REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Zadru
Borelli 9, 23000 Zadar
Poslovni broj: P–2610/2025-12
U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Zadru, po sucu Marku Baraki u pravnoj stvari tužitelja VM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćniku Marinu Zekanoviću, odvjetniku u odvjetničkom društvu Zekanović, Bitanga i partneri d.o.o., iz Zadra, protiv tuženika Grad Zadar, OIB 09933651854, Zadar, Narodni trg 1, zastupan po gradonačelniku RM, a on po punomoćnici Kseniji Vrkić, odvjetnici u Zagrebu, Lovinčićeva 5, radi naknade zbog faktičnog izvlaštenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 9. travnja 2026. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zamjenice punomoćnice tuženika SM, odvjetničke vježbenice u odvjetničkom uredu Ksenije Vrkić, odvjetnice u Zagrebu, te nakon objave dana 16. travnja 2026. godine,
p r e s u d i o j e
I.Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"I. Utvrđuje se da je tužitelju VM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] faktički izvlašten dio nekretnina kat. čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 574 m², radi izgradnje i korištenja nerazvrstane ceste.
II. Nalaže se tuženiku Gradu Zadru da tužitelju isplati pravičnu novčanu naknadu za izvlašteni dio zemljišta, u iznosu koji će se utvrditi u postupku, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dana presuđenja do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana."
II.Dužan je tužitelj naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 900,00 Eur-a u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1.Tužitelj u tužbi tvrdi da traži sudsku zaštitu svog ustavom zajamčenog prava vlasništva zbog faktičkog izvlaštenja dijela njegove nekretnine, koje je provedeno bez donošenja rješenja o izvlaštenju i bez isplate pravične naknade, a u svrhu izgradnje i korištenja nerazvrstane ceste. Naime, tužitelj je nesporno i neprekinuto bio zemljišnoknjižni vlasnik nekretnina označenih kao kat. čest. zem. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina], što proizlazi iz izvatka iz zemljišnih knjiga Općinskog suda u Zadru. Dio navedenih nekretnina, u ukupnoj površini od 574 m², bez ikakvog pravnog temelja u vidu ugovora, rješenja o izvlaštenju ili drugog pojedinačnog akta javne vlasti, pravno i faktički je oduzet tužitelju te trajno pripojen čest. br. 10967, Ulica Marina Držića, nerazvrstana cesta površine 3765 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao javno dobro u općoj uporabi u neotuđivom vlasništvu tuženika . Isto je provedeno u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Zadru po prijedlogu tuženika, a temeljem prijavnog lista sa nacrtom Područnog ureda za katastar KLASA:932 -06/18- 02/904 od 02.02.2018. godine, Odluke tuženika KLASA:340-01/14-01/501, URBROJ:2198/01-2-18-74 od 18.01.2018. god., i Odluke o izmjeni i dopuni odluke, KLASA:340-01/14-01/501, URBROJ:2198/01-2-18-105 od 15.06.2018., Prijavnog lista DGU Područni ured za katastar Zadar od veljače 2018. Klasa:932 -06/18-02/906, Odluke tuženika od 18. siječnja 2018. god ine, Klasa:340-01/14-01/501, Ur.br.2198/01-2-18-74, Očitovanja nositelja prava na nerazvrstanoj cesti od 13. veljače 2018. god., čl. 131 Zakona o cestama ("Narodne novine" 84/11, 22/13). Na predmetnom dijelu zemljišta izgrađen je trotoar koji se koristi u javnom prometu, a predmetni dio nekretnine u zemljišnim i katastarskim evidencijama prestao je imati bilo kakvu stvarnu gospodarsku funkciju za tužitelja. Time je tužitelj u cijelosti i trajno isključen iz mogućnosti posjedovanja, korištenja i raspolaganja predmetnim dijelom nekretnine, što predstavlja tipičan slučaj tzv. faktičkog izvlaštenja. Faktičko izvlaštenje u konkretnom slučaju ima sve bitne elemente izvlaštenja u materijalnom smislu: (a) trajno oduzimanje vlasničkih ovlasti, (b) ostvarenje javnog interesa (izgradnja i korištenje ceste), te (c) potpuni izostanak pravične naknade. Tužitelj nikada nije dao suglasnost za takvo korištenje svog zemljišta, niti mu je ikada ponuđena ili isplaćena bilo kakva naknada, niti zamjenska nekretnina. Kada je tužitelj pokušao ostvariti svoje pravo na naknadu putem upravnog postupka, njegov je zahtjev pravomoćno odbačen, odnosno odbijen uz formalističko obrazloženje da postupak izvlaštenja nikada nije proveden, čime je tužitelju u cijelosti uskraćena učinkovita upravnopravna zaštita. Sukladno članku 48. stavku 1. Ustava Republike Hrvatske, jamči se pravo vlasništva, dok članak 50. stavak 1. Ustava propisuje da se vlasništvo može ograničiti ili oduzeti samo u interesu Republike Hrvatske, uz pravičnu naknadu. U konkretnom slučaju, ograničenje i faktičko i pravno oduzimanje vlasništva tužitelja nesporno je provedeno u javnom interesu (izgradnja i korištenje ceste), no bez ispunjenja ustavne pretpostavke pravične naknade, čime je povrijeđena sama bit prava vlasništva. Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci broj U-III-3726/2021 od 24. lipnja 2025. izričito je utvrdio da dugotrajno korištenje privatnog zemljišta za cestu bez provedenog postupka izvlaštenja i bez isplate naknade predstavlja povredu članka 48. i 50. Ustava Republike Hrvatske . U navedenoj odluci Ustavni sud zauzeo je stajalište da država odnosno jedinica lokalne samouprave ne može izbjeći obvezu isplate naknade pozivanjem na činjenicu da formalni postupak izvlaštenja nije proveden, ako su u stvarnosti ispunjeni svi elementi izvlaštenja. Ustavni sud je nadalje naglasio da u takvim situacijama vlasniku mora biti osigurano učinkovito pravno sredstvo kojim može ostvariti pravo na pravičnu naknadu, te da uskraćivanje takve zaštite predstavlja nedopušteno prebacivanje tereta javnog interesa isključivo na pojedinca. Slijedom navedenog, pravno je neodrživo stajalište prema kojem tužitelj nema pravo na naknadu isključivo zato što tijela javne vlasti nisu provela postupak izvlaštenja, budući da bi takvo tumačenje dovelo do ustavno nedopuštene situacije faktičkog izvlaštenja bez naknade. Pravična naknada treba odgovarati tržišnoj vrijednosti zemljišta u vrijeme presuđenja, uzimajući u obzir njegov položaj, namjenu i stupanj ograničenja vlasničkih ovlasti. Tužitelj predlaže da se visina naknade utvrdi provođenjem sudskog vještačenja po ovlaštenom sudskom vještaku za procjenu vrijednosti nekretnina ili građevinske ili ekonomske struke, prema cijeni građevinskog zemljišta po m² na predmetnoj lokaciji, te da sud nakon provedenog postupka donese presudu kojom će usvojiti tužbeni zahtjev.
2.Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da je tužbeni zahtjev neuredan odnosno nepodoban da bi se po istom moglo postupati, shodno čemu predlaže da sud sukladno čl. 109. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91.,91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. dalje u tekstu Zakon o parničnom postupku ili ZPP-a) pozove tužitelja na uređenje tužbe podredno odbaci istu kao neurednu. Sukladno čl.186/1 ZPP-a Tužba da treba sadržavati određen zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih traženja, činjenice na kojima tužitelj temelji zahtjev, dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, a i druge podatke koje mora imati svaki podnesak (članak 106. ZPP-a). Naime, tužbenim zahtjevom tužitelj traži pod točkom 1) navodnu deklaratornu zaštitu – utvrđenje faktičnog izvlaštenja (koji zahtjev nema samostalnost i nije predmet građanskog postupka), te pod točkom 2) kondemnatornu zaštitu kojim tužitelj traži da sud naloži tuženiku da izvrši neodređenu činidbu. Sukladno čl. 186/1 ZPP-a činidba mora biti određena, zbog čega se po predmetnoj tužbi ne može postupati. Tuženik ističe kako se ovdje ne može raditi o stupnjevitoj tužbi (čiji je pravnozaštitni cilj omogućiti utuženje tražbina čija visina, količina ili neki drugi sadržaj tužitelju nisu sasvim poznati) budući je tužitelj u trenutku podnošenja tužbe u mogućnosti postaviti iznos navodne pravične novčane naknade/ tržišne cijene koji potražuje od tuženika. Kondemnatorna tužba u sebi uvijek sadrži deklaraciju, pa tužitelj nema pravnog interesa samostalno postavljati deklaraciju (bez obzira na sadržaj odnosno pravni osnov činidbe). Nadalje, tuženik pobija navode u tužbi kao neosnovane, te ističe materijalno pravni prigovor zastare, i to sve iz razloga kako slijedi: Tužitelj u povjesnici tužbenog zahtjeva navodi da tužitelj traži zaštitu Ustavom zajamčenog prava vlasništva – zbog navodnog faktičnog izvlaštenja dijela njegove nekretnine, koje je provedeno bez donošenja rješenja o izvlaštenju i bez isplate pravične novčane naknade. Kako je navedeno tužitelj tužbenim zahtjevom ne traži stvarnopravno ovlaštenje već obveznopravno ovlaštenje na činidbu – koju kako je već rečeno nije odredio. Tužitelj ističe da je nesporno i neprekidno bio stvarni vlasnik nekretnina označenih kao kat. čest. [katastarska čestica] obje k. o. [katastarska općina] iako je iz priloženog povijesnog zk izvatka razvidno da je nekretnine stekao Ugovorom o kupoprodaji, 13.05.2014. godine. Nije točan navod da je dio navedenih nekretnina, u ukupno površini od 574 m2, bez ikakvog pravnog temelja u vidu ugovora, rješenja o izvlaštenju ili drugog pojedinačnog akta javne vlasti, pravno i faktično oduzet tužitelju te trajno pripojen čest. zem. [katastarska čestica], Ulica Marina Držića, nerazvrstana cesta. Naime, a kako to proizlazi i iz obrazloženja Rješenja RH Ureda državne uprave u zadarskoj županiji, Službe za gospodarstvo i imovinsko-pravne poslove, Klasa UP/I-943-04/19- 04/01, URBROJ: 2198-02-03/5-19-2, od 13. veljače 2019. godine, kojim je odbačen zahtjev za određivanje naknade za predmetne nekretnine, da je sukladno Obavijesti DGU, od 16. kolovoza 2018. godine, da je predmetna čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ( nerazvrstana cesta) formirana temeljem Rješenja Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Z-15214/18 i Odluke o nerazvrstanim cestama - Glasnik Grada Zadra br. 10/12 te je Grad Zadar postao vlasnik iste temeljem Zakona o cestama. Članak 133. st.1. Zakona o cestama ("Narodne novine" broj: 84/11., 18/13., 22/13., 54/13. i 148/13. - dalje Zakon o cestama) te čl. 3 Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o cestama ("Narodne novine" broj:92/14 - dalje: ZIDZC) navode da će se nerazvrstane ceste upisati u zemljišnu knjigu kao neotuđivo vlasništvo jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalaze, neovisno o postojanju upisa vlasništva i/ili drugih stvarnih prava treće osobe, te je novim stavkom 6. čl.131. Zakona o cestama određeno da će se nerazvrstane ceste iz st.1. (Ceste koje se na dan stupanja na snagu tog Zakona ( 28. srpnja 2011. godine) koje se koriste za promet vozila po bilo kojoj osnovi i koje su pristupačne većem broju korisnika, a koje nisu razvrstane kao javne ceste u smislu tog Zakona, postati nerazvrstane ceste te upisati u zemljišnu knjigu kao javno dobro u općoj uporabi odnosno kao neotuđivo vlasništvo jedinice lokalne samouprave uz upis pravne osobe koja upravlja javnom cestom, bez obzira na postojeće upise u zemljišnoj knjizi. Dakle, tuženik ima pravni osnov stjecanja vlasništvo i to temeljem izričite zakonske odredbe. U odnosu na prigovor zastare tuženik ističe kako se sukladno Zakonu o obveznim odnosima ima primijeniti opći zastarni rok od 5 godine, koji je bez obzira na neurednost tužbe protekao – zbog čega se tužbu, pa čak i u slučaju da ju tužitelj uredi, potrebno odbiti kao neosnovanu. Slijedom izloženog, predlaže se odbaciti podredno odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu trošak tuženiku.
3.U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u isprave priložene spisu i to u: izvadak iz zemljišne knjige povijesni prikaz za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] Općinskog suda u Zadru zemljišnoknjižnog odjela (l.s.4-8), izvadak iz zemljišne knjige povijesni prikaz za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] Općinskog suda u Zadru zemljišnoknjižnog odjela (l.s.9 -10), izvadak iz zemljišne knjige povijesni prikaz za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] Općinskog suda u Zadru zemljišnoknjižnog odjela u koji su upisane kat. čest. [katastarska čestica] Vitrenjak kuća i dvorište površine 613m2 i kat. čest. [katastarska čestica] Vitrenjak mocira, gromača površine 597m2 (l.s.11), izvadak iz zemljišne knjige povijesni prikaz za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] Općinskog suda u Zadru zemljišnoknjižnog odjela u koji je upisana kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nerazvrstana cesta površine 3766 m2 (l.s.13-16), zahtjev za naknadu za izvlaštenu nekretninu podnositelja zahtjev OM upućen Uredu državne uprave u Zadarskoj županiji Službi za gospodarstvo i imovinsko-pravne poslove Odjelu za imovinsko-pravne poslove 9. siječnja 2019.g. (l.s.18-19), izvod iz katastarskog plana Područnog ureda za katastar Zadar od 14.11.2018.g. (l.s.20), rješenje Ureda državne uprave u Zadarskoj županiji Službe za gospodarstvo i imovinsko-pravne poslove Klasa: UP/I-943-04/19-04/01 Urbroj :2198-02-03/5-19-2 od 13. veljače 2019.g. (l.s.21-23), žalbu podnositelja VM protiv rješenja Ureda državne uprave u Zadarskoj županiji, Službe za gospodarstvo i imovinsko pravne poslove, Odjel za imovinsko-pravne poslove Klasa:UP/I-943-04/19-04/01, Ur.broj:2198-02-03/5-19-2 od 13. veljače 2019.g. (l.s.24-27), rješenje Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo Klasa:UP/II-943-05/19-01/15, Urbroj:514-4-02-01-01/08-22-02 od 17.listopada 2022. (l.s.27-32), odluku o nerazvrstanim cestama Gradskog vijeća Grada Zadra od 03. srpnja 2012. (l.s.43-65), ugovor o kupoprodaji zemljišta sklopljen između IM V, IM R, IM S s jedne strane kao prodavatelja i VM kao kupca od 23. travnja 2018.g. ovjeren po javnoj bilježnici Dariji Grigillo - Ramljak OV-2379/2018 23.04.2018.g. (l.s.72-74), ugovor o prodaji nekretnine sklopljen između IM kao prodavatelja i VM kao kupca od 13.05.2014.g. ovjeren po javnoj bilježnici u [adresa] Alkici Kolega Zubčić pod brojem OV-6144/14 13.05.2014. (l.s.75-77), rješenje Općinskog suda u Zadru zemljišnoknjižnog odjela posl.br. Z-7149/2014 od 19.svibnja 2014.g. (l.s.78-79), ugovor o prodaji nekretnine sklopljen između 1. KM rođ. BM, 2. BM pok. O, 3. ĆM pok. I, 4. ŠM rođ. ĆM, 5. ĆM K pok. I s jedne strane kao prodavatelja i VM kao kupca od 15. siječnja 1998.g. (l.s.80-82), presudu zbog izostanka Općinskog suda u Zadru P-153/98 od 24. ožujka 1999.g. (l.s.83-84), predmet pod poslovnim brojem Klasa: UP/I-943-04/19-01/01, Ureda državne uprave u Zadarskoj županiji.
4.Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.
5.Tužitelj tvrdi da je rješenjima Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Zadru i to: posl.broj: Z-15214/2018 od 9.srpnja 2018., po prijedlogu Grada Zadra, temeljem prijavnog lista sa nacrtom Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Zadar KLASA:932-06/18-02/904 2.veljače 2018., Odluke Grada Zadar, KLASA:340 - 01/14-01/501, URBROJ:2198/01-2-18-74 18.siječnja 2018., Odluke o izmjeni i dopuni
Odluke KLASA:340-01/14-01/501, URBOJ:2198/01-2-18-105 15. lipnja 2018., Očitovanja Grada Zadra od 13.veljače 2018., u zk. ul. [broj ZK uloška] određen upis promjene površine čest. zem. [katastarska čestica], neplodno površine 1055m2, tako da sada glasi:čest.br. 1844/3, mocira gromača 761m2, posl.broj: Z-15473/18 od 11. srpnja 2018., na temelju Prijavnog lista Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Zadar od veljače 2018., KLASA:932-06/18-02/906, Odluke Grada Zadra KLASA:340- 01/14-01/501, URBROJ:2198/01-2-18-74 od 18.siječnja 2018., Očitovanja nositelja prava na nerazvrstanoj cesti od 13.veljače 2018., članka 131. Zakona o cestama ("Narodne novine" broj 84/11 i 22/13), u zk. ul. [broj ZK uloška] određen upis promjene površine k. č. br. [katastarska čestica], neplodno površine 1055m2, tako da sada glasi:čest.br. 1844/3, mocira gromača 761m2, posl.broj:Z-15473/18 od 11.srpnja 2018., na temelju Prijavnog lista Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Zadar od veljače 2018., KLASA:932-06/18-02/906, Odluke Grada Zadra KLASA:340-01/14-01/501, URBROJ:2198/01-2-18-74 od 18.siječnja 2018., Očitovanje nositelja prava na nerazvrstanoj od 13.veljače 2018., članka 131. Zakona o cestama ("Narodne novine", broj 84/11 i 22/13, u zk. ul. [broj ZK uloška] da je određen upis promjene površine k. č. br. [katastarska čestica] neplodno površine 761m2 , tako da je sada : k. č. br. [katastarska čestica] neplodno površine 607m2 dio od 154 m2 prešao u čest. zem. [katastarska čestica]: posl.broj: Z-15473/18 od 11.srpnja 2018., na temelju prijavnog lista Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Zadar, KLASA:932-06/18-02/906 od 2.veljače 2018, Odluke Grada Zadra, KLASA:
340-01/14-01/501, UR.BROJ:2198/01-2-18-74 od 18.siječnja 2018., Očitovanje nositelja prava na nerazvrstanoj od 13.veljače 2018., članka 131. Zakona o cestama ("Narodne novine", broj 84/11 i 22/13), da je određen upis promjene površine k. č. br. [katastarska čestica] neplodno površine 770m2 , tako da je sada k. č. br. [katastarska čestica] neplodno površine 644 m2 dio od 126m2 prešao u čest. zem. [katastarska čestica].
6.Odredbom članka 131. Zakona o cestama ("Narodne novine" 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19 dalje ZOC) stavkom 1. ZOC-a propisano je kako ceste koje se na dan stupanja na snagu ZOC-a koriste za promet vozila po bilo kojoj osnovi i koje su pristupačne većem broju korisnika, a koje nisu razvrstane kao javne ceste u smislu ZOC-a postaju nerazvrstane ceste.
7.Posebno je odredbom članka 133. stavak 1. ZOC-a bilo propisano da nerazvrstane ceste, pa tako i ceste iz odredbe članka 131. stavak 1. ZOC-a se evidentiraju u katastru i upisuju u zemljišne knjige kao nerazvrstane ceste javno dobro u općoj uporabi i kao neotuđivo vlasništvo jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalaze, neovisno o postojanju upisa vlasništva i/ili drugih stvarnih prava treće osobe.
8.Odredba članka 133. ZOC-a bila je tako predmetom ustavnopravne ocjene Ustavnog suda Republike Hrvatske, te je Ustavni sud Republike Hrvatske svojom odlukom pod poslovnim brojem U-I-6326/11 od 7. veljače 2017. ("Narodne novine", broj 23/17) odbio prihvatiti prijedloge za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom članka 133. ZOC-a.
9.Naime, odredbu članka 131. stavak 1. ZOC-a mora se ipak tumačiti restriktivno, jer bi ekstenzivnim tumačenjem određeni put kojeg je formiralo nekoliko suvlasnika i kojim se koriste samo ti suvlasnici mogao biti tretiran kao nerazvrstana cesta, a to nije bila intencija zakonodavca.
10.Dakle, u čl. 130. st. 7. ZOC-a izričito je određeno da nekretnine koje su bile nerazvrstane ceste i koje su bile u uporabi kao nerazvrstane ili javne ceste prije 1. siječnja 1997. godine, su javno dobro u općoj uporabi u neotuđivom vlasništvu jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalaze, dakle u prvostupanjskom postupku ključno je bilo utvrditi stanje sporne prometnice, izgled-širinu i smjer-pravac kretanja navedene prometnice na dan 01.siječnja 1997.godine za utvrđivanje da li se radilo o cesti koja se na dan stupanja na snagu ZOC-a koristila za promet vozila po bilo kojoj osnovi i koja je pristupačna većem broju korisnika, čime bi sporni dio bio nerazvrstana cesta javno dobro u općoj uporabi i neotuđivo vlasništvo jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalazi, neovisno o postojanju upisa vlasništva i/ili drugih stvarnih prava treće osobe.
11.Članak 1045. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23- dalje ZOO) u st. 1. propisuje da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, st.2. istog čl. propisuje da se predmnijeva obična nepažnja, st.3. istog čl. propisuje da za štetu od stvari ili djelatnosti od kojih potječe povećana opasnost štete za okolinu odgovara se bez obzira na krivnju, st. 4. istog čl. propisuje da za štetu bez obzira na krivnju odgovara se i u drugim slučajevima predviđenim zakonom.
11.1.Članak 1046. ZOO-a propisuje da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).
11.2.Kako je riječ u osnovi o tužbi za naknadu štete, tužitelj je trebao u tužbi navesti i dokazati sve pretpostavke za zasnivanje građanskopravnog odnosa za naknadu štete: postojanje subjekata obveznog odnosa odgovornosti za štetu (štetnik i oštećenik), štetnu radnju, protupravnost štetne radnje, štetu i uzročnu vezu između štetne radnje i štete. Pored nabrojenih općih pretpostavki se mora kod subjektivne (kulpozne) odgovornosti ostvariti i posebna pretpostavka tj. postojanje krivnje, dok je kod objektivne (kauzalne) odgovornosti posebna pretpostavka opasnost stvari odnosno djelatnosti koje su bile uzrok štete.
12.Međutim, posebno se ponovno ukazuje na rješenje Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo
Klasa:UP/II-943-05/19-01/15, Urbroj:514-4-02-01-01/08-22-02 od 17.listopada 2022. i pravni stav koji je izražen u tom rješenju prema kojem je člankom 1. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade propisano da se tim Zakonom uređuje sustav izvlaštenja, način utvrđivanja interesa Republike Hrvatske u tom sustavu, te nadležna za provedbu postupka izvlaštenja, za određivanja naknade za izvlaštene nekretnine, način određivanja naknade za nekretnine koje se po posebnom propisu smatraju izvlaštenima te druga pitanja s tim u vezi. Odredbom članka 62. stavka 2. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade propisano je da će se na postupke određivanja naknade za nekretnine eksproprirane ili deposedirane sukladno ranijim propisima, koji do stupanja na snagu tog Zakona nisu pokrenuti, primjenjivati odredbe tog Zakona. Iz podataka spisa tog predmeta proizlazi da predmetna nekretnina nije oduzeta u postupku eksproprijacije, odnosno deposedacije, a da u naravi predstavlja nerazvrstanu cestu. Navedenu situaciju da nema u vidu prethodno citirana odredba članka 62. stavka 2. Zakona o izvlaštenju za određivanju naknade. Ovo iz razloga što se u upravnom postupku ne može odrediti naknada za zemljište koje nije oduzeto iz posjeda ili vlasništva pravomoćnim aktom nadležnog tijela (rješenjem o deposedaciji ili rješenjem o eksproprijaciji) obzirom da odredbe Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade omogućavaju određivanje naknade u novcu jedino u slučaju da je prethodno donesen akt o oduzimanju nekretnine. U konkretnom slučaju da se radi o usklađivanju pravnog sa stvarnim stanjem, što se ne može uskladiti u postupku pred upravnim tijelom, jer razrješavanje imovinsko-pravnih odnosa između stranaka raspravlja i rješava nadležni sud. Dakle, osnova za određivanje naknade u smislu Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade je rješenje o eksproprijaciji (izvlaštenju) ili rješenje o deposedaciji. Ako se ne može dokazati da je takvo rješenje doneseno, postupak se sukladno prethodno citiranoj odredbi članka 62. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade ne može provoditi. Obzirom na to da podaci predmeta ne upućuju na zaključak da je za predmetno zemljište doneseno rješen je o eksproprijaciji ili deposedaciji, a i sam žalitelj da iznosi činjenične navode koji ukazuju upravo na takav zaključak, to da drugostupanjsko tijelo cijeni pravilnim zaključak prvostupanjskog tijela da u konkretnom slučaju nisu ostvarene pretpostavke za određivanje naknade u upravnom postupku već da žalitelj ima mogućnost u parnici pred redovnim sudom zahtijevati naknadu za oduzeto zemljište. Naime, prema ustaljenom stajalištu tog drugostupanjskog tijela za nekretninu za koju nije doneseno rješenje o deposedaciji, eksproprijaciji (izvlaštenju) pa ni rješenje o naknadi, potraživanje naknade štete zbog možebitnog protupravnog oduzimanja ili zahvaćanja nekretnine može se ostvariti podnošenjem odgovarajuće tužbe nadležnom općinskom sud jer se radi o imovinsko-pravnom sporu. Takvo stajalište također da zauzima i domaća sudska praksa (presuda Županijskog suda u Splitu, broj: P- 11/08 od 2. prosinca 2008.). Posebno da se skreće pozornost žalitelju na točku 28. obrazloženja predmetnog rješenja Ustavnog suda Republike Hrvatske U-I-6326/2011 i dr. od 7.veljače 2017. u kojoj Ustavni sud Republike Hrvatske navodi: Zakonska, konvencijska i ustavnopravna zaštita prava vlasništva odnosi se, u načelu, na onu vrstu odnosa vlasnika prema objektu svojeg vlasništva koju je moguće označiti kao ,,mirno uživanje". Provedba postupaka izvlaštenja, ili evidentna gradnja ceste na određenoj nekretnini tijekom izvjesnog vremena, ili njezina evidentna ustaljena opća uporaba u svojstvu ceste, po prirodi stvari, isključuje mogućnost istodobnog „,mirnog uživanja" vlasništva nekretnine. Stoga se stajalište bivših vlasnika kako njihovo vlasništvo i dalje postoji (te im se primjenom Zakona o cestama oduzima) danas, u pravilu, temelji samo na činjenici da su u vrijeme izvlaštenja spornih nekretnina odnosno u vrijeme gradnje cesta na tim nekretninama izostali odgovarajući upisi nastalih promjena u katastar i zemljišne knjige. Očito da je i zakonodavac, polazeći od navedene činjenice, zauzeo stajalište da - u onom dijelu u kojem Zakon o cestama predstavlja zakonsko uređenje načina katastarskog i zemljišnoknjižnog evidentiranja stvarnog stanja nekretnina koje su u naravi postojeće ceste u općoj uporabi - taj zakon ne zahtijeva da u njemu bude propisan i neki posebni oblik stvarnopravne i/ili obveznopravne zaštite bivših vlasnika tih nekretnina . Drugim riječima, zakonodavac je pošao od činjenice da namjeravano usklađivanje zemljišnoknjižnog i faktičnog stanja takvih nekretnina, načelno, ne otvara ni pitanje vlasništva, ni pitanje naknada za oduzeto vlasništvo, jer su ta pitanja, u pravilu, već riješena. Istodobno pojedinim bivšim vlasnicima - ako ovi smatraju da su oštećeni u svojim pravima nije uskraćena mogućnost postavljati zahtjeve obveznopravne prirode. Oni mogu potraživati eventualno neisplaćenu naknadu za zemljište koje im je oduzeto te u tu svrhu pokrenuti parnične postupke pred nadležnim sudovima, na temelju općih propisa." Pri tome Ustavni sud Republike Hrvatske izričito ukazuje na sadržaj odredbi članka 33. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.". Također da se napominje da je Europski sud u predmetu Radan protiv Hrvatske u kojem je podnositelj tražio naknadu za de facto izvlašteno zemljište (zemljište koje nije bilo obuhvaćeno rješenjem o izvlaštenju) zauzeo stajalište da je podnositelj u nacionalnom pravu imao nekoliko mogućih osnova temeljem kojih je mogao tražiti naknadu za de facto izvlašteno zemljište (naknada ukupne štete na temelju članka 1045. Zakona o obveznim odnosima, naknada u vrijednosti imovine koju mu je država oduzela bez ikakve pravne osnove po članku 1111. Zakona o obveznim odnosima te stvarno-pravni zahtjev prema državi za naknadu izvlaštene imovine po članku 33. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima). Prema naprijed navedenoj sudskoj praksi naknada za de facto izvlašteno zemljište ne može se tražiti u postupku pred upravnim tijelom, već u zasebnoj građanskoj tužbi protiv države. Iz navedenih razloga da su prigovori žalitelja koji se tiču pogrešne primjene materijalnog prava ocijenjeni neosnovanima, a navodi iz žalbe nisu doveli u sumnju zakonitost pobijanog rješenja prvostupanjskog tijela.
13.U prvostupanjskom postupku je utvrđeno da su nekretnine tužitelja i to kat. čest. zem. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina], umanjene za ukupnu površinu od 574 m², i da su pripojene čest. br. 10967, Ulica Marina Držića, nerazvrstana cesta površine 3765 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao javno dobro u općoj uporabi u neotuđivom vlasništvu tuženika, što je provedeno u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Zadru po prijedlogu tuženika, a temeljem prijavnog lista sa nacrtom Područnog ureda za katastar KLASA:932-06/18- 02/904 od 02.02.2018. godine, Odluke tuženika KLASA:340-01/14-01/501, URBROJ:2198/01-2-18-74 od 18.01.2018. god., i Odluke o izmjeni i dopuni odluke, KLASA:340-01/14-01/501, URBROJ:2198/01-2-18-105 od 15.06.2018., Prijavnog lista DGU Područni ured za katastar Zadar od veljače 2018. Klasa:932-06/18-02/906, Odluke tuženika od 18. siječnja 2018. god., Klasa:340- 01/14-01/501, Ur.br.2198/01-2-18-74, Očitovanja nositelja prava na nerazvrstanoj cesti od 13. veljače 2018. god., čl. 131 Zakona o cestama ("Narodne novine" 84/11, 22/13), međutim tijekom prvostupanjskog postupka nije jasno utvrđeno da li je u konkretnom slučaju riječ o katastarskom i zemljišnoknjižnom evidentiranju stvarnog stanja nekretnina koje su u naravi postojeće ceste u općoj uporabi ili je pak doista riječ o oduzimanju privatnog zemljišta za izgradnju prometnice od strane tuženika, pa je obzirom na navedeno tužbeni zahtjev odbijen, obzirom da tužitelj nije dokazao pretpostavke za zasnivanje građanskopravnog odnosa za štetu, odnosno da je tuženik faktično oduzeo tužiteljevu zemlju za izgradnju prometnice, kada je navedeno učinio, i u kojoj površini.
14.Tuženiku je dosuđen parnični trošak za zastupanje po punomoćniku iz reda odvjetnika temeljem odredbe čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23), sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23) i to za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 100 bodova (Tbr.8.1.),za zastupanje na ročištu od 11. ožujka 2026. godine u iznosu od 50 bodova (Tbr.9.2.),za sastav obrazloženog podneska od 24. ožujka 2026.godine u iznosu od 100 bodova (Tbr.8.1.),za sastav obrazloženog podneska od 08. travnja 2026.godine u iznosu od 100 bodova (Tbr.8.1.),za zastupanje na ročištu od 9. travnja 2026.godine u iznosu od 100 bodova (Tbr.9.1.), ukupno 450 bodova, uz vrijednost boda po ovoj Tarifi koja iznosi 2,00 Eur-a (Tbr.54.) 900,00 Eur-a.
15.Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.
U Zadru, 16. travnja 2026. godine
S u d a c
Marko Baraka
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda na nadležni Županijski sud, pismeno u tri istovjetna primjerka za sud i protivnu stranku.
DNA:
1.Tužitelju po punomoćnicima, uz rješenje za plaćanje sudske pristojbe na presudu u iznosu od 53,09 Eur-a
2.Tuženiku po punomoćnici
3.Nakon pravomoćnosti: Ministarstvu financija, Porezna uprava, Područni ured Zadar
