Posl. br. Pr-1841/2021-71

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli-Pola, po sucu toga suda Saši Javoranu kao sucu pojedincu u građanskoj pravnoj stvari tužitelja Roberta Vareška, Vinkuran, Debeli vrv 33, OIB: 95026271935, zastupan po punomoćnici Sandri Vanjak odvjetnici iz Pule , protiv tuženika PROGRESSUM CONSTRUCTUM d.o.o., za usluge, nekretnine i turistička agencija, Vodnjan, Trgovačka 40, OIB: 52486319866, zastupan po punomoćnici Saši Omeragić odvjetnici iz Pule, radi isplate, nakon zaključene glavne i javnerasprave dana 5.3.2026. održane u nazočnosti punomoćnika tužitelja i tuženika, na temelju čl. 335

ZPP-a, dana 16. travnja 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Progressum Constructum d.o.o., Vodnjan, Trgovačka 40, OIB: 52486319866 da tužitelju NO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati bruto iznos od 6.248,30 EUR (slovima: šest tisuća dvjesto četrdeset osam eura i trideset centi) zajedno za propisanom zakonskom zateznom kamatom iz članka 29 st. 2 ZOO-a koja teče na pojedinačne iznose kako slijedi:

- na iznos od 835,25 EUR od 31.5.2019. godine do isplate,

- na iznos od 765,18 EUR od 30.6.2019. godine do isplate,

- na iznos od 837,97 EUR od 31.7.2019. godine do isplate,

- na iznos od 866,45 EUR od 31.8.2019. godine do isplate,

- na iznos od 879,95 EUR od 31.10.2019. godine do isplate,

- na iznos od 731,42 EUR od 30.11.2019. godine do isplate,

- na iznos od 862,70 EUR od 31.12.2019. godine do isplate,

- na iznos od 435,27 EUR od 31.1.2020. godine do isplate,

- na iznos od 3,16 EUR od 31.5.2020. godine do isplate,

- na iznos od 3,02 EUR od 30.6.2020. godine do isplate,

- na iznos od 3,16 EUR od 31.7.2020. godine do isplate,

- na iznos od 3,30 EUR od 31.8.2020. godine do isplate,

- na iznos od 5,97 EUR od 30.9.2020. godine do isplate,

- na iznos od 5,97 EUR od 31.10.2020. godine do isplate,

- na iznos od 5,97 EUR od 30.11.2020. godine do isplate,

- na iznos od 3,56 EUR od 31.12.2020. godine do isplate,

po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskom trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31.12.2022. godine, a od 1.1.2023. godine do 29.12.2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30.12.2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, osim u dijelu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u zahtjevu za isplatu zateznih kamata na bruto iznos , a sve to u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku da tužitelju na ime parničnog troška isplati iznos od 3.650,00 eura zajedno sa propisanom zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče počev od 16. travnja 2026. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve to u roku od 15 dana.

III Odbijaju se, tuženik prema tužitelju u cijelosti sa zahtjevom za naknadom parničnog troška, te tužitelj prema tuženiku preko iznosa parničnog troška priznatog u stavku II izreke presude sa kamatom na isti, kao neosnovani.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u tužbi naveo da je u čl. 7. ugovora o radu je među strankama bilo ugovoreno da će tužitelj raditi u nepunom radnom vremenu od 30 sati tjedno, a temeljem čl. 8. ugovora o radu tuženik se kao poslodavac obvezao tužitelju kao radniku isplaćivati osnovnu bruto plaću u iznosu od 8.000,00 kuna, a osnovnu plaću i dodatke na plaću tuženik se tužitelju obvezao isplaćivati najkasnije do zadnjeg u mjesecu za prethodni mjesec. Tužitelju je radni odnos kod tuženika prestao dana 20. studenog 2020. godine. Tuženik je kao poslodavac pravna osoba na koju se temeljem odredbe čl. 2. Kolektivnog ugovora za graditeljstvo (u nastavku teksta: KUG; pročišćeni tekst važećeg KUG objavljen je u "Narodnim novinama" br. 93/2020) ima primijeniti i taj ugovor. Naime, tuženik djelatnosti koje spominje čl. 2. KUG ima upisane pod predmetom poslovanja u sudskom registru. Tužitelj je praktički čitavo vrijeme dok je bio zaposlen kod tuženika radio prekovremeno, a sate odrađene u prekovremenom radu tuženik mu po prestanku radnog odnosa nije isplatio. Također, tuženik nije postupio u skladu s odredbom čl. 41. KUG: u obračunima plaća nakon navršene godine radnog odnosa tužitelja nije prikazivao povećanje osnovne plaće tužitelja s obzirom na njegov neprekinuti radni staž kod tuženika, a nije tužitelju ni isplatio taj dodatak propisan čl. 41. KUG. Kad je tužitelj po prestanku radnog odnosa kod tuženika uvidio da se tuženik ponašao (i ponaša) suprotno odredbama kako Zakona o radu, tako i KUG koji ga kao poslodavca obvezuju, zatražio je od tuženika dostavu evidencije o radnom vremenu i svih obračunskih listi za trajanja svog radnog odnosa kod tuženika, međutim, tuženik je iste odbio izvansudski dostaviti tužitelju. Najzad, tuženik je odbio tužitelju izvan suda platiti njegovo nepodmireno potraživanje iz radnog odnosa po opisanim osnovama. Tužitelj je u međuvremenu samostalno izvršio obračun sati odrađenih u prekovremenom radu kod tuženika, a koje mu tuženik nije isplatio te je došao do iznosa od 32.959,68 kuna. Tužitelj je specificirao svoj tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju vještaka. Slijedom navedenog predlaže prihvatiti tužbu i tužbeni zahtjev kojeg je u konačnici specificirao u podnesku od 4.12.2025.godine list 313 do 314 spisa.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio tužbu i tužbeni zahtjev. Naveo je da U odnosu na primjenu Kolektivnog ugovora za graditeljstvo (dalje KUG), spori se da se na stranke ovog spora primjenjuje citirani kolektivni ugovor. Naime, od tužitelja citirani članak 2. KUG-a određuje polje/opseg primjene, međutim članak 3. regulira uvjete za primjenu KUG-a na stranke. Prema odredbi članka 3. KUG-a, temelj za njegovu primjenu je članstvo poslodavca u Hrvatskoj udruzi poslodavaca – Udruga poslodavaca graditeljstva (dalje HUP-UPG), a tuženik nije član HUP-UPG-a. Na okolnost primjene detaljno se u ovom smislu očitovalo i Povjerenstvo za tumačenje i kontrolu primjene KUG-a. Ako se prednje spori, to tuženik predlaže da sud službenim putem zatraži podatak o njegovu članstvu u HUP-UPG-u obzirom stranka ne može dokazivati tzv. negativne činjenice. U odnosu na navode tužitelja o prekovremenom radu, isti se u cijelosti osporavaju kao potpuno neutemeljeni i tendenciozni. Tuženik prilikom obavljanja svoje djelatnosti prekovremeni rad nalaže isključivo sukladno odredbama Zakona o radu (dalje ZOR). Člankom 65. (ranije čl. 33., odnosno 41.) ZOR- a, predviđeno je da je prekovremeni rad dozvoljen samo u slučajevima prijeke potrebe, kakve okolnosti nisu postojale u odnosu na tužitelja i njegovo radno mjesto, te da nalog za prekovremeni rad mora biti u pisanom obliku, a kakav nalog tuženik nije nikada (pismeno ili usmeno) dao tužitelju. Poslodavac u privitku dostavlja evidenciju radnog vremena i obračun isplaćenih plaća tužitelju za 2019.g. i 2020.g., pritom osporavajući da je iste tužitelj od njega tražio vansudski ili da mu obraćuni plaće već ne bi bili dostavljeni. Poslodavac radniku nije dužan dostavljati evidenciju radnog vremena, niti ju je od tuženika tužitelj zatražio vansudski, pa je stoga tuženik istome i nije mogao ranijedostaviti. Obračunske liste poslodavac je međutim redovito dostavljao radniku, kako to proizlazi i iz zapisnika o inspekcijskom nadzoru pri kojemu je tužitelj tvrdio da mu tobože poslodavac nije isplatio plaće i dostavio platne lis te za rujan, listopad i studeni 2019.g. Tuženik uvodno nalazi potrebnim obrazložiti da je tužitelj kao inženjer građevinarstva vršio zadaću rukovođenja ljudima na terenu, te je u obavljanju radnih zadaća obilazio razna gradilišta tuženika. Tužitelj je za potrebe obavljanja posla na (stalnom) korištenju imao službeno vozilo poslodavca, kojim je dolazio i odlazio na gradilišta iz vlastitog doma, dok je u poslovne prostorije poslodavca dolazio povremeno i kratkotrajno. Ovo je razvidno i iz okolnosti da je tužitelj dobivao terensku naknadu do prosinca 2019.g. od kada je radnik bio na bolovanju, godišnjem odmoru i sl. odnosno od kada se do prestanka radnog odnosa u studenom 2020.g. u bitnom nije vratio na posao, sve kako je to razvidno iz dostavljenih obračuna plaće. Prije svega, tuženik osporava da je tužitelj uopće povremeno ostajao dulje na poslu, obzirom iz dokaza koje je sam tužitelj dostavio uz tužbu proizlazi da je tužitelj istovremeno, odnosno od 1. travnja 2019.g. do 1. studenog 2020.g. radio u nepunom radnom vremenu od 2 (dva) sata kod pravne osobe Iza duge d.o.o., OIB: 34139135849 iz Pule, Mutilska 34. Obzirom da tužitelj nije mogao biti istovremeno na dva radna mjesta, te da je nevjerojatno da bi isti uopće radio na dva radna mjesta da je kod tuženika svakodnevno radio u prosjeku 3 sata prekovremeno kako tvrdi, ukazuju da su očito neistiniti navodi tužitelja kako je „praktički čitavo vrijeme dok je bio zaposlen kod tuženika radio prekovremeno“. Sve i da je tužitelj povremeno dulje ostajao na poslu, a o čemu nije nikada obavijestio poslodavca, valja naglasiti da se povremeno duže ostajanje zaposlenika na poslu bez naloga i dogovora sa poslodavcem ne smatra prekovremenim radom u smislu odredbe čl. 65 (ranije čl. 33., odnosno 41.) ZRa, a sve sukladno ustaljenoj i dosljednoj sudskoj praksi najviših sudova o istim pitanjima izraženoj u brojnim odlukama Vrhovnog suda RH (primjerice Revr 725/2012-2 od 3.10.2012.g., Rev 2993/2018-2 od 10.03.2020.g. ili Revr 101/11-2 od 28.05.2014.g.) i Ustavnog suda RH (pr. u odluci broj U-III-400/13 od 22.02.2017.g.). Proizlazi da prekovremeni rad nije pravilo, nego iznimka te da je za obavljanje prekovremenog rada potrebno primiti (pisani) zahtjev poslodavca, dok radnik nije ovlašten sam ocjenjivati potrebu za obavljanjem prekovremenog rada. Tuženik nije nikada tužitelju postavio zahtjev za prekovremeni rad ili mu naknadno odobrio ikakve prekovremene sate, odnosno do dana primitka ove tužbe od strane tužitelja i nije bio obaviješten o postojanju navodnih prekovremenih sati. Dakle, sve i da je tužitelj samostalno bez naloga i bez dogovora s poslodavcem 'radio prekovremeno', što tuženik osporava, tuženik kao poslodavac nema obveze isplatiti ikakvu naknadu traženu po toj osnovi. Ako je tužitelj smatrao da mu prekovremeni rad nije isplaćen, postavlja se i daljnje opravdano i logično pitanje, zašto od poslodavca nije tražio isplatu kada mu je isplaćivana plaća za pojedine mjesece, već nakon gotovo dvije i pol godine od minulog rada? Uzgred rečeno, unatoč ranijim prijavama poslodavca inspekciji, tužitelj nikada ranije nije tvrdio da bi vršio prekovremeni rad ili da mu isti nije plaćen, pa i okolnost da isti iznosi ove navode o tobože neisplaćenim potraživanjima s osnova prekovremenog rada nakon gotovo dvije i pol godine od minulog rada, ukazuje na neistinitost ovih navoda. Naime, tužitelj je prijavljivao tuženika radi navodne neisplate plaća i nedostave obračuna plaća, te je u odnosu na isto provedenim inspekcijskim nadzorom utvrđeno da je radnik uredno primio isplatu plaća u zakonskom roku, kao i obračune plaće. Da je radnik imao daljnjih potraživanja prema poslodavcu, isti bi ta novčana potraživanja sigurno isticao u ranije pokrenutim inspekcijskim postupcima. Slijedom navedenog predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev.

3. U dokaznom postupku proveden je dokaz čitanjem dokumentacije na listovima 5 - 16 spisa, dokumentacije na listovima 22 – 42 spisa, dokumentacije na listovima 49 – 124 spisa, dokumentacije na listovima 141 – 174 spisa, dokumentacije na listovima 196, zapisnika na listovima 207 – 210 spisa, dokumentacije na listovima 229 – 232 spisa, zapisnika na listu 243 – 247 spisa, zapisnika na listu 254 – 258 spisa, zapisnika na listovima 263 – 266 spisa, dokumentacije na listovima 268 – 270 spisa, zapisnika na listovima 270 – 282 spisa, nalaza i mišljenja vještaka financijske struke na listovima 295 – 302 spisa, specificiranog tužbenog zahtjeva od 4.12.2025.

4. Tužbeni zahtjev tužitelja prema tuženiku osnovan je u cijelosti.

5. U ovoj pravnoj stvari nije sporna činjenica da je tužitelj imao s tuženikom zaključen ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 1.4.2019. te da je na temelju tog ugovora list 5-6 spisa kod tuženika zasnovao radni odnos na radnom mjestu inženjera građevinarstva što je bilo u suglasju sa iskazima saslušanih svjedoka. Prema čl. 7 istog ugovora stranke su ugovorile da će tužitelj raditi kod tuženika u nepunom radnom vremenu od 30 sati tjedno list 5 spisa.

6. Nije sporna činjenica da je tužitelj s obzirom da je kod tuženika imao ugovoren radni odnos na nepuno radno vrijeme da je i prema iskazu svjedoka VO s ročišta od 18.6.2024.g. tužitelj imao sklopljen ugovor o radu i s tvrtkom IZA DUGE d.o.o. što navodi i tuženik u odgovoru na tužbu list 46 spisa te da je po iskazu vlasnika te tvrtke VO s tog ročišta tužitelj u toj tvrtki bio voditelj gradilišta te je imao zaključen ugovor o radu na neodređeno vrijeme s time što je jednom imao zaključen ugovor o radu s tvrtkom IZA DUGE d.o.o. na puno radno vrijeme a jednom na nepuno radno vrijeme tj. samo na dva sata na dan po ugovoru.

7. Nije sporna činjenica da na listovima 66-85 spisa prileže od strane tuženika dostavljeni obračuni isplaćene plaće za razdoblje od travnja 2019. pa do studenog 2020.g.

8. Nije sporna činjenica da tužitelj svojim činjeničnim supstratom tužbe potražuje isplatu prekovremenih sati rada tvrdeći da mu tuženik iste nije isplatio te da potražuje isplatu u skladu s čl. 41 Kolektivnog ugovora za graditeljstvo dalje u tekstu KUG tj. isplatu u obračunima plaće od strane tuženika neprikazanog povećanja osnovne plaće s obzirom na njegov neprekinuti radni staž kao i isplatu dodatka popisanim čl. 41 KUG- a.

9. Nije sporna činjenica da je prema iskazima saslušanih svjedoka i to JO s ročišta od 8.3.2023. navedeno od strane tog svjedoka da se radilo od ponedjeljka do subote list 2 tog zapisnika te da se jedino nedjeljom nije radilo te da je isti svjedok na listu 2 istog zapisnika naveo da su radnici prema potpisanom ugovoru trebali raditi pet dana u tjednu ali su radili i subotom te su radili svaku subotu po pozivu vlasnika list 3 istog zapisnika.

10. Nije sporna činjenica da je po iskazu svjedoka JO s ročišta od 18.6.2024. list 3 tog zapisnika isti svjedok iskazao da bi se na posao kod tuženika dolazilo u 6,40 sati kad se moralo biti na gradilištima uz navod istog svjedoka: "i svaki dan smo ostajali nakon radnog vremena iza 16,00 sati pa bi se morali dogovoriti što ćemo raditi za drugi dan… morali smo se s gdinom. N (naći) obično bi to bilo u kafiću na benzinskoj…svrha je bila da bi na s TO rasporedio tko će ići na koje gradilište s kojim strojem i kojim radnicima…" list 3 zapisnika od 18.6.2024.g. Isti svjedok je nesporno iskazao a vezano za upit zašto su se morali nalaziti s poslodavcem ako je svjedok organizirao rad isti je naveo citira se: "jer mi nismo znali koji stroj mora ići na koje gradilište, jer TO nije bio zadovoljan kako smo mi rasporedili ljude pa smo mi morali doći na sastanak van radnog vremena " uz potvrdu istog svjedoka da je upravo TO zvao izvan radnog vremena gdje i kada da dođu, uz navod svjedoka da se u građevinarstvu radi i subotom doduše ne po ugovoru već prema praksi. Nije nadalje sporna činjenica da je i svjedok ŽO na ročištu od 17.7.2024. izjavio da je radno vrijeme bilo od ponedjeljka do subote s time što se od ponedjeljka do petka radilo od 7-16 a subotom se radilo od 7-15 što je potvrdio i svjedok LO na istom ročištu list 3 istog zapisnika uz navod da se nije radilo svake subote već ovisno o potrebi. I svjedok KO je na ročištu od 7.10.2024. iskazao da je on radio na poslovima zidara, tesara te da se radilo u smjeni od 8 ujutro do nekih 15,30, 16 sati popodne te da se nekada ovisno o potrebi radilo i subotom uz potvrdu svjedoka da su se obično okupljali na parceli na Velom Vrhu gdje su bili bageri od tuženika te da bi se našli tamo do 7 tj. 7,30 ugrubo na tom mjestu. I svjedok IO je na istom ročištu list 3 zapisnika od 7.10.2024. iskazao da je on radio u satnici od 7-15 sati a subotom je radio samo povremeno te je pomagao u zidanju te da bi se svako jutro sastajali na parceli "gore kod gazde ulica Partizanski put… sastajali smo se zbog rasporeda prije odlaska na gradilište.". I ovaj svjedok je nesporno iskazao da je po ugovoru radno vrijeme bilo do 15 sati odnosno 40 sati tjedno a kad je bilo lijepo vrijeme subotom se radilo od 7-14 one subote koje su se morale raditi uz potvrdu da je on na parcelu kod gazde dolazio u pola 7 a to je bila obveza radnika jer se radilo od 7.

11. Nije sporna činjenica da je i sam tužitelj na ročištu od 28.4.2025. iskazao da je po ugovoru koji prileži na listu 5 spisa trebao raditi 6 sati (dnevno) dok je kod tvrtke IZA DUGE po ugovoru treba raditi preostalih dva sata list 2 zapisnika od 28.4.2025.g. Sam tužitelj je nesporno iskazao da je njegova neto plaća trebala biti 12.000,00 kuna a vezano za prekovremeni rad na upit da li je postojao pisani nalog zz tuženika da mora ostajati duže na poslu tužitelj je nesporno iskazao citira se: "pisano nije postojao nikakav pisani nalog ali usmeno se podrazumijevalo da ja moram ostajati kao i drugi radnici od 7-16 sati" , a vezano za upit da li je postojao usmeni nalog za dulji ostanak na poslu tužitelj je također nesporno iskazao: "nikakav usmeni nalog pa ni pisani nisu postojali već se podrazumijevalo da ću kao i drugi radnici odraditi ovo to sam opisao" uz ponovnu potvrdu da za prekovremeni rad nije postojao nikakav usmeni ili pisani nalog poslodavca već se to "podrazumijevalo". Na istom ročištu tužitelj je list 3 zap. od 28.4.2025. također nesporno iskazao "naime, zbog teškoća da odradim kraj tih sastanaka ja se toga odričem već potražujem razliku između tih 6 sati pa do punog radnog vremena. Na upit na istom ročištu s obzirom da u tužbi potražuje prekovremene sate koji nisu plaćeni a u iskazu navodi da se odriče već da potražuje u biti razliku od 6-8 sa tim tužitelj je jasno iskazao: "to je za mene prekovremeno jer mi to nije bilo isplaćeno bio sam na terenu." list 3 zap. od 28.4.2025.g. Isto tako na istom ročištu i zz tuženika TO je nesporno iskazao da je tužitelj bio voditelj gradilišta uz navod citira se: " točno je da su se kod nas sastajali u 6,30 sati, 10 do 7 da bi uzeli službena vozila i otišli na gradilišta", list 5 zapisnika uz potvrdu da je i tužitelj dolazio ujutro "10 do 7 sati, 15 do 7 sati…", radi rađenja rasporeda gdje će se taj dan ići, list 6 istog zapisnika. ZZ tuženika je nadalje nesporno iskazao citira se: "Na upit ukupno nas je u to vrijeme bilo oko 20 zaposlenika, OO kao ni JO nisu imali položeni stručni ispit, jedino je tužitelj imao položen….", list 5 istog zapisnika, uz daljnji nesporan navod citira se: "formalno radno vrijeme je bilo definirano ugovorom o radu od ponedjeljka do petka od 7 kad su se preuzimala vozila do 16 sati, a subotom smo radili povremeno do 13 sati", list 5 istog zapisnika, kao i daljnji navod "U to vrijeme bilo je jedno 10-ak strojeva i 4 kamiona…u to vrijeme bilo (je) tri veća gradilišta i možda nekih 10-ak manjih gradilišta".

12. Sve navedene činjenice proizlaze iz postojećih pisanih dokaza u spisu

13. Ono što je sporno u ovoj pravnoj stvari jest osnovanost osnove tužbenog zahtjeva a u svezi s tim i visina istog. Nadalje sporno je i da li se Kolektivni ugovor za graditeljstvo primjenjuje na stranke ovog spora budući tužena u odgovoru na tužbu navodi da tuženik nije član Hrvatske udruge poslodavca. Sporno je da li je uopće tužitelj ostajao prekovremeno na poslu te da li se radilo o prekovremenom radu u pravnom smislu budući tužena ukazuje u odgovoru na tužbu da je tužitelj istovremeno od 1.4.2019. do 1.11.2020. radio u nepunom radnom vremenu od dva sata kod tvrtke IZA DUGE d.o.o te da nije istovremeno mogao raditi na dva radna mjesta odnosno da tada nije mogao raditi prekovremeno. Sporno je da li je tužitelj uopće radio prekovremeni rad budući tužena navodi u odgovoru na tužbu što se smatra prekovremenim radom ukazujući da tužitelj nije bio taj koji nije ovlašten sam ocjenjivati potrebu za obavljanje prekovremenog rada. Sporno je nadalje i visina koju tužitelj potražuje budući je tužena dostavila obračunate isplatu plaće za razdoblje od travnja 2019. pa do studenog 2020.g. a u svezi s tim sporna je visina ugovorene plaće koja je u čl. 8 predmetnog ugovora od 1.4.2019. iznosi 8.000,00 kuna bruto dok prema iskazu tužitelja bila je u stvarnosti ugovorena netoplaća od 12.000,00 kuna list 2 zap. od 28.4.2025.g.

14. Člankom 186 st. 3 Zakona o parničnom postupku (dalje u tekstu ZPP) propisano je da će sud po tubi postupiti i kad tuženik nije naveo pravnu osnovu tužbenog zahtjeva a ako je tužitelj pravnu osnovu naveo sud nije vezan za nju. Opisano se navodi iz sljedećih razloga. Naime, tužite lj u tužbi list 2 spisa navodi da je radio prekovremeno te uz tužbu dostavlja ugovor o radu na neodređeno vrijeme iz kojeg proizlazi da se s tuženikom kao poslodavcem dogovorio da će radit i u nepunom radnom vremenu od 30 sati tjedno (6 sati na dan x 5 dana u tjednu=30 sati). Opisano se navodi u kontekstu čl. 65 Zakona o radu 8NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23 dalje u tekstu ZR) kojim je propisano u stavku 1 da u slučaju više sile, izvanrednog povećanja opsega posla i u drugim sličnim slučajevima prijeke potrebe radnik je na pisani zahtjev poslodavca dužan raditi duže od punog odnosno nepunog radnog vremena (prekovremeni rad). Stavkom 2 istog članka propisano je da iznimno od stavka 1 ovog člana ako priroda prijeke potrebe onemogućava poslodavca da prije početka prekovremenog rada uruči radniku pisani zahtjev, usmeni zahtjev poslodavac je dužan pisano potvrditi u roku od 7 dana od dana kad je prekovremeni rad naložen. Iz nespornog iskaza tužitelja saslušanog na ročištu od 28.4.2025. što je prethodno i navedeno nikada od strane tuženika i njegovog zz-a nije dobio nikakav usmeni pa ni pisani nalog o potrebi prekovremenog rada već se po iskazu samog tužitelja "to podrazumijevalo". Sukladno recentnoj sudskoj praksi Zakon o radu ne daje ovlast radnicima da sami odlučuju ili ocjenjuju postoji li potreba prekovremenog rada zbog čega se po ocjeni ovog suda onda i ne može raditi o prekovremenom radu budući i sam tužitelj svojim iskazom potvrđuje da se opisano podrazumijevalo. Isto tako po ocjeni ovog suda što je potvrdio i sam tužitelj u svom iskazu kao i svjedok VO razvidno je da je tužitelj formalno radio u istom razdoblju dva sata u tvrtki IZA DUGE d.o.o. kao voditelj gradilišta tako da je realno gledano tužitelj 6 sati trebao raditi kod tuženik a preostalih dva sata do punog radnog vremena dnevno od 8 sati je radio u tvrtki IZA DUGE i to na način kako je to životno objektivno opisao zz te tvrtke svjedok VO, sam tužitelj ga je zamolio jer je način rada bio takav da se tužitelju dostavlja građevinska knjiga i građevinski dnevnik subotom poslije 15 ili 16 sati uz potvrdu tog svjedoka: "znam da ga nikad nisam vidio u radnom vremenu na mom gradilištu" uz potvrdu da je s tužiteljem dolazio u kontakt vrlo rijetko i da ga je upravo tužitelj zamolio vezano za potpisivanje građevinske knjige i građevinskog dnevnika da to bude subotom jer da ima nekog posla i obveze uz potvrdu istog svjedoka: "znam da je tužitelj izričito radio (rekao) da ovo vezano za potpisivanje bude van radnog vremena jer je imao obveza" uz potvrdu d je postojao dogovor između tužitelja i njegove tvrtke da to bude dva sata ali ne da bi se pisalo koja su to dva sata. Stoga po ocjeni ovog suda ne može se govoriti o postojanju u pravnom smislu prekovremenog rada već faktičnog rada. Međutim sukladno čl. 186 st 3 ZPP a sud nije vezan za pravni osnov tužbenog zahtjeva već za činjenični osnov kojeg je sam tužitelj pojasnio navodeći da on u biti (ročište od 28.4.2025. list 3 zapisnika) potražuje razliku između tih 6 sati do punog radnog vremena budući i sam navodi što je bilo u suglasju s iskazom svjedoka VO da je tih dva sata rada u IZA DUGE d.o.o. bio u stvarnosti koncipiran na način da taj rad nije bio koncipiran u redovno radno vrijeme već očito sukladno i iskazu svjedoka VO tek nakon radnog vremena kad bi ta tvrtka dostavljala građevinsku knjigu i dnevnik subotom iza 15 i 16 sati tužitelju na potpis list 2 zap. od 18.6.2024.g. Tužitelj stoga potražuje kako i sam navodi razliku plaće između nepunog radnog vremena od 6 sati do 9 sati na dan (od ponedjeljka do petka radilo se od 7 do 16 sati) ili preostalu razliku od 3 sata po danu, kao i za rad subotom kad se radilo 8 sati od 7 do 15 sati, koji po ocjeni ovog suda zbog nepostojanja navoda poslodavca bilo usmenog ili pismenog odnosno okolnosti iz čl. 65 ZR-a ne predstavlja prekovremeni rad jer nisu ispunjeni zakonski uvjeti, ali po ocjeni ovog suda predstavlja faktičan rad kod poslodavca do navedenog radnog vremena što dokazuju i dokazi kojima sud pridaje vjeru za koje odrađene sate tužitelj imao pravo biti plaćen. Naime, tužitelj je svoj posao u tvrtki IZA DUGE d.o.o. odrađivao kako je sam naveo izvan radnog vremena subotom te bi upravo iza radnog vremena potpisivao sukladno iskazu svjedoka VO iza 15 odnosno 16 sati građevinsku knjigu i dnevnik zbog čega je i zz te tvrtke vro rijetko i dolazio u kontakt s tužiteljem. Okolnost što je tužitelj na takav način ugovorio radni odnos sa tvrtkom IZA DUGE d.o.o.(što je i potvrđeno iskazom vlasnika te tvrtke svjedoka VO da je bilo bitno da se radi 2 sata ali ne i u kojem periodu tijekom dana će biti ta dva sata) je tužitelju i omogućavalo da on u stvarnosti odrađuje svoj faktični rad kod tuženika u punom radnom vremenu i to ne samo cijelih 8 sati već 9 sati tijekom tjedna, dakle i u preostalih još tri sata i to od ponedjeljka do petka kao i za rad subotom 8 sati. Naime od ponedjeljka do petka tužitelj radio od 7 do 16 sati dakle po 9 sati dnevno ili za tri sata više, uz većinu odrađenih radnih subota od 7 do 15 sati (dakle u 8 sati subotom) što je u građevini i normalno, o čemu će biti riječi u nastavku.

15. Vezano za sporno pitanje na koje se tuženik poziva u odgovoru na tužbu list 1 istog glede nemogućnosti primjene KUG tužitelj ispravno ukazuje u svom očitovanju u podnesku od 8.6.2022. da se isti primjenjuje neovisno o članstvu na sve poslodavce i radnike u djelatnostima građevinarstva a temeljem odluke Ministra nadležnog za rad koja je donesena 3.1.2015. a stupila je na snagu 19.1.2015. NN 134/15 pa je taj prigovor tuženika valjalo odbiti. Nadalje vezano za disbalans u podacima u čl. 8 ugovora o radu gdje je u istom članku navedeno da će tuženik isplaćivati tužitelju brutto plaću od 8.000,00 kuna razvidno je da je sam tuženik uz odgovor na tužbu dostavio obračun isplaćenih plaća kronološki za razdoblje od travnja 209. do studenog 2020. listovi 66-85 spisa pa je primjerice razvidno da je u travnju 2019.g. tužitelju isplaćena redovna plaća od 10.004,34 kune, za mjesec svibanj 2019. 10.684,34 kune, za mjesec lipanj 2019. 10.058,70 kuna, za mjesec srpanj 2019 10.004,34 kune list 69 spisa itd. s napomenom da se radi o isplaćenoj plaći za redovan rad. Sam zz tuženika u svom iskazu vezano za navedeni dio glede visine plaće je na ročištu od 28.4.2025. potvrdio da je tužitelj bio voditelj gradilišta te da je glede navedenih većih iznosa u odnosu na ugovoru o radu razlog bio u tome što je tužitelju priznat i terenski rad što dosta i proizlazi iz platnih listu za navedeno razdoblje u vidu terenskog dodatka i priznatog gradskog i prigradskog prijevoza. Međutim, postojeći dokazi u spisu osim iskaza tužitelja list 2 zap. od 28.4.2025. također potvrđuju da je doista tužiteljeva netto plaća trebala iznositi 12.000,00 kuna. Tako je primjerice svjedok JO na ročištu od 8.3.2023. iskazao da je tužitelj dosita bio glavni inženjer i voditelj gradilišta a svjedok je bio samo pomoćni voditelj gradilišta te da je list 3 istog zapisnika tužitelj imao ugovoreno plaću od 12.000,00 kuna neto a isplaćivao bi mu se iznos od 10.000,00 kuna neto što je bilo u suglasju s dostavljenim platnim listama. Isti svjedok je potvrdio da nijedan dio plaće nisu primali na ruke kao i da je tužitelju trebala plaća biti fiksna u visini od 12.000,00 kuna neto dok je plaća svjedoka trebala biti 10.000,00 kuna neto. I svjedok JO je na ročištu od 18.6.2024. potvrdio list 4 zapisnika da je on sudjelovao u pregovorima između tužitelja i tuženika kod zaključenja ugovora o radu te je bila dogovorena plaća za tužitelja od 12.000,00 kuna neto i radno vrijeme do 16 sati. Stoga sud prihvaća iskaz tužitelja koji je bio u suglasju s iskazima imenovanih svjedoka da je između tužitelja i tuženika ugovorena fiksna neto plaća od 12.000,00 kuna dakle suprotno onome što se navodi u čl. 8 ugovora od 1.4.2019.g. Nadalje vezano za faktični rad tužitelja koji kako je već obrazloženo ne spada u prekovremeni rad u pravnom smislu jer je tužitelj kao savjestan radnik zbog dobrobiti posla očito bez usmenog i pisanog naloga poslodavca ostajao dulje na poslu od 6 sati dnevno razvidno je da je takav njegov ostanak na poslu sukladno iskazima svjedoka kojima sud pridaje vjeru bio upravo iz razloga same prirode posla vezano za građevinu ali i onoga što je vezano za taj posao potraživao upravo zz tuženika od tužitelja. Suglasi iskazi saslušanih svjedoka koji su govorili vezano za prirodu posla na građevini jasno dokazuju da je tuženik u to vrijeme imao puno posla, da je imao manje većih i više manjih gradilišta s brojnim strojevima i ljudstvom te da je trebalo radi organizacije posla sukladno navodu tuženika dolaziti u vrijeme kad je to tuženik tražio od svojih zaposlenika. Tako je primjerice svjedok JO i neovisno o tome što je tuženik nastajao ukazati na njegovu pristranost zbog osobne zainteresiranosti vezano za spor s tuženikom ovaj sud prihvaća iskaz tog svjedoka ko ji je bio u suglasju s iskazima ostalih svjedok kojima sud pridaj vjeru. U bitnom svjedok je na ročištu od 8.3.2023. potvrdio da je u to vrijeme tužitelj kao glavi inženjeri voditelj gradilišta radio na većem broju gradilišta uz navod da su u to vrijeme oni imali veliki broj HEP-ovih priključaka pa je tužitelj radio na 10-15 manjih gradilišta i 4-5 velikih gradilišta uz potvrdu svjedoka da on nije bio ovlašten umjesto tužitelja potpisivati knjige. PO iskazu svjedoka oni bi došli u 6,30 sati ujutro gdje su bili parkirani kamioni na Vodnjanskoj cesti te je radno vrijeme bilo do 16 sati uz napomenu: "ali bi nas tužitelj zvao da dođemo u 16 sat da rasporedimo ljude pa bi se to oteglo do 16,30 sati". Ovaj svjedok je potvrdio da je tužitelj nije nikad bio kraće na poslu (od 6,30 do 16), da se radilo od ponedjeljka do subote te se jedino nedjeljom nije radilo te da bi se uvijek nalazili s vlasnikom nakon posla u 16 sati (SO): Svjedok je opisao da bi primjerice vlasnik tuženika zvao u 16 sati da dođu u Banjole na benzinsku postaju da bi oni došli u 16,30 i napravili dnevni raspored za drugi dan jer su primjerice imali taj dan tri HEP- ova priključka i tri gradilišta pa je trebalo rasporediti vozila te tko ide na gradilište. OD većih gradilišta je bilo vodovodni vod u Marčani u šumi a jedno je bilo u Burlama kad su kanalizaciju oborinsku i fekalnu odvodnju. Prema potpisanom ugovoru trebalo se raditi 5 dana u tjednu ali radilo se i subotom, svaku subotu su radili po pozivu vlasnika. Iz iskaza svjedoka JO s ročišta od 18.6.2024. čiji iskaz ovaj sud prihvaća potvrđeno je da je on oko 5 mjeseci radio s tužiteljem, da je radio s njim na istim ali na različitim gradilištima te bi se viđali, da nisu cijeli dan bili uvijek na istim gradilištima ali bi ponekad bili po više sati, vodili su različita gradilišta te su obilazili sva gradilišta. Opisao je da kad bi se došlo na posao oko 6,40 sati morali su biti na gradilištima te su morali doći na parcelu gdje su bili strojevi te bi svaki dan ostajali nakon radnog vremena iza 16 sati pa bi se morali dogovoriti što će se raditi drugi dan. Svjedok je iskazao da bi se obično nalazili iza 16 sati u kafiću na benzinskoj da je svrha tih sastanaka bila da ih TO (zz tuženika) rasporedi tko će ići na koje gradilište s kojim strojem i kojim radnicima. Svrha tih sastanaka je bila i ta da su određeni radnici morali uzeti točno određeni strtoj primjerice bager, alata a radilo se u jutarnjim sastancima te da se ta tablica koja je napravljena popodne dan prije pročita radnicima ujutro. U to vrijeme je bilo više od 10 radnika. Iskazao je vezano za svrhu tih sastanaka : "jer mi nismo znali koji stroj mora ići na koje gradilište, jer TO nije bio zadovoljan kako smo mi rasporedili ljude pa smo mi morali doći na sastanak van radnog vremena" list 3 zap. od 18.6.2024.g. Iskazao je da je upravo TO njih zvao da dolaze na te sastanke, da je to uvijek bilo na benzinskoj crpki u Banjolama te da je TO vezano za raspored radnika po tim tablicama pisao gdje ide koji stroj a gdje koji radnik na koje gradilište. Svrha tih sastanaka je bila i ako TO nije bio na gradilištu a bilo je puno gradilišta djelatnici su mu morali reći što su radili. Vezano za upit tuženika što ako netko nije mogao doći poslije posla na sastanak iskazao je: "nisi mogao ne doći" list 4 zap. od 18.6.2024.g. Nadalje je iskazao da bi na posao dolazio u 6,40 te da je i TO znao obilaziti gradilišta uz navod misleći na TO citira se: "on nije išao na svako gradilište svaki dan". Iz iskaza svjedoka ŽO s ročišta od 17.7.2024. potvrđeno je da je on radio na poslovima vodoinstalatera i vozača po potrebi, d je radno vrijeme bilo od ponedjeljka do subote s time što se od ponedjeljka do petka radilo od 7-16 a subotom od 7-15 potvrdivši da je u to vrijeme sigurni bilo više od dva gradilišta. Potvrdio je da je u tom razdoblju bilo i više strojeva-tri stroja kombinirka, rovokopač a vezano za upit da li je gazda mogao biti na svakom gradilištu svaki dan svjedok je pokazavši na tužitelj naveo da je tužitelj to prenosio gazdi. U tom periodu aktivnih gradilišta je bilo maksimalno do pet gradišta. Iskazao je da je bilo moguće da su i NO i JO istovremeno bili na gradilištu ali je uobičajeno bilo ako je bio veći broj gradilišta da bi jedan bio na jednom a drugi na drugom gradilištu. Voditelji gradilišta koordiniraju kako će ići proces na terenu te se brinu za osiguranje određene mehanizacije uz potvrdu da je bilo uobičajeno da ga vide za vrijeme radnog vremena. Potvrdio bi da bi se s voditeljem većinom viđali ujutro prije bi se razišli i eventualno preko dana u radnom vremenu. Na upit da li je viđao tužitelja u periodu između 15 i 16 sati "ne svaki put ali kako koji put". Potvrdio je također da je tužitelj radio od 7-15 odnosno 16 sati a na upit da i ga je viđao stalno ili povremeno svjedok je iskazao da to ne može znati jer nje bio tamo. Na upit da li se sjeća situacija da im je trebao voditelj gradilišta a da njega nije bilo iskazao je da se ne sjeća i da mu takva situacija nije ostala u pamćenju. Na istom ročištu od 17.7.2024. i svjedok LO koji je radio na poslovima vozača je iskazao da je radno vrijeme bilo 7-16 sati od ponedjeljka do petka a subotom se radilo isto ali od 7-15 te se nije radilo svake subote već ovisno o potrebi. Nalazili bi se prije posla ujutro 10-15 minuta prije 7 sati ovisno o tome gdje im je bila baza gdje su im bili strojevi te bi dobili raspored bilo od šefa, poslovođe, TO a u to vrijem je bilo više gradilišta točno je 2-3 gradilišta je bilo u razdoblju od 2019-2023. bilo je 10 strojeva, 5- 6 kamiona u toj 2020.g. Potvrdio je da bi se tih 10-15 minuta našli ranije da bi se napravio raspored da se odredi tko će gdje ići na koje gradilište i koji strojevi idu na koje gradilište a to se nije moglo napraviti u tijeku radnog vremena jer je bilo više gradilišta pa si preko tablica vidio gdje si raspoređen i na koje gradilište moraš ići. Iskazao je da upravo poslovođa NO bio prisutan ion bi rekao gdje trebaš ići. Potvrdio je da su imali gradilišta u okolici Pule Loborike i Medulina te da se radilo o gradilištima vezano za HEP, odvodnju oborinskih i fekalnih voda. I svjedok KO je na ročištu od 7.10.2024. iskazao da se radilo u smjeni od 8 sati do nekih 15,30, 16 sati a kad je bilo potrebno radilo se i subotom ovisno o poslu. Potvrdio je da bi se svaki dan nalazili na parceli gdje je bilo okupljalište kako bi se reklo gdje će se raditi a radilo se o parceli na Velom vrhu Partizanski put gdje su bili bageri od tuženika. potvrdio je da je tužitelj bio zaposlen kao inženjer voditelj gradilišta te je imao gradilišta koje je vodio te je u razdoblju od 2019-2020 bilo više gradilišta. Na upit da i je viđao tužitelja na gradilištu potvrdio je: "da tužitelj me znao biti na gradilištu, ja sam znao biti i na više gradilišta, dva sam znam dnevno promijeniti. Taj obilazaka gradilišta od strane tužitelja po meni se više dešavao prijepodne. Potvrdio je da tužitelj imao službeno vozilo za obilazak gradilišta. Potvrdio je da je zz tuženika znao obilaziti gradilišta ali rjeđe uz navod: "na upit suca tužitelj je češće dolazio što ja znam" list 3 zapisnika od 7.10.2024.g.. Iz iskaza svjedoka IO s ročišta od 7.10.2024. svjedok je potvrdio da je on bio pomoćnik svjedoku KO da je on radio 8 sati a subotom je radio povremeno te da su se svako jutro sastajali na parceli kod gazde Partizanski put i to zbog rasporeda prije odlaska na gradilište. Tužitelj je kod njih radio kao inženjer te bi tužitelja obič.no viđao ujutro a dolazio je službenim vozilom. Potvrdio je da su u razdoblju od 2019-2020.g. imali više gradilišta. Kad je bilo lijepo vrijeme subotom se radilo od 7-14 kad se moralo raditi. Potvrdio je da su se prije posla nalazili kod gazde u pola 7 te da je obveza radnika bila doći na parcelu kod gazde jer se radilo od 7. U periodu od 6,30-7 svjedok je naveo da bi viđao tužitelja na način da nekad je a nekad nije.

16. Na temelju analize iskaza svjedoka ocjena je ovog suda da je tužitelj upravo zbog prirode posla unatoč činjenici da je kod tuženika trebao raditi samo s nepunim radnim vremenom od 30 sati tjedno tužitelj u stvarnosti faktički ostajao na poslu zbog prirode posla puno radno vrijeme. Iskazi svjedoka jasno ukazuju da nje zbog prirode posla tužitelj i ostali djelatnici morali dolaziti u 6,30 ujutro "na parcelu kod gazde" kako bi se organizirao posao za taj dan te da bi se na poslu ostajalo od 7 sati kad bi taj posao na gradilištu započeo pa do 16 sati. U to vrijeme je postojao manji broj većih gradilišta te veći broj manjih gradilišta (svjedok JO je spomenuo 4 -5 velikih gradilišta te 10-15 manjih budući je taj svjedok bio pomoćnik voditelja gradilišta te je tužitelj kao voditelj gradilišta i glavni inženjer koja pozicija je propisana odredbama Zakona o gradnji morao koordinirati i kontrolirati izvođenje radova te dolaziti od ponedjeljka do petka te subotama). Bitno je naglasiti da je upravo po iskazu svjedoka JO jedino je taj svjedok mogao zamijeniti na gradilištu ali nije bio ovlašten umjesto tužitelja potpisivati dokumentaciju (građevinsku knjigu i dnevnik itd.) što jasno ukazuje da je tužitelj u to vrijeme objektivno imao cijeneći toliko broj gradilišta ljudstva i strojeva puno posla što potvrđuje njegove tvrdnje a i tvrdnje svjedoka kojima sud pridaje vjeru da je morao obilaziti sva ta gradilišta u vremenu od 7-16 sati. Svjedoci kojima sud pridaje vjeru potvrđuju da su viđali tužitelja na gradilištu s obzirom na njegovu ulogu glavnog inženjera i voditelja gradilišta dok su zz tuženika viđali rijetko. Suglasi iskazi svjedoka potvrđuju činjenicu da su djelatnici temeljem usmenih naloga TO morali iza 16 sati dolaziti u Banjole na benzinsku crpku kako bi se napravio dnevni raspored za drugi dan pa je primjerice svjedok JO na ročištu od 18.6.2024. list 4 zapisnika životno iskazao da ako netko nije mogao nakon posla doći na sastanak jasno je naveo: " nisi mogao ne doći" . Stoga sud pridaje vjeru iskazu tužitelja kao parniče stranke da je dolazio na posao nekad 10 do 7 a neka u 20 odnosno 15 do 7 a sve vezano za organizaciju posla da je morao ostajati na poslu od 7-16 jer se to podrazumijevalo zbog prirode posla budući je postojao veći broj gradilišta te je morao obilaziti ta gradilišta koja su bila i izvan Pule. Tužitelj također sukladno iskazu svjedoka čije iskaze sud prihvaća u razdoblju od 1.4.2019. -20.12.2020. morao se sukladno navodu poslodavca naći iza 16 sati radi organizacije posla, radilo se o sastancima koji bi trajali sat, sat i pol do dva a radilo se o učestalim sastancima a radilo se o stancima tijekom radnog vremena iza 16 sati. Objektivno je iskazao da je dnevno znao obilaziti dva do tri gradilišta te da opisano nije bio jedini posao već je orao u uredi i pripremati dokumentaciju. Sud prihvaća iskaz tužitelja ako je imao dva do tri gradilišta da bi obilazio u toku radnog vremena ili pred kraj te kad ima fizički tri gradilišta da ne može istodobno biti prisutan na sva tri. Prihvaća se i navod tužitelja kao logičan da njegov način rada nije bio striktno propisan već kako se ukazala potreba na terenu. Prihvaća e i navod tužitelja vezano za ugovorenu fiksnu neto plaću od 12.000,00 kuna kao i navod da je prvi mjesec dobio 12.000,00 kuna na ruke što je bio dogovor uz 10.000,00 kuna netto + 2.000,00 na ruke te da je to dobio samo prvi mjesec. Nakon toga nije tražio da mu se isplate te dvije tisuće na ruke jer je očekivao da će dogovor poštivati. U odnosu na kišne dane tužitelj je iskazao da kišnih dana nije bilo puno, ako bi kiša bila ujutro sačekalo bi se da kasnije vidi kakvo će biti vrijeme te ako j kiša bila cijeli dan onda se nije radio. Iskazao je da ako nije bio na gradilištu onda je bio u uredu što sud prihvaća jer je logično i sukalo odredbama Zakona o g radnji i ovlastima voditelja gradilišta da je morao rješavati papirologiju.

17. Na temelju analize postojećih dokaza u spisu valjalo je utvrditi osnovanost osnove tužbenog zahtjeva te obvezati tužitelja da tužitelju sukladno faktički obavljenom radu za tuženika u okviru tužiteljevim redovnih radnih zadaća tužitelju isplati za faktički rad do punog radnog vremena što je i sam tužitelj naveo da jedino traži list 4 zapisnika od 28.4.2025. neisplaćene iznose koje mu tuženik nije isplatio za u stvarnosti za tuženika faktički odrađen rad u okviru što je bitno naglasiti upravo onih poslova koje je tužitelj faktički odradio za tuženika kao inženjer građevinarstva i voditelj gradilišta u predmetnom razdoblju kad je po iskazu svjedoka JO u to vrijeme bilo 4 do 5 velikih gradilišta i 10 do 15 manjih gradilišta, koja su po iskazima svjedoka bila na različitim lokacijama pa i izvan Pule. Naime tužitelj je i jedini bio ovlašten za potpisivanje dokumentacije (iskaz svjedoka JO list 2 zap. od 8.2.2023.god) što je bilo u suglasju i sa iskazom zz tuženika da MO i JO nisu imali položeni stručni ispit te da je to imao jedino tužitelj (list 5 zap. od 28.4.2025.godine) što dokazuje i da je jedino on mogao potpisivati odgovarajuću dokumentaciju. Sam zz tuženika je uostalom potvrdio i da je u to vrijeme kod tuženika bilo oko 20 zaposlenika, da je bilo jedno 10-ak strojeva i 4 kamiona (uz navod o tri veća i desetak manjih gradilišta) te da je točno da su se djelatnici pa sastajali od 6,30 sati (odnosno 10 do 7 sati) te bi tada dolazio i tužitelj "ujutro 10 do 7sati, 15 do 7 sati", da bi se uzela službena vozila i otišlo na gradilišta, a brojni svjedoci su potvrdili i razloge takvih sastanaka na kojima je insistirao zz tuženika. I sam zz tuženika potvrdio je radno vrijeme od 7 do 16 sati od ponedjeljka pa do petka (dakle po devet sati na dan tijekom radnog tjedna), kad su se preuzimala vozila a što je uostalom potvrđeno i iskazom svjedoka, uz rad subotom kad od 7 do 15 sati ovisno o poslu ( iskazi svjedoka HO, LO, IO).Sam tužitelj je sukladno iskazu zz tuženika (list 6 zapisnika od 28.4.2025.godine) sam organizirao svoje radno vrijeme, te ga nitko nije "kontrolirao niti pratio, GPS nije imao…", što je i logično ako je istovremeno morao obavljati svoj posao na više velikih i malih gradilišta koja su dislocirana pa stoga i logično nije mogao uvijek biti viđen od strane svakog djelatnika na svakom gradilištu u isto vrijeme cijelih 8 sati jer je to fizički i objektivno bilo nemoguće. No ono što je bitno jest i činjenica da je tužitelj osim samih obilaska većeg broja gradilišta morao i kad nije bio na gradilištima kako i sam životno navodi "u uredu pripremati dokumentaciju" (list 3 zap. od 28.4.2025.godine) što također spada u redovan opis njegova posla, što je uostalom potvrđeno i iskazom zz tuženika kad navodi citira se: "nije morao niti je bio na svakom gradilištu to izričito navodi: On je bio ovlašteni inženjer, potpisivao situacije da bi išle dalje u protokol…"(list 6 zap. od 28.4.2025.godine). Dakle tužitelj je sukladno iskazima svjedoka kojima sud pridaje vjeru nesporno radio od ponedjeljka do petka od 7 sati ujutro (iako je zbog potrebe posla dolazio u 6,45 ili 6,50 -iskaz samog zz tuženika) pa do 16 sati popodne, te subotom od 7 do 15 sati, a sve u okviru onih radnih zadataka koje je imao temeljem ugovora o radu, pri čemu je morao dolaziti i na sastanke koje je zbog potrebe posla održavao zz tuženika iza 16 sati radnim danom kako bi se napravio dnevni raspored posla za idući dan (iskazi svjedoka JO) sa svrhom tko će ići na koje gradilište sa kojim strojem i kojim radnicima (svjedok JO). Navodi tuženika da tužitelj tih 2 sata (tj. razlika od 6 sati do punog radnog vremena tj. do 8 sati) nije fizički morao raditi jer je istovremeno radio i tvrtki Iza duge d.o.o. ne stoje budući je i sam svjedok VO, koji je bio nezainteresiran za ishod spora, objektivno iskazao da je način rada tužitelja u njegovoj tvrtki bio takav da bi se tužitelju dostavljala građevinska knjiga i građevinski dnevnik samo subotom poslije 15,16 sati (list 2 zap. od 18.6.2024.godine) uz navod da tužitelja nikad nije vidio u radnom vremenu na njegovom gradilištu, i da ga je upravo tužitelj zamolio da potpisivanje građevinske knjige i dnevnika bude subotom "jer da ima nekog posla da ima obveze" (list 2 zap. od 18.6.2024.godine). U takvom kontekstu tužitelj je objektivno i mogao u predmetnom razdoblju od 1.4.2019. do 20.11.2020.godine obavljati poslove za tuženika svakim danom od ponedjeljka do petka od 7 do 16 sati (dakle po 9 sati na dan), te subotom od 7 do 15 sati (dakle po osam sati većinu subota budući tuženik nije dokazao koje su to bile subote kad nisu radili a u građevini je normalno da se ne radi subotom jedino zbog lošeg vremena a tuženik nije dokazao kad je to bilo ), jer je mogao nakon toga radnim danom potpisivati za drugu tvrtku potrebitu dokumentaciju. Naime ponavlja se da je sam vlasnik tvrtke Iza Duge svjedok Kukolja list 2 zap. od 18.6.2024.godine potvrdio da nije bilo bitno koja su to dva sata u kojem vremenskog okviru. Povratno tuženik nije dokazao, a niti to proizlazi iz iskaza saslušanih svjedoka, da je tužitelj u predmetnom razdoblju radio bilo što izvan svog posla za tuženika. Isto tako ne radi se o institutu tzv. preraspodjele radnog vremena iz članka 67 ZR-a. Stoga je valjalo utvrditi osnovanim osnov tužbenog zahtjeva.

18.Poradi utvrđivanja visine proveden je dokaz vještačenje po vještaku financijske struke Zrinku Ručeviću. Tako iz pisanog nalaza od 13.10.2025. listovi 295 - 301 spisa u skladu s postavljenim zadatkom, na temelju utvrđenja i izračuna iz nalaza, u skladu s dokumentacijom koja je priložena spisu predmeta, mišljenja smo kako slijedi: 1) ukupna visina potraživanja tužitelja po osnovi stvarno odrađenog, a neplaćenog prekovremenog rada od svibnja 2019. do 20. studenog 2020. godine kao dana prestanka radnog odnosa tužitelja kod tuženika: a) (prema iskazima tužitelja i svjedoka) iznosila je 6.214,19 EUR (zbroj pojedinačno konvertiranih iznosa) prema prikazu danom u stupcu 'i1' Tabele 1 nalaza ili b) prema službenim evidencijama tuženika nema iskazanih prekovremenih sati rada. Razlika plaće uslijed neobračunavanja povećanja osnovne plaće temeljem čl. 41. KUG od svibnja 2019. do 20. studenog 2020. godine kao dana prestanka radnog odnosa tužitelja kod tuženika, iznosila je 34,11 EUR (zbroj pojedinačno konvertiranih iznosa) prema prikazu danom u stupcu 'k1' Tabele 1 nalaza. Na zaprimljeni nalaz stranke nisu imale primjedbe niti je tuženik tražio da se vještak usmeno sasluša (ročište od 5.3.2026.godine, list 315 spisa).

19. Sukladno nalazu vještaka tužitelj je specificirao svoj tužbeni zahtjev u podnesku od 4.12.2025.godine sukladno tabeli na str. 299 spisa kolona "i" i kolona "k1". Člankom, 92 st. 1 ZR-a propisano je da se plaća isplaćuje nakon obavljenog rada. Na temelju članka 15 ZR-a obvezan sadržaj ugovora o radu jest i dio o osnovnoj plaći. Tužitelj je po ocjeni ovog suda dokazao da je između njega i poslodavca ugovorena plaća u neto iznosu od 12.000,00 kn te da mu temeljem od strane tuženika dostavljenih dokaza (platnih lista) taj iznos osim za prvu plaću nije bio isplaćen. Tužitelj međutim u ovoj parnici potražuje isplatu iznosa (članak 2 st. 1 ZPP-a) za predmetno razdoblje dakle samo dio neisplaćene plaće za faktično obavljeni a neisplaćeni rad po nalogu poslodavca budući je radio od ponedjeljka do petka od 7 do 16 tj. kao i razliku za rad subotom od 7 do 15 sati (koju većina subota je odrađena što proizlazi iz iskaza svjedoka) tj. razliku onih sati koji prelaze 6 sati iz ugovora o radu pa do punog radnog vremena tj. do 8 sati rada na dan, a što je vidljivo i iz specifikacije njegovog tužbenog zahtjeva kojim prihvaća nalaza vještaka financijske struke koji je sačinjen upravo po toj metodi. Isto tako iz nalaza vještaka je razvidno i da tuženik tužitelju nije isplatio povećanje osnove plaće s obzirom na njegov neprekinuti radni staž sukladno članku 41 KUG. Isto tako tuženik nije dokazao da tužitelj opisane sate nije odradio, ili da je odradio nešto što nije bilo vezano za potpisani ugovor o radu i prirodu njegovog posla, već upravo suprotno, a što proizlazi i iz iskaza saslušanih svjedoka, niti je tužen ik dokazao da je tužitelj plaćen i za te faktično odrađene sate rada za tuženika.

20. Sukladno obrazloženom valjalo je prihvatiti u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja prema tuženiku te naložiti tuženiku da tužitelju isplati bruto iznos od 6.248,30 EUR (ili s osnova faktično odrađenog posla 6.214,19 eura + 34,11 eura s osnova dodatka po osnovi minulog rada, list 299 spisa) zajedno za propisanom zakonskom zateznom kamatom iz članka 29 st. 2 ZOO-a, koja na navedene iznose teče od dospijeća kako je to i navedeno po datumima pa do isplate, a sve na način kao je to i navedeno u stavku I izreke ove presude da se sve ne ponavlja.

21.U odnosu na postupovni dio ove parnice tijekom cijelog postupka je primjenjivano načelo otvorenog pravosuđenja pa i na ročištu od 5.3.2026.godine na kojem su se stranke na izričit upit suda suglasile da sud sudi temeljem provedenih dokaza u spisu. Na ročištu od 5.3.2026. godine zakazano je ročište za objavu odluke za dan 14.4.2026.godine, ali je isto rješenjem odgođeno za dan 16.4.2026. godine. Isto tako sukladno članku 190 ZPP-a valjalo je dopustiti objektivnu preinaku sukladno podnesku tužitelja od 4.12.2025.godine.

26. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154 st 1 ZPP-a.

27. Tužitelj je uspio u cijelosti u ovoj parnici a bio je u ovoj pravnoj stvari zastupan po punomoćnici odvjetnici pa mu je temeljem troškovnika cijeneći vrijednost predmeta spora valjao priznati nagradu za: sastav tužbe 100 bodova tbr 7/1, za sastav podneska od 8.6.2022. 13.5.2022. i 4.12.2025.godine po 100 bodova tbr 8/1 za svaki taj podnesak, za zastupanje na ročištima od: 10.6.2022., 19.9.2022., 8.3.2023., 18.6.2024., 17.7.2024., 7.10.2024., 28.4.2025., 5.3.2026.godine po 100 bodova za svako to ročište tbr 9/1 što po toj osnovi ukupno iznosi 1200 bodova pomnoženo s 2,00 eura po bodu (tbr 48 st. 3 u svezi s tbr 50) iznosi 2.400,00 eura uz pdv od 25% ili 600,00 eura, zbrojeno 3.000,00 eura po toj osnovi. Tužitelju pripada i trošak vezano za vještačenje sukladno računu na str. 302 spisa u iznosu od 650,00 eura.

29. Sukladno svemu prethodno obrazloženom valjalo je na ime parničnog troška tužitelju dosuditi ukupan iznos od 3.650,00 eura (ili 3.000,00 e + 650,00 e = 3.650,00 e) stav II izreke ove presude zajedno sa propisanom zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče počev od 16 . travnja 2026. godine (dan objave presude) pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, stav II izreke presude.

30. Povratno, valjalo je odbiti, tuženik prema tužitelju u cijelosti sa zahtjevom za naknadom parničnog troška, te tužitelja prema tuženiku preko iznosa parničnog troška priznatog u stavku II izreke sa kamatom na isti, kao neosnovane, stav III izreke presude.

U Puli, 16. travnja 2026. godine

Sudac:

Saša Javoran

POUK O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude je dopuštena žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje nadležan Županijski sud.

Dna:

l. Tužitelju po pun.

2. Tuženiku po pun.