Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž Ovr-925/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Sanji Joka Umićević, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja NH, [adresa] ([adresa]), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Anti Pecirepu, odvjetniku u Zagrebu, protiv ovršenika Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupanog po Općinskom državnom odvjetništvu u Osijeku, Građansko-upravni odjel, radi naknade troškova ovršnog postupka, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj: Ovr-1875/2025-2 od 20. svibnja 2025., dana 16. travnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se žalba ovršenika Republike Hrvatske, preinačava se rješenje o troškovima ovršnog postupka Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj: Ovr- 1875/2025-2 od 20. svibnja 2025. i rješava:

Odbija se zahtjev ovrhovoditelja NH za naknadu troškova ovršnog postupka od 24. travnja 2025. u cijelosti kao neosnovan.

II. Nalaže se ovršeniku NH, [adresa]), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknaditi ovršeniku Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, trošak žalbenog postupka u iznosu od 50,00 EUR, u roku od osam dana.

III. Odbija se zahtjev ovršenika Republike Hrvatske za naknadu troška žalbenog postupka u preostalom zatraženom iznosu od 12,50 EUR.

IV. Odbija se zahtjev ovrhovoditelja NH za naknadu troška sastava odgovora na žalbu u iznosu od 62,50 EUR.

Obrazloženje

1. Rješenjem Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj: Ovr-1875/2025-2 od 20. svibnja 2025. naloženo je ovršeniku nadoknaditi ovrhovoditelju trošak izvansudskog ovršnog postupka, tj. trošak postupka izravne naplate pred Financijskom agencijom u iznosu od 109,38 EUR, zajedno sa zateznom kamatom.

2. Protiv prvostupanjskog rješenja u cijelosti žali se ovršenik zbog svih žalbenih razloga. Ovršenik ističe kako ovrhovoditelj zlorabi prava priznata Ovršnim zakonom, i to na način da opetovano potražuje troškove izravne naplate. Naime, u konkretnom slučaju ovrhovoditelj potražuje troškove koji su mu nastali u postupku izravne naplate, a taj postupak izravne naplate je pokrenut radi naplate troškova prethodnog postupka izravne naplate. Time se stvara mogućnost da se troškovi izravne naplate generiraju unedogled. Slijedom navedenog, ovršenik predlaže da se pobijano rješenje preinači na način da se zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova odbije kao neosnovan. Potražuje trošak sastava žalbe u iznosu od 62,50 EUR.

3. Ovrhovoditelj je podnio odgovor na žalbu ovršenika. Ovrhovoditelj u bitnome ističe kako ima pravo na naknadu troškova izravne naplate, a koji su mu nastali radi prisilne naplate pravomoćnog i ovršnog rješenja o troškovima postupka. Predlaže odbiti žalbu ovršenika kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje. Potražuje trošak sastava odgovora na žalbu u iznosu od 62,50 EUR.

4. Žalba ovršenika je osnovana.

5. Postupak u ovom predmetu pokrenut je 24. travnja 2025. podneskom ovrhovoditelja u kojem je postavljen zahtjev za naknadu troškova ovršnog postupka koji su mu nastali u postupku izravne naplate pred Financijskom agencijom.

5.1. Ovrhovoditelj svoj zahtjev temelji na rješenju Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj: Ovr-2359/2024-3 od 11. studenog 2024., kojim rješenjem je naloženo ovršeniku isplatiti ovrhovoditelju trošak postupka izravne naplate u iznosu od 109,38 EUR. Kako je navedeno rješenje postalo pravomoćno i ovršno, a ovršenik nije po njemu dobrovoljno postupio, ovrhovoditelj je podnio zahtjev za izravnu naplatu Financijskoj agenciji radi prisilne provedbe tog rješenja. Ovrhovoditelju su time nastali novi troškovi izravne naplate u iznosu od 109,38 EUR, i to:

- trošak sastava zahtjeva za izravnu naplatu u iznosu od 31,25 EUR

- trošak izvida i pribave pravomoćnosti rješenja Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj: Ovr-2359/2024-3 od 11. studenog 2024.u iznosu od 62,50 EUR

- trošak zahtjeva za naknadu troškova od 24. travnja 2025. u iznosu od 15,63 EUR

5.2. Prvostupanjski sud je prihvatio zahtjev ovrhovoditelja u cijelosti kao osnovan te pobijanim prvostupanjskim rješenjem naložio ovršeniku da ovrhovoditelju isplati zatraženi trošak izravne naplate.

6. Međutim, osnovano ovršenik upire da se gore navedeno rješenje o troškovima izravne naplate temelji na zahtjevu ovrhovoditelja koji je identičan sa zahtjevom podnesenim u ovom postupku. Naime, ovrhovoditelj je, prije pokretanja ovog postupka, podnio zahtjev za izravnu naplatu Financijskoj agenciji radi prisilne provedbe rješenja o troškovima izravne naplate Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Ovr-5428/2023 od 10. veljače 2023. Kako su ovrhovoditelju ponovo nastali troškovi izravne naplate, ovrhovoditelj je podnio zahtjev za naknadu troškova izravne naplate, a potom je doneseno rješenje Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj: Ovr- 2359/2024-3 od 11. studenog 2024., koje rješenje je ovrhovoditelj (nakon pravomoćnosti i ovršnosti) uputio Financijskoj agenciji, uslijed čega su mu (opet) nastali troškovi izravne naplate, radi čega ovrhovoditelj pokreće predmetni postupak.

7. Ako bi se zahtjev ovrhovoditelja prihvatio i u ovom postupku, donijelo bi se novo rješenje o troškovima izravne naplate, koje ovrhovoditelj opet (nakon pravomoćnosti i ovršnosti) može uputiti Financijskoj agenciji radi izravne naplate, a potom i opet potraživati troškove izravne naplate u novom postupku, i tako unedogled.

8. Ovaj sud drugog stupnja smatra da bi prihvaćanje takve prakse moglo dovesti do situacije koja prouzrokuje nekontrolirano umnažanje troškova ovršnog postupka, točnije troškova izravne naplate pred Financijskom agencijom, pogotovo u situacijama gdje ovršenici nemaju dovoljno financijskih sredstava da pravodobno podmire svoja dugovanja.

9. Dakle, u konkretnom slučaju, ovrhovoditelj je, nakon pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o troškovima izravne naplate (rješenja Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Ovr-5428/2023 od 10. veljače 2023) te njegove provedbe putem Financijske agencije podnio zahtjev za naknadu troškova izravne naplate, koji troškovi su mu priznati posebnim rješenjem (rješenjem Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj: Ovr-2359/2024-3 od 11. studenog 2024.). Potom je ovrhovoditelj to posebno rješenje isto uputio Financijskoj agenciji te u ovom postupku podnio novi zahtjev za naknadu troškova izravne naplate, zahtijevajući donošenje novog posebnog rješenja o troškovima postupka, a sud je tom zahtjevu udovoljio.

10. Međutim, prihvaćanjem zahtjeva u ovom postupku i donošenjem još jednog posebnog rješenja o troškovima izravne naplate, koje rješenje bi ovrhovoditelj (nakon pravomoćnosti i ovršnosti) opet mogao uputiti Financijskoj agenciji, a potom i podnijeti novi zahtjev za naknadu troškova, time bi se troškovi postupka neprestano generirali.

11. Naime, troškovi ovršnog postupka ne mogu postati sami sebi svrha i postati predmet uzastopnog ostvarivanja bez stvarne veze sa naplatom glavne tražbine. U suprotnom, omogućilo bi se neograničeno umnažanje troškova, pri čemu bi ovršni postupak izgubio svoju osnovnu funkciju naplate glavne tražbine i pretvorio bi se u mehanizam generiranja novih obveza na teret ovršenika. U konkretnom predmetu se uočava da su troškovi, umjesto da budu sporedni i funkcionalno vezani uz naplatu glavne tražbine, preuzeli primat, a što je u suprotnosti sa iznesenim shvaćanjem da troškovi ovršnog postupka ne mogu postati sami sebi svrha.

12. Dakle, troškovi ovršnog postupka predstavljaju akcesorno potraživanje koje služi ispunjenju glavne tražbine, tj. troškovi nastaju radi prisilnog ispunjenja glavne tražbine. Troškovi ovršnog postupka ne mogu biti samostalna osnova za daljnje uzastopno ostvarivanje novih troškova. Premda je ovršenik, sukladno čl. 14. st. 4. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj: 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022, 06/2024 – dalje: OZ), dužan ovrhovoditelju naknaditi troškove koji su bili potrebni za ovrhu, potrebnost i nužnost takvih troškova se ocjenjuje kada oni služe ispunjenju glavne tražbine, a ne kada oni služe ispunjenju prethodno nastalih troškova koji nemaju stvarne veze sa glavnom tražbinom.

13. Sukladno čl. 6. OZ-a, pri provedbi ovrhe i osiguranja pazit će se na dostojanstvo ovršenika, odnosno protivnika osiguranja te na to da ovrha, odnosno osiguranje za njega budu što manje nepovoljni.

14. Sukladno čl. 10. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), a koji se podredno i primjenjuje na ovršni postupak (čl. 21. st. 1. OZ-a), sud, stranke i drugi sudionici moraju nastojati da se postupak provede sa što manje troškova. Sud je dužan onemogućiti svaku zlouporabu prava u postupku.

15. Sukladno čl. 3. st. 3. ZPP-a, a koji se podredno i primjenjuje na ovršni postupak (čl. 21. st. 1. OZ-a), sud neće uvažiti raspolaganja stranaka koja su u suprotnosti s prisilnim propisima i pravilima javnog morala.

16. U duhu citiranih odredbi, ovaj sud drugog stupnja ističe da je u provedbi ovrhe potrebno voditi računa o dostojanstvu ovršenika, načelu ekonomičnosti postupka i načelu razmjernosti troškova postupka. Nametanje troškova koji nisu nužni za ostvarenje glavne tražbine, već predstavljaju troškove koji su primarno nastali radi potraživanja prethodno nastalih troškova, dovodi ovršenika u nerazmjerno nepovoljan položaj, a što nije u skladu sa zaštitom dostojanstva ovršenika. Stoga je nametanje takvih troškova ovršeniku potrebno ograničiti i zahtjeve za naknadu takvih troškova odbiti, sve u smislu čl. 6. OZ-a i čl. 10. ZPP-a.

17. Nadalje, gomilanje troškova postupka također nije etički prihvatljivo i ne predstavlja moralno ponašanje. Ovrha je sredstvo koje služi da vjerovnik (ovrhovoditelj) namiri svoju glavnu tražbinu, a ne da ostvari dodatnu korist na teret ovršenika. Kada troškovi ovršnog postupka postanu dominantni i generiraju sami sebe, ovrha postaje mehanizam proizvodnje novih dugovanja, a takvo postupanje nije etično i moralno te predstavlja zlouporabu procesnih ovlaštenja iz čl. 3. st. 3. ZPP-a.

18. Dakle, zahtjev ovrhovoditelja nije osnovan jer je u suprotnosti sa načelima zaštite dostojanstva ovršenika i razmjernosti troškova postupka te predstavlja zlouporabu procesnih ovlaštenja.

19. Slijedom svega navedenog, valjalo je uvažiti žalbu ovršenika, preinačiti pobijano rješenje o troškovima izravne naplate, i odbiti zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova izravne naplate, sukladno čl. 380. toč. 3. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a. Stoga je odlučeno kao u točki I. stavku 1. izreke drugostupanjskog rješenja.

20. S obzirom na to da je preinačeno rješenje o troškovima izravne naplate i odbijen je u cijelosti zahtjev ovrhovoditelja, ovršenik je u cijelosti uspio sa žalbom te je valjalo prihvatiti zahtjev ovršenika za naknadu troška žalbenog postupka. Dakle, temeljem odredbe čl. 166. st. 2. ZPP u svezi s čl. 21. st. 1. OZ-a donesena je odluka o troškovima žalbenog postupka u točki II. i točki III. izreke drugostupanjskog rješenja, pa je temeljem odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/23) odlučeno o zahtjevu ovršenika za naknadom troška žalbenog postupka. Uzevši u obzir da je vrijednost predmeta spora 109,38 EUR (iznos zatraženog troška izravne naplate), ovršenik ima pravo na naknadu sljedećeg troška: trošak sastava žalbe protiv rješenja o troškovima izravne naplate u iznosu od 50,00 EUR prema Tbr. 13.1. u vezi s Tbr. 7.1. Ovršenik je, za trošak sastava žalbe, tražio iznos od 62,50 EUR, međutim, ovršenik ima pravo na iznos od 50,00 EUR u skladu s Tbr. 7.1., budući da se trošak pravnih lijekova u ovršnom postupku ne uvećava za 25% te se takvo uvećanje jedino priznaje kod redovnih pravnih lijekova protiv prvostupanjske presude (Tbr. 10.1. Tarife). Stoga ovršeniku treba priznati trošak žalbenog postupka u iznosu od 50,00 EUR, a odbiti trošak u preostalom zatraženom iznosu od 12,50 EUR. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točkama II. i III. izreke drugostupanjskog rješenja.

21. Sukladno čl. 166. st. 2. ZPP, u svezi čl. 21. st. 1. OZ-a, odlučeno je i o zahtjevu ovrhovoditelja za naknadu troška nastalog povodom njegovog odgovora na žalbu ovršenika. Ovrhovoditelj je odbijen sa zahtjevom za naknadu troška odgovora na žalbu, budući nije uspio u ovom postupku. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki IV. izreke drugostupanjskog rješenja.

U Zagrebu, 16. travnja 2026.

Sutkinja:

Sanja Joka Umićević