Republika Hrvatska
Općinski sud u Kutini
Hrvatskih branitelja 4
44320 Kutina
Poslovni broj: P-204/2023.-25.
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski su u Kutini po sucu pojedincu Jasmini Pintarić, u pravnoj stvari tužitelja ŠJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa odvjetnik Alen Vasiljević iz Kutine, protiv tuženika PRIVREDNE BANKE ZAGREB d.d., OIB: 02535697732 iz Zagreba, Radnička cesta 50, kojeg zastupaju punomoćnici iz odvjetničkog društva GJ, Š, G & Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, nakon zaključene javne i glavne rasprave održane 11. ožujka 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja odvjetnika Alena Vasiljevića i zamjenika punomoćnika tuženika odvjetnika Marka Galovića, na temelju članka 335. stavak 4. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91., 91/92., 111/99., 88/01., 117/03., 84/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 1555/23.- dalje: ZPP) 16. travnja 2026.
p r e s u d i o j e
I Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d., Radnička cesta 50 da tužitelju ŠJ iz [adresa] isplati iznos od 660,78 € (šesto šezdeset eur i sedamdeset i osam cent), sa zakonskom zateznom kamatom do 31.7.2015. po stopi u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, od 1.8.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1.1.2023. do 29.12.2023. prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine i to:
- na iznos od 8,96 € od 31.10.2008.,
- na iznos od 9,72 € od 31.12.2008.,
- na iznos od 11,56 € od 31.1.2009.,
- na iznos od 12,37 € od 28.2.2009.,
- na iznos od 9,83 € od 31.3.2009.,
- na iznos od 10,23 € od 30.4.2009.,
- na iznos od 6,93 € od 31.5.2009.,
- na iznos od 4,11 € od 30.6.2009.,
- na iznos od 4,75 € od 31.7.2009.,
- na iznos od 6,37 € od 31.8.2009.,
- na iznos od 6,19 € od 30.9.2009.,
- na iznos od 4,64 € od 31.10.2009.,
- na iznos od 7,56 € od 30.11.2009.,
- na iznos od 9,65 € od 31.12.2009.,
- na iznos od 13,05 € od 31.1.2010.,
- na iznos od 12,17 € od 28.2.2010.,
- na iznos od 16,56 € od 31.3.2010.,
- na iznos od 15,60 € od 30.4.2010.,
- na iznos od 17,60 € od 31.5.2010.,
- na iznos od 30,90 € od 30.6.2010.,
- na iznos od 28,06 € od 31.7.2010.,
- na iznos od 35,72 € od 31.8.2010.,
- na iznos od 33,26 € od 30.9.2010.,
- na iznos od 28,04 € od 31.10.2010.,
- na iznos od 38,13 € od 30.11.2010.,
- na iznos od 50,69 € od 31.12.2010.,
- na iznos od 42,03 € od 31.1.2011.,
- na iznos od 45,18 € od 28.2.2011.,
- na iznos od 40,95 € od 31.3.2011.
- na iznos od 41,59 € od 30.4.2011.,
- na iznos od 58,41 € od 31.5.2011. do isplate, sve u roku od 15 dana.
II Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.225,77 €, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom računajući ovu od 16.4.2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da su on kao korisnik kredita i tuženi kao kreditor sklopili 17.5.2006. Ugovor o kreditu broj 9011099950, a na temelju kog ugovora je tužitelju odobren kredit u iznosu od 15.346,12 CHF, u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja u 60 jednakih mjesečnih anuiteta po srednjem tečaju kreditora važećem na dan dospijeća.
Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Pž- 6632/17 od 14.6.2018. pravomoćno je odlučeno o kolektivnoj tužbi Potrošač-Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv između ostalih 2. tuženika Privredne banke Zagreb d.d., ovdje tuženika, a podignutoj radi zaštite kolektivnih interesa potrošača.
Navedenom presudom je između ostalog utvrđeno da je Privredna banka Zagreb d.d. u razdoblju od 1.11.2004. do 31.12.2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja ugovora nije potrošače informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi zaključenja predmetnih ugovora što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa da je time tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, kao i Zakona o obveznim odnosima.
Slijedom navedenog tužitelj predlaže da se tuženiku naloži da mu na ime tečajne razlike isplati iznos od 638,49 €, zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.
Konačno određenim tužbenim zahtjevom tužitelj potražuje isplatu iznosa od 660,78 €.
2. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti i u bitnome navodi da je tužitelj cijelu svoju tužbu pogrešno koncipirao na način kao da je predmetni ugovor i dalje na snazi, iako je isti u cijelosti prestao isplatom kredita. Iz odredbe članka 138. a Zakona o zaštiti potrošača i članka 502. Zakona o parničnom postupku proizlazi da se fizičke i pravne osobe mogu pozvati na pravno utvrđenje iz presude donesene u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača u posebnim parnicama za naknadu štete, te tuženik ističe da se u konkretnom slučaju ne radi o parnici radi naknade štete već o parnici radi utvrđenja i stjecanja bez osnove.
U odnosu na valutnu klauzulu tuženi ističe da ako je na temelju članka 22. ZOO valutna klauzula dopuštena, onda je takva zakonska odredba jedini smjer u kojem sud u okviru svoje zakonske uloge smije tu odredbu primjenjivati.
Radi se o zakonom izričito dopuštenoj klauzuli.
Ističe se da je predmetni ugovor o kreditu solemniziran od strane Javnog bilježnika i da stoga ima snagu ovršnog javnobilježničkog akta i da predstavlja pravu volju ugovornih stranaka i zato nema pretpostavki niti za ništetnost pojedinih odredbi Sporazuma, niti za pobojnost istog.
Tuženik još ističe da je prilikom zaključenja predmetnog ugovora s tužiteljem u potpunosti poštovao tada važeću zakonsku regulativu.
Ističe se i prigovor zastare utuženog potraživanja.
3. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u plan otplate i knjigovodstvenu karticu, pročitao nalaz i mišljenje knjigovodstveno-financijskog vještaka Lidije Jurković sa dopunom i saslušao tužitelja.
4. Tužbeni zahtjev je osnovan u cijelosti.
5. Iz iskaza tužitelja je vidljivo da on nije mogao sa tuženikom pregovarati o pojedinom ugovornim odredbama i da mu je dan na potpis unaprijed sastavljeni tipski ugovor s tim da mu nije ništa pojašnjavano u vezi valutne klauzule niti nije bilo govora o mogućim rizicima zaključenja ugovora.
Upravo iz iskaza tužitelja je vidljivo da on nije mogla pregovarati o sadržaju ugovora o kreditu odnosno da nije imao utjecaja na sadržaj ugovora.
6. Na raspravi od 11.3.2026. knjigovodstveno-financijska vještakinja Lidija Jurković je pojasnila da je iz raspoložive financijske dokumentacije vidljivo ono što je plaćeno u CHF valuti odnosno da je iz knjigovodstvene kartice vidljivo postojanje ugovora s valutnom klauzulom vezanom uz tečaj CHF, te je vidljiv datum isplate kredita i datumi i iznosi otplate anuiteta.
Na temelju ove dokumentacije se može izračunati tečajna razlika odnosno koliko bi iznosila razlika otplaćivana po tečaju na dan isplate kredita.
U financijskoj dokumentaciji je naveden i broj ugovora o kreditu što također dokazuje činjenicu da je ugovor postojao.
7. Na temelju gornjih navoda knjigovodstveno-financijskog vještaka je nesporno utvrđeno postojanje ugovora o kreditu s valutnom klauzulom, a kojeg je tužitelj zaključio sa tuženikom.
Ovdje se napominje da tuženik niti ne spori da je sa tužiteljem sklopljen ugovor o kreditu sa ugovorenom valutnom klauzulom.
8. Prema odredbi članka 81. stavak 1.. Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' broj 96/03.- dalje: ZZP) ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.
Stavkom 2. istog članka ZZP je propisano da se smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca.
9. Odredbom članka 84. ZZP je propisano da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive.
10. Odredbom članka 3. Zakona o obveznim odnosima ''(Narodne novine'' broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15.- dalje: ZOO) je propisano kako su sudionici u obveznom odnosu ravnopravni, dok je odredbom članka 4. ZOO propisano kao su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja.
11. Prema odredbi članka 7. ZOO sudionici pri sklapanju naplatnih pravnih poslova polaze od načela jednake vrijednosti uzajamnih davanja, dok je odredbom članka 8. ZOO propisano da se je svatko dužan suzdržavati od postupaka kojim se može drugome prouzročiti šteta.
12. Ovaj sud zauzima mišljenje da postupanje tuženika u odnosu na valutnu klauzulu nije bilo nužno potrebno i dopušteno i da se radi o ugovornoj odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i ista suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao ugovorne strane.
13. Ovaj sud također smatra da je ovdje od utjecaja i činjenica da je udruga Potrošač- Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača pokrenula pred Trgovačkim sudom u Zagrebu parnični postupak radi zaštite kolektivnih interesa potrošača protiv osam banaka, između kojih i ovdje tuženika, a radi zaštite potrošača glede nepoštenih ugovornih odredbi samih ugovora i nepoštene prakse banaka, sve u odnosu na dva osnovna elementa i to ugovaranje same valutne klauzule i ugovaranje odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi.
14. Sam položaj tužitelja prilikom sklapanja ugovora o kreditu je u tom smislu bio ''slabiji'' i to obzirom da je on pristupio sklapanju pravnog posla bez potrebnog znanja o samom financijsko bankarskom aspektu ugovornih odredbi u odnosu na valutnu klauzulu.
15. Tuženik je raspolagao stručnim znanjem koje tužitelju u odnosu na valutnu klauzulu nije bilo prezentirano, te je iskoristio nestručnost i nizak stupanj nužno potrebnog osnovnog znanja tužitelja na način da je u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru stavio navedenu odredbu, a na koju tužitelj nije mogao utjecati.
16. Odredbom članka 322. ZOO je propisano kako je Ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.
17. Opće pravilo o posljedicama ništetnosti je sadržano u članku 323. stavak 1. ZOO koji glasi: u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.
18. Po prijedlogu tužitelja provedeno je knjigovodstveno-financijsko vještačenje.
19. Iz nalaza i mišljenja knjigovodstveno-financijskog vještaka Lidije Jurković proizlazi da bi da je predmetni kredit otplaćivan po tečaju na dan isplate kredita tužitelj platio ukupno 3.602,02 kn manje.
U periodu otplate kredita kada je tečaj na dan otplate bio manji od tečaja na dan isplate kredita ostvarena je negativna tečajna razlika koja ukupno za ovaj kredit iznosi 1.376,63 kn ili po fiksnom tečaju 7,53450 ukupna negativna tečajna razlika iznosi 182,71 €. U periodu otplate kredita kada je tečaj na dan otplate bio veći od tečaja na dan isplate kredita nastala je pozitivna tečajna razlika u ukupnom iznosu od 4.978,65 kn ili po fiksnom tečaju 7,53450 ukupna pozitivna tečajna razlika iznosi 660,78 €.
20. Nalaz i mišljenje vještakinja je dala na temelju uvida u cjelokupnu kreditnu dokumentaciju, nalaz i mišljenje je iscrpan, detaljan, obrazložen po stavkama i argumentiran, te je nalaz izrađen sukladno postavljenom zadatku od strane suda, a prigovori tuženika su pravne prirode i na njih se vještakinja niti ne može očitovati, te stoga sud nalaz i mišljenje cijeni stručnim i objektivnim i prihvaća ga u cijelosti.
21. Budući da tuženik nije postavio prigovor radi prijeboja, a isto tako nije postavio niti protutužbeni zahtjev, tužitelju je dosuđen iznos utvrđene pozitivne tečajne razlike odnosno iznos od 660,78 €.
Također se ovdjeističe se da potrošač plaćanjem po nižem tečaju i nadalje nije stjecatelj već je to kreditor pa nema mjesta primjeni instituta stjecanja bez osnove. Potencijalna tražbina kreditora s osnove nižeg tečaja je u zastari budući da je zastara na tražbinu kreditora tekla cijelo vrijeme do donošenja kolektivne presude i kasnije i ona nije za kreditora prekinuta podnošenjem tužbe u kolektivnom sporu jer su kreditori u kolektivnom sporu pasivno legitimirani i stoga pravo prekida zastarijevanja pripada samo potrošačima.
Svi dospjeli anuiteti zastarijevaju nakon tri godine pa je stoga nastupila zastara potraživanja razlike tečaja za kreditora-banku.
Pored toga se ističe da je za nepoštenost ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli isključivo odgovoran tuženik kao kreditor.
O tijeku zatezne kamate odlučeno je na temelju odredbe članka 29. stavak 1. i 2. ZOO u vezi s člankom 1115. ZOO.
Tuženik je prilikom zaključenja predmetnih ništetnih ugovornih odredbi bio nepošten jer su mu kao visoko specijaliziranom privredniku iz financijske oblasti bili poznati financijski mehanizmi koji mogu dovesti do predmetnog očitog nesrazmjera u davanjima, te je odlučeno da zatezne kamate teku od dana stjecanja.
22. Prigovor zastare potraživanja je neosnovan u cijelosti iz razloga što je pokretanjem parničnog postupka pred Trgovačkim sudom u Zagrebu radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pod poslovnim brojem P-1401/12 od 4.7.2013., a koji je pravomoćno okončan donošenjem presude Visokog trgovačkog suda u Zagrebu Pž-6632/2017 od 14.6.2018. pravomoćno odlučeno o kolektivnoj tužbi Potrošač-Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv, između ostalog i ovdje tuženika. Navedenom presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: Pž-6632/2017 od 14.6.2018. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P- 1401/12 od 4.7.2013., a kojom je utvrđeno da je tužena Privredna banka Zagreb d.d. u razdoblju od 1.4.2004. do 31.12.2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije potrošače informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora, što je imalo za posljedicu neravnotežu i pravima i obvezama ugovornih strana, čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača i korisnika kredita što je imalo za posljedicu nepoštenost odnosno ništetnost navedene ugovorne obveze, te je došlo do prekida zastare na temelju odredbe članka 241. ZOO i da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (14.6.2018.), a budući da je tužba u ovom postupku podnesena 5.6.2023., nije nastupio zastarni rok od pet godina.
23. Odluka o troškovima postupka se temelji na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe 100,00 €, zastupanja na ročištu od 2.5.2024. 100,00 €, sastava podneska od 16.7.2024. 100,00 €, zastupanja na ročištu od 7.10.2024. 100,00 €, na ročištu od 20.11.2024.100,00 €, na ročištu od 30.1.2025. 100,00 €, na ročištu od 11.3.2026. 100,00 €, na ročištu od 16.4.2026. 50,00 €, PDV- a 187,50 €, sudske pristojbe na tužbu 13,27 € i trošak predujma za financijsko vještačenje 200,00 i dopunskog financijskog vještačenja 75,00 €.
24. Radi navedenog presuđeno je kao u izreci.
U Kutini 16. travnja 2026.
Sudac
Jasmina Pintarić
Uputa o pravnom lijeku
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana računajući od prvog idućeg dana od dana dostave presude.
Žalba se podnosi ovom sudu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud (članak 348. ZPP- a).
Dna
1.Odvjetnik Alen Vasiljević, Kutina
2.Odvjetničko društvo Šooš Maceljski, Mandić, Stanić & Partneri., Zagreb
