Pn-179/2025

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

STALNA SLUŽBA U SINJU

Sinj, Petrovac 3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Sinju, po sucu ovog suda Boži Šitumu, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja GS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Goranu Katuri, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika CROATIA OSIGURANJE d.d. iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, Podružnica Split, zastupanog po punomoćnicima – odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Hanžeković & partneri d.o.o., Pisarnica Splitu, radi naknade štete, nakon glavne rasprave zaključene dana 02. travnja 2026. u nazočnosti punomoćnika stranaka, dana 16. travnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e:

I. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju na ime naknade štete iznos od 5.230,94 eura (39.412,50 kuna prema konverzijskom tečaju od 7.53450 kn za 1 euro) zajedno sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 19. lipnja 2019. godine pa sve do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za razdoblje koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za 3%-tna poena.

II. Dužan je tuženik naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 2.482,50 EUR-a (prema konverzijskom tečaju od 7.53450 kn za 1 euro) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana presuđenja do isplate u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. U tužbi se navodi da se dana 18. lipnja 2019. godine oko 17:30 sati u Splitu, na raskrižju Ulice Domovinskog rata s Dubrovačkom ulicom i putem Stinica dogodila prometna nezgoda, koju da je prouzročila VS, kao vozačica osobnog automobila Opel Vectra 1.7 td, registarske oznake i broja [registarska oznaka], proizvedenog 1997. godine, a koje vozilo je bilo osigurano kod tuženika policom broj [broj police], da je drugim vozilom marke VW Passat ST7641I koje je sudjelovalo u prometnoj nezgodi, upravljao sin tužitelja IS, da su policijski djelatnici predmetnog dana ispunili isključivo Zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola kojim da je utvrđeno da je sin tužitelja prilikom upravljanja motornim vozilom imao 0,00 g/kg koncentracije alkohola u krvi, da su nakon prometne nezgode sudionici suglasno izjavili policijskim službenicima da ne traže njihovo službeno uredovanje povodom utvrđivanja nastanka okolnosti prometne nezgode te da će se pitanje odgovornosti riješiti sporazumno popunjavanjem Europskog izvješća o prometnoj nezgodi, da je tom prigodom osiguranica tuženika, priznala da je ona prouzročila prometnu nezgodu na način da je svojim automobilom prošla kroz crveno svjetlo, oduzevši pritom prednost prolaska sinu tužitelja te takvo izvješće i potpisala, da je istu izjavu dala i policijskim službenicima, koji da su izišli na mjesto nezgode i zbog čega da nisu izvršili očevid što da je i navedeno u policijskoj potvrdi, da se tužitelj obratio tuženiku s Odštetnim zahtjevom, a tuženik da je dana 23. srpnja 2019. godine tužitelju poslao Obavijest o totalnoj šteti u kojoj da je utvrdio da šteta na vozilu tužitelja odgovara iznosu od 39.000,00 kuna, dok da vrijednost spašenih dijelova odgovara iznosu od 61.000,00 kuna, da je tužitelj s tvrtkom Autoflex d.o.o. dana 16. kolovoza 2019. godine zaključio ugovor o kupoprodaji motornog vozila temeljem kojeg da mu je isplaćen iznos od 61.000,00 kuna dok da je preostali iznos od 39.000,00 kuna bio dužan isplatiti tuženik, ali da se tuženik svojom Odlukom od dana 03. listopada 2019. godine očitovao da odbija isplatiti preostali iznos tuženiku pozivajući se na činjenicu da očevid nije obavljen, a da je njihova osiguranica izjavila kako je prošla kroz žuto, a ne crveno svjetlo, da je na tu odluku tužitelj izjavio prigovor budući da potpisano Europsko izvješće o nezgodi zamjenjuje zapisnik o izvršenom očevidu, da je tužitelj imao troškove od 412,50 kuna na ime vučne službe pa se predlaže usvojiti postavljeni tužbeni zahtjev.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se istoj u cijelosti usprotivio, navodeći da za predmetnu prometnu nezgodu krivac nije bila njihova osiguranica, VS, da ona nije priznala da bi počinila prekršaj prolaskom kroz crveno svjetlo, već kroz žuto, da se odgovornost u konkretnom slučaju ne može temeljiti isključivo na indicijama po pitanju načina ispunjavanja europskog izvješća o nezgodi i okolnostima u kojima bi bilo ispunjeno te da se bilo kakvo priznanje, izričito ili prešutno, ne može uzeti kao relevantno ukoliko je proturječno ostalim činjenicama, da u konkretnom slučaju djelatnici policije nisu mogli utvrditi počinjenje prekršaja niti jednom od sudionika, obzirom na proturječne izjave i odsutnost bilo kakvih indicija ili dokaza koji bi ukazivali da jedna od izjava ne odgovara stvarnom stanju, odnosno da se događaj tehnički nije mogao odigrati na način kako to navodi jedan od sudionika, da nije dokazano da bi osiguranica tuženika kršenjem odredbi Zakona o sigurnosti prometa na cestama prouzročila predmetni događaj pa se predlaže postavljeni tužbeni zahtjev odbiti.

3. Rješenjem Županijskog suda u Zagrebu od 25. veljače 2025. godine, posl. br. Gž-2520/2023-2, ukinuta je ovosudska presuda Pn-157/2020 od 24. ožujka 2023. godine, te je premet vraćen ovom sud na ponovni suđenje pred drugim sucem.

4. U dokaznom postupku pregledana je sva pisana dokumentacija u spisu i to: izvješće o prometnoj nezgodi (list 5), obavijest o totalnoj šteti od 17. srpnja i 23. srpnja 2019. godine (list 6-7), obavijest o broju štetovnog spisa (list 8),

obvezujuća ponuda ponuđača (list 9), odluka povodom pritužbe od 19. studenoga 2019. godine (list 10-11), odluka-otklon od 03. listopada 2019. godine (list 12), potvrda postaje prometne policije Split od 18. lipnja 2019. godine (list 13-14), prigovor na otklon štete (list 15-18), račun (list 19), ugovor o kupoprodaji motornog vozila (list 20), poziv na dostavu dokumentacije (list 21), zapisnik o zapisivanju prisutnosti alkohola (list 22), cjeloviti spis tuženika (list 28-41), izveden je dokaz saslušanjem svjedoka IS (list 78- 79), tužitelja GS (list 97-98), svjedoka ĐS i MS (list 107-109), svjedokinje VS (list 124-126).

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Među strankama nije sporno da se dana 18. lipnja 2019. godine na raskrižju Ulice Domovinskog rata s Dubrovačkom ulicom i Putem Stinica dogodila prometna nezgoda u kojoj su sudjelovali osiguranica tuženika VS kao vozačica osobnog automobila Opel Vectra 1.7 td registarske oznake i broja IM972BD i sin tužitelja IS kao vozač osobnog automobila VW Passat ST7641I, da su sudionici nezgode ispunili Europsko izvješće o prometnoj nezgodi, da je tuženik tužitelju dostavio dopis od dana 23. srpnja 2019. godine – Obavijest o totalnoj šteti kojim je utvrđeno da je vrijednost vozila na dan utvrđivanja nastanka štete iznosila 100.00,00 kuna, vrijednost spašenih dijelova vozila 61.000,00 kuna, a šteta na vozilu 39.000,00 kuna, da je tužitelj s tvrtkom Autoflex d.o.o. zaključio ugovor o kupoprodaji motornog vozila za iznos od 61.100,00 kuna te da je tužitelj platio vučnu službu 412,50 kuna.

7. Među strankama je sporno je li osiguranica tuženika izazvala prometnu nezgodu u kojoj je tužitelju nastala šteta, odnosno postoji li odgovornost i obveza tuženika da tužitelju štetu naknadi.

8. Među strankama u postupku nije sporna ni aktivna legitimacija tužitelja, ni pasivna legitimacija tuženika, već je sporan pravni osnov odgovornosti.

9. Uvidom u Europsko izvješće o prometnoj nezgodi utvrđeno je da su sudionici prometne nezgode IS i VS ispunili i potpisali isto navodeći da VS nije poštivala znakove prava prednosti ili crveno svjetlo.

10. Pregledom Odluke – otklona tuženika od dana 03. listopada 2019. godine utvrđeno je da je tuženik obavijestio tužitelja da ne postoji obveza tuženika za naknadu štete jer da očevid nije rađen, a da se osiguranik očitovao da je prošao kroz žuto svjetlo u kojem slučaju da je oštećenik prekršio odredbe ZOSPC-a, na koju odluku je tužitelj izjavio prigovor. Pregledom Odluke povodom pritužbe/prigovora od dana 19. studenoga 2019. godine utvrđeno je da je prigovor odbijen/odbačen uz navođenje da se odgovornost tuženika ne može temeljiti isključivo na indicijama po pitanju načina ispunjavanja europskog izvješća o prometnoj nezgodi, da se bilo kakvo priznanje, izričito ili prešutno, ne može uzeti kao relevantno ukoliko je proturječno ostalim činjenicama, da u konkretnom slučaju djelatnici policije nisu mogli utvrditi počinjenje prekršaja niti jednom od sudionika obzirom na proturječne izjave i odsutnost bilo kakvih indicija ili dokaza koji bi ukazivali da jedna od izjava ne odgovara stvarnom stanju, odnosno da se događaj tehnički nije mogao odigrati na način kako to navodi jedan od sudionika.

11. Pregledom Potvrde Postaje prometne postaje Split od dana 18. lipnja 2019. godine utvrđeno je da policijski službenici koji su izišli na mjesto nesreće nisu izvršili očevid prometne nesreće. Zbog navedenog da nije utvrđeno je li IS izazvao prometnu nesreću pa da mu nije izdan Obvezni prekršajni nalog zbog sumnje da bi počinio prekršaj iz čl. 57. st. 2. ZOSPC-a , kao i da nije utvrđeno da je VS izazvala prometnu nesreću pa da joj nije izdan Obvezni prekršajni nalog zbog sumnje da bi počinila prekršaj iz čl. 59. st. 1. toč. 1. ZOSPC-a.

12. Radi raspravljanja spornih okolnosti izveden je dokaz saslušanjem tužitelja i svjedoka.

13. Svjedok IS, koji je tužitelju sin, u svom je iskazu naveo da je navedenog dana upravljao očevim autom vozeći iz smjera Kopilice te da se zaustavio na semaforu na kojem da je bilo upaljeno zeleno svjetlo čekajući da se upali dopunska zelena strelica za skretanje u lijevo, da je u trenutku kad je krenuo u njega udario automobil Opel Vecrta kojim da je upravljala VS, da je on odmah potom pozvao policiju koja da je izišla na lice mjesta i uputila ih da sačine europsko izvješće o nezgodi budući da nisu bili pretrpjeli ozljede, da su tako i postupili te otišli u zgradu tuženika gdje da su popunili još neko izvješće, a on i izjavu koju su mu tražili, da je potom njegovom ocu plaćen iznos od 61.000,00 kuna na ime otkupa vozila, a ostatak od 39.000,00 kuna da mu nikad nije isplaćen, da ne zna koje je svjetlo svijetlilo na semaforu drugom vozilu.

14. Svjedok ĐS, policijski službenik koji je izišao na lice mjesta, u svom je iskazu naveo da se ne sjeća ni nezgode ni njenih sudionika, a potvrdu da nije sastavljao on, već da on sastavlja situacijski plan i fotodokumentaciju koju da predaje voditelju MS, koji da sastavlja potvrdu koju na koncu potpisuje načelnik postaje, da se očevid obavlja ako su stranke zatečene na mjestu nezgode i ako zahtijevaju da se očevid obavi, a ukoliko stranke nisu zatečene ili ako ne zahtijevaju da se očevid obavi, da se očevid ne radi, da zakon omogućuje da se sastavi europsko izvješće o nezgodi ako nema ozlijeđenih pa da uopće i ne moraju čekati da policija iziđe na lice mjesta.

15. Svjedok MS je naveo da je on sastavio potvrdu koja je priložena spisu, da pretpostavlja da je netko od njegovih kolega bio upućen na očevid, ali da očevid nije obavljen jer da su stranke izjavile da će sve riješiti sporazumno, što da im zakon omogućuje, da pretpostavlja da je netko naknadno zatražio liječničku pomoć pa da mu je predmet vraćen. Pregledom potvrde koju je sastavio, svjedok se očitovao da je VS bila zadobila lakše tjelesne ozljede pa da je vjerojatno bio upućen u bolnicu gdje da je s njom obavio obavijesni razgovor i prikupio podatke o detaljima nezgode i o osobama koje su u njoj sudjelovale, da je potom o napravljenom obavijestio načelnika postaje kako bi se policijski posao dovršio, da je tu svakako bilo došlo do propusta policijskog službenika jer da se naknadno ipak ispostavilo da stvari nisu bile riješene sporazumno, da je kod jednog od sudionika došlo do tjelesnih ozljeda i do materijalne štete u visini od više desetaka tisuća kuna, da je svakako trebalo odmah na licu mjesta uzeti podatke o sudionicima te fotografirati mjesto događaja, obaviti obavijesni razgovor sa sudionicima kako bi se pokušalo utvrditi dinamiku nastanka prometne nezgode i prekršajno sankcionirati osobu koja je nezgodu izazvala, a u konkretnom slučaju da je alkotest napravljen tek u večernjim satima, iza 21 sat, iako je nezgoda bila u poslijepodnevnim satima tako da pretpostavlja da niti alkotest nije bio obavljen na mjestu nezgode.

16. Svjedokinja VS u svom je iskazu navela da se navedenog dana svojim vozilom kretala Dubrovačkom ulicom ravno, da joj se prolazeći kroz križanje bilo upalilo žuto svjetlo, ali da je odlučila ne kočiti naglo budući da je iza nje bio drugi automobil pa da je prošla kroz žuto svjetlo, da se IS kretao smjerom suprotnim od njezina želeći skrenuti u lijevu u Ulicu Domovinskog rata i da je isprva bio zaustavljen čekajući da mu se upali dopunska zelena strelica, ali da je u jednom trenutku krenuo prema njoj uslijed čega da je ona krenula kočiti i skretati ako bi izbjegla sudar, ali da je do sudara ipak došlo, ona da je bila vezana, ali da je ipak udarila glavom, da su odmah pozvali policiju koji da su im telefonom rekli neka sve riješe dogovorom, da su potom krenuli popunjavati europsko izvješće o nezgodi u kojem da je IS naznačio da je ona prošla kroz crveno što da nije točno, da je ona tada bila u velikom stresu što od udarca, što od gužve koja se stvorila te da su im drugi ljudi vikali i trubili, da ju je prijatelj koji je došao s vučnom službom upozorio da je IS naznačio da je ona prošla kroz crveno pa da su ponovno pozvali policiju koja da im je ponovno rekla da se dogovore, ali da se ni nakon 45 minuta nisu bili dogovorili pa da su policiju pozvali i po treći put. Tada da su policijski službenici izišli na lice mjesta pa da joj je jedan od policajaca rekao da je ona prošla kroz crveno što da nije točno, ali da je ne razmišljajući dovoljno bistro i pod utjecajem policajca na koncu izvješće potpisala, a tog dana da je bila i na hitnom prijemu u bolnici do dva sata u noći u stanju stresa i šoka, da je u bolnici i alkotestirana te da je alkotest pokazao 0,00. Međutim, sutradan kad je ponovno i na miru dobro razmislila, da je otišla u osiguravajuću kuću gdje da je rekla da kroz crveno nije prošla te da se protiv nje nije vodio nikakav prekršajni postupak vezano za ovu prometnu nezgodu.

17. Iskaz svjedoka IS sud cijeni u svjetlu bliske obiteljske i emotivne veze s tužiteljem. Naime, ovaj svjedok je izravno zainteresiran za tužiteljev uspjeh u parnici jer ne samo što je tužitelju sin, nego je ujedno i osoba čijim djelovanjem je i došlo do štete koju je pretrpio tužitelj. Iskaz svjedoka ĐS je štur i dijelom neuvjerljiv. Naime, svjedok iskazuje da je njegov posao da napravi situacijski plan i fotodokumentaciju ako stranke zahtijevaju da se očevid obavi, a ovdje da to nije obavio budući da stranke to nisu zahtijevale jer da su stvari odlučile riješiti sporazumno. U ovom dijelu njegov je iskaz neuvjerljiv budući da su sudionici nezgode policiju zvali u više navrata (po iskazu IS dvaput, po iskazu VS triput) te da su se na licu mjesta na jednom od najprometnijih splitskih križanja zadržali dulje vrijeme, dulje od sata, da ni po dolasku policije među strankama nije bilo suglasja, što su sve okolnosti koje su upućivale da sudionici nezgode ne mogu sporazumno riješiti svoje odnose i da je potrebno obaviti očevid na licu mjesta radi utvrđivanja svih okolnosti nastanka nezgode. Uostalom, u svom iskazu to je naveo i svjedok MS koji je kasnije i ispunio policijsku potvrdu i koji i u potvrdi i u iskazu navodi da je došlo do propusta u postupanju policijskih službenika. Iskaz svjedokinje VS sud nije prihvatio kao relevantan, s obzirom da je riječ o osobi koja je zainteresirana za način ishoda ovoga postupka te koja je dva puta potpisala Europsko izvješće, a koje je pak kontradiktorno od njenog iskaza.

18. Tužitelj GS u svom je iskazu naveo da je bio vlasnik automobila kojim da je upravljao njegov sin, da je nakon prometne nezgode vrijednost automobila bila procijenjena na 100.000,00 kuna, da je on odlučio automobil ne popravljati, već da ga je prodao za 61.000,00 kuna, ali preostalih 39.000,00 kuna da mu nikad nije isplaćeno jer da je tuženik taj iznos osporio, da detalje ne zna jer da je sve vodio njegov odvjetnik s kojim da je komunicirao sin te da nije bio svjedok prometne nezgode.

19. Sud nije prihvatio izvesti dokaz grafološkim vještačenjem potpisa VS budući da je ona priznala da je potpis na izvješću njezin pa bi izvođenje tog dokaza bilo protivno načelima ekonomičnosti i koncentracije postupka.

20. Temeljem čl. 1072. st. 1. – 3. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05) kad je šteta prouzročena pogonom dvaju ili više vozila, svu štetu snosi vlasnik vozila koji je isključivo kriv za štetni događaj; ako postoji obostrana krivnja, svaki vlasnik odgovara drugomu za njegovu štetu razmjerno stupnju svoje krivnje; ako nema krivnje nijednog, vlasnici odgovaraju na jednake dijelove ako pravičnost ne zahtijeva što drugo.

21. Tužitelj u tužbi navodi da je osiguranica tuženika isključivo kriva za štetni događaj pa da odgovornost tuženika proizlazi iz krivnje njegove osiguranice. Svoj zahtjev tužitelj temelji na Europskom izvješću o prometnoj nezgodi koji su sudionici prometne nezgode nesporno potpisali, dok tuženik svoju odgovornost otklanja navodeći da se odgovornost u konkretnom slučaju ne može temeljiti isključivo na indicijama po pitanju načina ispunjavanja europskog izvješća o nezgodi i okolnostima u kojima bi bilo ispunjeno te da se bilo kakvo priznanje, izričito ili prešutno, ne može uzeti kao relevantno ukoliko je proturječno ostalim činjenicama te navodeći da u konkretnom slučaju djelatnici policije nisu mogli utvrditi počinjenje prekršaja niti jednom od sudionika obzirom na proturječne izjave i odsutnost bilo kakvih indicija ili dokaza koji bi ukazivali da jedna od izjava ne odgovara stvarnom stanju.

22. S obzirom da je, od strane sudionika prometne nesreće, popunjeno Europsko izvješće o prometnoj nezgodi, koje su sudionici prometne nezgode nesporno potpisali, a da tuženik osporava sadržaj tog izvješća, koje je potpisala vozačica vozila osiguranog kod tuženika, na tuženiku je bio teret dokaza da do prometne nesreće nije došla na način kako je to naveli sudionici.

23. Suprostavljajući s jedne strane Europsko izvješće o prometnoj nezgodi, koje su sudionici nesreće nesporno potpisali, s druge strane Potvrdu Postaje prometne policije te uspoređujući ovu dokumentaciju s iskazima samih sudionika prometne nezgode, sud zaključuje da osiguranica tuženika kriva za štetni događaj, odnosno da tuženik nije uspio dokazati da do prometne nesreće nije došlo na način kako je to navedeno u predmetnom Europskom izvješću. Naime, odredbom čl. 176. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17; dalje: ZSPC) propisano je da su vozači, sudionici prometne nesreće, u kojoj je uzrokovana samo materijalna šteta na vozilima, dužni su, ukoliko je to moguće, odmah ukloniti vozila s kolnika, omogućiti nesmetano odvijanje prometa, popuniti i potpisati Europsko izvješće o nesreći ili na drugi način razmijeniti osobne podatke i podatke o vozilima a što, iz navedenog izvješća, proizlazi da su sudionici i učinili.

24. S obzirom da su sudionici prometne nesreće suglasno dogovorili, da će se pitanje odgovornosti riješiti sporazumno, popunjavanjem Europskog izvješća o prometnoj nezgodi, kako to proizlazi iz samog Europskog izvješća o nesreći, a u kojem su naveli da osiguranica tuženika nije poštivala znakove prava prednosti ili crveno svijetlo, pri čemu je takvo izvješće dva puta potpisala, sud zaključuje dokazima provedenim tijekom postupka da je do prometne nesreće došlo na način naveden u predmetnom Europskom izvješću.

25. Slijedom navedenog, a nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, utvrđeno je da postavljeni tužbeni zahtjev osnovan pa je odlučeno kao u izreci ove presude.

26. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. i 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP) te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22), sve ovisno o označenoj vrijednosti predmeta spora i priloženom popisu troška te uvažavajući tuženikov uspjeh u parnici. Tuženiku je priznat trošak zastupanja po punomoćniku – odvjetniku i to za sastav tužbe od dana 03. travnja 2020. godine, 100 bodova, za sastav podneska od 30. travnja 2021. godine – 25 bodova, za zastupanje na ročištima od dana 05. travnja 2022. godine, 08. lipnja 2022. godine, 08. rujna 2022. godine, 25. listopada 2022. godine, 19. siječnja 2023. godine i 08. veljače 2023. godine, 2. travnja 2026.godine. – 7 x 100 bodova, sastav obrazloženog podneska od 17. studenoga 2022. godine 25 bodova, sastav žalbe od 11. travnja 2023.godine - 100 bodova, uvećano za 25%, sastav podneska od 16. ožujka 2026. godine, 25 bodova, ukupno daje 1.986,00 EUR-a, a uvećano za 25% na ime PDV-a (496,50 EUR-a) iznosi 2.482,50 EUR-a.

27. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

S U D A C

Bože Šitum

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ovog rješenja stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa rješenja. Žalba se podnosi u tri primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. pun. tužitelja odvj. Goran Katura, Domovinskog rata 26/I, Split

2. pun. tuženika odvj. društvo Hanžeković & partneri, Hrvatske mornarice 1i,

Split