REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

Rijeka, Zadarska 1 i 3

Posl.br. P-285/2026-36

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Rijeci, po sutkinji Emi Brdovčak, u pravnoj stvari tužitelja VŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Krešimir Loboja, odvjetnik u Zagrebu, Kneza Borne 14, protiv tuženika ČŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom uredu Poldan, V, Č, Š, U, Ž, A u [adresa], radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 23. veljače 2026. u prisutnosti punomoćnika stranaka, s danom objave 16. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„Nalaže se tuženiku ŠŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju UŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ukupan iznos od 116.613,32 eura (878.623,09 kn) sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 1. svibnja 2013. do dana plaćanja po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005, 41/2008, 125/11), koja se određuje uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a za razdoblje od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015), koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe, a koji iznos se ima isplatiti na račun odvjetnika Krešimira Loboja, Kneza Borne 14, Zagrebu, OIB: [osobni identifikacijski broj] i to račun otvoren kod Privredne banke Zagreb d.d. Zagreb, IBAN: [broj bankovnog računa].

Nalaže se tuženiku ŠŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi tužitelju UŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom koja teče od presuđenja do isplate, a koji iznos se ima isplatiti na račun odvjetnika Krešimira Loboja, Kneza Borne 14, Zagrebu, OIB: [osobni identifikacijski broj] i to račun otvoren kod Privredne banke Zagreb d.d. Zagreb, IBAN: [broj bankovnog računa].“

II. Nalaže se tužitelju UŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi tuženiku ŠŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu od 17.685,00 eura (sedamnaest tisuća šesto osamdeset i pet eura), sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na taj iznos od 16. travnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev na naknadu troškova postupka u iznosu od 2.743,25 eura.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u tužbi naveo kako su stranke bile u ugovornom odnosu temeljem zaključenih Ugovora o osnivanju tajnog društva od 1. kolovoza 2008. s Aneksima ugovora o osnivanju tajnog društva broj 1. i 2. koji se odnosio na poslovni udio tuženika u društvu Riječki stambeni servis d.o.o. Rijeka, Maria Gennaria 35c, OIB: 40495997661. Temeljem navedenog Ugovora i Aneksa tužitelj je bio nositelj udjela od 40% u društvu Riječki stambeni servis d.o.o. Rijeka, a tuženik jedini član društva i nositelj 100% temeljnog kapitala društva. Dana 7. svibnja 2012. potpisan je novi Ugovor o osnivanju tajnog društva na kojem su ovjereni potpisi stranaka kod javnog bilježnika Denisa Krajcar iz Pule, broj ovjere potpisa OV-4053/12. Sukladno navedenom Ugovoru, tužitelj je bio tajni član u društvu Riječki stambeni servis d.o.o. Rijeka i nositelj 40% udjela u navedenom društvu i tuženik mu je bio dužan isplaćivati svake godine 40% dobiti društva što tuženik nije učinio. Zato je tužitelj podnio ovu tužbu radi isplate pripadajućeg iznosa koji se odnosi na razdoblje od 7. svibnja 2012. do 1. prosinca 2012. temeljem spomenutog Ugovora o osnivanju tajnog društva od 7. svibnja 2012. Za ostala razdoblja 2012. godine, kao i za razdoblje nakon 1. prosinca 2012. tužitelj također potražuje dobit od tuženika, ali ta razdoblja nisu obuhvaćena ovom tužbom već je tužitelj za navedena razdoblja podnio zasebne tužbe. Tužitelj je pojasnio kako je društvo Riječki stambeni servis d.o.o. Rijeka ostvarilo dobit nakon oporezivanja u 2012. godini u ukupnom iznosu od 3.883.770,00 kuna. Tužitelj za utuženo razdoblje potražuje ukupan iznos od 878.623,09 kn do kojeg iznosa je došao na način da je godišnju dobit podijelio sa 366 dana (koliko je u 2012. godini bilo dana) što iznosi 10.611,39 kn dnevno, a potom je navedeni iznos pomnožio sa 207 dana koliko iznosi utuženo razdoblje i zatražio isplatu iznosa od 878.623, 09 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio tužbeni zahtjev u cijelosti. Naveo je kako je tužitelj utemeljio tužbeni zahtjev na Ugovoru od 7. svibnja 2012. Tuženik je ukazao na odredbu čl. 15. st 2. tog Ugovora kojim je određeno da ukoliko tajni član ne izvrši povrat cjelokupnog ugovorenog iznosa zajma iz Ugovora o zajmu iz st. 1. članka 15. Ugovora u roku iz st. 3. tog članka, taj Ugovor o osnivanju tajnog društva se raskida ex lege te ne proizvodi pravne učinke i ima se smatrati kao da nikada nije bio zaključen. U stavku 3. istog članka ugovoren je rok za povrat zajma iz Ugovora o zajmu i to do 1. prosinca 2012. do 24:00 sata te je određeno da je rok bitan sastojak ugovora. Tužitelj nije vratio pozajmljeni novčani iznos te je stoga Ugovor o osnivanju tajnog društva raskinut po samog zakonu. Ugovor o osnivanju tajnog društva raskinut je istekom roka za povrat zajma odnosno 1. prosinca 2012., a sukladno odredbi čl. 360. st. 1. Zakona o obveznim odnosima pa su raskidom ugovora obje stranke oslobođene svojih obveza (čl. 368. st. 1. Zakona o obveznim odnosima). Ugovorne strane su izričito odredile da u slučaju raskida Ugovor ne proizvodi pravne učinke te se smatra „kao da nikada nije bio zaključen”. Zato ne može postojati ni tražbina tužitelja prema tuženiku na temelju tog Ugovora. Tuženik je ukazao i na odredbe čl. 4. st. 1. i 2. Ugovora o zajmu od 7. svibnja 2012. (a to je Ugovor na koji se poziva čl. 15. st. 2. Ugovora o tajnom društvu) kojim su se stranke također usuglasile o raskidu o osnivanju tajnog društva ex lege u slučaju nevraćanja iznosa zajma u za to određenom roku koji je bitan sastojak ugovora. U slučaju raskida ex lege tužitelj se odrekao prava na potraživanja temeljem Ugovora o osnivanju tajnog društva. Tuženik je istaknuo i prigovor zastare jer je od navodne obveze na isplatu do podnošenja tužbe prošlo više od 5 godina. Ukazao je i na to da je tužitelj pokrenuo pred ovim sudom i postupak radi utvrđenja ništetnosti Ugovora na kojem zasniva svoju tražbinu u ovoj pravnoj stvari. Predložio je da sud odbije tužbeni zahtjev.

3. U daljnjem tijeku postupka tužitelj je naveo kako mu tuženik nikada nije isplatio iznos od 430.000,00 eura prema Ugovoru o zajmu te je zato ništetna odredba čl. 15. Ugovora o tajnom društvu. Isticao je i kako je to društvo likvidirano, odnosno da više ne postoji jer je tuženik proveo postupak likvidacije, a navedeni postupak proveden je kako bi se tužitelja onemogućilo u izvršenju njegovih daljnjih prava u društvu Riječki stambeni servis d.o.o. Kako tuženik tužitelju nije isplatio zajam prema Ugovoru o zajmu, predmetni Ugovor o osnivanju tajnog društva nije raskinut ex lege prema članku 15. Ugovora te proizvodi pravne učinke i za tuženika nije prestala obveza isplate dijela dobiti tužitelju. U odnosu na tuženikov prigovor zastare ukazivao je na odredbu čl. 5. Ugovora prema kojoj se tajnom članu njegov dio dobiti isplaćuje najkasnije u roku od 30 dana od dana usvajanja godišnjeg financijskog izvješća poduzetnika. Godišnji financijski izvještaj i Odluka o raspodjeli dobiti za 2012. godinu usvojeni su 30. travnja 2013. iz čega proizlazi da zastarni rok počinje teći 31. svibnja 2013. pa do podnošenja tužbe nije protekao. Tužitelj se pozivao i na Zakon o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma („Narodne novine“ broj 87/2008, 25/2012, 108/2017). Predlagao je da sud o ovom postupku obavijesti Županijsko državnog odvjetništvo u Rijeci te da ga pozove na miješanje u parnicu na strani tužitelja, a s obzirom na to da je Državno odvjetništvo provodilo nadzor imovine tuženika koji postupak je u tijeku. Tužitelj je dalje tijekom postupka predlagao da se kao prethodno pitanje utvrdi da se radi o fiktivnom Ugovoru o zajmu, podredno o ništetnom Ugovoru o zajmu, odnosno podredno o ništetnosti odredbe čl. 15. Ugovora osnivanju tajnog društva od 7. prosinca 2012. Ukazivao je na to da su stranke bile u odnosu poslovnih partnera i jako dobrih prijatelja zbog čega je postojalo na strani tužitelja veliko povjerenje prema tuženiku. Također, tužitelj je osoba koja godinama boluje od teškog oblika Parkinsonove bolesti te je uzimao izrazito teške lijekove. Uslijed navedenog nastupile su brojne posljedice poput izrazito teškog rasuđivanja i lakovjernosti, nemogućnosti komunikacije te općenito rizičnog ponašanja što je tuženiku, kao tužitelju izrazito bliskoj osobi bilo poznato. Tužitelj je ukazivao na ništetnost odredbe čl. 15. Ugovora o osnivanju tajnog društva jer je protivna prisilnim propisima i moralu društva zbog nedopuštenosti činidbe sukladno čl. 270. i 271. Zakona o obveznim odnosima, a podredno je isticao da se radi o zelenaškom ugovoru iz čl. 329. Zakona o obveznim odnosima. Naveo je da je takvo ugovaranje i postupanje tuženika protivno svim načelima obveznog prava koja zahtijevaju postojanje ravnopravnosti subjekata, jednaku vrijednost činidbe i protučinidbe, postupanje sukladno načelima savjesnosti i poštenja, zabranu zlouporabe prava i prouzročenja štete iz čl. 3., 4., 6., 7. Zakona o obveznim odnosima. U svakom slučaju, tužitelj ima pravo na isplatu dobiti ili iz Ugovora o osnivanju tajnog društva od 1. siječnja 2008. s pripadajućim Dodacima ili po osnovi Ugovora o osnivanju tajnog društva od 7. svibnja 2012.

4. U nastavku postupka tuženik je ustrajao kod navoda iz odgovora na tužbu. U odnosu na tužiteljevo osporavanje da je iznos zajma primio, tuženik je ukazivao na odredbu čl. 2. Ugovora o zajmu od 7. svibnja 2012. u kojoj je izričito navedeno da zajmoprimac potpisom ovog Ugovora potvrđuje kako je primio od zajmodavca iznos iz članka 1. tog Ugovora u cijelosti. Dakle, tuženik je primio iznos zajma te je primitak iznosa pisano potvrdio i ovjerio je na toj ispravi svoj potpis kod javnog bilježnika. Isticao je i da društvo Riječki stambeni servis d.o.o. nikada nije isplatilo dobit tuženiku.

5. Rješenjem ovog suda od 8. srpnja 2019. određen je prekid postupka u ovoj pravnoj stvari do pravomoćnog okončanja postupka koji se vodio pred ovim sudom pod poslovnim brojem P-305/2017. Naime, u tom postupku je ovdje tužitelj protiv tuženika podnio tužbu radi utvrđenja ništetnosti odredbi Ugovora o zajmu od 7. svibnja 2012. sklopljenog između tužitelja kao zajmoprimca i tuženika kao zajmodavca i to odredbe čl. 2. kojom je zajmoprimac potpisom Ugovora potvrdio da je od zajmodavca primio iznos zajma u cijelosti, čl. 4. Ugovora kojim su stranke suglasne da ako zajmoprimac ne vrati novac da se ex lege raskida Ugovor o osnivanju tajnog društva od 7. svibnja 2012. te da zajmoprimac gubi u cijelosti udjele u tajnom društvu Riječki stambeni servis d.o.o. Rijeka u korist tuženika te čl. 4. 2. Ugovora kojim je regulirano da se najmoprimac (ovdje tužitelj) odriče prava na potraživanje temeljem Ugovora o osnivanju tajnog društva u slučaju prethodno navedenog ex lege raskida Ugovora o osnivanju tajnog društva. Tužitelj je zatražio i da se naloži tuženiku isplatiti mu iznos od 430.000,00 eura u protuvrijednosti u kunama (koji iznos predstavlja navedeni iznos zajma) te je postavio i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev, predlažući da sud utvrdi ništetnim Sporazumni raskid Ugovora o osnivanju tajnog društva od 7. svibnja 2012., Ugovor o osnivanju tajnog društva od 7. svibnja 2012., Ugovor o zajmu od 7. svibnja 2012. te da se tužitelju isplati ukupan iznos od 430.000,00 eura u protuvrijednosti u kunama.

6. Po pravomoćnom okončanju postupka poslovni broj P-305/2017, ovosudnim rješenjem od 16. listopada 2025., postupak je u ovoj pravnoj stvari nastavljen.

7. U nastavku postupka tuženik je isticao kako je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Rijeci, poslovni broj P-305/2017-137 od 23. kolovoza 2021. riješeno prethodno pitanje u ovom postupku te se u tom smislu pozivao na obrazloženje ovog suda iz rješenja o prekidu postupka od 8. srpnja 2019.

8. Tužitelj je u nastavku postupka ustrajao kod navoda iz tužbe ističući da je prije zaključenja Ugovora o osnivanju tajnog društva iz 2012. godine bio na snazi Ugovor o osnivanju tajnog društva iz 2008. godine s Dodacima broj 1. i 2., koji Ugovori tužitelju u pogledu dobiti za utuženo razdoblje daju jednaka prava na isplatu utuženog iznosa. Dakle, iznosi koji bi imali pripasti tužitelju po ranijem Ugovoru o osnivanju tajnog društva iz 2008. godine glede dobiti bi također bili 40% dobiti, uz razliku da bi obveza tuženika prema tužitelju postojala i nakon 1. prosinca 2012. odnosno sve do likvidacije predmetnog društva. Dakle, neovisno o tome proizlazi li pravo tužitelja na isplatu predmetne dobiti iz Ugovora o osnivanju tajnog društva iz 2008. godine i Dodatka 1. i 2. istog Ugovora ili po osnovi Ugovora o osnivanju tajnog društva iz 2012. godine, tužitelj ima pravo na isplatu 40% dobiti društva. Tužitelj je isticao i kako su Ugovor o pozajmici, Ugovor o tajnom društvu i Sporazumni raskid Ugovora o tajnom društvu nepostojeći ugovori, a podredno da su ništetni.

9. Tuženik je u nastavku postupka isticao kako su stranke pisanim sporazumnim raskidom ugovora o osnivanju tajnog društva od 7. svibnja 2012. suglasno raskinule Ugovor o osnivanju tajnog društva ovjeren 28. kolovoza 2008. te I. Aneks tom ugovoru ovjeren 24. listopada 2011. i II. Aneks tom Ugovoru ovjeren dana 24. listopada 2011. U članku 2. tog Sporazuma stranke suglasno raskidaju ugovor o osnivanju tajnog društva ovjeren 28. rujna 2011. te određuju da „prestaje tajno društvo Ugovorom iz čl. 1. ovog Ugovora te svi njegovi pravni učinci kao i sva prava i obveze tajnog člana i poduzetnika proizašle iz istog.“ Dakle, stranke su istovremeno sa sklapanjem kasnijeg Ugovora od 7. svibnja 2012. sporazumno raskinule i stavile izvan snage raniji Ugovor kojim se uređivalo isto pitanje te su suglasno stavile izvan snage i sve pravne učinke ranijeg Ugovora. Zato se u pogledu ugovornih odnosa uređenih Ugovorom o tajnom društvu od 7. svibnja 2012. mogao primjenjivati samo taj Ugovor. U odnosu na činjenicu davanja zajma tužitelju, tuženik se pozivao na obrazloženje pravomoćne presude ovog suda u postupku poslovni broj P-305/2017 iz kojeg proizlazi da se ne radi o fiktivnoj pozajmici.

10. Sud je izveo dokaze uvidom u isprave u spisu te u spis ovog suda poslovni broj P-521/2021 (prije P-305/2017).

11. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. Zakona o parničnom postupku –„Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22; dalje: ZPP), sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

12. Tužitelj u ovom postupku potražuje isplatu iznosa od 116.613,32 eura/878.623,09 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom ističući da je bio tajni član u društvu Riječki stambeni servis d.o.o. Rijeka i nositelj 40% uloga u navedenom društvu. Tužitelj je tužbu utemeljio na Ugovoru o osnivanju tajnog društva od 7. svibnja 2012. na temelju kojeg je tužitelju trebalo biti isplaćeno 40% dobiti društva, pa kako mu ta dobit nije isplaćena, zatražio je isplatu dobiti za razdoblje od 7. svibnja 2012. do 1. prosinca 2012.

13. Osnovne sporne činjenice u ovoj pravnoj stvari, a o kojima ovisi osnovanost tužiteljeve tražbine jesu:

- je li nastupila zastara utužene tražbine,

- je li Ugovor o osnivanju tajnog društva od 7. svibnja 2012. raskinut po samom zakonu uslijed nevraćanja zajma kojeg se tužitelj obvezao vratiti tuženiku prema odredbi čl. 15. 2. Ugovora o osnivanju tajnog društva te je li tuženik uopće isplatio taj zajam (u visini od 430.000,00 eura) tužitelju te u vezi s tim je li valjana odredba Ugovora o zajmu kojom je rok za povrat zajma predviđen kao bitan sastojak ugovora,

- jesu li ništetne odredbe Ugovora o zajmu sklopljenog među strankama 7. svibnja 2012. koji je sastavni dio Ugovora (o osnivanju tajnog društva), a posebno odredba čl. 4. 2. prema kojoj se tužitelj odrekao prava na potraživanja temeljem Ugovora o osnivanju tajnog društva (pa tako i prava na potraživanje ovdje utuženog iznosa), odnosno je li (eventualno) cijeli Ugovor o osnivanju tajnog društva od 7. svibnja 2012. ništetan.

14. Neosnovano je tuženik prigovarao zastari utužene tražbine. Naime, odredbom čl. 5. Ugovora o osnivanju tajnog društva, tajnom članu se njegov dio dobiti isplaćuje najkasnije u roku od 30 dana od dana usvajanja godišnjeg financijskog izvješća poduzetnika. Godišnji financijski izvještaj i Odluka o raspodjeli dobiti koji se na sporne isplate odnose, usvojeni su 30. travnja 2013. iz čega proizlazi da zastarni rok počinje teći 30. svibnja 2013. Tužba je u ovoj pravnoj stvari podnesena preporučeno pošiljkom putem pošte 30. travnja 2018., dakle, prije proteka petogodišnjeg zastarnog roka iz čl. 225. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22; dalje: ZOO) koji se u konkretnom slučaju primjenjuje.

15. Uvidom u presudu ovog suda poslovni broj P-305/2017-137 od 23. kolovoza 2021. utvrđeno je da je odbijen tužbeni zahtjev ovdje tužitelja kojim je tužitelj tražio da se utvrde ništetnima odredba čl. 2., čl. 4. 1., čl. 4. 2. Ugovora o zajmu sklopljenog među strankama, ovjerenog kod javnog bilježnika Denisa Krajcara iz Pule, broj ovjere OV- 4050/12 od 7. svibnja 2012. te da se naloži ovdje tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 430.000,00 eura u protuvrijednosti u kunama koji iznos predstavlja iznos zajma prema navedenom Ugovoru o zajmu za koji tužitelj ističe da mu nikada nije isplaćen. Navedenom presudom odbijeni su i preostali (eventualno kumulirani) tužbeni zahtjevi kojima je tužitelj zatražio da se utvrdi da je ništetan Sporazumni raskid ugovora o osnivanju tajnog društva od 7. svibnja 2012., Ugovor o osnivanju tajnog društva od 7. svibnja 2012., Ugovor o zajmu od 7. svibnja 2012. i kojim je zatražio da se naloži tuženiku plaćanje iznosa od 430.000,00 eura. Ova presuda postala je pravomoćna donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 5348/2021-3 od 28. lipnja 2022. Time su pravomoćno riješena prethodna pitanja koja utječu na odluku u ovoj pravnoj stvari.

16. Naime, odredbom čl. 2. Ugovora o zajmu od 7. svibnja 2012. (stranica 33 i 34 spisa) utvrđeno je da zajmoprimac (ovdje tužitelj) potpisom tog Ugovora potvrđuje kako je primio od zajmodavca (ovdje tuženika) zajam u visini od 430.000,00 eura. Odredbom čl. 4. 1. i 4. 2. tog Ugovora o zajmu stranke su se usuglasile da ako tužitelj ne vrati tuženiku navedeni iznos zajma do 1. prosinca 2012. (kako je navedeno u čl. 3. Ugovora), da se Ugovor o osnivanju tajnog društva od 7. svibnja 2012. (kojim je tužitelj postao tajni član društva Riječki stambeni servis d.o.o. s ulogom u društvu u visini od 40%) raskida ex lege, a tužitelj kao tajni član gubi udjele u cijelosti u tajnom društvu u korist zajmodavca, ovdje tuženika, s time da su stranke ugovorile da je rok za ispunjenje iz čl. 3. st. 1. Ugovora o zajmu bitan sastojak ugovora. Stranke su čl. 4. 2. ugovorile da se u slučaju raskida ex lege tužitelj odriče prava na potraživanje temeljem Ugovora o osnivanju tajnog društva. Na isti način stranke su regulirale povrat zajma Ugovorom o osnivanju tajnog društva od 7. svibnja 2012. (čl. 15. Ugovora na stranici 10 spisa). Sporazumnim raskidom ugovora o osnivanju tajnog društva od 7. svibnja 2012. (stranica 49 i 50 spisa) stranke su raskinule Ugovor o osnivanju tajnog društva od 1. kolovoza 2008. koji je prethodno bio sklopljen među njima.

17. U pravomoćno okončanom postupku poslovni broj P-305/17 utvrđeno je da ne postoje razlozi koji bi doveli u pitanje valjanost predmetnih odredbi Ugovora o zajmu, Ugovora o osnivanju tajnog društva iz 2012. te Sporazumnog raskida Ugovora o osnivanju tajnog društva iz 2008. godine. Razlozi ništetnosti spornih Ugovora i Sporazuma na koje se tužitelj pozivao u postupku P-305/17 istovjetni su razlozima na koje se pozivao u ovom postupku. U tom kontekstu napominje se da je u postupku P- 305/17 (pravomoćno) utvrđeno da konstatacija iz Ugovora o zajmu od 7. svibnja 2012. prema kojoj je tuženik tužitelj dao pozajmicu u visini od 430.000,00 eura nije fiktivna. Naime, iz isprava u spisu poslovni broj P-305/17 u koji je ovaj sud izvršio uvid i iz obrazloženja pravomoćne presude donesene u tom postupku proizlazi da je trgovačko društvo Riječki stambeni servis d.o.o., u svojstvu dužnika, podiglo kredit broj 020- 51000188 kod Kvarner banke d.d. Rijeka 29. srpnja 2008. godine. Prema čl. 1. Ugovora o kreditu, radilo se o iznosu od 8.030.000,00 kn s namjenom financiranja kupnje 50% poslovnog udjela društva Rumat d.o.o. Rijeka u iznosu od 6.570.000,00 kn i kreditiranja društva ZIG d.o.o. Rijeka u iznosu od 1.100.000,00 kn za plaćanje kredita odobrenog u Centar banci d.d. Zagreb u svrhu brisanja založnog prava upisanog na nekretnini (stranica 251 spisa poslovni broj P-305/17). Pema navedenom Ugovoru o kreditu, društvo Riječki stambeni servis d.o.o. je bilo dužnik, društvo Legac d.o.o. jamac - platac i založni dužnik, a društvo ZIG d.o.o. Rijeka založni dužnik. Nadalje, iz spisa poslovni broj P-305/17 proizlazi da su stranke dogovorile način povrata iznosa kredita banci vjerovniku (Kvarner banka d.d. Rijeka) na način da se tužitelj obvezao vraćati iznos kreditne obveze u razmjeru od 57,15% cjelokupnog duga, dok se tuženik obvezao vraćati iznos kredita u razmjernom iznosu od 42,85% cjelokupnog duga (stranica 449 spisa P-305/17). Nadalje, prema navodima tužitelja iznijetim u očitovanju - Kronologija prijevare (u postupku P-305/17, stranica 205-217 spisa, u ovom predmetu na stanicama 166 do 178 spisa) utvrđeno je da je predmetna kreditna obveza po Ugovoru o dugoročnom kreditu broj 020-51000188 od 29. srpnja 2008. godine prijevremeno zatvorena od strane društva Riječki stambeni servis d.o.o. i to doznakom izvršenom iz sredstava dobivenih od BKS banke d.d. na temelju Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 9. svibnja 2012. godine (stranica spisa P-305/17 220-223 i 611-613). Prijevremena otplata kredita koju je tuženik izvršio putem društva Riječki stambeni servis d.o.o. čiji je bio zastupnik po zakonu, predstavlja zapravo davanje pozajmice tužitelju jer je u otplati kreditne obveze po ugovoru od 29. srpnja 2008. godine u dogovorenom razmjeru od 57,15% prema Izjavi od 15. listopada 2010. godine (stranica 449 spisa P-305/17) trebao sudjelovati i tužitelj (a nije). Pri tom se napominje da su parnične stranke svoja prava i obveze ispunjavale putem trgovačkih društava u kojima su bile upisane kao članovi društva ili zastupnici po zakonu (ZIG d.o.o., Stanousluga d.o.o., Žudika d.o.o., Legac – ing d.o.o., Riječki stambeni servis d.o.o.), a o čemu je u svom stranačkom iskazu u predmetu P-305/17 iskazivao i sam tužitelj. Omjer od 57,15% od uplaćenih 5.937.615,04 kn iznosio je otprilike 3.393.347,00 kn, što odgovara protuvrijednosti od otprilike 452.446,00 eura o kojem iznosu zajma je u konkretnom slučaju riječ. Navedeno proizlazi i iz tužiteljevog očitovanja (kronologija prijevare - stranica 166 do 178 spisa) u kojem tužitelj navodi da je na taj način otplaćen dio duga koji se odnosi na VŽ i da ČŽ zahtijeva od VŽ da odmah u roku od pet mjeseci vrati ŠŽ iznos od 430.000,00 eura za iznos koji je on platio za dio kredita koji se odnosi na VŽ. Ispunjenjem obveze po kreditu broj 020-51000188 od 29. srpnja 2008. godine koji je služio za kupnju poslovnog udjela u društvu Rumat d.o.o. na tuženika je prešlo pravo potraživati udio kojeg se obvezao platiti i tužitelj po Izjavi od 15. listopada 2010. godine. Zato je logično da je tužitelj potvrdio primitak "zajma" po Ugovoru o zajmu od 7. svibnja 2012. godine, iako se zapravo radilo o zakonskoj subrogaciji (prijenosu tražbine na tuženika uslijed ispunjenja tužiteljeve obveze prema banci). Iako se u suštini radi o drugačijoj osnovi nastanka tražbine tuženika prema tužitelju, navedeno ne oduzima pravni učinak izjavi o zajmu, niti poništava obvezu tužitelja prema tuženiku vratiti mu iznos od 430.000,00 eura koji iznos su stranke u Ugovoru o zajmu i Ugovoru o osnivanju tajnog društva nazvale zajmom.

18. Dakle, u pravomoćno okončanom postupku poslovni broj P-305/17 je utvrđeno da je tuženik za tužitelja i to putem društva Riječki stambeni servis d.o.o. ispunio obvezu po ugovoru o kreditu, s time da je poslovanje stranaka putem društava čiji su bili članovi ili zastupnici po zakonu, predstavljalo njihovu uobičajenu poslovnu praksu te su to ispunjenje stranke u Ugovoru o osnivanju tajnog društva i u Ugovoru o zajmu nazvale zajmom i tužitelj se obvezao taj iznos vratiti tuženiku do 1. prosinca 2012. Zato se ne radi o fiktivnom, nepostojećem ugovoru, kako je to isticao tužitelj. Osim toga, Ugovor o zajmu je u obliku klauzule unesen i u Ugovor o osnivanju tajnog društva od 7. svibnja 2012. i taj je Ugovor, a prema ispravama u spisu P-521/2021 potpisan od strane supruga stranaka, ŽŽ i AŽ (stranica 21 spisa P-521/2021) što dodatno upućuje na zaključak o nastanku obveze iz tog Ugovora. Navedeno ne predstavlja nedopuštenu činidbu u smislu odredbe čl. 271. ZOO-a. O tim razlozima ništetnosti (na koje se tužitelj pozivao i tijekom ovog postupka) kao i o tužiteljevom upiranju na to da se radi o zelenaškom ugovoru iz čl. 329. ZOO-a odlučeno je također pravomoćnom presudom poslovni broj P-305/2017-137 od 23. kolovoza 2021. kojom je zbog izostanka navedenih razloga ništetnosti, odbijen tužbeni zahtjev. Ovdje se dodaje da činjenica prema kojoj je tužitelj osoba koja godinama boluje od teškog oblika Parkinsonove bolesti nije dovela do zaključka o tome da se radi o zelenaškom ugovoru jer je tužitelj bio član i direktor više trgovačkih društava sa višegodišnjim poslovnim iskustvom koji je u vrijeme sklapanja ovdje spornih Ugovora realizirao projekt izgradnje stambeno poslovnog kompleksa „Žudika“ (kako proizlazi iz spisa P-305/2017). Tužitelj je tijekom 2012. godine zaključivao veliki broj pravnih poslova (kako to upućuju isprave u spisu P-305/17) što također upućuje na zaključak prema kojem Parkinsonova bolest nije utjecala na kvalitetu njegove volje prilikom zaključenja spornih ugovora te je tužitelj i sam u svom stranačkom iskazu u tom postupku naveo da je razumio sadržaj i pravne posljedice Ugovora koje je potpisao.

19. U ovom parničnom postupku tužitelj nije isticao druge činjenice koje bi upućivale na razloge ništetnosti različite od onih koji su bili predmet ocjene u postupku poslovni broj P-305/17. Slijedom navedenog, a kako su ti razlozi (pravomoćno) ocijenjeni neosnovanima, a sklopljeni Ugovori valjanima, tužitelj nema pravo na isplatu dobiti koju potražuje u ovom postupku. Navedeno zato jer je tužitelj kroz otplatu kredita od strane tuženika primio zajam iz Ugovora o zajmu sklopljenog s tuženikom što je i potvrdio odredbom čl. 2. Ugovora o zajmu, a pri tom tužitelj (nesporno) nije vratio taj iznos novaca tuženiku ni do 1. prosinca 2012. niti kasnije (kako je to propisano odredbom čl. 3. 1. Ugovora o zajmu i čl. 15. 3. Ugovora o osnivanju tajnog društva) pri čemu se napominje kako tužitelj u ovom postupku nije ni tvrdio da je vratio iznos zajma (već da mu taj zajam nije nikada isplaćen). Ugovor o osnivanju tajnog društva raskinut je po sili zakona, a s obzirom na to da je rok za ispunjenje Ugovora (povrat zajma) ugovoren kao bitan sastojak ugovora kako to proizlazi iz čl. 4. Ugovora o zajmu i čl. 15. 3. Ugovora o osnivanju tajnog društva iz 2012. godine, a sukladno odredbi čl. 361. ZOO- a. U slučaju raskida ugovora ex lege, tužitelj se odrekao i prava na potraživanje temeljem Ugovora o osnivanju tajnog društva (čl. 4. 2. Ugovora o zajmu). Naime, prema odredbi čl. 15. 2. Ugovora o osnivanju tajnog društva, ukoliko tajni član ne izvrši povrat zajma do 1. prosinca 2012., Ugovor o osnivanju tajnog društva ne proizvodi nikakve pravne učinke i ima se smatrati da nikada nije niti bio zaključen. Prema tome, a kako je utvrđeno da tužitelj predmetni iznos nije vratio tuženiku, a ne radi se o Ugovorima ili pojedinačnim odredbama Ugovora koje bi bile ništetne, tužitelj nema pravo potraživati od tuženika dobit za 2012. godinu kako to potražuje u ovom postupku jer je Ugovor raskinut, a osim toga tužitelj se i odrekao prava na potraživanje po tom Ugovoru. Osim toga, pravo na isplatu dobiti član društva može ostvarivati protiv društva, a ne protiv drugog člana društva kao što to čini tužitelj u ovom postupku (čl. 406. Zakona o trgovačkim društvima - „Narodne novine“ broj 152/11; dalje: ZTD)

20. Na kraju, dodaje se da je tužitelj u ovom postupku isticao i da je Sporazumni raskid Ugovora o osnivanju tajnog društva od 7. prosinca 2012. kojim su stranke raskinule Ugovor o osnivanju tajnog društva iz 2008. godine (stranica 49 spisa) nepostojeći Sporazum, međutim, nije naveo nikakve nove (drugačije) razloge zbog kojih bi smatrao da je (i) taj Sporazum o raskidu nepostojeći (fiktivan) u odnosu na razloge koji su bili predmet ispitivanja u postupku P-305/17 (P-521/21). Tužitelj je navedeno isticao, nastojeći osnovu svoje tužbe utemeljiti na Ugovoru o osnivanju tajnog društva iz 2008. s Dodacima broj 1 i 2, međutim, ove navode tužitelja sud je ocijenio bezuspješnim i paušalnim pokušajima da tužitelj stvori pravni ili činjenični osnov tužbe, a s obzirom na to da je Sporazumni raskid Ugovora o osnivanju tajnog društva iz 2012. u postupku P-521/21 ocijenjen po stojećim i valjanim, kao i ostali Ugovori sklopljeni među strankama.

21. U odnosu na tužiteljeve navode o vezane za tuženikovog punomoćnika i njegov prijedlog za uskratu zastupanja tuženika napominje se da sud takvih ovlasti nema sukladno ZPP-u te je uskrata pružanja zastupanja stranci pravo i dužnost odvjetnika ukoliko su za to ispunjenje zakonom propisane pretpostavke.

22. S obzirom na to da su sve relevantne činjenice utvrđene iz isprava u spisu te iz pravomoćno okončanog postupka poslovni broj P-521/21 čije je rješenje dalo odgovore na prethodna pitanja u ovom postupku, ovaj sud je ocijenio nepotrebnim provoditi daljnje dokaze predložene od strane tužitelja (saslušanje stranaka, svjedoka, provođenje financijskog vještačenja), a sukladno odredbi čl. 220. st. 2. ZPP-a.

23. Slijedom svega navedenog, tužbeni zahtjev je odbijen te je presuđeno kao u točki I. izreke presude.

24. Odluku o troškovima postupka iz točke II. izreke presude sud je donio primjenom odredbe čl. 154. st. 1. u vezi sa čl. 155. ZPP-a.

25. Tuženik ima pravo na naknadu troškova postupka u iznosu od po 1.756,00 eura za sastav odgovora na tužbu (Tbr. 8. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika – „Narodne novine“ broj 138/23; dalje: Tarifa), za sastav podnesaka od 11. ožujka 2019., 16. srpnja 2019., 28. listopada 2025., 28. siječnja 2026. (Tbr. 8. t. 1. Tarife), za pristup ročištima od 26. veljače 2019., 27. lipnja 2019. i 23. veljače 2026. (Tbr. 9. t. 1. Tarife), trošak pristupa ročištu za objavu presude u visini od 100,00 eura (Tbr. 9. t. 3. Tarife), te pripadajući PDV u visini od 3.537,00 eura (Tbr. 42. Tarife), odnosno ukupno 17.685,00 eura. O zakonskim zateznim kamatama na trošak parničnog postupka odlučeno je sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a i čl. 151. st. 3. ZPP-a.

26. Tuženiku nije priznat trošak na ime sastava žalbe s pripadajućim PDV-om protiv rješenja o prekidu postupka od 8. srpnja 2019. jer tuženik nije uspio u žalbenom postupku protiv tog rješenja s obzirom na to da je rješenje o prekidu potvrđeno rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-5728/19-2 od 20. studenoga 2019. Zato je odlučeno kao u točki III. izreke.

U Rijeci 16. travnja 2026.

Sutkinja:

Ema Brdovčak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke su ovlaštene izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude odnosno od dana objave presude ako uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Rijeci, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.