Poslovni broj: K-308/22-92

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ilica-Selska, Ilica 207

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski kazneni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Mirku Aužini, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Nikole Budora, kao zapisničara, u kaznenom postupku protiv I. optužene OI i II. optuženog MI, zbog kaznenih djela iz članka 149. stavak 1. i 2. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 – dalje u tekstu: KZ/11), povodom privatne tužbe privatnih tužitelja BI i JI **.**.2021., s izmjenom od 28. rujna 2023., nakon održane javne rasprave 10. studenog 2025., 3. prosinca 2025., 29. siječnja 2026., 15. travnja 2026. i 16. travnja 2026., u prisutnosti privatnog tužitelja BI, opunomoćenika privatnih tužitelja odvjetnika Mare Konjuha, II. optuženog MI i branitelja II. optuženog odvjetnika Tomislava Konforte, a u odsutnosti privatnog tužitelja JI, I. optužene OI i braniteljice I. optužene odvjetnice Martine Perenčević Habeković, dana 21. travnja 2026. objavio je, a 16. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. I.optužena OI rođena O, OIB: [osobni identifikacijski broj], kći M, rođena **.**.1955. u [adresa], s prebivalištem u [adresa] (kod B), državljanka RH, po zanimanju magistra agronomije, sa završenim magisterijem, neudana, majka dvoje punoljetne djece, umirovljenica, sa mirovinom od 200,00 eura, vlasnica dva stana, osuđivana,

k r i v a j e

što je :

dana 12.01. 2021., u Zagrebu, u pismenoj Izjavi koju je potpisala i svoj potpis ovjerila kod javnog bilježnika dana 20.01.2021., s namjerom da našteti časti i ugledu privatnih tužitelja svjesno iznijela neistinite činjenične tvrdnje znajući da su neistinite, a koja Izjava je sastavljena i potpisana s ciljem da bude priložena uz žalbu u stegovnom postupku pred Hrvatskim karate savezom te je tu Izjavu dostavila MI koji ju je i priložio uz svoju žalbu u stegovnom postupku koji se vodio pred Hrvatskim karate savezom pa su tako za navedenu Izjavu i u njoj sadržane neistinite činjenične tvrdnje saznali svi članovi stegovne komisije Hrvatskog karate saveza kao i svi članovi Skupštine Hrvatskog karate saveza koji su odlučivali po žalbi uz koju je priložena predmetna Izjava, navodeći:

”moj bivši suprug odvjetnik BI je puno puta znao otputovati na razna domaća i međunarodna natjecanja, pod iskaznicama Hrvatskog karate saveza. Na nekoliko takvih putovanja, konkretno u Ameriku je poveo i mene kao svoju suprugu, pa sam bila upoznata da putovanja financira Hrvatski karate savez i da je to za nas, kako je govorio moj bivši suprug gratis, te da mi imamo akreditacije Hrvatskog karate saveza i svoje funkcije po potrebi, obzirom da je na istima stajalo da je on izuzetno važna osoba u Hrvatskom karate savezu odmah do gospodina predsjednika Hrvatskog karate saveza. Na tim iskaznicama koje je mojem bivšem suprugu odvjetniku BI pribavljao JI stajalo je da je moj bivši suprug zamjenik predsjednika Hrvatskog karate saveza, sa čime se on hvalio i isticao da na takva karate putovanja odlazi kao važna osoba….radi organizacije i planiranja tih putovanja su se često znali čuti i nalaziti, pa i u kasnim večernjim satima. O detaljima tih dogovora nisam bila upoznata osim da smo imali plaćen put i smještaj na teret Hrvatskog karate saveza.“

dakle, pred drugim za nekoga iznijela neistinite činjenične tvrdnje koje mogu škoditi njegovoj časti i ugledu, znajući da su neistinite, a iste činjenične tvrdnje su postale pristupačne većem broju osoba,

čime je počinila dva kaznena djela protiv časti i ugleda – klevetom – opisano po članku 149. stavak 1. i 2. KZ/11, a kažnjivo po članku 149. stavak 2. KZ/11.

II. Na temelju članka 149. stavak 2. KZ/11 I. optuženoj OI se za kazneno djelo počinjeno na štetu privatnog tužitelja BI

u t v r đ u j e

NOVČANA KAZNA OD 200 (DVJESTO) DNEVNIH IZNOSA

U VISINI DNEVNOG IZNOSA OD 2,65 EURA,

što ukupno iznosi 530,00 EURA

III. Na temelju članka 149. stavak 2. KZ/11 I. optuženoj OI se za kazneno djelo počinjeno na štetu privatnog tužitelja JI

u t v r đ u j e

NOVČANA KAZNA OD 200 (DVJESTO) DNEVNIH IZNOSA U VISINI DNEVNOG IZNOSA OD 2,65 EURA,

što ukupno iznosi 530,00 EURA

IV. Na temelju članka 51. u vezi s člankom 42. KZ/11 I. optužena OI se

o s u đ u j e

NA JEDINSTVENU NOVČANU KAZNU

U IZNOSU OD 350 (TRISTOPEDESET) DNEVNIH IZNOSA

U VISINI DNEVNOG IZNOSA OD 2,65 EURA,

što ukupno iznosi 927,50 eura.

V. Na temelju članka 42. stavka 6. i 7. KZ/11 I. optužena je dužna novčanu kaznu platiti u roku od 4 (četiri) mjeseca od dana pravomoćnosti presude. Ako I. optužena ne plati novčanu kaznu u cijelosti ili djelomično u roku određenom ovom presudom zbog znatnog pogoršanja imovinskih prilika do kojih je došlo bez njezine krivnje nakon donošenja presude, sud može na njezin zahtjev produljiti rok plaćanja novčane kazne do dvadeset i četiri mjeseca ili odrediti obročnu otplatu u tom roku.

VI. Na temelju članka 43. stavka 1. do 3. KZ/11 ukoliko novčana kazna ne bude plaćena u cijelosti ili djelomično u roku određenom ovom presudom, a ne postoje uvjeti za produljenje roka plaćanja niti za obročnu otplatu, naplatit će se prisilno putem ovlaštene institucije sukladno odredbama posebnog zakona, a ako se novčana kazna ne može ni prisilno naplatiti u roku od 3 (tri) mjeseca, sud će uz pristanak I. optužene donijeti odluku o zamijeni novčane kazne radom za opće dobro na način da se jedan dnevni iznos zamijeni s dva sata rada, pri čemu rad za opće dobro ne smije premašiti sedamsto dvadeset sati. Ako I. optužena ne pristane na rad za opće dobro ili ga ne izvrši novčana kazna, odnosno rad za opće dobro, zamijeniti će se kaznom zatvora.

VII.Na temelju članka 148. stavak 6. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26; dalje: ZKP/08) I. optužena OI se u cijelosti oslobađa obveze naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točke 1. do 6. ZKP/08, dok je dužna naknaditi nužne izdatke privatnih tužitelja i nagradu i nužne izdatke opunomoćenika privatnih tužitelja u iznosu koji će biti određen posebnim rješenjem.

VIII.Na temelju članka 453. ZKP/08

II. optuženi MI, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin J, rođen **.**.1983. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin RH, lošeg imovnog stanja, zaposlen u karate klubu Sakura, s mjesečnim primanjima od 700 eura, oženjen, otac dvoje maloljetne djece, neosuđivan

oslobađa se od optužbe

da bi:

u siječnju 2021. godine, u Zagrebu, u žalbi koju je naslovio na Hrvatski karate savez izjavljujući istu protiv odluke Stegovne komisije Hrvatskog karate saveza od dana 29.12.2020. kojom komisijom je predsjedao I. privatni tužitelj BI, s namjerom da uvrijedi I. privatnog tužitelja te da našteti časti i ugledu I. i II. privatnih tužitelja, svjesno iznio neistinite činjenične tvrdnje, znajući da su neistinite, a koje tvrdnje su postale pristupačne svim članovima stegovne komisije Hrvatskog karate saveza kao i svim članovima Skupštine Hrvatskog karate saveza koji su odlučivali po žalbi, naveo:

“… jasno je po kojem je ključu s JI dotični predsjednik došao u HKS i ustoličio se kao takva persona non grata za predsjednika Stegovne komisije HKS. U vezi s navedenom relacijom, kao i besplatnim putovanjima predsjednika komisije g. BI na račun Hrvatskog karate saveza i lažnim akreditacijama, kao i uopće s uvezanosti s g. JI“

“… protiv predsjednika komisije su u više navrata pokretani disciplinski postupci na Hrvatskoj odvjetničkoj komori zbog prijevare nad svojim klijentima, kao primjerice što je prevario svog klijenta ŽI i koristeći povjerenje i ratno stanje otuđio mu vrijedan stan u [adresa]

“… doznao je da je ta osoba u naravi otpadak svoje struke koji je gubio licencu zbog teških kaznenih djela i postupanja suprotno deontologiji i pravilima struke, a koja rješenja o gubljenju odvjetničke licence su pohranjena kod hrvatskih sudova i da je to bez presedana da se takva osoba nađe u bilo kakvoj vezi s plemenitošču sporta, a kamoli da takva osoba koja svoju vlastitu struku-odvjetništvo nije u stanju obavljati u skladu zakonito i po uzusima…“

dakle, za drugog iznio neistinite činjenične tvrdnje koje mogu škoditi njegovoj časti i ugledu, znajući da su neistinite, a iste činjenične tvrdnje su postale pristupačne većem broju osoba te drugoga uvrijedio, a uvreda je postala pristupačna većem broju osoba,

pa da bi time počinio dva kaznena djela protiv časti i ugleda – klevetom – opisano po članku 149. stavak 1. i 2. KZ/11, a kažnjivo po članku 149. stavak 2. KZ/11 te jedno kazneno djelo protiv časti i ugleda uvredom – opisano po članku 147. stavak 1. i 2. KZ/11, a kažnjivo po članku 147. stavak 2. KZ/11.

IX. Na temelju članka 149. stavak 3. u svezi članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08 privatni tužitelji BI, OIB: [osobni identifikacijski broj] i JI, OIB: [osobni identifikacijski broj] dužni su naknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od po 300,00 eura (tristoeura) svaki, a koje troškove su dužni platiti u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti ove presude, te nužne izdatke II.optuženika te nužne izdatke i nagradu branitelja u iznosu koji će biti određen posebnim rješenjem.

Obrazloženje

1. Privatni tužitelji BI i JI putem opunomoćenika Mare Konjuha odvjetnika iz Zagreba podigli su uvodno citiranu privatnu tužbu protiv I. optužene OI, zbog dva kaznena djela iz članka 149. stavak 1. i 2. KZ/11 te protiv II. optuženog MI, zbog dva kaznena djela iz članka 149. stavak 1. i 2. KZ/11 i jednog kaznenog djela iz članka 147. stavak 1. i 2. KZ/11.

2. I. optužena OI i II. optuženi MI pozvani da se očituju o osnovanosti privatne tužbe su izjavili da se ne smatraju krivima za kaznena djela koja im se privatnom tužbom stavljaju na teret

3. Tijekom dokaznog postupka pročitana je Izjava OI ovjerena kod javnog bilježnika Anite Škurjanec od 12. siječnja 2021. (list 8-9 spisa), žalba MI od 11. siječnja 2021. (list 10-16 spisa), potvrda- izjava ZI od 22. siječnja 2021. (list 17 spisa), potvrda-izjava ZI od 26. siječnja 2021. (list 18 spisa), potvrda HOK-a od 20. siječnja 2021. (list 19 spisa), uvjerenje HOK-a od 20. siječnja 2021. (list 20 spisa), zapisnik sa sastanka nadzornog odbora od 27. studenog 1997. (list 46 spisa), rješenje HOK-a od 5. lipnja 2001. (list 47 spisa), Odluka Stegovne komisije Hrvatskog karate saveza od 29. prosinca 2020. (list 48-54 spisa), preslika novinskog članka (list 55 spisa), Zapisnik o ispitivanju okrivljenika broj Kio-3237/01 od 28. svibnja 2001. (list 57-62 spisa), zapisnik Županijskog suda u Zagrebu broj Kio-157/99 (list 63-64 spisa), članak Jutarnjeg lista (list 65 spisa), statut Hrvatskog karate saveza (list 113-123 spisa), Stegovni pravilnik od 18. listopada 2019. (list 124-129 spisa), dopis HOK-a od 20. veljače 2025. (list 250-251 spisa), uz suglasnost stranaka pročitani su iskazi privatnog tužitelja BI od 17. listopada 2024. (list 234-238 spisa), privatnog tužitelja JI od 23. travnja 2025. (list 261-263 spisa) i svjedoka ZI od 23. travnja 2025. (list 263-264 spisa), u svojstvu svjedoka su ispitani ĐI (list 362-363 spisa) i CI (list 398-399 spisa), a na kraju dokaznog postupka pročitan je izvadak iz kaznene i prekršajne evidencije za I. i II. optužene (list 429-436 spisa).

4. Na temelju članka 421. stavak 1. točka 2. ZKP/08 kao nevažni odbijeni su dokazni prijedlozi braniteljice I. optužene da se u dokaznom postupku pročita Izjava MI ovjerena kod javnog bilježnika Anite Škurjanec od 22. ožujka 2024. (list 212 spisa), branitelja II. optuženog da se pročitaju ispis liste s međunarodnih karate sudaca (list 56 spisa), ugovor o radu na neodređeno vrijeme za II. optuženog (list 66 spisa), elektronički zapis o podacima evidentiranim u matičnoj evidenciji Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (list 67-68 spisa), preslika rodnog lista za TI (list 69 spisa), Odluka Stegovne komisije Hrvatskog karate saveza od 31. svibnja 2021. (list 130-132 spisa), žalba MI protiv odluke Stegovne komisije Hrvatskog karate saveza od 9. lipnja 2021. (list 133-135 spisa), saziv za redovni sabor Hrvatskog karate saveza od 22. listopada 2021. (list 136 spisa), preslika emaila (list 137 spisa), preslika članka Nacional (list 138-142 spisa), preslika članka Max portala (list 143-145 spisa), preslika emaila (list 365 spisa), izvadak iz elektroničkog zapisa matice rođenih za NI (list 405 spisa), članka iz tjednika Nacional (list 406-423 spisa) i presuda Županijskog suda u Slavonskom Brodu broj Kž-297/22 od 22. kolovoza 2023. (list 424-428 spisa) i opunomoćenika privatnih tužitelja da se u dokaznom postupku pročitaju presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K-1853/17 (list 268-278 spisa), presuda Županijskog suda u Sisku broj Kž-263/23 od (list 279-285 spisa), presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu broj K-232/22 od 17. siječnja 2024. (list 286-308 spisa), presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K-2063/19 od 7. studenog 2023. (list 309- 341 spisa).

5. U svojoj obrani, iznesenoj na kraju dokaznog postupka I. optužena je navela da u prvom redu želi kazati da je sačinila izjavu koju je ovjerila kod javnog bilježnika, a koja se nalazi u sudskom spisu na listu 8-9 spisa, a tu izjavu je sačinila jer ju je zamolio II optuženi MI kako bi se iz iste vidjelo da je njezin bivši suprug BI sa kojim je često putovala radio za Hrvatski karate savez. Sve ono što je napisano u toj izjavi je istina obzirom da je BI pričao pred prijateljima da je on jako važna osoba u Hrvatskom karate savezu te da ima ulogu u stegovnim postupcima za karate savez s time da se isti svaku večer sastajao sa JI te je govorio da se sastaju vezano za posao, a sve se to događao za vrijeme dok je sa BI bila u braku, s time da u braku nisu od 2011. godine. Sjeća se jednog putovanja u New York, tada su odsjeli u skupom hotelu Plaza, a to je bilo nakon što je BI izašao iz zatvora, na to putovanje su išli samo ona i BI te se sjeća da ga je pitala da li im to treba s obzirom da se radilo o skupom putovanju, međutim BI je kazao da je to sve gratis od Hrvatskog karate saveza jer on za njih radi stegovni posao. Te prigode kada su išli u New York također se sjeća da su imali akreditacije HKS-a, no ona nije išla na nikakvo karate natjecanje nego je išla u kupovinu. Nije se mogla sjetiti da li su bili još na nekom putovanju gdje su imali akreditacije HKS-a. Dodala je da je imala sve dokaze o onome što je napisano u njezinoj izjavi koja je ovjerena kod javnog bilježnika, imala je sve papire, filmove, fotografije kojima bi mogla potkrijepiti navode iz svoje izjave odnosno da su bili na svim tim putovanjima, međutim to je sve završilo u kontejneru nakon što ju je BI 2016. godine deložirao iz stana, te stvari su se nalazile u više kontejnera, bilo ih je 4-5, i to pored ulaza u zgradu i duž ulice i svi su to mogli vidjeti, neki su čak i uzimali neke stvari. Nije se mogla sjetiti na čije ime su bile akreditacije koje je nosila u New Yorku. I optužena je navela da će odgovarati na pitanja svoje braniteljice, II optuženog, branitelja II optuženog i suda, odnosno da neće odgovarati na pitanja privatnih tužitelja i njihovog opunomoćenika. Na postavljeno pitanje braniteljice I optužene je odgovorila da je njoj BI za vrijeme dok su bili u braku govorio da sam ide na putovanja vezana za domaća i međunarodna natjecanja u karateu. Što se tiče odnosa sa JI u to vrijeme kazala je da su oni oduvijek bliski te je JI privatnom tužitelju BI najbolji prijatelj te su se isti često viđali u kasnim satima, njezin bivši suprug je tijekom dana radio, navečer išao na nogomet, a poslije toga, ili ukoliko ne bi išao na nogomet se nalazio sa JI te je govorio da je to radi posla. Za vrijeme braka sa BI sjeća se da je u ladici bila hrpa akreditacija na njegovo ime, i to kako akreditacija HKS-a tako i drugih akreditacija, te za vrijeme braka nije imala nikakvog razloga sumnjati u ono što joj je BI govorio vezano za svoj angažman i sve ono što je povezano sa HKS, u suprotnom ne bi bila s njim u braku 21 godinu. Na posebno pitanje suca je odgovorila da je njoj BI govorio da mu je akreditacije HKS-a pribavljao JI. Na daljnje pitanje da li može specificirati što je pisalo na akreditacijama koja je točna uloga u HKS-u, odgovorila je da je nekada znalo pisati da je zamjenik predsjednika HKS-a a nekada da je zamjenik stegovnog predsjednika. Sa BI je bila 4 dana, međutim danas obzirom da je preboljela Covid 19 se ne može sjetiti svih detalja, pa tako danas ne može kazati koliko puta je BI za vrijeme njihovog boravka u New Yorku odlazio na karate natjecanja. Na daljnje pitanje suca da li joj je BI kazao da je putovanje u New York u cijelosti gratis odnosno financirano od strane HKS-a kako za put tako i za smještaj odgovorila je kako je on njoj kazao kako je to sve gratis. Vezano za izjavu koju je sačinila na zamolbu II optuženog MI kazala je da je njoj MI rekao da ima probleme na poslu te ju je pitao da li zna da li je BI radio za karate savez te je ona svoja saznanja unijela u tu izjavu te je znala da će ta izjava MI nešto značiti, da će je nekome pokazati na poslu, pa da zbog toga više neće biti u problemu. Potom je II optužena samoinicijativno dodala da se ne može točno sjetiti da li je u New Yorku bila četiri dana ili dva do tri dana duže. Već je navela da je u svom posjedu imala svu dokumentaciju pa i fotografije, odnosno albume sa putovanja u New York, a na pitanje da li je ikome pokazivala te fotografije odgovorila je da ih je sigurno pokazivala svojim pokojnim roditeljima. Radilo se o fotografijama kako na natjecanjima tako i onima koje nisu vezane za natjecanje u New Yorku. Kada su ona i BI bili u New Yorku tada je bio i JI, ali nije putovao s njima.

6. II. optuženi MI je naveo da neće iznositi obranu te da neće odgovarati na pitanja.

U odnosu na osuđujući dio.

7. U odnosu na navode „moj bivši suprug odvjetnik BI je puno puta znao otputovati na razna domaća i međunarodna natjecanja, pod iskaznicama Hrvatskog karate saveza. Na nekoliko takvih putovanja, konkretno u Ameriku je poveo i mene kao svoju suprugu, pa sam bila upoznata da putovanja financira Hrvatski karate savez i da je to za nas, kako je govorio moj bivši suprug gratis, te da mi imamo akreditacije Hrvatskog karate saveza i svoje funkcije po potrebi, obzirom da je na istima stajalo da je on izuzetno važna osoba u Hrvatskom karate savezu odmah do gospodina predsjednika Hrvatskog karate saveza. Na tim iskaznicama koje je mojem bivšem suprugu odvjetniku BI pribavljao JI stajalo je da je moj bivši suprug zamjenik predsjednika Hrvatskog karate saveza, sa čime se on hvalio i isticao da na takva karate putovanja odlazi kao važna osoba….radi organizacije i planiranja tih putovanja su se često znali čuti i nalaziti, pa i u kasnim večernjim satima. O detaljima tih dogovora nisam bila upoznata osim da smo imali plaćen put i smještaj na teret Hrvatskog karate saveza.“ sud je utvrdio da ove navode treba promatrati kao cjelinu te da isti predstavljaju činjeničnu tvrdnju.

8. Privatni tužitelj BI je u svom iskazu naveo da nije točno da je putovao na domaća i inozemna natjecanja u karate sportu i pod iskaznicama Hrvatskog karate saveza (dalje: HKS), kao i da nikada nije bio ni na kojem karate natjecanju te je netočno da bi HKS financirao bilo kakvo njegovo putovanje kao što je netočno da je imao akreditacije HKS-a jer u navedenom Savezu nije imao nikakvu funkciju do prije 2-3 godine kada je izabran za člana stegovne komisije HKS-a. Točno je da je sa bivšom suprugom, odnosno ovdje I. optuženom bio u Americi, to je bilo prije nekih 20 godina, međutim radilo se isključivo o privatnom i turističkom putovanju gdje su najprije nekoliko dana proveli u Los Angelesu, a potom i nekoliko dana na Havajima, međutim niti u tim mjestima nije bilo nikakvo natjecanje u karate sportu odnosno natjecanje na kojemu je sudjelovao HKS. Sve troškove tog putovanja je on osobno snosio. Isto tako netočno je da je njemu JI pribavljao akreditacije HKS-a kao što je netočno da bi on to pričao I. optuženoj i da bi se time hvalio odnosno da bi se hvalio da je izuzetno važna osoba u karate savezu. Naveo je kako je dugogodišnji prijatelj sa JI, a na pitanje braniteljice I. optužene da li je prilikom međusobnog druženja JI kada bi bila prisutna i I. optužena govorio nešto o svom angažmanu u HKS-u, odgovorio je da oni uopće nisu o tome razgovarali, ne zna koja je točno bila njegova funkcija u HKS -u i da li je uopće imao neku funkciju u HKS-u, jer oni kada su se upoznali su imali 30-tak godina te je JI tada bio aktivni karate natjecatelj. Vezano za ovaj put u Ameriku je kazao da su on i I. optužena putovali sami, dakle s njima nije putovao JI. Što se tiče zajedničkog putovanja njega, njegove supruge i JI decidirano je naveo da isti nikada nije putovao zajedno s njim i I. optuženom, a isto tako nije sam putovao sa I. optuženom.

9. Sukladno iskazu privatnog tužitelja BI je iskazivao i privatni tužitelj JI koji je naveo da nikome nije plaćao nikakva putovanja, nije sređivao niti davao nikakve akreditacije, on nikada nije bio predsjednik Hrvatskog karate saveza, bio je trener u klubu s time da nikada nije u ime Hrvatskog karate saveza mogao potpisati nikakvu odluku financijske prirode jer su po statutu HKS-a to jedino mogli predsjednik HKS-a i glavni tajnik HKS-a. Nikada BI i njegovoj supruzi nije pribavljao nikakve iskaznice HKS-a s time da takve iskaznice mogu dobiti jedino članovi HKS-a, a BI i njegova supruga nikada nisu bili članovi HKS -a, on takve iskaznice nikada nije pribavljao za BI i njegovu suprugu, jedino može garantirati vezano za navode da je na tim iskaznicama koje je on pribavljao stajao da je BI zamjenik HKS-a, da se na takve iskaznice ne može stavljati da netko ima neku funkciju koju u stvarnosti nema, s time da prije dvadeset godina nije niti postojala funkcija zamjenika predsjednika HKS-a, po njegovom saznanju je ta funkcija unesena u statut prije nekih pola godine. BI i OI nikada nisu putovali na natjecanja u karateu u službenom aranžmanu HKS-a, s time da postoje situacije kada se odlazi na službena međunarodna natjecanja da se na putovanju pridruže i osobe koje nisu članovi HKS-a, ali one putuju u vlastitom aranžmanu i vlastitom trošku, a niti se takvim ljudima sređuju bilo kakve službene iskaznice.

10. Sud je u cijelosti prihvatio iskaze privatnih tužitelja BI i JI kao istinite i vjerodostojne obzirom da su detaljno i okolnosno, na istovjetan način u bitnom iskazivali o tome da JI nikada nije BI i njegovoj bivšoj supruzi, ovdje I. optuženoj OI pribavljao akreditacije HKS -a na kojima bi bile naznačene različite funkcije unutar HKS-a sa kojima bi onda isti išli na razna karate natjecanja, između ostalog i u Ameriku te da bi takva putovanja u cijelosti bila financirana od strane HKS-a. Osim što su privatni tužitelji iskazivali na istovjetan način, treba kazati kako su takvi njihovi iskazi životni i logični jer se u konkretnom slučaju, imajući u vidu predmetnu izjavu koju je sačinila I. optužena OI, te stavljajući je u korelaciju sa obranom I. optužene te iskazima svih ostalih ispitanih svjedoka radilo o događajima od kojih je proteklo gotovo 20 -ak godina, a u to vrijeme BI nije imao nikakvu ulogu u HKS-u, nije bio član HKS-a, pa čak niti bilo kakvu povezanost sa HKS-om, osim što je bio prijatelj sa JI koji također u to vrijeme nije imao nikakvu značajniju ulogu u HKS-a, već je bio samo karate natjecatelj/trener, te kao takav, a potom i kasnije kada je bio direktor reprezentacije nije u ime Hrvatskog karate saveza mogao potpisati nikakvu odluku financijske prirode, pa tako i odluke kojima bi se omogućilo privatnom tužitelju i njegovoj supruzi da im se u cijelosti na teret HKS-a financira put i smještaj i da im se pribavljaju službene akreditacije HKS-a.

11. Nadalje, tijekom postupka je u svojstvu svjedoka ispitan ZI koji je od 1995. do 2022.godine bio tajnik HKS-a te je isti u svom iskazu naveo da je saznao da je BI optužen da je Hrvatski karate savez njemu i OI plaćao aranžmane u Americi, a to je saznao obzirom da se radilo o cirkuliranju mailova koji su bili upućeni na e-mail adrese karate klubova. Kazao je da gospođu OI vidi danas prvi put ovdje u sudnici, a BI je upoznao nekih par mjeseci nakon što je izabran za člana stegovne komisije, a nikada ranije istoga nije vidio. Decidirano je kazao da je neistina da je HKS plaćao bilo kakve aranžmane BI i OI s time da nikada HKS u Ameriku nije slao svoje natjecanje ili pratnju jer u Americi nije nikada bilo nikakvo službeno natjecanje koje bi njima bilo bitno. Naveo je da je glavni tajnik HKS-a bio od 1995. te u skladu sa statutom HKS-a i njegovom funkcijom sve financije HKS su išle preko njega, te je naveo da se BI i OI nije plaćao nikakav aranžman od strane HKS-a, a niti su im se izdavale službene akreditacije. Ovakvim iskazom svjedoka ZI koji je bio glavni tajnik HKS-a od 1995. i odgovoran za financijsko poslovanje jasno proizlazi da nije istinita i vjerodostojna obrana I. optužene u prvom redu o tome da bi u New Yorku uopće bilo karate natjecanje na koje bi HKS-a slao svoju delegaciju, a samim time posljedično da bi ona i BI za takvo natjecanje imali akreditacije HKS -a te u konačnici da bi takav put i smještaj bio financiran od strane HKS -a, jer takvog natjecanja, a samim time i akreditacija za to takvo natjecanje nije niti bilo, pa time HKS nije niti mogao financirati njihov put i smještaj u New York, što drugim riječima znači da su iskazi privatnih tužitelja koje je sud prihvatio kao istinite i vjerodostojne te životne i logične potvrđeni iskazom svjedoka ZI, ali i materijalnom dokumentacijom u spisu u vidu isprava koje je sačinio ZI, a radi se izjavama na listovima spisa 17 i 18 u kojima je imenovani svjedok potpisujući takve izjave kao glavni tajnik HKS-a te ovjeravajući ih pečatom HKS-a naveo da se I. optuženoj i privatnom tužitelju BI nisu nikada plaćala nikakva putovanja, smještaj od strane HKS-a, a niti su im se izdavale službene akreditacije, da obitelj BI nikada nije bila na službenom popisu putnika HKS-a, pa da im se nisu niti mogle izdavati službene akreditacije, kao i da JI nije bio u poziciji da provodi organizaciju i plaćanje putovanja obitelji BI s financijskog plana HKS -a obzirom da za to nije imao nikakve ovlasti. Svjedok ZI je u svom iskazu naveo da je I. optuženu prvi put vidio u sudnici kada je davao iskaz, a privatnog tužitelja BI je upoznao par mjeseci nakon što je izabran za člana stegovne komisije, pa sud ne vidi nikakvog objektivnog razloga zašto bi imenovani svjedok koji ne poznaje I. optuženu, a privatnog tužitelja BI je upoznao tek kada je postao član stegovne komisije sebe izlagao sačinjavajući lažne isprave, odnosno isprave sa neistinitim podacima te lažno iskazivao pred sudom vezano za akreditacije i plaćanje putovanja i smještaja I. optuženoj OI i privatnom tužitelju BI, pri čemu na vjerodostojnost iskaza ZI i vjerodostojnost sačinjenih izjava ne utječe činjenica što spisu prileži Zapisnik sa sastanka nadzornog odbora HKS-a od 27. studenog 1997. iz kojeg proizlazi da je ZI primio određene novčane iznose (ukupno 25.850,00 kuna), a da nisu pronađeni ugovori na temelju kojih su se ZI isplaćivali takvi iznosi, kao i da su drugim osobama (JI, i MI) isplaćivane određene svote, koje nisu specificirane, bez da bi iste bile utvrđene kao ugovorne obveze jer se navedeno ni na koji način ne može povezati sa privatnim tužiteljem BI i I. optuženom, odnosno njihovim navodnim putovanjima financiranim na teret HKS-a jer je sud prethodnom analizom iskaza privatnih tužitelja te stavljajući ih u korelaciju sa iskazom svjedoka ZI i od imenovanog svjedoka sačinjenih izjava utvrdio da je obrana I. optužene u cijelosti neistinita i nevjerodostojna te usmjerena na izbjegavanje kaznenopravne odgovornosti.

12. Naime, sud je kako je naprijed navedeno prihvaćajući iskaze privatnih tužitelja, svjedoka ZI i materijalnu dokumentaciju u spisu u vidu sačinjenih izjava svjedoka ZI utvrdio da se BI i njegovoj supruzi nikada nisu pribavljale nikakve akreditacije HKS-a, niti su im se financirali troškovi putovanja i smještaja na teret HKS-a, kao i da konkretno putovanje koje I. optužena spominje u svojoj izjavi nije imalo nikakve veze sa karateom, već da su ona i privatni tužitelj na to putovanje išli u privatnom angažmanu i da su svojim privatnim novcem platiti sve troškove putovanja, jer tada u New Yorku nije bilo nikakvog karate natjecanja na koje bi HKS slao svoju delegaciju,a samim time nije bilo niti akreditacija HKS-a niti bi onda takvo putovanje moglo biti financirano od strane HKS-a. Također sud nije prihvatio obranu I. optužene da je JI općenito pribavljao BI službene akreditacije HKS-a koje su mu omogućavale gratis putovanja na teret HKS-a jer je takva obrana suprotna iskazima privatnih tužitelja te svjedoka ZI te od njega sačinjenih izjava koje prileže spisu, a koje iskaze i dokumentaciju je sud prihvatio kao istinitu i vjerodostojnu, pri čemu se napominje kako privatni tužitelj BI i I. optužena nikada nisu bili članovi HKS -a da bi im se mogle izdavati službene iskaznice, čime se zapravo insinuira da bi JI izrađivao ili uz pomoć treće osobe pribavljao lažne akreditacije. I. optužena je u svojoj obrani navela da je na tim lažnim akreditacijama koje bi BI pribavljao JI stajalo da je on zamjenik predsjednika ili zamjenik stegovnog predsjednika, te da je za vrijeme braka sa BI u ladici bila hrpa akreditacija na njegovo ime, i to kako akreditacija HKS-a tako i drugih akreditacija iz čega bi proizlazilo da je JI sam ili uz pomoć trećih osoba BI pribavljao u više navrata lažne akreditacije na kojima bi bile navedene razne funkcije i na takav način bi se BI omogućavalo da putuje na teret HKS -a. Osim što je takva obrana I. optužene suprotna iskazima privatnih tužitelja i svjedoka ZI te spisu priležećih isprava sačinjenih po svjedoku ZI treba kazati da je takva obrana I. optužene neživotna i nelogična. Naime, u vrijeme kada bi po navodima I. optužene bile sačinjavane takve lažne akreditacije JI nije imao neku važnu ulogu u HKS-u osim što je bio karate natjecatelj/trener te nije životno ni logično da bi isti mogao neometano pribavljati lažne akreditacije BI na kojima bi stajalo da isti obnaša određene visoke funkcije unutar karate saveza, a imajući u vidu da je I. optužena navela da je vidjela veći broj takvih akreditacija i da bi na istima pisalo da je BI zamjenik predsjednika i zamjenik stegovnog predsjednika, navedeno bi upućivalo na kontinuirano sačinjavanje lažnih akreditacija sa različitim funkcijama, da bi se onda na temelju takvih lažnih akreditacija moglo omogućiti BI da putuje na teret HKS -a, a istovremeno JI nije bio u nikakvoj poziciji, a niti je imao ovlasti provoditi takve odluke financijske prirode. Zaista je neživotno i nelogično, u situacijama da se održava natjecanje u karateu, na kojem su prisutni čelni ljudi HKS-a da se BI pojavi sa akreditacijama na kojima su navedene visoke funkcije unutar HKS -a, da se pojavljuje na natjecanjima u više navrata sa akreditacijama na kojima su navedene različite funkcije koje nemaju nikakve veze sa BI, kao što je neživotno i nelogično da bi JI kao karate natjecatelj/trener pribavljao BI takve akreditacije u više navrata, a istovremeno nije imao nikakve ovlasti donositi odluke o financijskim pitanjima HKS-a. Pored toga, JI je u svom iskazu naveo da funkcija koju je navela u svom iskazu I. optužena, i to zamjenik predsjednika HKS-a u vrijeme kad je isti navodno pribavljao lažne akreditacije nije niti postojala, a I. optužena je također navela da se BI hvalio pred prijateljima da on jako važna osoba u Hrvatskom karate savezu te da ima ulogu u stegovnim postupcima za karate savez, što također ne odgovara stvarnom stanju jer u to vrijeme BI nije imao nikakvu ulogu u HKS-u, pa je zaista neživotno i nelogično da bi se BI hvalio zajedničkim prijateljima da obnaša neku funkciju koju stvarno ne obnaša, a koja informacija je lako provjerljiva. Isto tako I. optužena je navela da bi svoje tvrdnje mogla potkrijepiti dokazima u vidu papira, filmova, fotografija, međutim to je sve završilo u kontejneru nakon što ju je BI 2016. godine deložirao iz stana, te stvari su se nalazile u više kontejnera, bilo ih je 4-5, i to pored ulaza u zgradu i duž ulice i svi su to mogli vidjeti, neki su čak i uzimali neke stvari, međutim zaista je neživotno i nelogično da I. optužena stvari koje joj je navodno BI bacio u kontejner ne bi uzela natrag već bi gledala kako te stvari iz kontejnera uzimaju druge osobe.

13. Tijekom postupka je u svojstvu svjedoka ispitana ĐI, koja je u svom iskazu navela da se bavila karateom pa da je to bila tema razgovora između nje i OI pogotovo iz razloga što joj je ista govorila da je zajedno sa svojim bivšim suprugom BI i JI bila često na karate putovanjima, da je BI radio za karate savez međutim kako je tada imala 16 -17 godina istu nije ispitivala koja je bila funkcija BI u karate savezu, a isto tako joj je OI govorila o prekooceanskim karate putovanjima i svjetskim natjecanjima na koja su išli OI i BI zajedno sa JI te je također vidjela jednu fotografiju na kojoj se nalaze OI i BI te JI, isti se nalaze u jednoj dvorani, imaju oko vrata akreditacije te misli da se radilo o Americi ili Australiji, tu fotografiju je vidjela kada je imala 17 godina što bi značilo da ju je vidjela prije 24 godine, a istu joj je zajedno sa još nekim fotografijama pokazala OI, s time da su sve fotografije bile sa karate natjecanja međutim ova joj se najviše urezala u sjećanje jer je na njoj bio JI, a upravo on je jedan od prvih ljudi kojeg je vezano za karate upoznala mimo svog kluba, ponekad se borila protiv osobe koju je on trenirao te joj je davao i savjete te za njega može kazati da joj je oduvijek bio simpatičan i drag. Te prigode joj je OI pokazala nekih 5-6 fotografija s time da se sjeća da su na jednoj fotografiji bili svi troje odnosno OI i BI te JI a to je ova fotografija sa akreditacijama, na jednoj su bili JI i BI, na jednoj OI i BI, a na jednoj neki natjecatelji u karate -u nije to bilo ništa specijalno. Što se tiče fotografije na kojoj su BI i JI sjeća se da su na istoj njih dvoje u krupnom planu, također su slikani u dvorani te se radilo o fotografiji u sportskom konceptu. Na pitanje kako zna geografski gdje je nastala fotografija na kojoj su OI i BI te JI sa akreditacijama oko vrata odgovorila je da joj je to kazala OI, odnosno da se radilo o preko oceanskoj destinaciji, Americi ili Australiji, te da je BI radio za karate savez. Na posebno pitanje opunomoćenika privatnih tužitelja kako zna da je fotografija za koju je navela da se na njoj nalaze OI i BI te JI, da se radi o preko oceanskoj destinaciji te da isti imaju akreditacije bitna za ovaj postupak odgovorila je da je u slobodnom izlaganju navela na koji način i kada je upoznala OI te joj je ista prilikom tih njihovih prvih razgovora o karateu pokazala između ostalih i tu fotografiju.

14. Sud nije prihvatio iskaz svjedokinje ĐI kao istinit i vjerodostojan, i to u prvom redu jer je takav iskaz u pogledu karate natjecanja i akreditacija suprotan iskazima privatnih tužitelja te svjedoka ZI te ispravama sačinjenim od imenovanog svjedoka, pri čemu se po ocjeni suda radi o pristranom svjedoku, zainteresiranom za ishod postupka, odnosno dugogodišnjoj prijateljici I. optužene OI koja je je u svom iskazu pokazala izraziti animozitet prema privatnom tužitelju BI kada je na pitanje u kakvom je odnosu sa BI odgovorila da ne bi odgovorila na to pitanje jer kad bi izrekla svoje mišljenje to bi bilo utuživo, a takav animozitet je vidljiv i iz samog načina na koji je iskazivala pokušavajući privatnog tužitelja prikazati na što negativniji način naglašavajući da je bio u istražnom zatvoru zbog mita i korupcije u pravosuđu, iako navedeno nema nikakve veze s onim o čemu je trebala iskazivati, kao i navodeći kako joj je poznato što se dogodilo i Ž. optuženom odnosno da joj je poznato da je isti ostao bez posla zbog odluke stegovne komisije HKS-a, a predsjednik te komisije je bio BI koji je MI lišio prava na rad baš u vrijeme kada je dobio dijete, isti je ostao bez plaće te je zbog cijelog tog događaja bio hospitaliziran, pao je u depresiju te nije mogao raditi kao međunarodni karate sudac. Po ocjeni suda iskaz imenovane svjedokinje je usmjeren na poboljšanje pozicije I. optužene u ovom postupku, te je zaista neživotno i nelogično da se imenovana svjedokinja nakon 24 godine u detalje sjeća fotografija, koje joj tada ne bi ni po čemu trebale ostati u sjećanju,i to na način da se sjeća tko se nalazi na navedenim fotografijama i da baš te osobe imaju akreditacije, kao i to gdje su fotografije sačinjene, iz čega je razvidno da se radi o svjedoku koji je svoj iskaz prilagodio obrani koju će I. optužena naknadno iznijeti,međutim posebno treba skrenuti pozornost da I. optužena u svojoj obrani uopće ne spominje da bi svjedokinji ĐI pokazivala te fotografije, pri čemu je imenovana svjedokinja opisala u detalje tko se nalazi na kojim fotografijama pa je tako navela da joj je OI pokazala nekih 5-6 fotografija s time da se sjeća da su na jednoj fotografiji bili svi troje odnosno OI i BI te JI a to je ova fotografija sa akreditacijama, na jednoj su bili JI i BI, na jednoj OI i BI, a na jednoj neki natjecatelji u karate -u nije to bilo ništa specijalno, dok je s druge strane I. optužena u svojoj obrani navela da se ne sjeća da li su bili na još nekom putovanju gdje su imali akreditacije HKS-a, što bi drugim riječima značilo da nije bilo nekog drugog dalekog putovanja osim onoga u New York, pa bi kod takvog stanja stvari značilo da svjedokinja ĐI govori o fotografiji iz New Yorka, ali I. optužena OI je iznoseći svoju obranu navela da te prigode kada su išli u New York ona nije išla na nikakvo karate natjecanje nego je išla u kupovinu, što znači da se ista nije niti mogla nalaziti na fotografijama unutar dvorane sa akreditacijama, kao što je to u svom iskazu navela svjedokinja ĐI iz čega je razvidno da se radi o neistinitom i nevjerodostojnom iskazu.

15. Isto tako, sud nije prihvatio iskaz svjedoka CI, radi se o ocu svjedokinje ĐI, obzirom da je takav iskaz suprotan iskazima privatnih tužitelja te svjedoka ZI te ispravama sačinjenim od imenovanog svjedoka vezano za putovanje privatnog tužitelja BI na teret HKS -a, te se po ocjeni suda također radi o pristranom svjedoku imajući s jedne strane u vidu dobre prijateljske odnose sa I. optuženom, a s druge strane narušene odnose sa privatnim tužiteljem BI koji svoju podlogu imaju u postupcima koji su se vodili između CI i BI te njegove izvanbračne supruge DI, pri čemu je indikativno da imenovani svjedok koji prema vlastitim navodima naslućuje zbog čega bi trebao svjedočiti u svom iskazu se samo sjeća putovanja privatnog tužitelja BI na teret HKS-a, odnosno da bi mu o tome pričao privatni tužitelj BI, a ne sjeća se ničeg drugog, iako je prvotno i u odnosu na tu okolnost kazao da ne zna odakle BI novac za putovanje sa HKS -om, da bi potom u daljnjem izlaganju ipak naveo da mu je sam BI kazao da je putovao na teret HKS-a, iz čega je razvidno da je i njegov iskaz, kao i iskaz svjedokinje ĐI iskonstruiran s ciljem poboljšanja pozicije I. optužene u ovom kaznenom postupku, te prilagođen obrani I. optužene koju će ista naknadno iznijeti, odnosno kako bi I. optužena o onome o čemu će iskazivati u svojoj obrani imala potporu u svjedocima ĐI i CI, međutim unatoč takvim iskonstruiranim, prilagođenim iskazima usmjerenim na otklanjanje kaznenopravne odgovornosti I. optužene, a koje iskaze sud nije prihvatio se nalaze i bitna odstupanja od obrane I. optužene pogotovo u pogledu fotografija o kojima se iskazivala ĐI, a što je već obrazloženo u točki 14. presude, zbog čega sud iskaze imenovanih svjedoka nije prihvatio kao istinite i vjerodostojne.

16. Imajući u vidu naprijed iznijeto sud je utvrdio da izjava I.optužene „moj bivši suprug odvjetnik BI je puno puta znao otputovati na razna domaća i međunarodna natjecanja, pod iskaznicama Hrvatskog karate saveza. Na nekoliko takvih putovanja, konkretno u Ameriku je poveo i mene kao svoju suprugu, pa sam bila upoznata da putovanja financira Hrvatski karate savez i da je to za nas, kako je govorio moj bivši suprug gratis, te da mi imamo akreditacije Hrvatskog karate saveza i svoje funkcije po potrebi, obzirom da je na istima stajalo da je on izuzetno važna osoba u Hrvatskom karate savezu odmah do gospodina predsjednika Hrvatskog karate saveza. Na tim iskaznicama koje je mojem bivšem suprugu odvjetniku BI pribavljao JI stajalo je da je moj bivši suprug zamjenik predsjednika Hrvatskog karate saveza, sa čime se on hvalio i isticao da na takva karate putovanja odlazi kao važna osoba….radi organizacije i planiranja tih putovanja su se često znali čuti i nalaziti, pa i u kasnim večernjim satima. O detaljima tih dogovora nisam bila upoznata osim da smo imali plaćen put i smještaj na teret Hrvatskog karate saveza.“, predstavlja neistinitu činjeničnu tvrdnju, pri čemu je I. optužena učinila nespornim da je predmetnu Izjavu 12. siječnja 2021. potpisala i svoj potpis ovjerila kod javnog bilježnika dana 20. siječnja 2021. te je tu Izjavu dostavila MI koji ju je i priložio uz svoju žalbu u stegovnom postupku koji se vodio pred Hrvatskim karate savezom. Navedena neistinita činjenična tvrdnja je podobna štetiti časti i ugledu privatnih tužitelja BI i JI obzirom da je u to vrijeme BI član Stegovne komisije HKS-a, a privatni tužitelj FI osoba koja je gotovo cijeli život u karate sportu, bilo kao karate natjecatelj bilo kao trener, te na takav način osoba koja je jako dobro poznata u karate krugovima, a istima se imputira da su u više navrata poduzimali radnje na štetu HKS-a i to na način da je privatni tužitelj JI u više navrata pribavljao lažne akreditacije HKS-a BI i njegovoj bivšoj supruzi koji su pak takve lažne akreditacije na kojima bi bile naznačene funkcije koje nemaju veze sa BI koristili kako bi putovali na teret HKS -a iako na to nisu imali nikakvo pravo, s time da je Izjavu I. optužene OI II. optuženi MI priložio uz žalbu u stegovnom postupku koji se vodio pred Hrvatskim karate savezom, a o kojoj žalbi odlučuje Skupština Hrvatskog karate saveza, a upravo je privatni tužitelj BI u svom iskazu pojasnio da je za te izjave saznao veliki broj ljudi i to najprije na stegovnoj komisiji HKS-a, radi se o tročlanoj komisiji zajedno sa zapisničarom, a u tome učestvuje i tajnik Saveza, a o podnesenoj žalbi je odlučivala Skupština HKS-a koja broji preko 100 članova te su svi oni saznali za te izjave obzirom da je postupak takav da se ta žalba zajedno sa prilozima čita, i predstavlja točku dnevnog reda, nakon čega svi članovi Skupštine imaju pravo glasa što znači da su svi oni sa time bili i upoznati, što znači da su neistinite činjenične tvrdnje postale pristupačne većem broju osoba.

17. Imajući u vidu sve naprijed navedeno razvidno je da je I. optužena ostvarila sva objektivna obilježja kaznenih djela klevete iz članka 149. stavak 1. i 2. KZ/11 obzirom da se radi o neistinitim činjeničnim tvrdnjama koje je I. optužena iznijela te koje su podobne štetiti časti i ugledu privatnih tužitelja BI i JI, a iste su postale dostupne većem broju osoba.

18. Uz navedena objektivna obilježja, I. optužena je ostvarila i subjektivna obilježja kaznenog djela obzirom da je postupala s izravnom namjerom, budući da je bila svjesna svoga djela i htjela je radnju samog kaznenog djela kao svoju. Naime, sud je već naprijed utvrdio da privatni tužitelj JI nije pribavljao nikakve lažne akreditacije HKS-a na kojima bi bile naznačene razne funkcije unutar HKS-a na ime privatnog tužitelja BI, da HKS nije financirao nikakva putovanja privatnog tužitelja BI i I. optužene, pa tako niti put u Ameriku obzirom da je tijekom postupka utvrđeno da se radilo o privatnom putovanju privatnog tužitelja BI i I. optužene OI, pa samim time nije bilo niti akreditacija HKS - a, niti bi onda takvo putovanje moglo biti financirano od strane HKS-a, što znači da je I. optužena kada je iznijela da je za vrijeme braka pronašla više akreditacija na ime svog bivšeg supruga, od kojih su neke i HKS-a, kao i kada je točno u Izjavi koju je predala II. optuženom MI specificirala koja je funkcija bila naznačena na pojedinim akreditacijama, bila svjesna da iznosi neistinite činjenične tvrdnje jer akreditacije HKS-a na ime privatnog tužitelja BI nisu niti postojale pa ih samim time I. optužena nije mogla vidjeti, pronaći i navesti koja je funkcija na njima naznačena. Pored toga, I. optužena je ono što je napisano u Izjavi koju je predala II. optuženom MI pokušala opravdati na način da joj je za vrijeme braka privatni tužitelj BI govorio da mu privatni tužitelj JI pribavlja akreditacije HKS-a, da je HKS financirao putovanja BI, pa tako i njihov zajednički put u Ameriku, te da se sa tim stvarima i funkcijom koju obnaša u HKS-u, a koja je bila naznačena na akreditacijama hvalio pred prijateljima, pa da nije imala nikakvog razloga sumnjati u ono što joj je govorio privatni tužitelj BI, međutim po ocjeni suda, a što je u prethodnim točkama već obrazloženo, sud nije prihvatio obranu I. optužene da se BI hvalio pred prijateljima da je on jako važna osoba u Hrvatskom karate savezu te da ima ulogu u stegovnim postupcima za karate savez jer u to vrijeme BI nije imao nikakvu ulogu u HKS -u, pa je zaista neživotno i nelogično da bi se BI hvalio zajedničkim prijateljima da obnaša neku funkciju koju stvarno ne obnaša, a koja informacija je lako provjerljiva što znači da je i u odnosu na tu okolnost I. optužena znala da iznosi neistinitu činjeničnu tvrdnju. Obzirom da je tijekom postupka utvrđeno da JI nije BI pribavljao nikakve lažne akreditacije HKS-a, kao i da BI i članovima njegove obitelji nije bilo financirano nikakvo putovanje od HKS -a, pa tako i putovanje u Ameriku, zaista je neživotno i nelogično da bi BI za vrijeme braka koji je trajao 21 godinu „stvorio alternativni identitet” i svojoj supruzi konstantno predočavao da isti obavlja visoke funkcije unutar HKS-a, da mu JI pribavlja akreditacije i da su njegova putovanja, bilo na ona na koja ide sam, tako i sa suprugom financirana od strane HKS-a, slijedom čega obrana I. optužena nije prihvaćena, već je utvrđeno da je I. optužena svjesno iznijela neistinite činjenične tvrdnje, odnosno da je ista povezujući dugogodišnje prijateljstvo privatnih tužitelja BI i JI iskonstruirala cjelokupnu priču o njihovoj međusobnoj povezanosti i zajedničkim, kontinuiranim radnjama koje su poduzimali na štetu HKS - a, znajući da je ono što je napisano u Izjavi, imajući u vidu funkciju BI u HKS-u kao člana Stegovne komisije i dugogodišnju prisutnost kroz razne funkcije u karate sportu JI podobno štetiti časti i ugledu privatnih tužitelja, kao što je bila svjesna da će navedenu Izjavu II. optuženi MI priložiti uz svoju žalbu, jer je ista po obrani I. optužene sačinjena upravo na zamolbu II. optuženog kako bi se iz iste vidjelo da je BI sa kojim je često putovala radio za HKS i da će mu ta izjava značiti nešto na poslu, da će je nekome pokazati pa da više neće imati problema na poslu, te da će navedena Izjava na takav način imajuću u vidu njezin sadržaj postati pristupačna većem broju osoba.

19. Svijest o protupravnost u vrijeme počinjenja djela nije dovedena u pitanje, a tijekom dokaznog postupka se nisu pojavile okolnosti koje bi upućivale na sumnju u ubrojivost I.optužene, zbog čega je sud utvrdio da je I.optužena upravo svojim ponašanjem ostvarila sva subjektivna i objektivna obilježja dva kaznena djela klevete iz članka 149. stavka 1. i 2. KZ/11 za koje je oglašena krivom.

20. Prilikom odluke o kazni sud je primijenio opće pravilo o izboru vrste i mjere kazne, te je u odnosu na I. optuženu ocijenio sve olakotne i otegotne okolnosti.

21. Kao olakotne okolnosti na strani I. optužene sud je cijenio da je ista u vrijeme počinjenja ovih kaznenih djela bila kazneno i prekršajno neosuđivana te protek vremena od njihovog počinjenja, dok je otegotno cijenio naknadnu kaznenu osuđivanost zbog kaznenog djela klevete na štetu privatnog tužitelja BI, a radi se o presudi koja je postala pravomoćna 20. ožujka 2025. Odlučujući o vrsti i visini kazne, sud je uzeo u obzir i propisanu kaznu za kvalificirani oblik kaznenog djela klevete iz članka 149. stavak 2. KZ/11 za koje je propisana novčana kazna do petsto dnevnih iznosa. Isto tako sud je vodio računa da je I. optužena kaznena djela počinila s najtežim stupnjem krivnje – izravnom namjerom koja iako je sastavni element kaznenog djela ima biti uzeta u obzir prilikom odluke suda o kazni.

22. Stoga je sud, odlučujući o vrsti i visini kazne, a cijeneći sve prethodno izložene okolnosti, kako one koje se tiču osobe počinitelja, tako i one koje se tiču počinjenja djela i okolnosti pod kojima su djela počinjena, I. optuženoj utvrdio pojedinačne novčane kazne i to od 200 dnevnih iznosa za kazneno djelo počinjeno na štetu privatnog tužitelja BI te od 200 dnevnih iznosa za kazneno djelo počinjeno na štetu privatnog tužitelja JI te ju primjenom pravila o odmjeravanju kazne za kaznena djela u stjecaju osudio na jedinstvenu novčanu kaznu od 350 dnevnih iznosa.Naime, sud smatra da se samo novčanom kaznom može ostvariti svrha specijalne prevencije, te utjecati i u smislu generalne prevencije na ostale, potencijalne počinitelje kaznenih djela, te da će ovakvom kaznom biti izražena društvena osuda za počinjeno djelo i jačat će se povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, te će se i jačati svijest I. optužene, ali i ostalih potencijalnih počinitelja da ne čine nova kaznena djela jer će ovakvom kaznom biti ojačana svijest o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela, ali i o pravednosti kažnjavanja. Sud je pri tome vodio računa kako se radi o osobi starosti 70 godina, koja je u vrijeme počinjenja ovih kaznenih djela bila kazneno i prekršajno neosuđivana, s time da je od počinjenja djela proteklo više od 5 godina, dok naknadna osuđivanost u vidu novčane kazne za kazneno djelo klevete iz članka 149. stavak 1. i 2. KZ/11 na I. optuženu u konkretnom slučaju nije niti mogla polučiti svoj specijalni učinak jer se radi o presudi koje je postala pravomoćna nakon počinjenja ovih kaznenih djela, međutim naknadna osuđivanost zbog istog kaznenog djela na štetu privatnog tužitelja BI pokazuje da ovakvo postupanje pogotovo u odnosu na istog privatnog tužitelja ne predstavlja izolirani incident, zbog čega sud smatra da u konkretnom slučaju nije moguće primijeniti uvjetnu osudu te da je jedinstvena novčana kazna od 350 dnevnih iznosa dovoljna i primjerena svim okolnostima počinjenja djela, kao i da će postići opću i specijalnu svrhu kažnjavanja, zbog čega ju je i izrekao I. optuženoj. U odnosu na visinu dnevnog iznosa, čija se visina utvrđuje uzimajući u obzir počiniteljeve prihode i imovinu te prosječne troškove nužne za uzdržavanje počinitelja i njegove obitelji, sud je utvrdio da I. optužena ima mjesečnu mirovinu od 200,00 eura, a prosječni troškovi za uzdržavanje odnosno za podmirenje osnovnih egzistencijalnih potreba višestruko premašuju njezin iznos mirovine, a nije utvrđeno da bi ista ostvarivala neka druga primanja od imovine (kod imovine prilikom utvrđivanja visine dnevnog iznosa se ne uzima vrijednost imovine, već prihod od imovine), slijedom čega je sud utvrdio da bi se radilo o minimalnom dnevnom iznosu od 2,65 eura. Tako je sud i došao do ukupnog iznosa jedinstvene novčane kazne od 927,50 eura (350x 2,65=927,50 eura), a I. optuženoj je sukladno odredbama KZ/11 određen rok od četiri mjeseca za plaćanje novčane kazne računajući od pravomoćnosti presude. Ako I. optužena ne plati novčanu kaznu u cijelosti ili djelomično u roku određenom ovom presudom zbog znatnog pogoršanja imovinskih prilika do kojih je došlo bez njezine krivnje nakon donošenja presude, sud može na njezin zahtjev produljiti rok plaćanja novčane kazne do dvadeset i četiri mjeseca ili odrediti obročnu otplatu u tom roku. Sukladno članku 43. stavka 1. do 3. KZ/11 ukoliko novčana kazna ne bude plaćena u cijelosti ili djelomično u roku određenom ovom presudom, a ne postoje uvjeti za produljenje roka plaćanja niti za obročnu otplatu, naplatit će se prisilno putem ovlaštene institucije sukladno odredbama posebnog zakona, a ako se novčana kazna ne može ni prisilno naplatiti u roku od 3 (tri) mjeseca, sud će uz pristanak I. optužene donijeti odluku o zamijeni novčane kazne radom za opće dobro na način da se jedan dnevni iznos zamijeni s dva sata rada, pri čemu rad za opće dobro ne smije premašiti sedamsto dvadeset sati. Ako I. optužena ne pristane na rad za opće dobro ili ga ne izvrši novčana kazna, odnosno rad za opće dobro, zamijeniti će se kaznom zatvora.

23. Sud je primijenio Kazneni zakon („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 I 126/19 - dalje u tekstu: KZ/11) koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja kaznenih djela, obzirom da je kasnijim izmjenama Kaznenog zakona (Narodne novine br. 84/21, 144/22, 144/23, 36/24 i 136/25) povišen minimalni dnevni iznos sa 20,00 kuna/2,65 eura na 5,00 eura.

24. Iako je I. optužena oglašena krivom za učin kaznenih djela, sud je istu temeljem zakonske odredbe članka 148. stavak 6. ZKP/08 u cijelosti oslobodio dužnosti naknade troškova ovog kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 6. ZKP/08, obzirom da prima mirovinu od 200,00 eura mjesečno, a iz stanja spisa ne proizlazi da bi imala druge prihode, te je ocjena suda da bi plaćanjem troškova postupka bila dovedena u pitanje njezina osnovna životna egzistencija, dok je ista dužna naknaditi nužne izdatke privatnih tužitelja i nagradu i nužne izdatke opunomoćenika privatnih tužitelja u iznosu koji će biti određen posebnim rješenjem, a za koje troškove ne postoji mogućnost oslobođenja od plaćanja.

U odnosu na oslobađajući dio

25. Ovdje u prvom redu treba kazati kako se II. optuženom MI, imajući u vidu pravnu kvalifikaciju stavlja na teret da bi počinio dva kaznena djela klevete iz članka 149. stavak 1. i 2. KZ/11 i jedno kazneno djelo uvrede iz članka 147. stavak 1. i 2. KZ/11, međutim u činjeničnom opisu privatne tužbe privatni tužitelji nisu razgraničili u odnosu na koje navode se radi o kaznenom djelu klevete, a u odnosu na koje se radi o kaznenom djelu uvrede.

26. U odnosu na navode “… jasno je po kojem je ključu s JI dotični predsjednik došao u HKS i ustoličio se kao takva persona non grata za predsjednika Stegovne komisije HKS. U vezi s navedenom relacijom, kao i besplatnim putovanjima predsjednika komisije g. BI na račun Hrvatskog karate saveza i lažnim akreditacijama, kao i uopće s uvezanosti s g. JI…“ treba kazati da su citirani navodi dio žalbe koju je II. optuženi MI podnio protiv odluke Stegovne komisije HKS-a kojom je predsjedao kao jedini član privatni tužitelj BI, međutim kada se pogleda cjelokupna žalba, odnosno dio žalbe u kojoj je naznačena predmetna izjava je razvidno da je ista izvučena iz šireg konteksta obzirom da se u nastavku izjave ...”s JI...” spominje preko kojeg je došao (BI) u ovo tijelo prilaže se ovjerena izjava gospođe OI, bivše supruge BI, te se istu predlaže saslušati u žalbenom postupku, a koja će priložiti sve dokaze o uvezanosti spomenutog dvojca. Razmatrajući navode iz činjeničnog opisa privatne tužbe razvidno je da se istima implicira da je upravo privatni tužitelj JI bio poveznica, ključ preko kojeg je privatni tužitelj BI došao za člana Stegovne komisije HKS-a, te da je jedini kriterij prilikom izbora novog člana Stegovne komisije bila povezanost JI i BI, kao i da ta poveznica ima puno dublje korijene u vidu njihove uvezanosti u pogledu poduzimanja radnji na štetu HKS-a koje se očituju u besplatnim putovanjima privatnog tužitelja BI i lažnim akreditacijama, a što sve predstavlja činjeničnu tvrdnju.

27. Privatni tužitelj BI je u svom iskazu opisao na koji način je došao u HKS za člana Stegovne komisije navodeći da mu je prije nekoliko godina JI kazao da je jedan član stegovne komisije odustao od rada te ga je zamolio da li bi mogao prihvatiti da bude član stegovne komisije, nakon čega ga je spojio sa predsjednikom HKS-a gospodinom VI te je potom sa njim obavio razgovor u kojem mu je kazao da nema mnogo predmeta pred stegovnom komisijom HKS-a te da li može uskočiti, na što je pristao i to isključivo iz razloga što ga je zamolio JI, nakon čega je u HKS-u proveden postupak te je dobio informaciju da je imenovan za člana Stegovne komisije HKS-a, ali se nije mogao sjetiti da li je dobio neku pisanu odluku, a isto tako nije upućen u proceduru kao niti to koje je tijelo HKS - a donijelo odluku da bude imenovan za člana Stegovne komisije HKS -a. Isto tako privatni tužitelj JI je u svom iskazu naveo da ga je predsjednik saveza pitao da li imaju kojeg pravnika da uđe u Stegovnu komisiju, te mu je on kazao da ima BI nakon čega su se on, BI i VI našli na kavi te je BI naknadno u propisanom postupku imenovan za člana Stegovne komisije HKS - a, s time da su uz njega bili u toj komisiji bila još dva odvjetnika. Nakon što je VI pitao imaju li kojeg pravnika, kazao mu je da će razmislit jer poznaje najmanje 50 odvjetnika. Dodao je da predsjednika HKS-a VI poznaje preko 40 godina, jedno vrijeme mu je bio trener, a što se tiče člana Stegovne komisije sjeća se da je netko dao ostavku na tu funkciju te je VI u neformalnom razgovoru pitao imaju li nekoga za tu funkciju.

28. Iako II. optuženi MI nije iznosio svoju obranu i odgovarao na postavljena pitanja treba kazati kako iz samih iskaza privatnih tužitelja BI i JI proizlazi da je upravo JI bio poveznica, odnosno „ključ” preko kojeg je BI ušao u HKS kao član Stegovne komisije, obzirom da se radi o dugogodišnjem prijateljstvu između privatnih tužitelja te je upravo JI iako kako sam kaže u svom iskazu poznavao preko 50 odvjetnika predsjedniku HKS -a preporučio privatnog tužitelja BI koji je nakon obavljenog razgovora imenovan članom Stegovne komisije HKS-a, međutim, već je naprijed navedeno da je predmetnu izjavu … jasno je po kojem je ključu s JI dotični predsjednik došao u HKS i ustoličio se kao takva persona non grata za predsjednika Stegovne komisije HKS. U vezi s navedenom relacijom, kao i besplatnim putovanjima predsjednika komisije g. BI na račun Hrvatskog karate saveza i lažnim akreditacijama, kao i uopće s uvezanosti s g. JI…“ potrebno promatrati u cjelini, u širem kontekstu jer se upravo na dolazak privatnog tužitelja BI u HKS preko privatnog tužitelja JI konkretizira njihova povezanost u vidu besplatnih putovanja BI na račun HKS-a i lažnih akreditacija i njihove međusobne uvezanosti vezano za takvo postupanje, za što je sud analizirajući točku I. presude (osuđujući dio presude u odnosu na OI) utvrdio da predstavlja neistinitu činjeničnu tvrdnju, koja je podobna štetiti časti i ugledu oba privatna tužitelja imajući u vidu cjelokupni kontekst njihovog zajedničkog postupanja te stavljajući ga u korelaciju sa njihovim ulogama unutar HKS-a, odnosno da je privatni tužitelj BI član Stegovne komisije HKS-a, a privatni tužitelj JI osoba koja je gotovo cijeli život u karate sportu, bilo kao karate natjecatelj bilo kao trener, te na takav način osoba koja je jako dobro poznata u karate krugovima.

29. Nadalje, ovdje je potrebno naglasiti kako kod kaznenog djela klevete privatni tužitelj mora dokazati da je činjenična tvrdnja neistinita. On mora dokazati i sva ostala obilježja klevete, dakle i namjeru optuženog koja postoji kada počinitelj zna da je činjenična tvrdnja koju iznosi neistinita te je pri tome svjestan da se radi o neistinitoj činjeničnoj tvrdnji koja može naškoditi časti i ugledu osobe za koju je iznosi. Privatni tužitelj JI je u svom iskazu naveo da je II. optuženi MI nasjeo na Izjavu koju je priložio uz žalbu, odnosno Izjavu koju je sastavila i ovjerila po javnom bilježniku I. optužena OI, dok privatni tužitelj BI u svom iskazu nije iznio nikakve razloge odakle II. optuženi MI crpi informacije o onome što je naznačeno u predmetnoj Izjavi, dok je I. optužena OI iznoseći svoju obranu navela da je tu Izjavu sačinila jer ju je zamolio II optuženi MI kako bi se iz iste vidjelo da je njezin bivši suprug BI sa kojim je često putovala radio za Hrvatski karate savez. Vezano za izjavu koju je sačinila na zamolbu II optuženog MI kazala je da je njoj MI rekao da ima probleme na poslu te ju je pitao da li zna da li je BI radio za karate savez te je ona svoja saznanja unijela u tu izjavu te je znala da će ta izjava MI nešto značiti, da će je nekome pokazati na poslu, pa da zbog toga više neće biti u problemu.

30. Imajući u vidu naprijed iznijeto razvidno je da privatni tužitelj BI ne iznosi nikakve razloge odakle II. optuženi crpi informacije o onome što je naznačeno u predmetnoj izjavi, pa da bi iz toga bilo razvidno da je II. optuženi bio svjestan da iznosi neistinite činjenične tvrdnje, a takve razloge ne iznosi niti privatni tužitelj JI koji je pak u svom iskazu naveo kako je II. optuženi MI nasjeo na izjavu I. optužene OI čime indirektno navodi da isti jedina saznanja o onome što je napisano u žalbi koja sadrži predmetnu izjavu crpi od I. optužene OI koja je također u svojoj obrani navela da je ona osobno sačinila Izjavu i u nju unijela ono što joj je bilo poznato, jer ju je II. optuženi pitao da li je BI radio za HKS, a za što je sud već prethodno utvrdio da je neistino. Obzirom da II. optuženi MI u žalbi koju je podnio protiv odluke Stegovne komisije HKS-a prilaže Izjavu koju je sačinila I. optužena OI te istu na okolnosti koje su naznačene u Izjavi predlaže ispitati kao svjedoka, da u žalbi samo na 9. stranici žalbe spominje vezu BI i JI, lažne akreditacije i putovanja na teret HKS-a i to samo na temelju onoga što je naznačeno u Izjavi OI, da privatni tužitelji nisu iznijeli nikakve razloge o izvorima saznanja II. optuženog MI o onome što je napisano u žalbi, a koja sadrži predmetnu činjeničnu tvrdnju, neovisno o tome što II. optuženi nije iznosio obranu i odgovarao na pitanja, po ocjeni suda nije dokazano da je II. optuženi svjesno iznio neistinitu činjeničnu tvrdnju, već da je II. optuženi svoja saznanja o onome što je napisano u žalbi koja sadrži predmetnu činjeničnu tvrdnju crpio od bivše supruge privatnog tužitelja BI koja je svoja saznanja unijela u Izjavu koju je ovjerila kod javnog bilježnika te ju predala II. optuženom koji ju je priložio u žalbi te se na tu Izjavu pozvao u žalbi te iznio samo dijelove onoga što je napisano u Izjavi vezano za odnos privatnih tužitelja, lažnih akreditacija i besplatnih putovanja BI na teret HKS-a, pa je po ocjeni suda II. optuženi imao opravdanog razloga povjerovati u njihovu istinitost, te da prenosi istinitu tvrdnju, slijedom čega sud nije našao dokaznim da je optuženi iznio navedenu činjeničnu tvrdnju znajući da je neistinita .

31.Naime, kazneno djelo klevete iz članka 149. stavak 1. i 2. KZ/11 može se počiniti samo sa namjerom, i to izravnom namjerom, a s kakvom namjerom počinitelj postupa kada je svjestan obilježja kaznenog djela i hoće ili je siguran u njihovo ostvarenje. Prema tome, subjektivni element tog kaznenog djela postoji kada počinitelj zna za neistinitost činjenične tvrdnje koju iznosi i prenosi za drugu osobu, te je pritom svjestan da se radi o činjeničnoj tvrdnji koja može naškoditi njezinoj časti i ugledu. Za ostvarenje kaznenog djela klevete nije potrebno utvrditi postojanje namjere klevetanja (animus iniurandi), odnosno da je počinitelj neistinitu činjeničnu tvrdnju iznio ili prenio s ciljem da povrijedi čast i ugled druge osobe, tako da privatni tužitelj kod tog kaznenog djela mora dokazivati samo da je riječ o neistinitoj činjeničnoj tvrdnji te da je počinitelj znao za njezinu neistinitost i pritom bio svjestan da ona u objektivnom smislu može naškoditi časti i ugledu privatnog tužitelja. Imajući u vidu sve naprijed navedene razloge, sud nije našao dokazanim da je II. optuženi iznio navedenu činjeničnu tvrdnju znajući da je neistinita, već da je imajući u vidu izvore odakle je crpio saznanja i podatke kojima je raspolagao te međusobno ih povezujući imao opravdanog razloga povjerovati u njihovu istinitost, te da prenosi istinitu tvrdnju iz čega je razvidno da II. optuženi u odnosu na ovu izjavu nije ostvario subjektivno obilježje kaznenog djela klevete.

32. Nadalje, s obzirom na to da se privatnom tužbom II. optuženom stavljaju na teret kaznena djela klevete i kazneno djelo uvrede, iako činjenične tvrdnje nisu razgraničene od vrijednosnih sudova, sud je utvrdio da se u navedenoj izjavi spominje i „persona non grata” što se u svakodnevnom govoru koristi kada se želi opisati nekoga tko je u nekoj zajednici nepoželjan i neprihvatljiv zbog svojih postupaka, koji je izgubio povjerenje, čije se društvo izbjegava, pa se radi o negativnom vrijednosnom sudu o osobinama i vrijednosti privatnog tužitelja BI. Iako je sud utvrdio da se radi o negativnom vrijednosnom sudu, što predstavlja obilježje kaznenog djela uvrede iz članka 147. KZ/11, takav negativan vrijednosni sud II. optuženi je iznio u žalbi protiv odluke Stegovne komisije HKS-a koju odluku je kao jedini član donio privatni tužitelj BI, a kojom odlukom je II. optuženom MI izrečena stegovna mjera zabrane obavljanja dužnosti i funkcije u karate sportu u trajanju od 3 (tri) godine i to u dijelu žalbe u kojoj ukazuje na nedostojnost privatnog tužitelja BI za obavljanje dužnosti, povredu postupovnika i u kojem ističe razloge za njegovo izuzeće, tako da je po ocjeni suda II. optuženi podnoseći žalbu protiv odluke Stegovne komisije HKS-a kojom mu je uskraćeno pravo da obavlja dužnost u karate sportu, takve negativne vrijednosne sudove iznio u obrani svog prava, a to je učinio jer su mu uskraćena temeljna ustavna prava na rad i zaradu jer je bio zaposlen kao trener u karate klubu gdje je ostvarivao plaću, a dodatne prihode stjecao kao međunarodni karate sudac, što tijekom postupka nije niti bilo sporno, te su izneseni navodi bili upravljeni na uspjeh u žalbenom postupku odnosno na zaštitu i održanje ustavnog prava na rad i zaradu , a za to su postojali opravdani razlozi obzirom da se radi o osobi koja je otac dvoje malodobne djece o kojima je dužan skrbiti i osobi lošeg imovnog stanja (prema osobnim podacima) kojoj je takvom odlukom ugroženo uzdržavanja sebe i obitelji i zadovoljenje osnovnih egzistencijalnih potreba, slijedom čega u konkretnom slučaju postoje razlozi za isključenje protupravnosti za kazneno djelo uvrede iz članka 147. KZ/11.

33. U odnosu na navode “… protiv predsjednika komisije su u više navrata pokretani disciplinski postupci na Hrvatskoj odvjetničkoj komori zbog prijevare nad svojim klijentima, kao primjerice što je prevario svog klijenta ŽI i koristeći povjerenje i ratno stanje otuđio mu vrijedan stan u [adresa] treba kazati da se radi o činjeničnoj tvrdnji. Privatni tužitelj BI je u svom iskazu naveo da što se tiče disciplinskih postupaka pred Hrvatskom odvjetničkom komorom (dalje: HOK) da protiv njega nisu vođeni nikakvi disciplinski postupci, a niti je ikada pravomoćno kažnjen od strane HOK-a. Što se tiče navoda da je prevario svog klijenta ŽI koristeći povjerenje i ratno stanje te mu otuđio vrijedan stan u [adresa], kazao je da ŽI nikada nije bio njegova stranka već je isti imao punomoć za prodaju stana od RI te je on uredno podmirio kupoprodajnu cijenu za taj stan, ovjerio kupoprodajne ugovore kod javnog bilježnika u Zagrebu te je ŽI tom prigodom potvrdio primitak kupoprodajne cijene, nakon čega se uredno uknjižio kao vlasnik stana, a naknadno je saznao da je ŽI kupio neku nekretninu za sebe u okolici Beograda, a to je saznao upravo od RI, koji mu je dao punomoć za taj stan, isti su čak bili i u bliskom srodstvu da bi RI u konačnici ŠI prevario te je protiv njega RI pokrenuo neke postupke. Vezano za ŽI pred HOK-om se protiv njega nije vodio nikakav disciplinski postupak. Vezano za pokretanje disciplinskih postupaka na HOK-u kazao je da protiv njega nisu pokretani nikakvi disciplinski postupci već je samo u jednom navratu i to zbog toga što mu je bio određen pritvor od strane HOK-a po sili zakona donesena odluka o obustavi prava na obavljanja odvjetništva, međutim to nije disciplinski postupak te je to jedini put da je u odnosu na njega donesena odluka o obustavi prava za obavljanje odvjetništva, međutim nakon što mu je pritvor ukinut doneseno je rješenje kojim mu se omogućava nastavak obavljanja odvjetničke djelatnosti jer su prestali razlozi zbog kojih je donesena odluka o uskrati prava na obavljanje odvjetničke djelatnosti. Protiv njega se nije vodio niti jedan drugi kazneni postupak osim postupka zbog kojeg je bio u pritvoru, međutim već je naprijed naveo kako je taj postupak završio, a u tom postupku koliko je njemu poznato ŽI nije imao nikakvu ulogu poput svjedoka. Na daljnje pitanje odakle II. optuženom informacije koje se odnose na ŽI, odgovorio je da je vjerojatno to saznao od njegove bivše supruge odnosno ovdje I. optužene.

34. Nadalje, iz Uvjerenja HOK-a, Disciplinskog suda od 20. siječnja 2021., proizlazi da je uvidom u evidencije Disciplinskog suda HOK-a izvršenog dana 20. siječnja 2021., utvrđeno da BI nije pravomoćno osuđivan presudom Disciplinskog suda HOK-a-a.

35. Rješenjem HOK-a od **.**.2001. BI, odvjetniku u [adresa] obustavlja se pravo na obavljanje odvjetništva s danom 18. svibnja 2021.

36. Iz dopisa HOK-a od 20. veljače 2025., proizlazi da je provjerom kroz evidencije upisnika Disciplinskog tužiteljstva HOK-a utvrđeno da je Disciplinsko tužiteljstvo HOK-a u razdoblju od 1. siječnja 2009. do 9. veljače 2025. zaprimilo osam disciplinskih prijava protiv BI, odvjetnika iz [adresa], a radi se o prijavama koje su podnesene 2010. godine (tri prijave), 2012. godine (jedna prijava), 2014. (jedna prijava), 2016. godine (jedna prijava), 2017. godine (jedna prijava) i 2019. godine (jedna prijava), kao i da su sve prijave odbačene, s time da je sedam prijava odbačeno nakon provedenog disciplinskog postupka, dok u odnosu na jednu prijavu nije naznačeno da je odbačena nakon provedenog disciplinskog postupka.

37. Obzirom da je II. optuženi za privatnog tužitelja BI naveo da su u više navrata pokretani disciplinski postupci na Hrvatskoj odvjetničkoj komori, imajući u vidu da je to napisano u žalbi od 11. siječnja 2021., a da iz dopisa HOK -a od 20. veljače 2025. proizlazi da je tužiteljstvo HOK-a u razdoblju od 1. siječnja 2009. do 9. veljače 2025. zaprimilo osam disciplinskih prijava protiv BI, odvjetnika iz [adresa], a iz dopisa HOK-a- proizlazi da su iste podnesene u razdoblju od 2009. do 2019. godine od čega sedam prijava od strane fizičkih osoba, kao i da mu je Rješenjem HOK-a od 5. lipnja 2001. obustavljeno pravo na obavljanje odvjetništva s danom 18. svibnja 2001., onda je razvidno da se ne radi o neistinitim činjeničnim tvrdnjama, tim više što je u dopisu HOK-a od 20. veljače 2025. naznačeno da je sedam od osam prijava odbačeno upravo nakon provedenog disciplinskog postupka (list 250 spisa).

38. Nadalje, u odnosu na drugi dio izjave koja se odnosi na prijevaru ŽI i otuđenje stana u [adresa] treba kazati da je privatni tužitelj BI u svom iskazu opisao njegov odnos sa ŽI za kojeg je kazao da nikada nije bio njegov klijent, kao što je pojasnio na koji način je došao do stana u [adresa], a što je sve navedeno u točki 32. presude, a iz njegovog iskaza imajući u vidu ono što mu se imputira izjavom II. optuženog MI proizlazi da do stana koji se spominje u samoj Izjavi nije došao na prijevaran način već da je uredno podmirio kupoprodajnu cijenu, ovjerio kupoprodajne ugovore kod javnog bilježnika u Zagrebu te je ŽI tom prigodom potvrdio primitak kupoprodajne cijene, nakon čega se uredno uknjižio kao vlasnik stana, a naknadno je saznao da je ŠI ŽI kupio neku nekretninu za sebe u okolici Beograda, a to je saznao upravo od RI, koji mu je dao punomoć za taj stan, isti su čak bili i u bliskom srodstvu da bi RI u konačnici ŠI prevario te je protiv njega RI pokrenuo neke postupke.

39. Spisu na listu 63-64 prileži zapisnik o ispitivanju svjedoka u predmetu Kio- 157/99 iz kojeg bi obzirom na njegov sadržaj bilo razvidno da se radi o ispitivanju BI u predmetu protiv ŽI zbog kaznenog djela prijevare iz članka 224. stavak 1. i 4. KZ/97 u kojem je privatni tužitelj BI također objašnjavao svoj odnos sa ŽI navodeći da ga je upoznao kada je ŽI od njega tražio savjet u vezi njegovog radnog mjesta na Rebru, te je iskazivao vezano za stan u [adresa] i njegovu povezanost sa RI u bitnom na istovjetan način kao što je to naveo u svom iskazu u ovom postupku, a iz zapisnika broj Kio-157/99 proizlazi i da ga je LI nakon što je isplatio kupoprodajnu cijenu i uknjižio se kao vlasnik stana zvao i pitao što je sa njegovom stanom, a on (BI) da mu je kazao da je to njegov stan jer ga je kupio i isplatio, a RI da ga je pitao gdje su novci na što mu je kazao da je isplatio kupoprodajnu cijenu ŽI koji je imao njegovu punomoć.

40. Privatnom tužitelju BI se predmetnom izjavom imputira počinjenje kaznenog djela prijevare na način da je na prijevaran način došao do stana u [adresa], prevarivši svog klijenta ŽI, međutim uzimajući u obzir iskaz privatnog tužitelja BI, zapisnik u predmetu Kio-157/99 te stavljajući ih u korelaciju sa činjenicom da BI nije kazneno osuđivan onda se po ocjeni suda radi o neistinitoj činjeničnoj tvrdnji koja je podobna štetiti časti i ugledu privatnog tužitelja obzirom da se istom kao odvjetniku implicira postupanje na štetu klijenta, postupanje protivno interesima stranke što samo po sebi znači postupanje protivno Kodeksu odvjetničke etike, te da kao odvjetnik poduzima teška kaznena djela na štetu svojih stranaka kako bi sebi pribavio korist.

41. Naime, već je naprijed u točki 29. presude navedeno da privatni tužitelj osim što mora dokazati da je činjenična tvrdnja neistinita, mora dokazati i sva ostala obilježja klevete, dakle i namjeru optuženog koja postoji kada počinitelj zna da je činjenična tvrdnja koju iznosi neistinita te je pri tome svjestan da se radi o neistinitoj činjeničnoj tvrdnji koja može naškoditi časti i ugledu osobe za koju je iznosi. Iako II. optuženi MI nije iznosio svoju obranu i odgovarao na postavljenja pitanja treba u prvom redu kazati da isti nije pravne struke, da se samim time ne kreće u pravnim krugovima, a i sam zapisnik o ispitivanju svjedoka u predmetu Kio-157/99 je sačinjen prije više od 20 godina računajući od dana podnošenje žalbe protiv odluke Stegovne komisije HKS-a kojom je predsjedao BI, a imajući u vidu da je tijekom postupka obrana II. optuženog u spis dostavljala materijalnu dokumentaciju koja se odnosi na novinske članke u kojima se spominje BI (list 65 spisa), po ocjeni suda događaji oko stana u [adresa] u koji su bili uključeni BI, ŽI i LI RI nisi bili predmet novinarskog istraživanja, niti se radilo o slučaju koji bi zahtijevao da se javnom objavom o tome informira javnost kao što je slučaj kada je je podignuta optužnica protiv BI i dr. zbog primanja i davanja mita u pravosuđu kako je navedeno u novinskom članku, jer bi u suprotnom obrana i takve novinske članke dostavila u spis, tako da je po ocjeni suda II. optuženi MI, očigledno uz pomoć osobe pravne struke koja je bila na neki način involvirana u ono što će II. optuženi MI iznijeti u svojoj žalbi protiv odluke Stegovne komisije HKS-a, imajući u vidu njezin sadržaj i upotrebu različitih pravnih formulacija i instituta, došao u posjed zapisnika broj Kio-157/99 na koji se i pozvao u svojoj žalbi (list 9 žalbe) iako je pogrešno naznačen poslovni broj (Kio - 1157/99, a ispravno bi bilo Koi-157/99), pa imajući u vidu sadržaj zapisnika u kojem se spominje da se ŽI obratio privatnom tužitelju BI za savjet oko njegovog radnog mjesta na Rebru, obzirom da je BI odvjetnik, a odvjetnici se bave pružanjem pravne pomoći koja između ostalog uključuje i davanje pravnih savjeta, onda je po ocjeni suda II. optuženi MI, koji nije pravne struke, kada je naveo da je ŽI bio stranka BI, crpeći ono što je naznačeno u samom zapisniku imao opravdanog razloga vjerovati da prenosi istinitu tvrdnju da je ŽI bio stranka BI kojoj je je pružio odvjetničku uslugu u vidu davanja pravnog savjeta.

42. Nadalje, iz predmetnog zapisnika broj Kio-157/99 proizlazi da se postupak vodio zbog kaznenog djela prijevare iz članka 224. stavak 1. i 4. KZ/97, a iz predmetnog zapisnika proizlazi da je sporan stan koji je prema sadržaju zapisnika BI kupio od ŽI koji je pak imao punomoć za prodaju stana od RI, da bi u konačnici prema sadržaju zapisnika RI zvao BI i pitao ga što je sa njegovim stanom, a BI mu je kazao da je to njegov stan jer ga je kupio i isplatio kupoprodajnu cijenu, a RI ga je pitao gdje su onda novci od stana, na što mu je BI kazao da je kupoprodajnu cijenu isplatio ŽI, te je potom u zapisniku konstatirano da kategorički tvrdi da je u cijelosti platio iznos od 80.000,00 DEM ŽI kolika je bila ukupna cijena stana u [adresa], da mu ih je isplatio na ruke, da je ŠI ugovor o kupoprodaji stana, anex ugovora kao i potvrde o isplati potpisao dobrovoljno bez prisile, te da ne postoji svjedok koji bi potvrdio da je isplatio ŽI na ruke 80.000,00 DEM.

43. Podnoseći žalbu protiv odluke Stegovne komisije HKS-a II. optuženi MI se pozvao na zapisnik broj Kio-157/99, pri čemu II. optuženi nije pravne struke, a niti je očigledno raspolagao cjelokupnim spisom predmeta koji se odnosi na predmetnu pravnu stvar oko stana u [adresa], već je svoja saznanja u žalbi iznio iščitavajući zapisnik kojim je raspolagao i na koji se pozvao u žalbi, a iz samog sadržaja zapisnika prvenstveno proizlazi da se radi o kaznenom predmetu zbog kaznenog djela prijevare, te je iščitavajući sadržaj zapisnika očigledno bilo sporno na koji način je BI došao do stana u [adresa] obzirom da se spominje isplata kupoprodajne cijene jednoj osobi (ŽI), a druga osoba (RI) kontaktira BI govoreći da je to njegov stan te ga pita gdje je novac, a očigledno je bilo sporno i da li je BI uopće isplatio novac, te da li je postojala punomoć za prodaju stana, te da li je sve bilo dobrovoljno ili pod prisilom. Stoga u situaciji kada II. optuženi raspolaže zapisnikom iz čijeg sadržaja nedvojbeno proizlazi da je sporan način na koji je BI došao do stana u [adresa], obzirom da je sporno da li je osoba koja je prodala stan imala punomoć te da li je novac uopće isplaćen i da li je sve bilo dobrovoljno, a ne radi se o osobi koja je pravne struke i koja je crpeći svoja saznanja iz zapisnika broj Kio-157/99 sa činjenicom da se vodio kazneni postupak zbog prijevare upravo zbog stana u [adresa] kojeg je stekao BI u Izjavi navela da je BI na prijevaran način došao do stana u [adresa], po ocjeni suda II. optuženi je imajući u vidu izvore odakle je crpio informacije imao opravdanog razloga vjerovati da prenosi istinite činjenične tvrdnje pri čemu je irelevantno da li je prema sadržaju zapisnika prevaren imenom i prezimenom ŽI ili LI već je naglasak na radnje privatnog tužitelja u vidu protupravnog otuđenja stana na štetu stranke, što je, kako je već ranije navedeno podobno škoditi časti i ugledu privatnog tužitelja, slijedom čega sud nije našao dokaznim da je II. optuženi iznio navedenu činjeničnu tvrdnju znajući da je neistinita, a radi nepotrebnog ponavljanja vezano za ostvarenje subjektivnog obilježja kaznenog djela klevete koje II. optuženi u odnosu na ovu izjavu nije ostvario sud upućuje stranke na točku 31. presude.

44. U odnosu na navode “… doznao je da je ta osoba u naravi otpadak svoje struke koji je gubio licencu zbog teških kaznenih djela i postupanja suprotno deontologiji i pravilima struke, a koja rješenja o gubljenju odvjetničke licence su pohranjena kod hrvatskih sudova i da je to bez presedana da se takva osoba nađe u bilo kakvoj vezi s plemenitošču sporta, a kamoli da takva osoba koja svoju vlastitu struku-odvjetništvo nije u stanju obavljati u skladu zakonito i po uzusima…“ treba kazati da je privatni tužitelj BI u svom iskazu naveo da što se tiče navoda da je gubio odvjetničku licencu zbog teških kaznenih djela te da je bez presedana da se takva osoba nađe u bilo kakvoj vezi sa plemenitošću sporta da je točno da je u svibnju 2001. imao kazneni postupak zbog nezakonitog posredovanja te mu je od strane Županijskog suda u Rijeci bio određen jednomjesečni pritvor i to prvenstveno iz razloga što je navodno imao utjecaj na sudstvo u Zagrebu što je dovelo do prenošenja nadležnosti, međutim odlukom Vrhovnog suda mu je pritvor ukinut nakon tri tjedna, a Glavni državni odvjetnik Radovan Ortynski je nekih godinu dana nakon toga smijenjen sa funkcije odlukom Hrvatskog sabora zbog nepravilnog i nezakonitog rada, između ostalog i zbog nezakonitog rada na njegovom predmetu, što je u konačnici dovelo do toga da je USKOK nakon nekoliko godina i odustao od kaznenog progona protiv njega zbog gore navedenog kaznenog djela. Svi ovi podaci su javno dostupni te o svemu tome u HOK-u postoji spis predmeta te se sve može lako provjeriti, međutim ovdje se radilo o manipulaciji samo sa određenim podacima i to isključivo sa ciljem da ga se omalovaži i kleveće. Vezano za kazneno djelo zbog kojeg je bio u pritvoru Odvjetnička komora je morala u takvoj situaciji reagirati po službenoj dužnosti te mu obustaviti pravo na obavljanje odvjetništva te imenovati privremenog zamjenika dok se ili ne vrati iz pritvora ili dok ne učini neku drugu radnju, međutim ne radi se o disciplinskom postupku već isključivo o aktu HOK -a koji je isti dužan u takvim situacijama po Zakonu o odvjetništvu donijeti. Nikada nije gubio odvjetničku licencu od strane HOK-a. Vezano za pokretanje disciplinskih postupaka na HOK-u kazao je da protiv njega nisu pokretani nikakvi disciplinski postupci već je samo u jednom navratu i to zbog toga što mu je bio određen pritvor od strane HOK -a po sili zakona donesena odluka o obustavi prava na obavljanja odvjetništva, međutim to nije disciplinski postupak te je to jedini put da je u odnosu na njega donesena odluka o obustavi prava za obavljanje odvjetništva, međutim nakon što mu je pritvor ukinut doneseno je rješenje kojim mu se omogućava nastavak obavljanja odvjetničke djelatnosti jer su prestali razlozi zbog kojih je donesena odluka o uskrati prava na obavljanje odvjetničke djelatnosti. Protiv njega se nije vodio niti jedan drugi kazneni postupak osim postupka zbog kojeg je bio u pritvoru. Što se tiče daljnjih navoda da je otpadak svoje struke kazao je da su ti navodi iznimno uvredljivi i potpuno neutemeljeni, a isto tako netočno je da je gubio licencu zbog teških kaznenih djela kao i da su ta rješenja pohranjena kod Hrvatskih sudova. Iznimno uvredljivo je i netočno da postupa suprotno pravilima struke i deontologiji te sve te izjave štete njegovoj časti i ugledu te se radi o najtežim uvredama. Što se tiče daljnjih navoda u kojima se spominje da je bez presedana da se takva osoba nađe u bilo kakvoj vezi sa plemenitošću sporta, a kamoli da takva osoba koja svoju vlastitu struku - odvjetništvo nije u stanju obavljati u skladu zakonito kazao je da je zapravo na to pitanje već odgovorio kada se uzme u obzir cjelokupni njegov iskaz.

45. Nadalje, spisu na listu 47 prileži rješenje HOK-a od 5. lipnja 2001. kojim se BI, odvjetniku u [adresa] obustavlja pravo na obavljanje odvjetništva s danom 18. svibnja 2001. a iz obrazloženja proizlazi da je Županijski sud u Rijeci dana 28. svibnja 2001. obavijestio HOK da je u kaznenom predmetu protiv SI i dr., zbog kaznenog djela iz članka 343. stavak 2. i 3. Kaznenog zakona, protiv II. okrivljenog BI, odvjetnika iz [adresa] rješenjem Kio -323/01 od 18. svibnja 2001. određen pritvor u trajanju od mjesec dana počev od 18. svibnja 2001. godine temeljem članka 102. stavak 1. točka 2. Zakona o kaznenom postupku, slijedom čega je BI sukladno članku 53. stavak 1. Zakona o odvjetništvu izrečena obustava obavljanja odvjetništva. Isto tako spisu na listu 65 prileži novinski članak „optuženi nakon pet godina istrage” u kojem se navodi da je nakon provedene istrage podignuta optužnica protiv porečkog poduzetnika SI, zagrebačkog odvjetnika BI i neuropsihijatra Trajana Ćosevskog zbog primanja i davanja mita u pravosuđu i zdravstvu, a iz sadržaja članka je razvidno da se isti odnosi na postupak u kojem je privatnom tužitelju BI bio određen pritvor. Također spisu prileži i zapisnik o ispitivanju optuženika SI od 28. svibnja 2001. u predmetu Kio-323/01, dakle o predmetu u kojem je privatnom tužitelju BI bio određen pritvor. Uvidom u žalbu koju je II. optuženi MI podnio protiv odluke Stegovne komisije HKS-a razvidno je da je uz žalbu kao priloge dostavio predmetno rješenje HOK-a od 5. lipnja 2001. godine kojeg naziva rješenje kojem se BI oduzima odvjetnička licenca zbog mita i korupcije u pravosuđu, te zapisnik o ispitivanju okrivljenika u predmetu Kio-323/01 kao i gore spomenuti novinski članak.

46. Naime, odredbom članak 53. stavak 1. Zakona o odvjetništvu je određeno da će se odvjetniku obustaviti obavljanje odvjetništva dok je u pritvoru, dok su odredbom članka 56. stavak 1. Zakona o odvjetništvu taksativno navedeni slučajevi koji se odnose na prestanak prava na obavljanje odvjetništva. Imajući u vidu da je žalbu protiv Stegovne komisije HKS-a u kojoj je sadržana predmetna izjava podnijela osoba koja nije pravne struke onda gubitak licence zbog teških kaznenih djela i postupanja suprotno deontologiji i pravilima struke, a koja rješenja o gubljenju odvjetničke licence su pohranjena kod hrvatskih sudova treba u pogledu istinitosti/neistinitosti navedene činjenične tvrdnje sagledati u širem kontekstu, a ne ograničiti se na tumačenje odredbi Zakona o odvjetništvu. Kada je odvjetniku zbog toga što mu je određen pritvor zbog kaznenog djela iz članka 343. stavak 2. i 3. Kaznenog zakona doneseno rješenje o obustavi prava na obavljanje odvjetništva, onda takva osoba za vrijeme dok je takvo rješenje na snazi ne može pružati odvjetničke usluge, što bi drugim riječima značilo da za to vrijeme nema „odvjetničku licencu”, jer joj je obustavljeno pravo da pruža odvjetničke usluge, a kada je navedeno rješenje doneseno iz razloga što je BI određen pritvor u postupku zbog kaznenog djela protuzakonitog posredovanja iz članka 343. stavak 2. i 3. Kaznenog zakona te imajući u vidu ono što je navedeno u Zapisniku o ispitivanju okrivljenika od 28. svibnja 2001. u predmetu Kio-323/01, iz kojeg je razvidno što se u tom postupku stavljalo na teret okrivljenicima i koji krug osoba je u to bio uključen, onda je razvidno da se radilo o teškim kaznenim djelima protiv službene dužnosti i da ono za što je BI bio osumnjičen predstavlja postupanja protivno moralu i pravilima odvjetničke struke (posredovanje da se odgodi izvršenje kazne zatvora uz pomoć neistinite medicinske dokumentacije), što je dovelo do gubitka prava na obavljanje odvjetništva, a opće poznata činjenica je da se takva rješenja dostavljaju sudovima, što znači da su tamo bila pohranjena, slijedom čega je ocjena suda da nedostaje objektivno obilježje kaznenog djela klevete, a to je neistinitost činjenične tvrdnje.

47. Nadalje, s obzirom na to da se privatnom tužbom II. optuženom stavljaju na teret kaznena djela klevete i kazneno djelo uvrede, iako činjenične tvrdnje nisu razgraničene od vrijednosnih sudova, sud je utvrdio da se u navedenoj izjavi spominje i „otpadak svoje struke“ i „da je to bez presedana da se takva osoba nađe u bilo kakvoj vezi s plemenitošču sporta, a kamoli da takva osoba koja svoju vlastitu struku-odvjetništvo nije u stanju obavljati u skladu zakonito i po uzusima“ što predstavlja negativne vrijednosne sudove o radu i djelovanju privatnog tužitelja BI, ali i njegovom karakternim osobinama obzirom da ga se kao odvjetnika prikazuje nesposobnim, nestručnim, nemoralnim, toliko lošim da predstavlja sramotu za svoju struku, kao i da je nečuveno, odnosno da se nikada nije dogodilo da jedna takva osoba sa takvim osobinama i odnosu prema svom radu i svojoj struci bude na bilo koji način povezana sa plemenitosti karate sporta što obuhvaća upravo suprotno od onoga kako na privatnog tužitelja gleda II. optuženi, a to je disciplina, odgovornost prema radu i uzajamno poštovanje. Iako je sud utvrdio da se radi o negativnom vrijednosnom sudu, što predstavlja obilježje kaznenog djela uvrede iz članka 147. KZ/11, takav negativan vrijednosni sud II. optuženi je iznio u žalbi protiv odluke Stegovne komisije HKS-a koju odluku je kao jedini član donio privatni tužitelj BI, a kojom odlukom je II. optuženom MI izrečena stegovna mjera zabrane obavljanja dužnosti i funkcije u karate sportu u trajanju od 3 (tri) godine i to u dijelu žalbe u kojoj ukazuje na nedostojnost privatnog tužitelja BI za obavljanje dužnosti, povredu postupovnika i u kojem ističe razloge za njegovo izuzeće, tako da je po ocjeni suda II. optuženi podnoseći žalbu protiv odluke Stegovne komisije HKS-a kojom mu je uskraćeno pravo da obavlja dužnost u karate sportu, takve negativne vrijednosne sudove iznio u obrani svog prava, a to je učinio jer su mu uskraćena temeljna ustavna prava na rad i zaradu jer je bio zaposlen kao trener u karate klubu gdje je ostvarivao plaću, a dodatne prihode stjecao kao međunarodni karate sudac, što tijekom postupka nije niti bilo sporno, te su izneseni navodi bili upravljeni na uspjeh u žalbenom postupku odnosno na zaštitu i održanje ustavnog prava na rad i zaradu, a za to su postojali opravdani razlozi obzirom da se radi o osobi koja je otac dvoje malodobne djece o kojima je dužan skrbiti i osobi lošeg imovnog stanja (prema osobnim podacima) kojoj je takvom odlukom ugroženo uzdržavanja sebe i obitelji i zadovoljenje osnovnih egzistencijalnih potreba, slijedom čega u konkretnom slučaju postoje razlozi za isključenje protupravnosti za kazneno djelo uvrede iz članka 147. KZ/11.

48. S obzirom je II. optuženi oslobođen optužbe sud je na temelju članka 149. stavka 3. ZKP/08 naložio privatnim tužiteljima BI i JI naknaditi troškove ovog kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točka 6. ZKP/08 i to u paušalnom iznosu od 300,00 eura svaki, razmjerno složenosti i trajanju postupka, te izvedenim dokazima, a koje troškove su dužni platiti u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, kao i nužne izdatke II. optuženika te nužne izdatke i nagradu branitelja II. optuženog u iznosu koji će biti određen posebnim rješenjem po pravomoćnosti ove presude.

U Zagrebu, 16. travnja 2026.

S u d a c:

Mirko Aužina

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud kao drugostupanjski sud.

DNA:

1. privatni tužitelj BI, [adresa]

2. privatni tužitelj JI, [adresa]

3. opunomoćenik priv. tužitelja odvjetnik Maro Konjuh

4. I. optužena OI, [adresa] (kod [adresa]), [adresa]

5. braniteljica I. optužene odvjetnica Martina Perenčević Habeković

6. II. optuženi MI, [adresa]

7. branitelj II. optuženog odvjetnik Tomislav Konforta.