REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-1048/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Maja Bilandžić, u pravnoj stvari tužitelja AĆ, vl. [obrt], OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Župan, Babić & Antunović d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d., OIB 94472454976, Zagreb, Listopadska 2, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv dijela presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2475/2024-9 od 26. studenog 2025., 16. travnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2475/2024-9 od 26. studenog 2025. u pobijanoj točki I. izreke za utuženi iznos od 159,38 € i zatezne kamate koje na taj iznos teku od 8. lipnja 2024. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, te u pobijanoj točki II. izreke, sve u roku od 15 dana.
II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2475/2024-9 od 26. studenog 2025. u dijelu točke I. izreke za zatezne kamate koje na utuženi iznos od 159,38 € teku od 31. listopada 2023. do 7. lipnja 2024. i sudi:
Odbija se tužbeni zahtjev kao neosnovan u dijelu u kojem je naloženo tuženiku platiti tužitelju zatezne kamate koje na iznos od 159,38 € teku od 31. listopada 2023. do 7. lipnja 2024.
Obrazloženje
1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2475/2024-9 od 26. studenog 2025. naloženo je tuženiku platiti tužitelju iznos od 159,38 € sa zateznim kamatama koje teku od 31. listopada 2023. do isplate (točka I. izreke). Naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 238,66 € s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 26. studenog 2025. do isplate (točka II. izreke.). Odbijen je tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 6,64 €, kao neosnovan.
2. Protiv točaka I. i II. izreke presude tuženik je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom ovom sudu presudu u pobijanom dijelu preinačiti, podredno ukinuti, i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Iznosi prigovor promašene pasivne legitimacije, osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva, odnosno, ističe da prvostupanjski sud nije dao valjane razloge o povezanosti prigovora promašene pasivne legitimacije i pravne osnove tužbenog zahtjeva. Žalitelj osporava i tijek zateznih kamata navodom da je u slučaju osnovanosti tužbenog zahtjeva tuženik dužan isplatiti štetu s kamatama koje teku tek od donošenja prvostupanjske presude, jer prije toga nije bila poznata visina iznosa kojeg treba platiti. Osporava i parnične troškove paušalnim navodom te traži trošak žalbenog postupka u iznosu od 91,40 €.
3. Tuženikova žalba nije osnovana, osim u dijelu koji se odnosi na tijek zateznih kamata.
4. Prvostupanjska presuda je ispitana na temelju odredbe čl. 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP) u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava (čl. 356. ZPP -a), osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.
5. Budući da je u ovom predmetu vrijednost predmeta spora 159,38 € radi se o sporu male vrijednosti do 6.630,00 € (čl. 502. st. 1. ZPP -a), te se presuda ne može, sukladno čl. 467. st. 1. ZPP-a pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog stanja.
6. Iz podataka u spisu proizlazi da su tuženikov osiguranik i tuženik sklopili policu osiguranja te da je tuženikovom osiguraniku 27. listopada 2023. nastala šteta na vozilu te je tuženikov osiguranik prijavio tuženiku štetni događaj, a tuženik je napravio procjenu štete (izvid štete broj: 238610510992 – list 10. spisa) i kalkulaciju troška popravka vozila. Nakon štetnog događaja, oštećenik (tuženikov osiguranik) je svoje vozilo odlučio popraviti kod tužitelja čija je primarna djelatnost popravak vozila (limarija i lakiranje). Tužitelj je vozilo prema nalogu vlasnika popravio i vratio u stanje kakvo je bilo prije nastanka štetnog događaja, a sve prema pravilima struke, te je za svoju uslugu ispostavio račun od 8. svibnja 2024. broj 6/P1/2 u ukupnom iznosu od 589,14 € s PDV-om (list 9. spisa). Tužitelj je račun popravka poslao na ovjeru i znanje tuženiku putem e-maila te je tuženik odgovorio i likvidirao račun, ali samo na iznos od 429,76 €, a razliku od 159,38 € po računu tuženik nije platio jer je za taj iznos osporavao cijenu rada limara i lakirera. Oštećenik je kao vlasnik popravljenog vozila s tužiteljem 27. lipnja 2024. sklopio Ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja (list 16. – 17. spisa) kojim je prenio na tužitelja navedeno potraživanje, a o čemu je tuženik obaviješten (list 18. - 19. spisa).
7. Predmet spora je razlika u cijeni rada limara/lakirera te tužbom tužitelj zahtijeva od tuženika plaćanje navedenog iznosa od 159,38 €, navodeći da oštećenik kao potrošač ima pravo svojom slobodnom voljom odabrati gdje će svoje vozilo popraviti i ne treba odabrati za popravak vozila onaj servis koji je ugovorni partner tuženika, a o čemu su jasno i decidirano svoja stajališta iznijeli Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja i Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga.
8. Tijekom postupka je tuženik osporavao ne samo visinu tužbenog zahtjeva koja se odnosi na cijenu radnog sata tužitelja, nego i aktivnu legitimaciju tužitelja.
9. Neosnovano tuženik osporava aktivnu legitimaciju. Dakle, kako je već navedeno, tužitelj je uz tužbu dostavio Ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 27. lipnja 2024. sklopljenog između OĆ kao ustupitelja (oštećenika) i ovdje tužitelja kao primatelja tražbine u navedenom iznosu od 159,38 €, a o kojem ustupu je tuženik bio obaviješten. Kako pravilno navodi prvostupanjski sud u svojoj odluci, prema odredbi čl. 84. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22; dalje: ZOO) primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja. Prvostupanjski sud je utvrdio da je iz priloženog Izvida štete tuženika razvidno da se odnosi upravo na predmetni štetni događaj (broj spisa odgovara oznaci štete navedenom u Ugovoru o ustupu tražbine, a iz računa tužitelja broj 6/P1/2 proizlazi da se isti odnosi na popravak vozila upravo iz predmetnog štetnog događaja (u računu je naznačen broj štete tuženika te marka i registarska oznaka vozila oštećenika).
10. Također, nije osnovan ni tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije jer je tuženik oštećeniku OĆ ne samo dostavio ponudu u kojoj je procijenjena šteta na predmetnom vozilu u ukupnom iznosu od 429,76 €, nego je ujedno i uplatio navedeni iznos. Dakle, prigovor promašene pasivne legitimacije povezan je s pravnom osnovom tužbenog zahtjeva jer se odnosi na pitanje tko je stvarni dužnik prema tužitelju, odnosno protiv koga je tužba pravilno usmjerena. U ovom predmetu, tuženik je s oštećenikom sklopio policu osiguranja te je nakon štetnog događaja kao osiguravajuće društvo procijenio štetu te isplatio navedeni iznos za popravak vozila. Oštećenik je potom ustupio potraživanje tužitelju ugovorom o ustupanju tražbine (cesiji), a tuženik je o tome obaviješten. Time je tuženik postao stvarni dužnik prema tužitelju u visini osporenog dijela potraživanja.
Naime, pasivna legitimacija materijalnopravna pretpostavka koja određuje je li tuženik nositelj pravne dužnosti prema tužitelju. U konkretnom slučaju, pravna osnova tužbenog zahtjeva je upravo ugovor o ustupanju tražbine kojim je potraživanje preneseno na tužitelja, a tuženik je obvezan isplatiti potraživanje u visini koja nije osporena (i koji iznos je uplatio).
Stoga, prigovor promašene pasivne legitimacije nije osnovan jer je tuženik pravilno određen kao stranka protiv koje se vodi postupak, budući da je on stvarni dužnik temeljem cesije potraživanja. Osporeni dio potraživanja ne utječe na pasivnu legitimaciju, već na visinu potraživanja.
11. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud je utvrdio da iz navedenog računa tužitelja proizlazi da je izvršio popravak vozila OĆ za ukupnu cijenu od 589,14 € (s uključenim PDV-om po stopi od 25%). Tužitelj je OĆ obračunao cijenu radnog sata u skladu s Cjenikom po kojem u svom poslovanju obavlja popravke vozila svim klijentima.
12. Ovaj sud prihvaća utvrđenje prvostupanjskog suda da oštećenik nije dužan popraviti vozilo u onom servisu kojeg mu preporuči osiguravajuće društvo, već je ovlašten popraviti vozilo u servisu koji se bavi popravkom određene vrste vozila, po cijeni koju taj servis naplaćuje svojim klijentima. Također, pravilno prvostupanjski sud navodi da okolnost što postoje i druge radionice u kojima bi cijena radnog sata bila jeftinija ne predstavlja doprinos oštećenika šteti u smislu odredbe čl. 1092. ZOO -a. Potrebno je istaknuti da kada je tužitelj na okolnost visine štete, a kada opseg oštećenja nije sporan kao u konkretnom slučaju, visinu dokazao računom o popravku iz kojeg je razvidno da su izvršeni i plaćeni upravo oni popravci koje je bilo potrebno izvesti radi popravka štete, on je ponudio dostatne dokaze na okolnost visine štete i time je ispunio svoju procesnu obvezu iz odredbe čl. 219. ZPP-a.
13. Dakle, tuženik ne može samostalno i neovisno nametati cijenu rada trećim osobama niti može isplatu štete, odnosno njenu visinu uvjetovati izborom servisera, pa kako nesporno proizlazi da cijena satnice tužitelja iznosi 40,00 € (list 9. spisa) uvećano za PDV to je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je prihvatio tužbeni zahtjev i naložio tuženiku plaćanje dužnog iznosa.
14. U odnosu na tuženikov žalbeni navod kojim osporava tijek zateznih kamata navodom da u slučaju prihvaćanja tužbenog zahtjeva kamate na utuženi iznos počinju teći danom donošenja prvostupanjske odluke, tuženiku se ističe da tijek zateznih kamata u konkretnom slučaju počinje teći od dana dospjelosti potraživanja, odnosno od dana kada je obveza postala dospjela i poznata. U slučaju imovinske štete, zatezne kamate teku od idućeg dana od dana dospjelosti, što je u ovom slučaju 8. lipnja 2024. jer je dospijeće na računu označeno 7. lipnja 2024. (list 9. spisa). Dakle, radi se o potraživanju koje je cesijom preuzeto i za koje je na računu jasno naznačeno navedeno dospijeće 7. lipnja 2024., što znači da je obveza tuženika za plaćanje novčanog iznosa postojala i bila poznata od tog datuma.
15. Stoga je prvostupanjski sud u točki I. izreke presude nepravilno odlučio da zatezne kamate na utuženi iznos teku od 31. listopada 2023. Slijedom toga, ovaj sud je temeljem odredbe čl. 373. st. 1. ZPP-a uvažio žalbu tuženika u tom dijelu i preinačio presudu u točki I. izreke na način da je dosudio pravo na zateznu kamatu na utuženi iznos od 8. lipnja 2024.
16. Odluka o troškovima postupka koje je dužan platiti tuženik donesena je pravilnom primjenom odredaba čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, koju odluku tuženik konkretno i ne osporava.
17. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP -a, žalba tuženika je odbijena kao neosnovana i presuda potvrđena u dijelu točke I. izreke za iznos od 159,38 € i za zatezne kamate koje na taj iznos teku od 8. lipnja 2024 € do isplate te u točki II. izreke, dok je na temelju odredbe čl. 373. st. 1. ZPP -a, žalba tuženika u dijelu točke I. izreke preinačena na način da je za zatezne kamate koje na utuženi iznos teku od 31. listopada 2023. do 7. lipnja 2024. tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.
Zagreb, 16. travnja 2026.
Sudac
Maja Bilandžić