REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb-Istok, Turinina 3

Poslovni broj: Pn-73/2021-72

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu Martini Klanac, na temelju prijedloga sudskog savjetnika Luke Bućana, u pravnoj stvari tužitelja Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, kojeg zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Novom Zagrebu, protiv tuženika ĐE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Ivana Luetić Mihoci, odvjetnica u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 9. ožujka 2026. u nazočnosti zamjenice Općinskog državnog odvjetnika u Novom Zagrebu i punomoćnice tuženika, 16. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos od 13.820,50 eura sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 6. ožujka 2020. do isplate po stopi koja se od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. određuje prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 29. siječnja 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne tope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju troškove ovog postupka u iznosu 4.827,85 eura sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana donošenja ove odluke pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je vlasnik poslovnog prostora površine 46,09 m² na adresi [adresa] u [adresa]. Ističe da predmetnom nekretninom za račun Republike Hrvatske upravlja društvo Državne nekretnine d.o.o. na temelju ugovora o poslovno- tehničkoj suradnji. Navodi da je korisnik tog prostora prvotno bilo trgovačko društvo Estetic Uvema d.o.o., koje je kasnije brisano iz sudskog registra nakon provedenog stečajnog postupka. Nakon toga prostor je koristilo društvo Novi izgled d.o.o., koje je također brisano iz sudskog registra nakon zaključenja stečaja. Tijekom stečajnog postupka nad tim društvom stečajna upraviteljica navela je da se predmetni poslovni prostor nalazi u posjedu tuženika ĐE, bivšeg zakonskog zastupnika navedenih društava. Tužitelj navodi da je protiv tuženika bio pokrenut postupak radi iseljenja iz tog poslovnog prostora, koji je okončan povlačenjem tužbe jer je prostor u ožujku 2020. predan u posjed društvu Državne nekretnine d.o.o. Tužitelj tvrdi da je za vrijeme dok je tuženik držao prostor bio lišen mogućnosti njegova korištenja te da zbog toga nije mogao ostvarivati prihod koji bi mogao dobiti davanjem prostora u zakup. Tužitelj smatra da je tuženik kao nepošteni posjednik dužan nadoknaditi koristi koje je imao ili koje je vlasnik mogao ostvariti tijekom razdoblja posjedovanja. Navodi da tuženik duguje naknadu za razdoblje od 20. listopada 2018. do 5. ožujka 2020. Tužitelj također tvrdi da je prije pokretanja postupka tuženiku upućen zahtjev za mirno rješenje spora, ali se tuženik na njega nije odazvao. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže da sud obveže tuženika na isplatu iznosa 60.680,95 kuna uz zatezne kamate te naknadu troškova parničnog postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da u cijelosti osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva te ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Navodi da je nesporno da je Republika Hrvatska vlasnik predmetnog poslovnog prostora. Također priznaje da su trgovačka društva Estetic Uvema d.o.o. i Novi izgled d.o.o. bila u posjedu tog prostora te da su oba društva kasnije brisana iz sudskog registra nakon provedenih stečajnih postupaka. Međutim, tuženik osporava navode da je on osobno bio u posjedu poslovnog prostora. Tvrdi da nikada nije držao sporni prostor niti je sprječavao njegovu predaju tužitelju. Ističe da je bio samo član društva i direktor društva Estetic Uvema d.o.o., koje je s tužiteljem sklopilo ugovor o zakupu. Navodi da je još 1. travnja 2016. dopisom pozvao tadašnjeg upravitelja nekretnine da preuzme više poslovnih prostora, uključujući i sporni prostor u [adresa], ali na taj dopis nije dobio odgovor. Nadalje tvrdi da je ponovno slao dopise i pokušavao stupiti u kontakt s predstavnicima društva koje upravlja nekretninama, ali bez uspjeha. Tuženik navodi i da je društvo Estetic Uvema tijekom trajanja zakupa izvršilo znatna ulaganja u prostor u vrijednosti većoj od 400.000 kuna koja nikada nisu nadoknađena. Smatra da je zbog neodazivanja tužitelja na pozive za primopredaju prostora tužitelj došao u zakašnjenje još 2016. godine. Također navodi da zapisnik iz ožujka 2017. pokazuje da je prostor tada bio zatvoren i izvan funkcije, što prema njegovu stajalištu znači da nije bio u njegovu posjedu niti u posjedu navedenih društava. Tuženik dodatno osporava visinu tužbenog zahtjeva tvrdeći da je prostor bio u lošem i zapuštenom stanju pa je iznos zakupnine nerealan. Ističe i da je otvaranjem stečajnog postupka nad društvom Estetic Uvema d.o.o. prestala njegova funkcija direktora te su sve ovlasti prešle na stečajnog upravitelja. Zbog toga smatra da nakon tog trenutka nije imao nikakvu pravnu ili stvarnu mogućnost raspolagati predmetnim prostorom. Na kraju navodi da kao direktor i član društva ne odgovara za obveze društva, osim u slučaju proboja pravne osobnosti, što tužitelj nije dokazao. Slijedom svega navedenog predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan te naloži tužitelju naknadu troškova postupka.

3. Podneskom od 25. veljače 2026. tužitelj je preinačio tužbu na način da je visinu tužbenog zahtjeva uskladio s nalazom i mišljenjem vještaka te je zahtijevao isplatu iznosa 13.820,50 eura sa zateznim kamatama.

4. Iako se tuženik protivio preinaci tužbe, sud je stava da tužitelj tužbu nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka, odnosno do provedenog vještačenja, pri čemu je ocjenjeno i da je preinaka tužbe svrsishodna za konačno rješenje odnosa između stranaka. Stoga je na temelju čl. 190. st. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) raspravnim rješenjem od 9. ožujka 2026. dopuštena preinaka tužbe.

5. Prije svega, treba reći da je tužitelj dostavom zahtjeva za mirno rješenje spora i povratnice dokazao da je ispunjena procesna pretpostavka za podnošenje tužbe iz čl. 186.a ZPP, pri čemu se ukazuje da se to odnosi i na preinačenu tužbu kada je iz iste osnove povišen tužbeni zahtjev (Tako Vrhovni sud Republike Hrvatske u Revt 15/2018 od 6. srpnja 2022. i Rev-51/2024 od 21. siječnja 2025.).

6. Tijekom postupka sud je pročitao zahtjev za mirno rješenje spora od 18. prosinca 2020. s nacrtom tužbe i povratnicom (list 4-9 spisa), izvadak iz zemljišne knjige (list 10), Ugovor o zakupu poslovnog prostora (list 11-14), zapisnik Trgovačkog suda u Osijeku br. St-772/2018 od 17. lipnja 2019. (list 15-16), rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. Ps-245/2019 od 8. lipnja 2020. (list 17-19), izračun naknade (list 19), zapisnik od 5. ožujka 2020. (list 20), zapisnik o izvršenom očevidu nekretnine od 29. travnja 2020. (list 21), povijesni izvadak iz sudskog registra za Estetic Uvema d.o.o. (list 22-27), povijesni izvadak iz sudskog registra za NOVI IZGLED d.o.o. (list 28-31), dopis Državnim nekretninama d.o.o. od 12. lipnja 2017. (list 38-39), dopis Državnom uredu za nekretnine d.o.o. od 1. travnja 2016. (list 40- 41), rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za imovinsko pravne poslove i imovinu grada od 2. lipnja 2006. (list 42-43), zapisnik o očevidu od 7. ožujka 2017. (list 44), zapisnik o očevidu od 6. ožujka 2018. (list 49), očitovanje Državnih nekretnina d.o.o. od 15. lipnja 2018. (list 50), izvješće od gospodarskom položaju stečajnog dužnika i uzrocima stečaja za Novi Izgled d.o.o. (list 51-54), pročitao je spis Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. Ps-245/2019, saslušao je svjedoke FE (list 94-95), PE (list 198-199), BE (list 199), ŽE (list 199-200) i GE (list 207-208), saslušao je tuženika (list 200- 201) te je proveo građevinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Dariu Šereru (list 231-260).

7. Sud nije prihvatio dokazni prijedlog tuženika za saslušanjem svjedoka ĐEŠ i HE jer tuženik nije naveo na koje okolnosti relevantne za odluku o tužbenom zahtjevu predlaže saslušanje tih svjedoka niti je naveo zašto bi ti svjedoci imali ikakvih saznanja o tim okolnostima.

8. Tužbeni zahtjev je osnovan.

9. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatom naknade za korištenje bez valjane pravne osnove poslovnog površine 46,09 m2, na adresi [adresa] u [adresa] za razdoblje od 20. listopada 2018. do 6. ožujka 2020. godine.

10. Prema čl. 165. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17, dalje: ZV), nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario.

11. Među strankama nije sporno da je tužitelj bio vlasnik predmetnog poslovnog prostora u utuženom razdoblju.

12. Sporno je je pravo na posjed i pravo na isplatu naknade za korištenje tužitelja, sporno je je li tuženik u utuženom razdoblju bio posjednik predmetnog poslovnog prostora, sporno je je li tužitelj od tuženika zahtijevao predaju u posjed, sporna je visina tužbenog zahtjeva i nastup zastare.

13. Tuženik je u svom iskazu naveo da prema zakonodavstvu Republike Hrvatske zakupnik nije dužan predati poslovni prostor vlasniku dok mu se ne isplate sva ulaganja izvršena u taj prostor. Naglasio je da predmetni poslovni prostor predstavlja samo mali dio ukupne imovine kojom je raspolagalo društvo Estetic Uvema, koje je imalo više poslovnih prostora u Zagrebu, uključujući i prostore u [adresa]. Iskazao je da se sjeća kako je protiv njega bio pokrenut postupak radi iseljenja pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu te da je to bilo u vrijeme pandemije kada su se na sudu nosile zaštitne maske. Naveo je da je u tom postupku tužba na kraju bila povučena, ali da to za njega nije predstavljalo satisfakciju jer je smatrao da je u cijeloj situaciji bio oštećen. Nadalje je naveo da je društvo Estetic Uvema d.o.o. izbrisano iz sudskog registra 2016. godine nakon, kako je tvrdio, vrlo brzo provedenog stečajnog postupka. Iskazao je da se u predmetnom prostoru do sredine 2017. godine nalazilo društvo Novi izgled d.o.o., koje je također izbrisano iz registra nakon stečajnog postupka koji je vodila stečajna upraviteljica LE, pri čemu je naveo da mu nije bilo omogućeno sudjelovanje u tom postupku. Nakon brisanja tog društva iz registra, naveo je da se više nije bavio tim prostorom te da je od svega digao ruke. Izjavio je da je i dalje imao ključeve prostora, ali da prostor nije koristio niti je ondje dolazio. Također je tvrdio da ga nitko iz društva Državne nekretnine nikada nije tražio predaju ključeva, već da je on sam jednoj zaposlenici poslao preporučeni dopis s pozivom na primopredaju prostora, na koji se ona nije odazvala. Kada mu je predočen iskaz stečajne upraviteljice ĆE, tuženik je naveo da nije točno da su razgovarali o predmetnom poslovnom prostoru niti da joj je rekao da prostor ne želi predati. Iskazao je da je s njom razgovarao otprilike četrdeset minuta te da ju je zanimalo samo postoji li kakva likvidna imovina društva, dok o poslovnom prostoru, prema njegovim riječima, nisu razgovarali. Nadalje je naveo da je ulaganja u predmetni prostor izvršio osobno te da su se ona odnosila ponajprije na instalacije vodovoda, odvodnje i centralnog grijanja, dok su manja ulaganja obuhvaćala ličenje, postavljanje keramike i uređenje prostora. Naveo je da se ne može točno sjetiti kada su ta ulaganja izvršena, ali je istaknuo da je sve dokumentirao te da postoje dokazi o početnom stanju prostora prije ulaganja. Također je tvrdio da stečajni postupak nije proveden u skladu s propisima jer, prema njegovim riječima, nikada nije bio imenovan stečajni likvidator te nije bilo jasno razgraničeno što je bila imovina društva, a što njegova osobna imovina. Istaknuo je da posjeduje dokaze da je vlastitu imovinu ulagao u poslovanje društva. Ponovio je da ga nitko nikada nije tražio da preda ključeve predmetnog prostora niti ga je obavijestio o ulasku u prostor. Naveo je da su osobe koje upravljaju nekretninom na kraju provalile u prostor bez njegova znanja te da su potom povukle tužbu koja je protiv njega bila podnesena. Dodao je da ga je iznenadilo povlačenje tužbe te da je nekoliko dana nakon toga primijetio da u prostoru djeluje novi zakupnik koji koristi njegov inventar.

14. Svjedokinja LE iskazala je da poznaje tuženika jer je u razdoblju od 2016. do 2019. godine obavljala poslove stečajnog upravitelja. Navela je da je iako je bila nadležna za stečajeve na području suda u Osijeku, bila imenovana stečajnom upraviteljicom u stečajnom postupku nad trgovačkim društvom Novi izgled d.o.o. iz Zagreba. Iskazala je da nije točno upoznata o kojem se poslovnom prostoru radi u ovom postupku. Također je iskazala da se stečajni postupak provodio vrlo kratko i da je zaključen jer nije bilo imovine iz koje bi se mogli namiriti troškovi postupka. Navela je da je u to vrijeme razgovarala s tuženikom koji joj je rekao da vodi sporove s državom vezano uz više stvari. Prema njezinu iskazu, tuženik je spominjao više poslovnih prostora te joj je rekao da te prostore neće predati, ali je dodala da se ne može točno sjetiti je li se među njima nalazio i predmetni poslovni prostor na adresi [adresa] u [adresa]. Nadalje je navela da je ranije izjavila kako tuženik onemogućava predaju u posjed predmetne nekretnine te je pojasnila da je to saznanje imala iz razgovora s tuženikom. Istaknula je da nikada nije bila na licu mjesta, nego da joj je tuženik rekao da postoje brojne nekretnine u kojima je djelatnost obavljalo društvo Novi izgled d.o.o. kao i neka ranija društva. Prema njezinim riječima, tuženik je naveo da je te prostore koristio u zakupu te da ih neće predati. Dodala je da se ne može točno sjetiti o koliko se nekretnina radilo. Također je izjavila da ne može sa sigurnošću reći odnosi li se to na nekretninu u [adresa], ali da, ako je tako navedeno u zapisniku s ranijeg ročišta, pretpostavlja da je i ta nekretnina bila obuhvaćena. Iskazala je da se sjeća da ju je u to vrijeme kontaktirala osoba iz Grada u vezi s predajom tih nekretnina. Navela je da je tada odgovarala da nema ključeve jer joj ih tuženik nije predao te da je upućivala zainteresirane osobe da se obrate drugima.

15. Svjedok PE je u svom iskazu naveo da mu je poznato o čemu se radi u ovom predmetu te da je po nalogu svog poslodavca u dva navrata pristupio poslovnom prostoru na adresi [adresa] radi utvrđivanja korisnika prostora i statusa nekretnine. Iskazao je da je prvi put na navedenu adresu došao u ožujku 2017. godine, kada je prostor bio zatvoren i zaključan te se u njemu nitko nije nalazio. Naveo je da je kroz izlog mogao vidjeti da se u prostoru nalazi određeni namještaj, uključujući pult, stol i stolice. Također je naveo da je na vratima prostora i dalje bio istaknut naziv društva koje je posljednje koristilo prostor, a radilo se o društvu Novi izgled d.o.o. Prema njegovu iskazu, radilo se o frizerskom salonu. Dodao je da se sjeća kako je na vratima bila istaknuta obavijest da se salon preselio na novu adresu, ali se nije mogao točno sjetiti o kojoj se adresi radilo. Iskazao je da je drugi put na isti prostor došao otprilike godinu dana kasnije, također po nalogu poslodavca, te da je tada zatekao istu situaciju. Prema njegovim riječima, prostor je i tada bio zaključan, u njemu se nitko nije nalazio, a kroz izlog je vidio isti namještaj kao i ranije. Naveo je da mu je poslodavac rekao kako bi se u tom prostoru trebalo nalaziti društvo Novi izgled d.o.o. Dodao je da je prilikom dolaska na lice mjesta razgovarao s korisnicima susjednih poslovnih prostora, koji su mu potvrdili da se u tom prostoru ranije nalazio frizerski salon navedenog društva. Iskazao je da je prilikom oba dolaska stekao dojam da se prostor već duže vrijeme ne koristi. Naveo je da ne poznaje tuženika, ali da je u vezi s tom nekretninom jednom primio telefonski poziv, iako nije siguran je li razgovarao upravo s tuženikom ili s nekom drugom osobom. Prema njegovu iskazu, osoba s kojom je razgovarao spominjala je da je prostor ranije koristilo društvo Estetic Uvema koje je otišlo u stečaj, da su potom otvorene nove tvrtke te da bi trebalo omogućiti ljudima da nastave raditi u tim prostorima. Istaknuo je da nikada nije zatekao tuženika u tom prostoru niti je tamo zatekao bilo kojeg drugog korisnika, te da je prostor svaki put bio prazan. Naveo je da bi, prema onome što je mogao vidjeti kroz izlog, ocijenio da se prostor nalazio u relativno dobrom stanju s obzirom na to da očito dulje vrijeme nije bio korišten.

16. Svjedok BE je u svom iskazu naveo da se sjeća kako je 2017. godine pristupio poslovnom prostoru na adresi [adresa] te je tada uočio da je prostor prazan i da nije u funkciji. Iskazao je da se u prostoru nalazio frizerski inventar te da je na vratima bila istaknuta naljepnica s nazivom društva Novi izgled d.o.o. i podacima o toj tvrtki. Naveo je da je drugi put u isti prostor došao 2020. godine po nalogu svog poslodavca, kada su dobili zadatak ući u posjed tog prostora. Prema njegovu iskazu, nalog je izvršen tako da su na lice mjesta pristupili zajedno s ovlaštenim bravarom te su, u skladu s pravilima, bila prisutna dvojica djelatnika. Naveo je da je tom prilikom bravar uklonio postojeću bravu, nakon čega su ušli u prostor i isti fotografirali. Dodao je da je bravar potom postavio novu bravu, a prostor je nakon toga bio zapečaćen. Također je naveo da ni u jednom od dva navrata kada je bio na licu mjesta nije zatekao nikoga od korisnika prostora niti ga je itko od korisnika ikada kontaktirao. Nadalje je naveo da se prilikom ulaska u prostor moglo jasno vidjeti da se prostor duže vrijeme nije koristio. Prema njegovu iskazu, prostor je bio zapušten i derutan te je bilo vidljivo prodiranje vlage, što je pripisao činjenici da se prostor nalazi u starijoj zgradi. Dodao je da je sudjelovao u predaji prostora novom korisniku nakon što je prostor prethodno bio ispražnjen i očišćen. Na kraju je naveo da se ne može sjetiti točnog datuma niti godine kada je predmetni prostor predan novom korisniku.

17. Svjedok ŽE naveo je da se sjeća kako je u predmetni poslovni prostor na adresi [adresa] pristupio zajedno s kolegom BE prema nalogu nadređenog radi obijanja brave na tom prostoru, budući da je bilo utvrđeno da prostor dulje vrijeme nije u funkciji. Iskazao je da su tada na lice mjesta došli zajedno s bravarom koji surađuje s njihovim poslodavcem, pri čemu je bravar probio i zamijenio bravu. Naveo je da su nakon toga ušli u prostor, pregledali ga i fotografirali, te o tome sastavili zapisnik. Dodao je da je prostor potom bio zapečaćen nakon čega su se vratili na posao. Naveo je da misli kako je to bio prvi put da je bio u tom prostoru, iako je moguće da je i ranije dolazio na očevid, dok je kasnije ondje dolazio još nekoliko puta. Na poseban upit suda naveo je da je u prostor radi probijanja brave pristupio 2020. godine te da tom prilikom u prostoru nije bio zatečen nitko od korisnika. Iskazao je da je bio upućen u to tko je korisnik prostora te da je smatrao da se radi o društvu Estetic Uvema. Naveo je da su prilikom ulaska u prostoru zatekli inventar koji se sastojao od stolica, stolića i ormarića. Prema njegovu iskazu, prostor je izgledao napušteno te se moglo vidjeti da duže vrijeme nije bio u funkciji. Također je naveo da osobno nije kontaktirao ni s kim od korisnika prostora niti je njega itko od korisnika kontaktirao.

18. Svjedokinja GE nije imala saznanja o činjenicama koje su relevantne za odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

19. Prema ocjeni ovog suda, već iz iskaza tuženika proizlazi da je tuženik u utuženom razdoblju bio posjednik predmetnog poslovnog prostora. Naime, tuženik je u svom iskazu naveo da je imao ključeve prostora, ali da prostor nije koristio niti je ondje dolazio. To, prema stavu ovog suda, znači da je tuženik imao faktičnu vlast glede predmetnog poslovnog prostora, što ga na temelju čl. 10. st. 1. ZV čini posjednikom te nekretnine.

20. Navedeno, osim iz iskaza tuženika, proizlazi iz iskaza stečajne upraviteljice društva Novi Izgled d.o.o. LE koja je navela da joj tuženik nije htio predati u posjed nekretnine u kojima je djelatnost obavljalo društvo Novi izgled d.o.o. kao i neka ranija društva. Naime, sud je njezin iskaz ocijenio vjerodostojnim jer je uvjerljiv i sukladan sadržaju isprava u spisu, i to zapisniku Trgovačkog suda u Osijeku br. St-772/2018 od 17. lipnja 2019. te izvješću od gospodarskom položaju stečajnog dužnika i uzrocima stečaja za Novi Izgled d.o.o., pri čemu se ističe i da je svjedokinja vjerodostojna jer je nezainteresirana za ishod ovog spora.

21. Nadalje, treba reći da je tuženik u utuženom razdoblju bio nepošteni posjednik predmetnog poslovnog prostora. Naime, prema čl. 18. st. 3. ZV posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada.

22. Iz sadržaja Ugovora o zakupu poslovnog prostora (list 11-14) proizlazi da je zakupnik predmetne nekretnine na neodređeno vrijeme, počevši od 1. svibnja 2004., bilo trgovačko društvo Estetic Uvema d.o.o., kojeg je zastupao ovdje tuženik ĐE.

23. Iz povijesnog izvatka iz sudskog registra za društvo Estetic Uvema d.o.o. proizlazi da je tuženik bio direktor tog društva sve do dana otvaranja stečajnog postupka 9. lipnja 2016. te da je društvo brisano iz sudskog registra 16. travnja 2018.

24. Iz povijesnog izvatka iz sudskog registra za društvo Novi Izgled d.o.o. proizlazi da je tuženik bio direktor tog društva od 16. lipnja 2014. do dana otvaranja stečajnog postupka 9. lipnja 2016. te da je društvo brisano iz sudskog registra 16. travnja 2018.

25. Dakle, tuženik je već 9. lipnja 2016. prestao biti ovlašten za zastupanje i vođenje poslova zakupnika Estetic Uvema d.o.o. te je već tada posjed svih prostora stečajnog dužnika trebao predati stečajnom upravitelju, a ne zadržati ga za sebe. Pritom se ističe da nisu od značaja tvrdnje tuženika o tome da je prostor bio uredno zatvoren i da su stečajni upravitelji formalno pravno bili u posjedu. To stoga što već iz iskaza tuženika proizlazi da je on imao ključeve predmetnog poslovnog prostora te time i faktičnu vlast glede te nekretnine, pri čemu za odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva nije relevantno to što je prostor bio nekorišten jer prema čl. 165. st. 1. ZV nepošteni posjednik duguje i naknadu za koristi koje bi stvar dala da ih nije zanemario. Uz to valja ukazati i da je tuženik u svakom trenutku dobrovoljno mogao predati ključeve stečajnim upraviteljima, ali da to nije učinio, već je, upravo suprotno, odbio predati ključeve stečajnom upravitelju, što proizlazi iz zapisnika Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. St-161/15 od 18. listopada 2016., koji se nalazi na listu 17- 20 priklopljenog spisa Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. Ps-245/19.

26. Kako je nakon otvaranja stečajnog postupka u kojem je sudjelovao tuženik znao da mu pravo na posjed ne pripada, on je od tada nepošten posjednik, kako je to propisano čl. 18. st. 3. ZV, pri čemu se ističe i da tuženik u tijeku postupka nije istaknuo postojanje nekog drugog temelja posjedovanja.

27. U odnosu na prigovor nedostatka prava na posjed tužitelja, treba reći da je u pravu tuženik kada tvrdi da je pravomoćnim rješenjem Grada Zagreba, Gradskog ureda za imovinsko pravne poslove i imovinu grada od 2. lipnja 2006. (list 42-43 spisa) određeno da zakupci nisu dužni poslovni prostor predati u posjed vlasniku sve dok im on ne isplati naknadu za eventualna ulaganja na temelju njihovog međusobnog sporazuma ili pravomoćne sudske odluke, sve sukladno čl. 41. st. 4. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine ("Narodne novine", broj 92/96, 39/99, 92/99 - ispravak, 42/99, 43/00, 131/00, 27/01, 34/01, 65/01, 118/01, 80/02, 81/02 i 98/19 - dalje: Zakon o naknadi).

28. Međutim, tuženik propušta uočiti da je zakupnik predmetnog poslovnog prostora prema točki I. navedenog rješenja i prema Ugovoru o zakupu poslovnog prostora pravna osoba Estetic Uvema d.o.o., koje, prema iskazu samog tuženika i sadržaju zapisnika Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. St-161/15 od 18. listopada 2016, nije posjednik predmetnog poslovnog prostora od 2016. godine, već su od tada posjednici bili društvo Novi Izgled d.o.o., a potom i tuženik osobno.

29. Slijedom navedenog, ocjena je ovog suda da tužitelj, kao vlasnik predmetnog poslovnog prostora, ima na temelju čl. 161. st. 1. pravo na posjed tog poslovnog prostora, pri čemu mu prigovor prava na posjed može suprotstaviti isključivo zakupnik Estetic Uvema d.o.o., odnosno njegov pravni slijednik, ali ne i tuženik. Ovdje valja napomenuti da je sud nevjerodostojnim i neuvjerljivim ocijenio dio iskaza tuženika u kojem on navodi da je ulaganja u predmetni prostor izvršio osobno jer je takav iskaz protivan sadržaju isprava u spisu, osobito dopisu od 1. travnja 2016. kojeg je tuženik kao direktor Estetic Uvema d.o.o. uputio Državnom uredu za nekretnine u kojem je naveo da je ulaganja izvršilo trgovačko društvo Estetic Uvema d.o.o., što se uostalom navodi i u odgovoru na tužbu. Uz to, valja istaknuti da za odluku o tužbenom zahtjevu nije od značaja što je Estetic Uvema d.o.o. dopisom od 1. travnja 2016. pozvala tužitelja na predaju prostora, uz uvjet obeštećenja za ulaganja, budući da se takav zahtjev tiče međusobnih odnosa između tog trgovačkog društva i tužitelja, dok nije od utjecaja na pravni odnos između tužitelja i tuženika koji je predmet odlučivanja u ovom postupku.

30. Nadalje, nije u pravu tuženik kada tvrdi da tužitelj ne može zahtijevati naknadu za korištenje jer je u posjed predmetnog poslovnog prostora stupio samovoljno. Naime, prema pravnom shvaćanju zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Su-IV-16/2021-5 od 1. ožujka 2021. za isplatu naknade za koristi koje je tuženik imao za vrijeme svojega posjedovanja, na temelju članka 164. i 165. ZV, za odluku o tužbenom zahtjevu odlučno je utvrditi pravni položaj posjednika, pri čemu je nužno da je vlasnik na odgovarajući način izrazio volju za posjedovanjem stvari.

31. Čitanjem spisa Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. Ps-245/19 sud je utvrdio da je tužitelj već zahtjevom za mirno rješenje spora od 8. srpnja 2019. s nacrtom tužbe na odgovarajući način izrazio volju za posjedovanjem predmetnog poslovnog prostora, pri čemu je tuženik taj zahtjev prema dostavnici na listu 8 spisa zaprimio 15. srpnja 2019.

32. Slijedom navedenog, ocjena je suda da je tužitelj na temelju čl. 165. st. 1. ZV valjano stekao pravo na naknadu za korištenje predmetnog poslovnog prostora, pri čemu je tuženik dužan tu naknadu isplatiti bez obzira što je tužitelj naknadno samovlasno stekao posjed prostora jer ZV ne propisuje da u tom slučaju vlasnik gubi pravo na naknadu niti da se tog prava odriče.

33. Kako bi utvrdio visinu naknade za korištenje sud je proveo dokaz građevinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Dariu Šereru koji je u pisanom nalazu i mišljenju od 8. prosinca 2025. naveo da u sudskom spisu ne postoje dokazi o stanju predmetnog poslovnog prostora u razdoblju za koje je zatražena procjena tržišne vrijednosti zakupnine, odnosno od 20. listopada 2018. do 5. ožujka 2020., pa je procjenu izvršio pod pretpostavkom prosječne razine uređenosti i opremljenosti prostora. Naveo je da se procjena temelji na općim vrijednosnim odnosima na tržištu nekretnina koji su postojali na dan vrednovanja te na uobičajenim okolnostima koje utječu na formiranje cijene zakupnine na tržištu, poput ponude i potražnje, općih gospodarskih prilika te razvoja područja u kojem se nekretnina nalazi. Uzeo je u obzir položaj nekretnine, zemljišnoknjižno i katastarsko stanje te obilježja katastarske čestice na kojoj se zgrada nalazi. Kao najprikladniji način utvrđivanja tržišne vrijednosti zakupnine primijenio je poredbeni postupak, koji se temelji na usporedbi sličnih nekretnina koje su po svojim obilježjima usporedive s predmetnim prostorom. Pri tome je uspoređivao nekretnine slične namjene i karakteristika koje se nalaze u istom ili usporedivom cjenovnom području i koje su bile predmet tržišnih transakcija u relevantnom razdoblju. U obzir su uzete nekretnine usporedive prema adresi, starosti objekta, orijentaciji, površini i drugim bitnim obilježjima koja utječu na visinu zakupnine. Na temelju provedene analize i usporedbe s takvim nekretninama vještak je procijenio tržišnu vrijednost zakupnine za predmetni poslovni prostor površine 46,09 m² koji se nalazi u uličnom prizemlju zgrade u [adresa]. Zaključno je naveo da procijenjena tržišna vrijednost zakupnine za navedeni prostor za razdoblje od 20. listopada 2018. do 5. ožujka 2020. iznosi ukupno 13.820,50 eura.

34. Tužitelj nije imao prigovora na nalaz i mišljenje, dok je tuženik na ročištu od 9. ožujka 2026. istaknuo da je da je prosječni nivo uređenosti i opremljenosti predmetnog poslovnog prostora posljedica ulaganja koje je izvršila treća osoba Estetic Uvema d.o.o. te da bi stoga Republika Hrvatska mogla ostvariti samo naknadu za korištenje prostora u neuređenom stanju, a u preostalom dijelu na nalaz i mišljenje nije imao primjedbi, s tim da je naveo da sudu prepušta odluku o relevantnosti prigovora tuženika na odluku o tužbenom zahtjevu.

35. S obzirom na činjenicu da prigovor tuženika u biti predstavlja pravno pitanje koje se odnosi na određivanje zadatka vještaku, što je prema čl. 259. st. 1. ZPP dužnost suda (Vrhovni sud Republike Hrvatske u Revd-1945/2025 od 7. svibnja 2025.), sud nije usmeno saslušao vještaka, imajući u vidu da stranke nisu imale prigovora na metodologiju i izračun vještačenja.

36. Prema stavu ovoga suda neosnovano tuženik smatra da bi tužitelj mogao ostvariti naknadu za korištenje prostora u neuređenom stanju jer je prosječni nivo uređenosti i opremljenosti predmetnog poslovnog prostora posljedica ulaganja koje je izvršila treća osoba Estetic Uvema d.o.o. Naime, tužitelj ima pravo na naknadu za sve koristi koje je tuženik mogao ostvariti u utuženom razdoblju da nije zanemario nekretninu pa s obzirom na to da nije niti sporno da ta nekretnina nije bila u neuređenom stanju prigovor tuženika nije od utjecaja na pravilnost procijenjene tržišne vrijednosti zakupnine, pri čemu se ističe da to što je treća osoba eventualno izvršila određena ulaganja u prostor može biti od značaja za međusobne odnose između tužitelja i te osobe, odnosno njezinih pravnih slijednika, ali ne utječe na pravo tužitelja da potražuje naknadu za korištenje nekretnine prema njezinoj stvarnoj tržišnoj vrijednosti u relevantnom razdoblju.

36. Slijedom navedenog, sud na temelju čl. 165. st. 1. ZV zaključuje da tuženik kao nepošteni posjednik tužitelju kao vlasniku duguje naknadu za korištenje predmetnog poslovnog prostora u iznosu 13.820,50 eura.

37. U odnosu na prigovor zastare tuženika treba reći da prema čl. 165. st. 2. ZV, vlasnikovo traženje naknade iz stavka 1. tog članka zastarijeva u roku od tri godine od dana kad mu je stvar predana. U ovoj pravnoj stvari nesporno je da je tužitelj u posjed predmetnog poslovnog prostora stupio 5. ožujka 2020. te je podnošenjem tužbe 26. travnja 2021. došlo do prekida zastare, u smislu čl. 241. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; dalje ZOO).

38. Naime, prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u presudi posl. br. Rev-51/2024 od 21. siječnja 2025., u slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove moguća i dopuštena, zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.

39. Dakle, prigovor zastare tuženika nije osnovan.

40. Kako je sud utvrdio da je posjed tuženika bio nepošten i prije početka utuženog razdoblja, to tužitelj na temelju čl. 29. st. 1. ZOO ima pravo na zatražene zatezne kamate od dana preuzimanja posjeda. Stopa zateznih kamata određena je čl. 29. st. 2. ZOO.

41. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u toč. I. izreke ove presude.

42. S obzirom na to da je tužitelj u cijelosti uspio u sporu, odluka o parničnom trošku donesena je na temelju čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP, a prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, dalje: Tarifa).

43. Tako je tužitelju dosuđen trošak sastava tužbe u iznosu 500,00 eura (Tbr. 7/1), trošak sastava obrazloženih podnesaka kojim se očituje na navode tuženika i na nalaz i mišljenje vještaka od 30. rujna 2021. i 9. ožujka 2025. u iznosu 500,00 eura za svaki (Tbr. 8/1), trošak zastupanja na ročištima od 9. ožujka 2022, 17, svibnja 2022., 7. svibnja 2024., 18. lipnja 2024. i 9. ožujka 2026. u iznosu 500,00 eura za svako ročište (Tbr. 9/1). Tome valja pridodati i trošak svjedokinje SE u iznosu 177,85 eura te trošak vještačenja u iznosu 650,00 eura. Tužitelju nije dosuđen trošak sastava podneska od 6. listopada 2023. jer mu taj podnesak nije bio potreban, s obzirom na to da u njemu požuruje postupanje suda i usklađuje tužbeni zahtjev s novom valutom, što je mogao učiniti i na ročištu.

44. Dakle, ukupno je tužitelju dosuđen trošak u iznosu 4.827,85 eura. Sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a, tužitelj ima pravo i na zatezne kamate na parnični trošak koje teku od dana donošenja odluke o trošku.

45. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u toč. II. izreke ove presude.

U Zagrebu 16. travnja 2026.

Sutkinja

Martina Klanac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi ovome sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

1. ODO Novi Zagreb

2. Punomoćniku tuženika