Poslovni broj: UsI-1061/2025-15

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga suda Mirandi Gulišija Jurišić, uz sudjelovanje Radojke Ćupurdija, kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Kunovac d.o.o. Zagreb, Jurišićeva ulica 1a, OIB: 34430431080, protiv tuženika Zadarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, zaštitu okoliša i komunalne poslove, Božidara Petranovića 8, Zadar, OIB: 56204655363, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Grada Benkovca, Šetalište kneza Branimira 12, OIB: 83821313660, radi komunalnog doprinosa, nakon javne rasprave održane i zaključene 19. ožujka 2026. i objave odluke na temelju članka 121. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", br. 36/24; dalje ZUS), 16. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

i

r i j e š i o  j e

I. Poništava se rješenje Zadarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, zaštitu okoliša i komunalne poslove Klasa: UP/II-363-01/25-01/38 Urbroj: 2198-07-03/1-25-4 od 20. ožujka 2025.

II. Poništava se rješenje Grada Benkovca, Upravnog odjela za prostorno uređenje i graditeljstvo Grada Benkovca Klasa: UP/I-363-02/24-01/76 Urbroj: 2198/27- 05-24-2 od 5. prosinca 2024.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak upravnog spora u iznosu od 2.500,00 eura, u roku od 30 dana od dana primitka pravomoćnog rješenja.

IV. U ostalom dijelu odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troškova upravnog spora, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Rješenjem tuženika Klasa: UP/II-363-01/25-01/38 Urbroj: 2198-07-03/1-25-4 od 20. ožujka 2025. (dalje: osporeno rješenje) odbija se tužiteljeva žalba izjavljena na rješenje o komunalnom doprinosu Upravnog odjela za prostorno uređenje i graditeljstvo Grada Benkovca Klasa: UP/I-363-02/24-01/76 Urbroj: 2198/27-05-24-2 od 5. prosinca 2024. (dalje: prvostupanjsko rješenje).

2. Prvostupanjskim rješenjem tužitelju, kao obvezniku plaćanja komunalnog doprinosa, za građenje građevine infrastrukturne namjene, energetskog sustava građevina za proizvodnju električne energije 1. skupine, izgradnja vjetroelektrane ZD2P; Faze 1 do 15 VA 36, VA 37, VA 38, VA 13, na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i VA 14 na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ukupnog obujma 13.305,00 m[3] , utvrđuje se obveza plaćanja komunalnog doprinosa u iznosu od 133.050,00 eura.

3. U pravodobno podnesenoj tužbi pobija se zakonitost osporenog rješenja navodima u kojima tužitelj u bitnome tvrdi da se isto temelji na pogrešnom tumačenju odredbe članka 76. stavak 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu. Protivno stavu tuženika, uvjeti za naplatu komunalnog doprinosa iz tog članka propisani su kumulativno, dakle, moraju biti ispunjena oba uvjeta. To konkretno znači da pojedini objekti za koje jedinica lokalna samouprave želi naplatiti komunalni doprinos mora uživati i položajnu pogodnost građevinskog zemljišta u naselju i korištenje komunalne infrastrukture na području cijele jedinice lokalne samouprave. Takvo tumačenje da proizlazi iz jezičnog uređenja predmetne odredbe, u kojoj se koristi veznik "i", a ne alternativno veznik "ili" kod navođenja uvjeta za naplatu komunalnog doprinosa. Bez ispunjenja oba uvjeta iz članka 76. stavak 1. Zakona o komunalnog gospodarstvu naplata komunalnog doprinosa nije moguća. Isto tumačenje da proizlazi iz odredbe članka 80. stavak 1. istog Zakona prema kojoj se zone u jedinici lokalne samouprave za plaćanje komunalnog doprinosa određuju s obzirom na uređenost i opremljenost zone komunalnom infrastrukturom i položaj područja zone u jedinici lokalne samouprave. U obzir se moraju uzeti opremljenost zone komunalnom infrastrukturom koju obveznik plaćanja može koristiti, i položaj zone u jedinici lokalne samouprave koja polazi od položajne pogodnosti građevinskog zemljišta za različite lokacije. Time želi reći da za objekte VE ZD2P ne postoji obveza plaćanja komunalnog doprinosa, jer isti nisu izgrađeni na području građevinskog naselja, već na šumskom zemljištu. Pored, toga, napominje da je VE ZD2P izgrađena na zemljištu u vlasništvu Republike Hrvatske (šumsko zemljište) na kojem je tužitelj kao investitor stekao samo pravo služnosti, a sklopljenim ugovorima u smislu odredbe članka 77. Zakona o komunalnom gospodarstvu obveza plaćanja komunalnog doprinosa nije prenesena na tužitelja. Zaključak iz osporenog rješenja da prema Ugovoru o osnivanju prava služnosti eventualni troškovi vezani za zemljište prelaze na tužitelja protivan je samom tekstu Ugovora o osnivanju prava služnosti na šumama i šumskom zemljištu u vlasništvu Republike Hrvatske od 28. travnja 2022. Prema točki. 10.3. sve troškove vezano za javnobilježničku provedbu i ovjeru Ugovora, njegova sastava, kao i sve druge troškove snosi ovlaštenik prava služnosti. Time je tužitelj ugovorom preuzeo troškove sastava i zemljišnoknjižne provedbe Ugovora o osnivanju služnosti. U tom kontekstu treba tumačiti opću klauzulu "kao i sve druge troškove", kojom se nastoje obuhvatiti svi istovrsni troškovi odnosno troškovi koji su vezani za sklapanje ugovora i postupak osnivanja prava služnosti. Troškovi su novčani izdatak koji su posljedica neke radnje (pravnog posla) na koje se primjenjuju pravila građanskog odnosno trgovačkog prava i koji se prisilno naplaćuju prema odredbama Ovršnog zakona, dok je komunalni doprinos javno davanje koje se prisilno naplaćuje prema Općem poreznom zakonu. U prilog svojim tvrdnjama ukazuje na odredbu članka 10.4. Ugovora o osnivanju prava služnosti prema kojoj u slučaju nastanka poreznih obveza iste snosi ona osoba koja je zakonski obveznik plaćanja tih poreza. Smatra da se ta odredba prije može vezati za obvezu plaćanja komunalnog doprinosa, jer se i tu, kao kod poreza, radi o javnim davanjima. U konkretnom slučaju Ugovor o osnivanju služnosti isključivo su pripremale stručne službe Ministarstva poljoprivrede, bez prethodnog ugovaranja, u kom slučaju se u smislu odredbe članka 320. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima nejasne odredbe trebaju tumačiti u korist druge ugovorne strane. Ističe da je 10. ožujka 2025. sklopljen Ugovor o osnivanju prava služnosti na šumama i šumskom zemljištu u vlasništvu Republike Hrvatske s društvom Bilo polje d.o.o. koji sadrži identičnu odredbu iz točke 10.3. (o plaćanju troškova) te novu odredbu u točki 9. stavak 2. kojom su sva javna i nejavna davanja, naknade koje proizlaze iz vlasništva i korištenja nekretnine (porezi, komunalne naknade/komunalni doprinosi, naknade za uređenje voda i sl.) preneseni na korisnika služnosti. U izloženom, predlaže osporeno rješenje poništiti, da sud presudom sam riješi upravnu stvar, podredno vrati prvostupanjskom tijelu na ponovno odlučivanje, a tužitelju naknadi troškove spora.

4. Pozivajući se na obrazloženje osporenog rješenja, tuženik u odgovoru na tužbu, predlaže tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.

5. Temeljem članka 20. stavak 3. ZUS-a u spor je kao zainteresirana osoba pozvan Grad Benkovac koji u odgovoru na tužbu uvodno citira mjerodavne odredbe Zakona o komunalnom gospodarstvu i Odluke o komunalnom redu u primjeni kojih je utvrđena obveza plaćanja komunalnog doprinosa te napominje da se predmetni objekti nalaze na području naselja Medviđe i Bruška koje prema članku I. Izmjena i dopuna Odluke o komunalnom doprinosu spadaju pod područje II zone obračuna komunalnog doprinosa. Premda tužitelj tvrdi da se predmetne čestice vode kao šumsko zemljište, to ne mijenja činjenicu da je izdana građevinska dozvola kojom je utvrđeno da se građevine nalaze na području koje je prostornim planom razvrstano u naselja. Prema članku 76. Zakona o komunalnom gospodarstvu doprinos se ne veže uz status zemljišta u katastru, već uz činjenicu građenja građevine i korištenja komunalne infrastrukture unutar zone predviđene Odlukom o komunalnom redu. Na traženje zainteresirane osobe o načinu plaćanja komunalnog doprinosa za građenje pristupnog puta i vjetroagregata Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja izdalo je uputu prema kojoj se komunalni doprinos obračunava po obujmu građevine. Tužiteljeva obveza proizlazi iz solemniziranog Ugovora o osnivanju prava služnosti na šumama i šumskom zemljištu u vlasništvu Republike Hrvatske od 28. travnja 2022. Činjenica da su u nekim kasnije sklopljenim ugovorima preciznije regulirane obveze ne znači da iste nisu bile sadržane, kao što je to i ovdje slučaj, u ranije sklopljenim ugovorima. Bitno je da je tužitelj sklopljenim Ugovorom stekao i pravo građenja čime je u smislu odredbe članka 280. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima stekao i vlasništvo zgrade te prava i ovlasti plodouživatelja. Prema mišljenju Ministarstva financija, Porezne uprave Klasa: 410-01/15-01/1113 Ur.br: 513-07-21-01/15-2 od 8. prosinca 2015. obveznik poreza na dohodak od imovine i imovinskih prava je plodouživatelj. U izloženom, pridružuje se navodima tuženika i predlaže tužbu kao neosnovanu odbiti.

6. Tijekom spora tužitelj i zainteresirana osoba opširnim podnescima očituju se o pitanjima o kojima imaju suprotstavljena stajališta, koja se u nastavku iznose u mjeri koja je bitna za rješavanje konkretne upravne stvari.

7. U podnesku od 1. listopada 2025. tužitelj, pored u tužbi iznijetog, u bitnome ističe prigovor zastare na obračun i naplatu značajnog dijela komunalnog doprinosa. U trenutku izdavanja i nastupa pravomoćnosti građevinske dozvole za VEZD2P iz 2015. na snazi je bio Zakon o komunalnom gospodarstvu iz 2005., u kom slučaju prema presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovnog broja Uzpz-12/2016-8 zastara prava na utvrđivanje i naplatu komunalnog doprinosa nastupa 1. rujna 2019. Naknadno i nakon nastupa zastare za objekte VE ZD2P previđene građevinsko dozvolom, 23. prosinca 2021. izdana je izmjena i dopuna građevinske dozvole kojom su povećane dimenzije vjetroagregata, na način da je njihov unutrašnji volumen (kao obračunska jedinica temeljem koje se utvrđuje iznos komunalnog doprinosa) povećan s 1.398,50 m[3] na 2.661,00 m po vjetroagregatu, tako da razlika u unutarnjem obujmu pojedinačnog vjetroagregata predviđenog građevinskom dozvolom iz 2015. i onog predviđenog izmjenom i dopunom građevinske dozvole iznosi 1.262,50 m[3] po jednom vjetroagregatu, ukupno povećanje za pet vjetrostupova nakon izmjene iznosi 6.312,50 m[3] . Čak i da je tuženikovo tumačenje pravilno, komunalni doprinos može se obračunati samo za unutarnji objekt VE ZD2P od 6.312,50 m[3] , dok je za ostali dio nastupila zastara. Prigovara i pogrešnoj primjeni materijalnog prava i to Izmjene i dopune Odluke o komunalnom doprinosu Grada Benkovca ("Službeni glasnik", br. 2/23) jer se prema članku 86. stavak 2. Zakona o komunalnom gospodarstvu rješenje o komunalnom doprinosu u postupku pokrenutom po službenoj dužnosti donosi u skladu s odlukom o komunalnom doprinosu koja je na snazi na dan pravomoćnosti građevinske dozvole. U tužbi detaljno obrazlaže kako je zbog pogrešne primjene podzakonskog akta tužitelju za unutarnji volumen od 6.992,5 m[3] umjesto 41.955,00 HRK (5.568,38 eura) zainteresirana osoba utvrdila daleko veći iznos od 69.925,00 eura. U istom podnesku opširno obrazlaže razloge zbog kojih smatra da sklopljenim Ugovorom, kao ni kasnijim aneksima iz 2022. nije izvršen prijenos obveze plaćanja komunalnog doprinosa s vlasnika na investitora. U odnosu na tvrdnje zainteresirane osobe o učincima solemniziranog ugovora napominje da osnovni Ugovor o služnosti od 5. veljače 2019. nije solemniziran, već je to učinjeno tek kod Aneksa od 3. svibnja 2022. i Aneksa od 15. studenog 2022. Time želi naglasiti da javni bilježnik nije ni mogao protumačiti i otkloniti nejasnoće osnovnog Ugovora, jer isti nije soleminiziran.

8. U podnesku od 24. studenog 2025. zainteresirana osoba ne spori stajalište koje je Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo o zastari komunalnog doprinosa, međutim, u konkretnom slučaju zastara da nije nastupila jer je izmjena i dopuna građevinske dozvole izdana prije isteka apsolutnog roka iz članka 94. tada važećeg Općeg poreznog zakona odnosno 23. prosinca 2021. Izmjenom građevinske dozvole došlo je do promjene tehničkih parametara i povećanja obujma građevine i nastaje nova osnova za utvrđenje obveze plaćanja komunalnog doprinosa, u skladu s odredbama tada važećeg Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“, br. 36/95 i dr.). Suprotno navodima tužitelja, građevinska dozvola izdana je 2015., izmjena i dopuna građevinske dozvole 2021., a novo rješenje o komunalnom doprinosu doneseno je u veljači 2023. kada je na snazi bila nova Odluka o komunalnom redu Grada Benkovca iz 2023. Obveza plaćanja komunalnog doprinosa proizlazi iz članka 23. i 24. tada važećeg Zakona o komunalnom gospodarstvu prema kojem doprinos plaća vlasnik građevinske čestice ili investitor, neovisno o katastarskoj namjeni zemljišta. Postojanje građevinske čestice nije pretpostavka za obračun i naplatu komunalnog doprinosa. Ukoliko se zemljište nalazi u zoni u kojoj je odlukom jedinice lokalne samouprave predviđena obveza plaćanja komunalnog doprinosa ta se obveza obračunava neovisno o statusu čestice. Tužiteljeva obveza proizlazi iz pravomoćnosti građevinske dozvole, činjenice da se građevina gradi i činjenice da se zemljište nalazi unutar propisane zone za obračun doprinosa. U konkretnom slučaju primjenjuju se prijelazne odredbe Zakona o komunalnom (članak 86. stavak 2.) prema kojem se postupci započeti prema starom Zakonu („Narodne novine“, br. 36/95 i dr.) dovršavaju po odredbama tog Zakona koji u članku 23. stavak 2. propisuje da je obveznik plaćanja komunalnog doprinosa vlasnik građevne čestice na kojoj se gradi građevina odnosno investitor. U smislu tog Zakona tužitelj, kao investitor koji je ishodio građevinsku dozvolu, može biti obveznik plaćanja komunalnog doprinosa, bez obzira na vlasništvo nad zemljištem i bez ugovaranja prijenosa obveze plaćanja komunalnog doprinosa. U tom smislu nije ni potrebno da ugovor o služnosti sadrži izričitu klauzulu o obvezi plaćanja komunalnog doprinosa, jer ta obveza proizlazi iz samog Zakona, neovisno o privatnopravnim odnosima vlasnika zemljišta i investitora.

9. Na te se navode tužitelj očitovao u podnesku od 3. ožujka 2026. u kojem spori tvrdnju zainteresirane osobe da se tužitelj poziva na prijelazne i završne odredbe sada važećeg Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“, br. 68/18, 110/18, 32/20, 145/24). Tužiteljev stav o lex tempori utemeljen je na mjerodavnim propisima i relevantnoj sudskoj praksi (koju u tužbi pobliže označava) i polazi od činjenice da je prva radnja u postupku o kojoj je tužitelj obaviješten donošenje prvostupanjskog rješenja od 5. prosinca 2024. zbog čega se na postupak primjenjuje aktualni Zakon o komunalnom gospodarstvu. Isti je slučaj s izmjenom i dopunom građevinske dozvole koja je izdana tek 23. prosinca 2021. Uostalom, i zainteresirana osoba na taj se Zakon poziva u prvostupanjskom rješenju. U prilog svojim tvrdnjama poziva se na presudu ovog suda poslovnog broja UsI-535/2025.

10. Tijekom spora održana je rasprava (ročište 19. ožujka 2026.), bez nazočnosti uredno pozvanog tuženika i zainteresirane osobe, na kojoj je strankama dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjeničnim i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.

11. Sud je izveo dokaze uvidom u svu dokumentaciju koja se nalazi u spisu u kojem su donesena rješenja te priloženu tijekom spora.

12. Daljnjih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.

13. Tužbeni zahtjev je osnovan.

14. Predmet spora ocjena je zakonitosti rješenja kojim je tužitelju utvrđena obveza plaćanja komunalnog doprinosa za građenje građevine infrastrukturne namjene energetskog sustava za proizvodnju električne energije, izgradnja vjetroelektrana.

15. Stranke spora imaju suprotstavljeno stajalište jesu li u postupku koji je prethodio donošenju rješenja pravilno utvrđene činjenice na kojima se temelji zaključak iz osporenog rješenja. S jedne strane, tužitelj tvrdi da uopće nije u obvezi plaćanja komunalnog doprinosa, dok, s druge strane, tuženik i zainteresirana osoba brane zaključak da je tužitelj pravilno zadužen za plaćanja komunalnog doprinosa. U suštini stranke spora drukčije tumače mjerodavne odredbe kojima se uređuje pitanje obveznika plaćanja komunalnog doprinosa.

16. Prvostupanjskim rješenjem prema izmjeni i dopuni građevinske dozvole Klasa: UP/I-361-03/21-01/000176 Urbroj: 531-06-03-0/01-21-0046 od 23. prosinca 2021. utvrđuje se obujam građevine infrastrukturne namjene energetskog sustava za proizvodnju električne energije za koju se temeljem Pravilnika o načinu utvrđivanja obujma i površine građevine u svrhu obračuna komunalnog doprinosa („Narodne novine“, br. 15/19), odredbi članka 23. Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine, br. 68/18, 110/18, 32/20), Odluke o komunalnom doprinosu („Službeni glasnik Grada Benkovca“ br. 12/19) Izmjene i dopune Odluke o komunalnom doprinosu („Službeni glasnik Grada Benkovca“, br. 2/23) određuje komunalna naknada u iznosu od 133.050,00 eura.

17. Iz navedenog utvrđenja proizlazi za ovu upravnu stvar odgovor na među strankama sporno pitanje primjene propisa. Prema stavu suda, u konkretnom slučaju primjenjuju se odredbe Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine, br. 68/18, 110/18, 32/20, u daljnjem tekstu: ZKG), u primjeni kojeg je i prvostupanjskim rješenjem obračunat komunalni doprinos prema aktu o građenju od 23. prosinca 2021.

18. Prema odredbi članka 77. stavak 1. ZKG komunalni doprinos plaća vlasnik zemljišta na kojem se gradi građevina ili se nalazi ozakonjena građevina odnosno investitor ako je na njega pisanim ugovorom prenesena obveza plaćanja komunalnog doprinosa.

19. Tužitelj je investitor građevine infrastrukturne namjene koja se gradi na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u vlasništvu Republike Hrvatske. U tom je svojstvu s Republikom Hrvatskom, Ministarstvom poljoprivrede sklopio Ugovor o osnivanju prava služnosti na šumi i šumskom zemljištu u vlasništvu Republike Hrvatske od 5. veljače 2019., a potom 3. svibnja 2022. i 15. studenog 2022. i Anekse Ugovora kojim su obuhvaćene navedene čestice.

20. Prema članku 10. osnovnog Ugovora o osnivanju služnosti sve troškove u svezi zemljišnoknjižne provedbe ovog Ugovora, njegova sastava, troškove javnobilježničke ovjere kao i sve druge troškove snosi ovlaštenik prava služnosti (10.3.), u slučaju nastanka poreznih obveza po ovom Ugovoru iste će u cijelosti snositi ona stranka koja je zakonski obveznik plaćanja takvih poreza (10.4).

21. Prema članku 4. Aneksa od 3. svibnja i članku 5. Aneksa od 15. studenog 2022. ostale odredbe Ugovora ostaju neizmijenjene.

22. U izloženom, prema ocjeni suda, pravilno tužitelj ukazuje na pogrešnu primjenu odredbe članka 77. stavak 1. ZKG-a koja izričito propisuje tko se može utvrditi obveznikom plaćanja komunalnog doprinosa. U prvom redu to je vlasnik zemljišta na kojem se gradi građevina ili se nalazi ozakonjena građevina, a investitor samo u slučaju ako je na njega pisanim ugovorom prenesena obveza plaćanja komunalnog doprinosa. Plaćanje komunalnog doprinosa ZKG uređeno je posebnim zakonom prema kojem se obveznikom može utvrditi samo osoba koju citirane odredba spominje. Iz spomenutog Ugovora o osnivanju prava služnosti, kao i kasnije sklopljenih Aneksa, osim troškova sklapanja Ugovora i njegove zemljišnoknjižne provedbe, ne proizlazi da je obveza plaćanja komunalnog doprinosa posebno prenesena na investitora, zbog čega je tužitelju rješenjima pogrešno ta obveza nametnuta. Prema tumačenju suda, citirana odredba podrazumijeva poseban pisani ugovor (koji sadržajno može biti obuhvaćen i ugovorom o nekom drugom pravnom poslu) te s obzirom na prava i obveze vezane uz komunalni doprinos traži potrebno očitovanje volje i izričiti pristanak vlasnika zemljišta i investitora. Citiranom odredbom obveznik plaćanja komunalnog doprinosa je vlasnik zemljišta na kojem se građevina gradi, a investitor samo uz uvjet posebno sklopljenog pisanog ugovora kojim je ta obveza na njega prenesena.

23. To utvrđenje, prema ocjeni suda, rješenja kojim je tužitelj obvezan na plaćanje komunalnog doprinosa čini nezakonitim, zbog čega se sud nije upuštao u osnovanost drugih navoda. Zbog toga je u primjeni članka 47. stavak 1. i članka 117. stavak 1. ZUS-a odlučeno poništiti osporeno i prvostupanjsko rješenje, kao što je to navedeno u izreci presude.

24. O troškovima spora odlučeno je temeljem odredbi članka 144. ZUS-a prema kojoj troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni tijekom ili u povodu spora (stavak 1.), troškovi spora obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koje imaju pravo na zakonom propisanu naknadu (stavak 2.).

25. Prema odredbi članka 147. stavak 1. ZUS-a stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.

26. Prema Tbr. 27. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, br. 138/23) za sastavljanje tužbe u prvostupanjskom upravnom sporu i zastupanje na ročištu u neprocjenjivim predmetima odvjetniku pripada nagrada od 500 bodova.

27. Prema odredbi članka 54. Tarife vrijednost boda iznosi 2,00 eura.

28. Opunomoćenik tužitelja podneskom je zatražio je trošak sastava tužbe i zastupanje na ročište, te za sastav podnesaka od 1. listopada 2025., 25. studenog 2025., 3. ožujka 2025., za svaku radnju 500 bodova, uvećano za PDV, ukupno 6.250,00 eura.

29. Tužitelju se priznaje trošak sastava tužbe i zastupanja na ročištu, jer je isti u skladu i u granicama prethodno citiranih odredaba.

30. Tužitelju se ne priznaje trošak sastava podnesaka. Odredbe ZUS koje, ovisno o uspjehu u sporu, priznaju pravo na naknadu troškova, ovaj sud tumači na način da se strankama imaju priznati samo oni troškovi koji su nužni i opravdani za zastupanje stranke, a što trošak sastava podnesaka u kojem opunomoćenik ponavlja navode iz tužbe i iznosi navode koje je mogao iznijeti tijekom rasprave nije, zbog čega se zahtjev za naknadu troškova tužitelju u tom dijelu odbija kao neosnovan.

U Splitu, 16. travnja 2026.

SUTKINJA

Miranda Gulišija Jurišić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv presude i rješenja dopuštena je žalba, u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužitelju po opunomoćeniku

- tuženiku, uz spis upravnog tijela po pravomoćnosti

- zainteresiranoj osobi

- u spis