REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U POŽEGI
Sv. Florijana 2, POŽEGA
Poslovni broj: P-215/2023-11
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
N A T E M E L J U O D R I C A N J A
Općinski sud u Požegi, po sucu Ljubomiru Mirković, kao sucu pojedincu, u građansko-pravnoj stvari tužitelja tužitelja SU, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po opunomoćeniku Domagoju Miličeviću, odvjetniku u Požegi, Sv. Florijana 8/II, 34000 Požega, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., Trg bana Josipa Jelačića 10, 10000 Zagreb, OIB 92963223473, zastupane po opunomoćenicima iz OD Metelko, Knežević & Partneri, odvjetnika u Zagrebu, Lopašićeva 6, 10000 Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, v.r.ps. 7.055,08 EUR, 16. travnja 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"Nalaže se tuženiku, Zagrebačka banka d.d. iz Zagreba (Grad Zagreb), Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB 92963223473, da tužitelju, SU [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], u roku od petnaest (15) dana po donošenju ove presude isplati ukupan iznos u visini od 53.156,53 HRK / 7.055,08 EUR kao iznos naplaćen primjenom valute švicarski franak na glavnicu kredita iz Ugovora o kreditu broj 274/2006 sklopljenom na dan 1. svibnja 2006., zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog naplaćenog iznosa pa do isplate po stopi u visini za ostale odnose prema odredbi čl. 29., st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22.), tekućim na iznos od:
- 1.157,90 HRK / 153,68 EUR od 01.10. 2013. pa do isplate
- 1.750,37 HRK / 232,31 EUR od 01.11. 2013. pa do isplate
- 1.778,39 HRK / 236,03 EUR od 01.12. 2013. pa do isplate
- 1.801,32 HRK / 239,08 EUR od 01.01. 2014. pa do isplate
- 1.845,04 HRK / 244,88 EUR od 01.02. 2014. pa do isplate
- 1.890,86 HRK / 250,96 EUR od 01.03. 2014. pa do isplate
- 1.867,34 HRK / 247,84 EUR od 01.04. 2014. pa do isplate
- 1.821,60 HRK / 241,77 EUR od 01.05. 2014. pa do isplate
- 1.800,94 HRK / 239,04 EUR od 01.06. 2014. pa do isplate
- 1.810,01 HRK / 240,24 EUR od 01.07. 2014. pa do isplate
- 1.867,57 HRK / 247,88 EUR od 01.08. 2014. pa do isplate
- 1.926,37 HRK / 255,67 EUR od 01.09. 2014. pa do isplate
- 1.921,14 HRK / 254,98 EUR od 01.10. 2014. pa do isplate
- 1.950,68 HRK / 258,90 EUR od 01.11. 2014. pa do isplate
- 1.993,10 HRK / 264,53 EUR od 01.12. 2014. pa do isplate
- 1.975,82 HRK / 262,25 EUR od 01.01. 2015. pa do isplate
- 1.999,84 HRK / 265,42 EUR od 01.02. 2015. pa do isplate
- 1.999,84 HRK / 265,42 EUR od 01.03. 2015. pa do isplate
- 1.999,84 HRK / 265,42 EUR od 01.04. 2015. pa do isplate
- 1.999,84 HRK / 265,42 EUR od 01.05. 2015. pa do isplate
- 1.999,84 HRK / 265,42 EUR od 01.06. 2015. pa do isplate
- 1.999,84 HRK / 265,42 EUR od 01.07. 2015. pa do isplate
- 1.999,84 HRK / 265,42 EUR od 01.08. 2015. pa do isplate
- 1.999,84 HRK / 265,42 EUR od 01.09. 2015. pa do isplate
- 1.999,84 HRK / 265,42 EUR od 01.10. 2015. pa do isplate
- 1.999,84 HRK / 265,42 EUR od 01.11. 2015. pa do isplate
- 1.999,84 HRK / 265,42 EUR od 01.12. 2015. pa do isplate
- 1.999,84 HRK / 265,42 EUR od 01.01. 2016. pa do isplate
II Nalaže se tuženiku, Zagrebačka banka d.d. iz Zagreba (Grad Zagreb), Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB 92963223473, da tužitelju, HU, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], u roku od petnaest (15) dana po donošenju ove presude isplati zakonske zatezne kamate na iznose obuhvaćene u sporazumu o konverziji od 7. siječnja 2016., obračunat po stopi u visini za ostale odnose prema odredbi čl. 29., st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22.), tekućim na iznos od:
281,44 HRK / 37,34 EUR od 01.05. 2010. pa do 07.01.2016 518,44 HRK / 68,81 EUR od 01.06. 2010. pa do 07.01.2016 886,02 HRK / 117,60 EUR od 01.07. 2010. pa do 07.01.2016 802,37 HRK / 106,49 EUR od 01.08. 2010. pa do 07.01.2016 1.116,21 HRK / 148,15 EUR od 01.09. 2010. pa do 07.01.2016 950,67 HRK / 126,18 EUR od 01.10. 2010. pa do 07.01.2016 826,16 HRK / 109,65 EUR od 01.11. 2010. pa do 07.01.2016 1.204,81 HRK / 159,91 EUR od 01.12. 2010. pa do 07.01.2016 1.438,90 HRK / 190,97 EUR od 01.01. 2011. pa do 07.01.2016 1.269,17 HRK / 168,45 EUR od 01.02. 2011. pa do 07.01.2016 1.294,05 HRK / 171,75 EUR od 01.03. 2011. pa do 07.01.2016 1.172,15 HRK / 155,57 EUR od 01.04. 2011. pa do 07.01.2016 1.209,79 HRK / 160,57 EUR od 01.05. 2011. pa do 07.01.2016 1.624,25 HRK / 215,58 EUR od 01.06. 2011. pa do 07.01.2016 1.682,48 HRK / 223,30 EUR od 01.07. 2011. pa do 07.01.2016 2.141,22 HRK / 284,19 EUR od 01.08. 2011. pa do 07.01.2016 1.974,68 HRK / 262,09 EUR od 01.09. 2011. pa do 07.01.2016 1.715,20 HRK / 227,65 EUR od 01.10. 2011. pa do 07.01.2016 1.708,43 HRK / 226,75 EUR od 01.11. 2011. pa do 07.01.2016 1.680,07 HRK / 222,98 EUR od 01.12. 2011. pa do 07.01.2016 1.774,28 HRK / 235,49 EUR od 01.01. 2012. pa do 07.01.2016 1.878,00 HRK / 249,25 EUR od 01.02. 2012. pa do 07.01.2016 1.881,10 HRK / 249,66 EUR od 01.03. 2012. pa do 07.01.2016 1.815,91 HRK / 241,01 EUR od 01.04. 2012. pa do 07.01.2016 1.842,38 HRK / 244,53 EUR od 01.05. 2012. pa do 07.01.2016 1.881,28 HRK / 249,69 EUR od 01.06. 2012. pa do 07.01.2016 1.839,35 HRK / 244,12 EUR od 01.07. 2012. pa do 07.01.2016 1.842,95 HRK / 244,60 EUR od 01.08. 2012. pa do 07.01.2016 1.804,28 HRK / 239,47 EUR od 01.09. 2012. pa do 07.01.2016 1.732,71 HRK / 229,97 EUR od 01.10. 2012. pa do 07.01.2016 1.819,95 HRK / 241,55 EUR od 01.11. 2012. pa do 07.01.2016 1.851,65 HRK / 245,76 EUR od 01.12. 2012. pa do 07.01.2016 1.838,98 HRK / 244,07 EUR od 01.01. 2013. pa do 07.01.2016 1.711,58 HRK / 227,17 EUR od 01.02. 2013. pa do 07.01.2016 1.799,89 HRK / 238,89 EUR od 01.03. 2013. pa do 07.01.2016. 1.820,10 HRK / 241,57 EUR od 01.04. 2013. pa do 07.01.2016 1.780,43 HRK / 236,30 EUR od 01.05. 2013. pa do 07.01.2016 1.663,01 HRK / 220,72 EUR od 01.06. 2013. pa do 07.01.2016 1.590,09 HRK / 211,04 EUR od 01.07. 2013. pa do 07.01.2016 1.654,73 HRK / 219,62 EUR od 01.08. 2013. pa do 07.01.2016 1.699,27 HRK / 225,53 EUR od 01.09. 2013. pa do 07.01.2016."
III Svaka stranka snosi svoje troškove.
Obrazloženje
1.Tužitelj SU, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] utužio je tuženika Zagrebačka banka d.d., Trg bana Josipa Jelačića 10, 10000 Zagreb, OIB 92963223473, (u daljnjem tekstu: tužitelj i tuženik), radi isplate iznosa od 7.055,08 EUR kao iznosa za koji tužitelj tvrdi da mu je naplaćen primjenom valute švicarski franak na glavnicu kredita iz Ugovora o kreditu broj 274/2006, a koji su sklopili on kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor 1. svibnja 2006.
2. Tužitelj u tužbi ističe kako mu je tuženik u obvezi isplatiti i zatezne kamate na one novčane iznose koji su obuhvaćeni u Sporazumu o konverziji, a koji Dodatak osnovnom Ugovoru je zaključen 7. siječnja 2016., a što znači da tužbenim zahtjevom potražuje pojedinačne novčane iznose naplaćene primjenom valute švicarski franak na glavnicu kredita iz Ugovora o kreditu broj 274/2006 od 1. svibnja 2006. i to sa zateznom kamatom na svaki preplaćeni iznos od dana preplate pa do isplate, kao što i potražuje zateznu kamatu na svaki pojedinačni novčani iznos, kako stoji u izreci presude, od dana kada su mu pojedinačni novčani iznosi priznati da ih je preplatio određenog dana pa sve do dana kada je zaključen Sporazum o konverziji 7. siječnja 2016.
3. Tužitelj je zahtijevao od tuženika i trošak parničnog postupka sa zateznom kamatom od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.
4. U odgovoru na tužbu tuženik se protivio tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti ističući kako je konverzija kredita tužitelja iz CHF u EUR odraz zakonskih odredbi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj: 102/15 – dalje u tekstu: ZID ZPK/15) i onda je isključena od ispitivanja poštenosti / nepoštenosti te da su stoga svi učinci konverzije isključeni iz primjene Direktive pa tako i nacionalnih odredbi o zaštiti potrošača jer se i u konkretnom predmetu mora pretpostaviti da je zakonodavac uspostavio ravnotežu između svih prava i obveza tužitelja kao potrošača i tuženika kao trgovca. Tuženik se pozvao na Odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske te nastavno i na Odluku suda EU u predmetu C-567/20 i rješenje poslovni broj Gos-1/2019, a u kojem je Vrhovni sud zauzeo stav i potvrdio pravno shvaćanje da nakon provedene konverzije Ugovora o kreditu prema odredbama ZID ZPK/15 tužitelj više ne raspolaže valjanom pravnom osnovom za potraživanjem bilo kakvih iznosa s osnove preplaćenih tečajnih razlika i kamata.
4.1. Tuženik je u odgovoru na tužbu detaljno elaborirao činjenice vezane za status korisnika kredita kao potrošača, isticao prigovor zastare potraživanja, detaljno obrazlagao učinke konverzije kredita sukladno odredbama ZID ZPK/15, pozivao se na Odluku suda EU u predmetu C-567/20 te i na Rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd-2021/2020-6 od 1. lipnja 2022. jer da je Vrhovni sud Republike Hrvatske odbacio reviziju korisnika kredita, a koja revizija je izjavljena protiv presude Županijskog suda u Sisku, poslovni broj Gž-604/2017-8 od 8. svibnja 2020. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3881/15 kojom je odbijen tužbeni zahtjev korisnika kredita za isplatom preplaćenih kamata i tečajnih razlika nastalih uslijed navodne ništetnosti odredbe Ugovora o kreditu u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu i promjenu kamatne stope, a u slučaju kada je Ugovor o kreditu konvertiran prema odredbama ZID ZPK/15. Obrazlažući i sadržaj drugih Odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske i zauzimajući pravni stav da tužitelj nema pravni interes za vođenjem ovog parničnog postupka, jer da je u ovom slučaju konverzija provedena sukladno strogim zakonskim odredbama ZID ZPK/15, tuženik je istakao protivljenje tužbi i tužbenom zahtjevu i predložio da sud tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan i da tužitelj tuženiku naknadi troškove parničnog postupka sa zateznom kamatom od donošenja presude pa do isplate.
5. Očitujući se na odgovor na tužbu tužitelj je putem opunomoćenika osporio sve ključne prigovore tuženika navodeći da prigovor zastare nije osnovan jer da zastara nije mogla početi teći prije pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost ugovorne odredbe, da tuženik ne može dokazati da je tužitelj bio svjestan nepoštenosti ugovorne odredbe vezane uz valutu CHF, da je pokretanje kolektivnog postupka prekinuo tijek zastare i da načelo djelotvornosti prava EU zahtjeva da se potrošačima omogući ostvarivanje njihovih prava, a ne da budu spriječeni formalnim zastarnim rokovima koji su u suprotnosti s pravnim poretkom EU. Također je tužitelj istakao kako ispunjava zakonske uvjete da bi sud mogao utvrditi kako ima status potrošača, jer je sklopio Ugovor izvan svoje profesionalne djelatnosti, tuženik nije predočio nikakve dokaze da je kredit korišten za poslovne svrhe, tuženik je tijekom cijelog trajanja Ugovora njega – tužitelja tretirao kao potrošača, a u slučaju sumnje, prema presudama suda EU uvijek se status potrošača tumači tako da se korisnika kredita tretira kao potrošača. Zaključno je tužitelj istakao kako je Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj Odluci Rev-1096/2022 zauzeo stav da konverzija kredita ne isključuje pravo potrošača na dodatnu restituciju pa zbog činjenice da sklapanjem konverzije nije došlo do gubitka prava potrošača na povrat preplaćenih iznosa temeljem ništetnih ugovornih odredbi iz osnovnog Ugovora o kreditu, tužitelj je ocijenio da sud treba prihvatiti njegov dokazni prijedlog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja kako bi utvrdio pravno-relevantne činjenice i usvojio tužbeni zahtjev nakon toga u cijelosti.
6. Povodom tužbe tužitelja sud je održao pripremno ročište 10. veljače 2025. na kojem je zaključio prethodni postupak te najprije odlučio izvesti dokaz financijsko- knjigovodstvenim vještačenjem na okolnosti utvrđene u rješenju ovog suda poslovni broj P-215/2023-8 od 13. veljače 2026.
7. Podneskom od 15. travnja 2026. tužitelj javlja sudu da se odriče tužbenog zahtjeva u ovoj građansko-pravnoj stvari i to nakon što je s tuženikom postigao sporazum da svaka stranka snosi svoje troškove.
8. Sadržaju podneska tužitelja pridružio se tuženik putem opunomoćenika i izjavio da prima na znanje odricanje tužitelja od tužbenog zahtjeva, da predlaže da sud presudom na temelju odricanja u cijelosti tužbeni zahtjev odbije, a uz napomenu da tuženik ne potražuje troškove parničnog postupka.
9. Prihvaćajući podnesak tužitelja iz kojeg nedvojbeno proizlazi da se tužitelj odriče tužbenog zahtjeva, a da tuženik ne zahtjeva troškove parničnog postupka, postupajući sukladno odredbi članka 331.a stavak 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - u daljnjem tekstu: ZPP), valjalo je donijeti presudu na temelju odricanja tj. presudu kojom se odbija tužbeni zahtjev, a jer iz sadržaja podneska tužitelja nedvojbeno proizlazi da se tužitelj odriče tužbenog zahtjeva, a zbog čega je sud tužbeni zahtjev odbio i prema sporazumu stranka odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.
10. Zbog iznesenih razloga presuđeno je kao u izreci.
U Požegi, 16. travnja 2026.
Sudac:
Ljubomir Mirković
Uputa o pravu na žalbu:
Protiv ove presude dozvoljena je žalba. Podnosi se ovome sudu pismeno u roku od 15 dana od dana primitka presude. O žalbi odlučuje županijski sud. Presuda na temelju odricanja može se pobijati zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a ili zbog toga što je izjava o priznanju, odnosno odricanju dana u bitnoj zabludi ili pod utjecajem prisile ili prijevare.
Dna:
1. Odvjetnik Domagoj Miličević, Sv. Florijana 8/II, [adresa] Požega
2. OD Metelko, Knežević & Partneri, Lopašićeva 6, [adresa] Zagreb