzetih izvan sudskom nagodbom sklopljenom 2. prosinca 2015. između FE i tuženika TONIKOM d.o.o. iz Dubrovnika, te ARKA d.o.o. iz Varaždina, a ne poništaj sudske nagodbe zbog razloga propisanih u čl. 330. Zakona o obveznim odnosima. Navedenom izvansudskom nagodbom stranke su suglasno utvrdile naknadu u iznosu od 800.000,00 EUR za pravo uklanjanja svih montažnih objekata koji se nalaze na čest. zem. [katastarska čestica]/2K.O. Dubrovnik, a koja bi se isplaćivala u korist računa FE (u postupku pred Općinskim sudom u Dubrovniku pod poslovnim brojem P. 888/2020), a prema dinamici utvrđenoj čl. 3 navedene izvansudske nagodbe. S obzirom da tuženik ARKA d.o.o. (ovdje tužitelj) nije u potpunosti isplatio ugovoreni iznos naknade roku, a niti je to učinio u naknadno ostavljenom primjerenom roku, tuženik TONIKOM d.o.o. Dubrovnik i FE su temeljem odredbe čl. 3 st. 4. Izvansudske nagodbe, ovjerenom izjavom pod brojem OV-6716/2020 od 25. studenog 2020. javnog tužitelju jednostrani raskid Izvansudske nagodbe potvrđene (solemnizirane) pod brojem OU-259/15 od 2. prosinca 2015. zbog neispunjenja obveze isplate ugovorenog iznosa naknade zapravo uklanjanja montažnih objekata koji se nalaze na dijelu nekretnine katastarske oznake k. č. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] odnosno sklapanje sudske nagodbe u predmetu Općinskog suda u Dubrovniku pod poslovnim brojem P. 1743/01. U odnosnu na visinu kako je potpuno neutemeljeno odnosno neshvatljivo na koji način je prvostupanjski sud utvrdio visinu iznosa naknade za uporabu u iznosu od 1.327,23 EUR mjesečno, pozivajući se na Ugovor o zakupu poslovnog prostora od 2. prosinca 2015., temeljem kojeg je ugovoren 1.000,00 kn mjesečno. Utvrđivanjem iznosa naknade za uporabu stvari na prethodno opisani način prvostupanjski sud je počinio bitnu povredu odredbi parničnog iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a s obzirom da u odnosu na visinu tužbenog zahtijeva prvostupanjska presuda ima nedostataka zbog kojih se uopćene ne može ispitati, a isto tako, o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onog što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samim tih isprava, u konkretnom slučaju sadržaju Ugovora o zakupu poslovnog prostora od 2. prosinca 2015. Predlaže preinačiti pobijanu presudu, podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba je osnovana.

6. Ispitavši pobijanu presudu na temelju čl. 365. st. 2. ZPP -a, u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9. , 13. i 14. tog Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da se pobijana presuda za sada ne može ispitati.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 51.761,90 EUR koji iznos predstavlja naknadu za uporabu tuđe stvari - korištenje poslovnog prostora u vlasništvu tužitelja u vremenskom razdoblju od 16. siječnja 2018. do 16. ožujka 2021.

8. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da za rješenje ovog spora nije prethodno pitanje donošenje odluke u predmetu poslovni broj P. 888/2020, koji se pred Općinskim sudom u Dubrovniku, radi raskida sudske nagodbe sklopljene 11. prosinca 2015., ali za to nije dao valjane razloge .

9. Naime, iz isprava u spisu proizlazi da je tužitelj vlasnik nekretnine, a tuženik je u utuženom razdoblju bio u posjedu sporne nekretnine bez valjanog pravnog temelja. Tužitelj je svoje vlasništvo stekao temeljem naplatnog pravnog posla. Iz iskaza FE proizlazi da tužitelj kao kupac nije isplatio cjelokupnu kupoprodajnu cijenu 800,000,00 EUR za nekretninu k. č. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] K. O [katastarska općina], odnosno da je plaćeno nešto više od 1/3 cijene, pa da je nakon tih problema pokrenut sudski postupak radi raskida nagodbe i ugovora pred Općinskim sudom u Dubrovniku. Iz iskaza proizlazi da tuženik nije pokrenuo sudski postupak radi ispunjenja ugovorne obveze odnosno naplate preostale kupoprodajne cijene od Arke d.o.o., niti je pokrenuo naplatu po zadužnici koju mu je Arka d.o.o. dala u iznosu od 800.000,00 EUR kao sredstvo osiguranja uredne isplate (izvnsudska nagodba od 2. prosinca 2015. čl. 3. str. 108. spisa). Kako među parničnim strankama ne postoji spor o utvrđenju prava vlasništva predmetne nekretnine, katastarske oznake k. č. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], nije ni sporno pitanje prava vlasništva tužitelja na toj nekretnini, a parnica koja se vodi pred Općinskim sudom u Dubrovniku pod poslovnim brojem P. 888/2020 s obzirom na predmet spora, ne utječe na vlasništvo nekretnine.

10. Iz isprava u spisu proizlazi:

- da je tužitelj vlasnik nekretnine kat. čest. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] K. o. [katastarska općina], na kojem se nalazi objekt- limarija (str. 154. spisa)

- da je Ugovor o zakupu poslovnog prostora s tuženikom od 2. prosinca 2015. trajao do 31. prosinca 2017. i da je tuženik kao zakupnik plaćao zakupninu 1.000,00 kn/132,72 EUR mjesečno uvećano za PDV (str. 66.-69.spisa).

- da je temeljem rješenja Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj Ovr-19/2020-40 od 6. veljače 2020. radi ispražnjenja i predaje nekretnine u posjed (ovršna odluka) tužitelj uveden u posjed sporne nekretnine 1. ožujka 2021. (str. 93 .- 98. spisa).

11. Prema odredbi čl. 164. st. 1. ZV-a pošteni posjednik tuđe stvari koju nema pravo posjedovati mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi, ali nije dužan dati naknadu za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi primjerene onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada, a ne treba ni naknaditi ono što je pritom oštećeno ili uništeno. Zahtijeva li vlasnik da posjednik preda stvar pošteni posjednik može tražiti naknadu za nužne i korisne troškove koje je imao te stvar zadržati dok mu oni ne budu naknađeni (čl. 164. st. 2. ZV-a). Vrijednost plodova i drugih koristi koje je imao od stvari odbit će se od troškova koje posjednik osnovano traži (čl. 164. st. 5. ZV-a)

12. Nepošteni posjednik tuđe stvari stvar mora predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojeg posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario (čl. 165. st. 1. ZV-a, a prema odredbi čl. 18. st. 3. ZV-a, poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na posjed ne pripada.

13. S obzirom na to da je tuženik saznao da mu ne pripada pravo na posjed (odluka Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj Ovr-19/2020-40 od 6. veljače 2020.) on je kao nepošteni posjednik dužan platiti naknadu za korištenje tuđe stvari od raskida ugovora do predaje u posjed.

14. Međutim osnovan je žalbeni navod da je prilikom utvrđivanja iznosa visine naknade za uporabu tuđe stvari prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredbi parničnog iz čl. 354 st. 2. t. 11. ZPP-a, a s obzirom na to da u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva prvostupanjska presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati jer je obrazloženje u suprotnosti sa izrekom.

15. Naime, iz obrazloženja pobijane odluke proizlazi da je sud visinu naknade utvrdio prema Ugovoru o zakupu poslovnog prostora s tuženikom od 2. prosinca 2015. u kojem je ugovorena zakupnina u iznosu 1.000,00 kn/132,72 EUR mjesečno (čl. 3.) Stoga ostaje nejasno po kojim kriterijima je sud dosudio visinu naknade u iznosu od 1.327,23 EUR mjesečno, što ukazuje na proturječje izreke i obrazloženja na što pravilno upire žalitelj.

16. Kako presuda nema razloga o ovoj odlučnoj činjenici valjalo je presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje (čl. 369. st. 1. i čl. 370. ZPP-a). S obzirom na to da je ukinuta odluka u glavnoj stvari valjalo je ukinuti i odluku o troškovima postupka.

17. Budući je ovaj sud ukinuo pobijanu presudu to je u skladu s odredbom čl. 166. st. 3. ZPP-a prvostupanjskom sudu ostavljeno da o troškovima ovog žalbenog postupka odluči u konačnoj odluci (točka II. izreke ovog rješenja).

18. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će provesti predložene dokaze na okolnost visine tužbenog zahtjeva nakon toga će donijeti pravilnu i zakonitu odluku i odlučit će o cjelokupnim troškovima postupka.

Zagreb, 16. travnja 2026.

Predsjednik vijeća

Mirna Maržić