REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Povrv-3122/2024-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Violeti Veselić, kao sucu pojedincu, a temeljem prijedloga višeg sudskog savjetnika-specijaliste Lidije Đogaš Batovanja, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatska radiotelevizija, javna ustanova, OIB 68419124305, Zagreb, Prisavlje 3, zastupanog po punomoćnici Nataši Owens, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Owens, J i partneri, protiv tuženika JV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ismetu Krupiću, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 2. ožujka 2026. u prisutnosti punomoćnika stranaka, dana 16. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Zorke Despot iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-55669/2024 od 1. kolovoza 2024. te se odbija tužbeni zahtjev tužitelja.

II Odbija se u cijelosti tužitelj sa zahtjevom za naknadom troškova postupka.

III Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu od 125,00 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 16. travnja 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Po prijedlogu ovrhovoditelja, sada tužitelja javni bilježnik Zorka Despot je dana 1. kolovoza 2024. donio rješenje o ovrsi pod poslovnim brojem Ovrv-55669/2024 kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 31,86 eura sa zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog računa do isplate zajedno sa troškovima ovršnog postupka.

2. Protiv navedenog rješenja o ovrsi tuženik je pravodobno podnio prigovor, sada odgovor na tužbu kojim navodi kako je podmirio utuženo potraživanje.

3. Ovosudnim rješenjem poslovni broj Povrv-3122/2024-3 od 29. rujna 2025. pobijano rješenje o ovrsi stavljeno je izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinute su provedene radnje te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, a sve sukladno članku 58. stavak 3. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93,14, 55/16, 73/17 i 131/20, dalje OZ).

4. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga, pregled stanja računa obveznika, presliku prijave prijemnika, izvadak iz evidencije pretplatnika, te presliku potvrda i pregleda plaćanja sa lista 45-46 spisa.

5. Također, sud ističe kako se tužitelj proturječnim navodima očituje u podnesku od 21. listopada 2025. gdje prvotno navodi kako priznaje uplatu u iznosu od 10,62 eura i smatra da time preostaje nepodmireno potraživanje u iznosu od 21,24 eura, da bi potom uredio tužbeni zahtjev kojim potražuje isplatu iznosa od 31,86 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na ukupni iznos od 21,24 eura čime sud ukazuje na neurednost i kontradiktornost navoda tužitelja iz predmetnog podneska, a potom podneskom od dana 27. siječnja 2026. navodi kako su prigovori tuženika paušalni, te da se navedeno plaćanje ne može dovesti u vezu sa utuženim potraživanjem.

6. Sud ukazuje kako se tuženik na navode očitovao podneskom od 6. veljače 2026. u kojem navodi kako ostaje kod istaknutih prigovora, slijedom čega predlaže odbiti tužbu u cijelosti uz naknadu troškova postupka tuženiku.

7. Imajući u vidu da je sud nedvojbeno našao da je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno za donošenje zakonite i pravilne odluke, sud je na ročištu dana 2. ožujka 2026. zaključio glavnu raspravu i okončao postupak u ovoj pravnoj stvari, smatrajući da bi daljnje odgode stvorile bespotreban trošak za stranke, a i obzirom se radi o sporu male vrijednosti.

8. Na temelju provedenog dokaznog postupka, cijeneći sve provedene dokaze sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje ZPP), u njihovoj ukupnosti i svaki zasebno, ovaj sud smatra tužbeni zahtjev neosnovanim kao u toč. I. izreke.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 31,86 eura za RTV pretplatu za mjesec svibanj i lipanj 2023. te za veljaču 2024 . Navedeni iznos koji tužitelj potražuje u ovom sporu predstavlja spor male vrijednosti prema odredbi čl. 458. st. 1. ZPP-a.

10. Među strankama nije sporno da je tuženik zaveden u evidenciji tužitelja kao vlasnik prijemnika na adresi u [adresa], da je tuženik u utuženom razdoblju koristio navedenu uslugu tužitelja, a nesporna je i aktivna legitimacija tužitelja.

11. Među strankama je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva kao i je li tuženik izvršenim uplatama dana 7. rujna 2023. i 20. svibnja 2024. platio utuženo potraživanje.

12. Odredbom čl. 34. st. 1. Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji (Narodne novine broj 137/10, 76/12, 78/16, 46/17, 73/17, 94/18, 114/22, 20/23, 18/24, dalje ZHRT) propisano je da su vlasnici radijskih i televizijskih prijemnika na području Republike Hrvatske dužni tužitelju plaćati pristojbu, dok je čl. 36. st. 1. navedenog zakona propisano da vlasnik prijemnika nije dužan plaćati pristojbu ako prijamnik odjavi. Odredom čl. 35. st. 1. ZHRT-a određeno je da visina pristojbe iznosi 1,5 % prosječne neto mjesečne plaće zaposlenih u Republici Hrvatskoj, a temeljem statističkih podataka za prethodnu godinu.

13. Obveza plaćanja RTV pristojbe glasi osobno na vlasnika ili posjednika prijamnika, a u posjedu kojeg je prijamnika tuženik bio u vrijeme prijave TV prijamnika te što je i sam tuženik potvrdio potpisivanjem potvrde o prijavi prijamnika.

14. Sud ističe da je plaćanje RTV pristojbe zakonska obveza i da kao takva ne proizlazi iz vlasništva nekretnine u kojoj se prijamnik nalazi već obveza proizlazi iz ugovornog odnosa između HRT-a i vlasnika odnosno posjednika prijamnika, odnosno iz vlasništva ili posjeda prijamnika, a što obveznik pretplate potvrđuje potpisom na prijavi prijamnika.

15. Sud prvotno ističe kako je pasivna legitimacija tuženika utvrđena temeljem uvida u evidenciju pretplatnika iz koje proizlazi da je tuženik od 17. siječnja 1997. evidentiran kao obveznik plaćanja radiotelevizijske pristojbe na adresi [adresa] u [adresa], po osnovi posjedovanja TV prijamnika te u evidenciji tužitelja nema naznačene odjave tuženika kao pretplatnika. Nadalje, činjenica da je tuženik pasivno legitimiran kao i da je u utuženom razdoblju bio u ugovornom odnosu sa tužiteljem, proizlazi i iz preslike Prijave prijamnika sa lista 40 spisa gdje je uvidom u istu sud utvrdio kako je prijava prijamnika vlastoručno potpisana po tuženiku. Iz navedenog proizlazi kako je tuženik obveznik plaćanja RTV pristojbe, a kako je to naznačeno i u evidenciji tužitelja.

16. Uvidom u izvod iz ovjerovljenih poslovnih knjiga sa stanjem na dan 3. svibnja 2024., sud je utvrdio da je tuženik obveznik plaćanja pristojbe te da se utuženo potraživanje odnosi na neplaćenu pristojbu za mjesec svibanj i lipanj 2023. te za veljaču 2024. u ukupnom iznosu od 31,86 eura.

17. Uvidom u presliku izvršenih uplata sa lista 45-46 spisa, sud je utvrdio kako je tuženik dana 7. rujna 2023. izvršio uplatu iznosa od 21,24 eura na ime pristojbe za svibanj i lipanj 2023., a dana 20. svibnja 2024. u iznosu od 10,62 eura na ime pristojbe za veljaču 2024. (dakle, uplate izvršene u ukupnom iznosu od 31,86 eura).

18. Sud ukazuje kako se sve navedene uplate iz točke 17. obrazloženja odnose na utuženo potraživanje tužitelja kako je to prethodno navedeno te da je u navedenim uplatama jasno naznačena svrha plaćanja koju je obveznik plaćanja dužan naznačiti, a što je tuženik učinio te je tako pri uplati dana 7. rujna 2023. naznačio da se radi o plaćanju pristojbe za 05/2023 i 06/2023, a pri uplati od 20. svibnja 2024. da se radi o plaćanju HRT za 02/2024. Činjenica da je tuženik osim naznake plaćanja pristojbe za svibanj i lipanj 2023. naznačio i riječ "harač" ne mijenja činjenicu da je navedena uplata izvršena, provedena i da je jasno naznačeno na što se uplata odnosi te da je tužitelj time, a obzirom na jasno naznačenu svrhu plaćanja i iznose koji odgovaraju iznosima na koje se odnosi mjesečna RTV pristojba bio dužan na taj način i proknjižiti u svojim evidencijama. Sud ukazuje kako je tuženik navedenom naznakom svrhe plaćanja na obje uplate postupio sukladno odredbi čl. 171. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; dalje ZOO) kojim je propisano kako se uračunavanje obavlja onim redom koji odredi dužnik najkasnije prilikom ispunjenja.

19. Slijedom svega navedenog, ovaj sud smatra kako je tuženik uplatom od 7. rujna 2023. u iznosu od 21,24 eura te 20. svibnja 2024. u iznosu od 10,62 eura u cijelosti podmirio utuženu glavnicu u iznosu od 31,86 eura te je tužitelj bio dužan knjižiti uplate tuženika upravo na utuženo potraživanje obzirom na jasno istaknutu svrhu plaćanja u opisu navedenih uplata. Nadalje, sud ukazuje kako je prva uplata u iznosu od 21,24 eura izvršena dana 7. rujna 2023., dakle prije pokretanja ovršnog postupka koji je pokrenut podnošenjem ovršnog prijedloga dana 16. svibnja 2024., dok je posljednju uplatu u iznosu od 10,62 eura izvršenu dana 20. svibnja 2024. ist i izvršio prije nego je zaprimio obavijest o predmetnom dugovanju (obavijest od dana 27. lipnja 2024. bez dokaza o datumu dostave), a svakako prije izdavanja rješenja o ovrsi dana 1. kolovoza 2024.

20. Time je tužitelj, u svrhu načela ekonomičnosti i efikasnosti postupka bio dužan evidentirati i proknjižiti izvršene uplate tuženika i to prvotno uplatu od 21,24 eura koja je izvršena čak 8 mjeseci prije podnošenja ovršnog prijedloga, a zadnja uplata prije nego je izdana i obavijest o dugovanju, točnije mjesec dana prije obavijesti, a gotovo tri mjeseca prije izdavanja rješenja o ovrsi. Time je tužitelj osim obveze evidentiranja i knjiženja navedenih uplata trebao još obračunati eventualno nastale zakonske zatezne kamate do trenutka navedenih uplata i obračun eventualno nastalih troškova postupka te povući potraživanje na ime glavnice, a što isti nije učinio. Također, sud ukazuje kako je ovosudno rješenje o stavljanju rješenja o ovrsi izvan snage doneseno tek 29. rujna 2025. dakle više od 16 mjeseci od posljednje uplate, što ukazuje na neažurnost i neurednost vođenja službenih evidencija dugovanja od strane tužitelja pri čemu sud posebice ukazuje na odredbu čl. 10. st. 2. ZOO -a kojim je propisano kako je sudionik u obveznom odnosu dužan u ispunjavanju obveze iz svoje profesionalne djelatnosti postupati s povećanom pažnjom, prema pravilima struke i običajima (pažnja dobrog stručnjaka).

21. Obzirom sud smatra kako je tuženik navedenim uplatama od dana 7. rujna 2023. i 20. svibnja 2024. u cijelosti podmirio utuženo potraživanje u ukupnom iznosu od 31,86 eura, time je u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev tužitelja i ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi sukladno čl. 451. st. 3. ZPP-a.

22. U odnosu na potraživanje na ime troškova postupka, sud smatra kako je nastanak predmetnih daljnjih troškova, iako je tužen ik predmetnu glavnicu podmirio u većem dijelu prije pokretanja ovršnog postupka, a preostali dio pri nego li je izdana tek obavijest o dugovanju, kako je to prethodno navedeno, to sud smatra kako je sve nastale troškove postupka ipak skrivio tužitelj koji je bio dužan, uzimajući navedeno u obzir povući ovršni prijedlog osim za zakonske zatezne kamate od dana dospijeća pa do uplate kako je to prethodno navedeno i eventualni ovršni trošak još prije nego je doneseno rješenje o ovrsi koje je doneseno skoro godinu dana nakon uplate iznosa od 21,24 eura i gotovo tri mjeseca nakon posljednje uplate u iznosu od 10,62 eura, a svakako i prije donošenja rješenja kojim se stavlja izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha, a koje je rješenje doneseno tek 29. rujna 2025., dakle gotovo 2 godine nakon izvršene prve uplate tuženika, a što isti nije učinio te zatražiti naknadu nastalih troškova postupka do tog trenutka, dok je tužitelj sasvim suprotno načelu ekonomičnosti postupka nastavio sa provođenjem istog time stvarajući nepotrebni dodatni trošak sudionicima postupka.

23. Naime, sud ukazuje kako se pri primjeni zakonskih propisa mora polaziti od temeljne pretpostavke - da je zakonotvorac, normiranjem određene materije, a bez obzira na njene jedinstvene osobitosti, išao za tim, da rezultat primjene propisa ostvari stanovitu legitimnu - razumnu i pravičnu svrhu. Zbog nužno potrebnog suglasja zakona s Ustavom, navedeni interpretativni imperativ izvire iz načela vladavine prava (razumna svrha zakona) i socijalne pravde (pravičnost) kao najviših vrednota ustavnog poretka Republike Hrvatske sukladno odredbi iz čl. 3. Ustava RH (Narodne novine broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 41/01 - pročišćeni tekst, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14). Slijedom iznesenoga, situacija u kojoj dužnik podmiruje vjerovniku veći iznos troškova postupka nego je utužena glavnica zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a što bi ovdje bio slučaj, posebice uzimajući u obzir da je iako nakon dospijeća utuženog potraživanja, ali svakako prije izdavanja obavijesti o dugovanju i svakako prije izdavanja i primitka rješenja o ovrsi isto u cijelosti podmireno te uzimajući u obzir načelo ekonomičnosti postupka kako je to prethodno navedeno, sud smatra kako bi naplata daljnjih troškova bilo slijedom razumne i pravične svrhe, neprihvatljivo nepravično i nerazumno. Slijedom navedenog, sud je odlučio o trošku tužitelja kao u točki II. izreke.

24. Nadalje, sve kad bi tužitelj imao pravo na trošak nakon izvršene posljednje uplate tuženika 20. svibnja 2024., što nije stav ovog suda iz prethodno obrazloženih razloga, sud ukazuje kako bi u tom slučaju sukladno vrijednosti predmeta spora, a koji predstavlja spor male vrijednosti do 132,72 eura, imao pravo na trošak sastava ovršnog prijedloga u iznosu od 12,50 eura te trošak predujma naknade javnog bilježnika u iznosu od 12,50 eura (uračunat PDV od 25%), dok sud smatra kako tužitelj ne bi imao pravo na ostale zatražene troškove ovršnog postupka obzirom isti nisu u smislu čl. 164. st. 2. ZPP-a dokazani niti u osnovu niti u visini, a svakako ne bi imao pravo na naknadu troškova nastalih u parničnom postupku obzirom na sve prethodno navedeno.

25. Obzirom se postupak, povodom prigovora tuženika protiv rješenja o ovrsi, nastavio kao parnični postupak, to nema mjesta razdvajanju troška postupka na ovršni trošak i parnični trošak, već o trošku postupka treba odlučiti u skladu s odredbom čl. 154. st. 1. ZPP-a kao da se radi u cijelosti o parničnom postupku, te se tako odluka o trošku postupka tuženika temelji na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a kao i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 148/09, 142/12, 108/14, 126/22, dalje Tarifa) te zatraženom trošku podneskom od 6.2.2026., a sve sukladno vrijednosti predmeta spora od 31,86 eura, pa je tako tuženiku priznat trošak u visini jednokratne nagrade za cjelokupni prvostupanjski postupak sukladno Tbr. 7/9 u iznosu od 100,00 eura uz pripadajući PDV od 25%, a kako to stoji u toč. III. izreke.

26. Zatezna kamata na trošak određena je sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a.

Zagreb, 16. travnja 2026.

Sudac:

Violeta Veselić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda pismeno u 3 istovjetna primjerka u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove odluke. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. Zakona o parničnom postupku i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. Zakona o parničnom postupku).

DNA:

- tužitelju po pun. uz nalog za platež sp na presudu – 13,27 eura

- tuženiku po pun.

U Zagrebu, dana 16. travnja 2026. godine

Viši sudski savjetnik - specijalist: Lidija Đogaš Batovanja