REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U OSIJEKU

Stalna služba u Belom Manastiru

Beli Manastir, Kralja Tomislava 53

Pr-1219/2020-31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru, po sucu Suzani Nađ, u pravnoj stvari tužitelja HR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Draženu Srb, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, za Ministarstvo unutarnjih poslova, zastupanog po Općinskom državnom odvjetništvu u Osijeku, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 2.3.2026. u nazočnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja i zakonskog zastupnika tuženika, dana 16.4.2026.

p r e s u d i o  j e

I/. Nalaže se tuženiku Republika Hrvatska, OIB: 52634238587 - za Ministarstvo unutarnjih poslova, da tužitelju HR iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati ukupan iznos od 7.927,75 EUR ( slovima: sedam tisuća devetsto dvadeset sedam eura i sedamdeset pet centi) od čega iznos od 7.290,68 EUR (slovima: sedam tisuća dvjesto devedeset eura i šezdeset osam centi) s osnova naknade neimovinske štete, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 28.8.2020. do 31. prosinca 2022. godine u visini koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 29.12.2023. godine po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvoga kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 30.12.2023. godine do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a iznos od 637,07 EUR ( slovima: šesto trideset sedam eura i sedam centi) s osnova naknade imovinske štete, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 16.4.2026. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II/. Nalaže se tuženiku Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, za Ministarstvo unutarnjih poslova da tužitelju HR iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.674,70 EUR ( slovima: dvije tisuće šesto sedamdeset četiri eura i sedamdeset centi) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 16.4.2026. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi putem svog punomoćnika navodi da je zaposlenik tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, zaposlen na radnom mjestu policijskog službenika za graničnu kontrolu pri graničnom prijelazu Batina, PU Osječko-baranjske, PP Beli Manastir. Dana 20. svibnja 2019.g. tužitelju je za vrijeme obavljanja radnih zadataka i opisa poslova koje je dužan obavljati kod tuženika, nastala ozljeda na radu na način da je prilikom granične kontrole i pregleda kamiona izgubio ravnotežu i pao sa visine od oko 3 metra. U kritičnom trenutku tužitelj se poskliznuo dok je silazio sa kamiona u kojem su se nalazile „siemens“ kutije, prilikom čega se uhvatio za vrata kamiona kako bi spriječio pad, međutim kako su vrata bila otvorena i počela se klimati, izgubio je ravnotežu i pao dolje na betonsku podlogu zadobivši pri tome tjelesne ozljede. Tužitelj nema saznanja da li je nakon štetnog događaja proveden inspekcijski nadzor, međutim priznata mu je ozljeda na radu osnovom rješenja HZZO-a. Zbog navedenog događaja tužitelj je zadobio teške ozljede i to prijelom dijafize nadlaktične kosti i prijelom ramena radi čega se 11 mjeseci nalazio na intenzivnom liječenju i fizikalnim terapijama, a do 02. ožujka 2020.g. se nalazio na bolovanju. Nakon završenog liječenja tužitelj i nadalje osjeti posljedice štetnog događaja, koje su trajne prirode na način da se isti ne može koristiti lijevom rukom kako je to bilo prije štetnog događaja, bolnost je prisutna i nadalje, a utvrđena mu je i abdukcija do 80 %. Uslijed opisanog štetnog događaja, ozljede na radu, tužitelj je pretrpio značajnu štetu, kako neimovinsku, tako i imovinsku. Neimovinska šteta ogleda se u vidu pretrpljenih bolova, straha, duševnih bolova zbog smanjenja životne aktivnosti te naruženosti, dok se imovinska šteta ogleda se u potrebi za tuđom pomoći i njegom tijekom liječenja. Stoga tužitelj predlaže da sud donese presudu kojom će naložiti tuženiku da mu isplati s osnova naknade štete ukupan iznos od 92.400,00 HRK, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i troškovima parničnog postupka.

2. U odgovoru na tužbu zakonski zastupnik tuženika čini nespornim nastanak štetnog događaja na radnom mjestu tužitelja. Međutim, smatra da je do štetnog događaja došlo isključivo nepažnjom tužitelja. Stoga se tuženik u cijelosti protivi osnovi i visini tužbenog zahtjeva te predlaže sudu isti odbiti i obvezati tužitelja na naknadu troškova parničnog postupka tuženiku.

3. Sud je proveo dokaze uvidom u dokumentaciju ( list 5-29 spisa, list 41-43 spisa, list 54-55 spisa), u službenu zabilješku Postaje granične policije Beli Manastir od 21.5.2019. ( list 35-36 spisa), čitanjem zapisnika Općinskog suda u Osijeku od 10.11.2021. ( list 44-45 spisa), uvidom u dopis Postaje granične policije Beli Manastir od 18. veljače 2022. ( list 52 spisa) te u izvješće od 18.2.2022. ( list 53 spisa), čitanjem nalaza i mišljenja medicinskog vještaka Daria Muževića od 13.2.2023. ( list 64-66 spisa), čitanjem zapisnika ovog suda od 12.9.2024. ( list 79-80 spisa), uvidom u dokumentaciju HZZO od 19.9.2024. ( list 84-86 spisa), čitanjem zapisnika ovog suda 12.1.2026. ( list 91-95 spisa), saslušanjem vještaka Daria Mužević na ročištu od 12.9.2024. ( list 79-80 spisa), saslušanjem svjedoka na ročištu od **.**.2026. godine TR ( list 91-92 spisa), ĆR ( list 93-94 spisa), KR ( list 94 spisa), JR ( list 94-95 spisa), saslušanjem svjedoka na ročištu od **.**.2026. ZR ( list 96-97 spisa) te saslušanjem tužitelja HR ( list 97-99 spisa).

4. Uvidom u zahtjev za mirno rješenje spora ( list 6-9 spisa) sud je utvrdio da je tužitelj podnio tuženiku dana 27.8.2020. zahtjev za mirno rješenje spora te je ODO u Osijeku 6.10.2020. odgovorio na isti zahtjev te osporio osnov i visinu tužbenog zahtjeva, a istakao je da je do štetnog događaja došlo isključivo nepažnjom tužitelja.

5. Uvidom u dopis Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje od 19.9.2024. ( list 84 spisa) sud je utvrdio da je HZZO, Regionalni ured Osijek priznao osiguraniku HR ozljedu na radu, nastalu dana 20.5.2019., pod dijagnozom, šifra prema MKB-uS42.3 te su sa navedenim danom priznata sva prava koja proizlaze tužitelju iz priznate ozljede na radu.

6. Uvidom u dokumentaciju ( list 5-29 spisa, list 41-43 spisa, list 54-55 spisa), čitanjem nalaza i mišljenja medicinskog vještaka Daria Muževića od 13.2.2023. ( list 64-66 spisa) i saslušanjem vještaka Daria Mužević na ročištu od 12.9.2024. ( list 79- 80 spisa), sud je utvrdio da je ozljeđenik je u predmetnoj nezgodi zadobio ozljedu lijeve nadlaktične kosti – prijelom. Ova se ozljeda kvalificira kao teška tjelesna ozljeda, izravna je posljedica predmetne traume te nije u svezi s ranijim zdravstvenim stanjem ozljeđenika. Liječenje je završeno, provedeno je po pravilima medicinske struke, a ozljeđenik se u potpunosti pridržavao liječničkih uputa. Ozljeđenik je kao posljedicu ozljede pretrpio bolove. Bolovi jakoga intenziteta trajali su ukupno 7 dana, u ozlijeđenoj tjelesnoj regiji, posljedično prijelomu i operacijskom liječenju, bolovima u postoperacijskom tijeku, za medicinskih postupaka, uzimanja uzoraka krvi, primjene terapije, prijevoja rane i slično. Ovi bolovi zahtijevali su kontinuiranu primjenu analgetika. Bolovi srednjega intenziteta postojali su kod ozljeđenika tijekom 30 dana, u vidu kasnijih postoperacijskih bolova te prilikom početnoga razgibavanja ukočenih zglobova ramena i lakta. Bolovi slaboga intenziteta u kontinuiranom trajanju u ozljeđenika su postojali tijekom 45 dana, u daljnjem tijeku sanacije ozljeda te tijekom fizikalne terapije. Povremene bolove lijevoga ramena ozljeđenik može osjećati trajno, što je uključeno u ocjenu umanjenja životne i radne aktivnosti. Ozljeđenik je kao posljedicu ozljede pretrpio strah. Primarni strah jakoga intenziteta trajao je nekoliko sekundi u trenutku nezgode. Sekundarni strah jakoga intenziteta trajao je 4 sata, tijekom transporta i obrade u KBC Osijek, do saznanja o prirodi ozljeda i potrebi operacijskoga liječenja. Sekundarni strah srednjega intenziteta trajao je u ozljeđenika 20 dana, tijekom bolničkoga liječenja i neposredno po otpustu u kućnu njegu, a glede neizvjesnosti za zdravlje i konačnu uspješnost liječenja, obzirom kako je bila riječ o ozljedi koja je rezultirala prolaznim značajnim ograničenjem pokreta u lijevom ramenu. Sekundarni strah slaboga intenziteta trajao je u ozljeđenika narednih 45 dana, za nastavnoga liječenja i fizikalnoga liječenja, u vidu zabrinutosti za konačan ishod liječenja. Kao posljedica predmetne ozljede, ozljeđeniku je bila potrebna njega medicinski nestručne osobe u trajanju od 48 dana, od otpusta iz Zavoda za traumatologiju i ortopediju KBC Osijek do uklanjanja imobilizacije lijeve ruke omčom, u prosječnom dnevnom trajanju od 4 sata, obzirom na ograničene mogućnosti samozbrinjavanja i postavljenu imobilizaciju omčom, a u svakodnevnim aktivnostima osobne njege, odijevanja, higijene, pripreme obroka i slično. Naruženje u lakom stupnju nastupilo je kao posljedica predmetne traume, u vidu vidljivih dobro saniranih postoperacijskih ožiljaka lijeve nadlaktice, te ograničenja pokretljivosti lijevoga ramena. Umanjenje životne i radne aktivnosti u svezi s pretrpljenim ozljedama u ozljeđenika je nastupilo u opsegu od 20 %, posljedično ograničenju pokretljivosti lijevoga ramena nakon traume i osteosinteze, uz moguće postojanje trajnih povremenih bolova i nelagode u operiranoj tjelesnoj regiji.

Na ročištu od 12.9.2024. vještak Dario Mužević izjavio je da tužitelj trpi trajne duševne boli vezano uz umanjenje životne i radne aktivnosti u opsegu od 20 %, a posljedično klinički značajno ograničenju pokretljivosti lijevog ramena nakon traume i operacije osteosinteze te vezano uz povremene bolove koje će osjećati trajno u operiranoj tjelesnoj regiji. Dodaje da smatra da se radi o duševnoj boli umjerenog intenziteta. Nadalje, vještak iskazuje da tužitelj trpi duševne boli zbog naruženosti lakoga stupnja koje naruženje je vidljivo drugim osobama u vidu postoperacijskog ožiljka lijeve nadlaktice kao i ograničenja pokretljivosti lijevoga ramena.

7. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje medicinskog vještaka Daria Muževića cijeneći ga stručnim i objektivnim te utemeljenim na medicinskoj dokumentaciji koja se nalazi u spisu, pregledu tužitelja i dugogodišnjem iskustvu medicinskog vještaka - spec. neurokirurga, a na isti nalaz nakon saslušanja vještaka nije bilo primjedbi.

8. Saslušanjem svjedoka TR na ročištu od 12.1.2026. godine ( list 91- 92 spisa) sud je utvrdio da je u vrijeme štetnog događaja bio vođa smjene te mu je poznato da je VR kritičnog dana vršio pregled kamiona sa kojeg je pao. Svjedok nije bio očevidac. Nakon pada kod njega je u kancelariju došao VR i rekao da ga boli ruka te je on o tome izvijestio šefa smjene i pozvana je hitna pomoć. Izjavljuje da je on kao vođa smjene tužitelju dao nalog da izvrši pregled svih kamiona koji ulaze u RH za vrijeme njegove smjene tog dana. Pregled obuhvaća i pregled unutrašnjeg prostora i vanjskog dijela kamiona. To je redovna zadaća i to se svaki dan radilo. Unutrašnjost kamiona pregledavala se na način da je policijski službenik za graničnu kontrolu trebao ući u kamion i u tovarni prostor kamiona. U to doba bilo je dosta migranata koji su neovlašteno prelazili granicu pa su ih djelatnici pronalazili u tovarnom prostoru, ispod kamiona i ispod tovarnog prostora. Na graničnom prijelazu Batina u to vrijeme nisu imali video-endoskop te tužitelj takav pregled nije mogao obaviti s istim. Buster su imali i imali su uređaj za mjerenje CO2. Dodaje da bi kod pronalazaka migranata u tovarnom prostoru bez ulaska djelatnika odnosno službenika u taj prostor mogao pomoći jedino rengen, a koji nisu imali. Policijski službenik za graničnu kontrolu imao je samo policijsku odjeću, obuću i drugu opremu za obavljanje takvog zadatka. Kamion sa kojeg je tužitelj pao bio je šleper, a to znači da je imao kamion i priključno vozilo, a što je sveukupno dužine oko 20 metara. Ulazak policijskog službenika u kamion i u tovarni prostor radi pronalazaka migranata i nedozvoljene robe, npr. cigareta bio je uobičajeni postupak. Svjedok izjavljuje da je tužitelj na predmetnom kamionu morao izvršiti takvu kontrolu jer ju niti na koji drugi način ne bi mogao izvršiti. Dodaje da je granični prijelaz na Batini specifičan jer je najviše migranata dolazilo iz Srbije preko tog graničnog prijelaza. Znalo je biti padova policijskih službenika sa kamiona, ali nije bilo lomova, koliko mu je poznato i nije bilo prijava. U vrijeme štetnog događaja na licu mjesta sigurno je bio vozač kamiona i vjerojatno carinik koji je radio u to vrijeme. Svjedok procjenjuje da je tužitelj pao sa visine od oko dva metra i dodaje da je pao na vagu na željezo. Ta vaga se nalazi u ravnici asfalta.

9. Saslušanjem svjedokinje ĆR ( list 93-94 spisa) sud je utvrdio da je u vrijeme štetnog događaja u svibnju 2019. godine radila graničnu kontrolu na graničnom prijelazu Batina u istoj smjeni sa VR. Međutim, VR je vršio kontrolu teretnih vozila, a svjedokinja je kontrolirala putnički prijevoz. Između dvije kontrole nalazi se zgrada Ministarstva financija u kojoj se nalaze carina, policija i špedicija te ona nije vidjela kad je tužitelj pao sa kamiona. Svjedokinja izjavljuje da je tužitelju pomogla nakon pada na način da mu je skinula jaknu, fiksirala ruku i stavila mu hladne obloge. On je bio u šoku, dezorijentiran, kao i ona sama. Pozvala je hitnu pomoć, te su svi došli kod voditelja u prostoriju gdje je tužitelj čekao hitnu i pri tome je sjedio. Pregled kamiona obavljao se na način da su se djelatnici morali popeti u kamion i obavezno u tovarni prostor. Prije toga su znali razvući ceradu, ali to nije bilo dovoljno i tek su prilikom fizičkog pregleda unutrašnjosti kamiona mogli otkriti eventualne migrante. Dodaje da se penju i na palete i na kutije pa ta visina zna biti i do četiri metra. Njihov poslodavac je znao da se pregledi vrše na takav način te je on i dao nalog za to. Na graničnom prijelazu postojao je video endoskop, ali je takav uređaj mogao koristiti samo obučeni policajac i možda je bio samo jedan takav od 150 policajaca. U smjeni kritičnog dana nije bio niti jedan takav policajac koji bi znao koristiti i bio obučen za korištenje video endoskopa. Nikakvim uređajima se nisu mogli otkriti migranti ili nedozvoljena roba već samo fizičkim pregledom i ulaskom u tovarni prostor. Svjedokinja je vidjela kamion sa kojeg je tužitelj pao. Radilo se o šleperu sa ceradom i takav kamion je zahtijevao kontrolu na način kao što je to obavio tužitelj. Ne sjeća se da je 2019. na graničnom prijelazu Batina postojao neki poseban naputak za kontrolu, jer je prošlo puno vremena, a ona tamo više niti ne radi unazad tri godine.

10. Saslušanjem svjedokinje KR ( list 94 spisa) sud je utvrdio da svjedokinja nema nikakvih saznanja o štetnom događaju koji se zbio tužitelju u svibnju 2019. godine na graničnom prijelazu Batina jer je ona u to vrijeme bila na porodiljnom dopustu. Dodaje da su oni u to vrijeme kada je bila migrantska kriza vršili temeljnu graničnu kontrolu na način da su se morali penjati u prtljažni prostor kamiona pa i na kutije i robu u tom prostoru kako bi izvršili pregled cijelog vozila. Penjali su se na visinu višu od metar i po. To im je bilo u opisu posla i njihov poslodavac je znao da se oni tako moraju penjati radi pregleda. U to vrijeme svjedokinja nije radila pa joj nije poznato koja je tehnička oprema bila u funkciji i da li je bila osposobljena za vršenje pregleda. Za otvaranje plombiranih kamiona vrši se evidencija. Svjedokinja izjavljuje da su fizički pregled morali obavezno izvršiti penjanjem u kamion i tovarni prostor, a tehnička oprema je služila kao pomagalo.

11. Saslušanjem svjedoka JR ( list 94-95 spisa) sud je utvrdio da on na dan kada je tužitelj VR pao sa kamiona prilikom granične kontrole na graničnom prijelazu u Batini nije radio, a inače su godinama radili u istoj smjeni. Izjavljuje da je u to vrijeme bila migrantska kriza te su često pronalazili migrante u kamionima. Graničnu kontrolu kamiona morali su vršiti na način da su se ljestvama penjali u kamione i tovarni prostor. Bez toga je često bilo nemoguće utvrditi sadržaj tereta i predmeta u teretnom vozilu. Svjedok izjavljuje da je samo dno tovarnog prostora već na visini od oko metar i po, a oni su se morali penjati i na palete kako bi savjesno i odgovorno obavili svoj posao pa su se penjali na palete koje su bile otprilike barem na visini od tri do četiri metra od asfalta. Dodaje da nisu bili obučeni na rad na visini, a misli da to i ne postoji. Tehnička oprema nije dostatna da bi se adekvatno izvršila granična kontrola šlepera. Tijekom 2019. godine na graničnom prijelazu Batina nije postojao rengen, a koliko mu je poznato, neki drugi granični prijelazi su imali rengen.

12. Saslušanjem svjedoka ZR na ročištu od 2.3.2026. ( list 96-97 spisa) sud je utvrdio da se isti sjeća da je tužitelj negdje u svibnju 2019. godine nastradao na radnom mjestu na graničnom prijelazu Batina. Tužitelj je pretrpio štetu u noćnoj smjeni, a svjedok je poslije njega došao u dnevnu smjenu ujutro i to u Duboševicu gdje im je bilo operativno dežurstvo. Dobio je izvještaj od prethodnog šefa smjene koji je radio u noćnoj smjeni da je došlo do nezgode i da je VR nastradao. Šef smjene je bio IR i on ga je uputio u događaj koji se dogodio. Svjedok je VR odmah taj dan telefonski nazvao te se on tada nalazio u bolnici. Ne sjeća se konkretno sadržaja razgovora. Svjedok nije vidio kako je VR pao jer nije bio tamo prisutan, niti je bio u toj smjeni. Detalja samog događaja ne sjeća, samo su mu prenijeli da je tužitelj pao i da se nalazi u bolnici, a sa tužiteljem je razgovarao dok je bio u bolnici.

13. Iskazima saslušanih svjedoka sud je u cijelosti povjerovao cijeneći njihove iskaze istinitima i uvjerljivima. Svi saslušani svjedoci suglasno su iskazali da je tužitelj obavio pregled prtljažnog prostora kamiona na uobičajeni način te da na drugi način ne bi mogao otkriti u prtljažnom prostoru sakrivenu robu ili migrante koji su u to vrijeme masovno prelazili vanjsku granicu Europske unije. Iskazi svjedoka se međusobno dopunjuju te iz njihovog iskaza proizlazi da tehnička oprema koja je postojala na graničnom prijelazu Batina u to vrijeme nije bila dostatna da bi se adekvatno izvršila granična kontrola šlepera. Rengen na graničnom prijelazu nije postojao pa su se policijski djelatnici koji su vršili graničnu kontrolu morali penjati na teretna vozila i u prtljažni prostor kao i na palete i kutije koje su se nalazile u tom prostoru. Stoga sud smatra u potpunosti neosnovanim prigovor tuženika da je do ozljede tužitelja na radnom mjestu došlo zbog njegove nepažnje.

14. Saslušanjem tužitelja HR na ročištu od 2.3.2026. ( list 97-99 spisa) sud je utvrdio da je kritičnog dana radio u noćnoj smjeni na graničnom prijelazu Batina i to na radnom mjestu ulaz teretnih vozila gdje je vršio graničnu kontrolu teretnih vozila koji su ulazili u Republiku Hrvatsku. Sjeća se da je došlo do štetnog događaja kada je vršio kontrolu teretnog vozila koje je prevozilo generatore za struju, misli da je bilo tri komada. Ti generatori su se nalazili u drvenim kutijama i između svake kutije je bio razmak od pola do jednog metra. Kontrola se nije mogla nikako drugačije obaviti nego da se uđe u tovarni prostor teretnog vozila i izvrši fizički pregled. Ističe da se kamion već nalazi na visini 1,20 do 1,30 plus teret, a to je onda ukupno između dva i pol do tri metra. U to vrijeme su bile česte migracije osoba migranata i krijumčarenja robe te je bila zapovijed da se vrši pojačana granična kontrola. Tužitelj izjavljuje da je izvršio pregled kabine i vanjskog dijela kamiona te je nakon toga vršio pregled unutarnjeg dijela prostora kamiona. Ušao je u unutarnji prostor kamiona, izvršio pregled do kraja i kada se vraćao na izlasku kod vrata kamiona stao je na neku plastičnu gajbicu koju nije vidio jer je bio mrak te se poskliznuo i pao dolje na vagu. Tom prilikom slomio je lijevu ruku. Na graničnom prijelazu postoji vanjsko osvjetljenje, nije totalni mrak, ali kad se uđe u kamion, isti je prekriven ceradom i tamo je smanjena vidljivost. Djelatnici na graničnom prijelazu u to vrijeme uopće nisu imali ručne svjetiljke da bi mogli posvjetliti unutrašnjost kamiona prilikom pregledavanja. Tužitelj izjavljuje da je tom prilikom kamion pregledavao sa svojom vlastitom uključenom malom ručnom baterijom veličine 5-7 cm. Kad je izlazio van iz kamiona nije imao upaljenu bateriju jer da bi sišao sa kamiona mora se uhvatiti objema rukama za metalne cijevi koje drže ceradu ili sa strane za aluminijske daske koje se nalaze sa bočne strane. Ne sjeća se kako se držao u vrijeme nezgode. Dodaje da se pregled kamiona ne može pregledavati na način da on hoda po unutrašnjosti kamiona i svijetli beterijom već bateriju pali kad nešto nađe, npr. kad provjerava da li je kutija otvarana i koji je broj na kutiji, da nije neka druga kutija ubačena, odnosno da li je to roba koja je prijavljena. Tužitelj je sa kamiona pao neposredno pored vozača tog kamiona koji je stajao iza kamiona kraj zadnjih vrata. Zamolio ga je da mu pomogne da ustane jer je osjetio bol u lijevoj ruci, ali se vozač uplašio i ukočio. Tužitelj se sam podigao i otišao u ured gdje se javio voditelju smjene TR. On je pozvao hitnu, te ga je hitna odvezla u bolnicu. Pao je sa visine od oko dva i pol do tri metara, a s obzirom da je pao sa drvene kutije u kojoj se nalazila roba. To su veliki sanduci sa generatorima koji su širine kamiona i u taj kamion od 17 metara stanu samo tri ili četiri sanduka. Dodaje da je to bio uobičajeni način pregleda kamiona. Navodi da svaki kamion ima ugrađene ljestve koje se izvuku te je on po tim ljestvama ušao u kamion. Na graničnom prijelazu imaju i aluminijske ljestve koje im vozač drži da bi se prilikom pregleda vozila mogli popeti na drvene sanduke ili na kakve druge kutije sa robom. Na tom graničnom prijelazu postoji pet radnih stanica, dva teretna za ulaz i izlaz, dva putnička i jedan za autobus. U vrijeme štetnog događaja radilo je troje djelatnika te su se svi već žalili da ih je malo jer rade non stop 12 sati i za to vrijeme moraju se rotirati npr. tri sata rade ulaz, pa zatim ulaz teretnih vozila pa nakon toga idu na izlaz vozila. Kako ih je kritičnog dana bilo troje, morali su raditi i po četiri sata na jednoj traci. I ranije je bilo padova tužiteljevih kolega sa kamiona, ali nisu pretrpjeli ozljede. Poslodavac ništa nije poduzimao u to vrijeme zbog tih padova. Tužitelj navodi da su na graničnom prijelazu imali uređaj CO2, kao i uređaj za mjerenje gustoće, npr. u vratima kamiona ili u gumi i taj uređaj se zove buster. Sa busterom se ne može mjeriti cijeli kamion, odnosno prtljažni prostor. Imali su endoskop sa kojim mogu detektirati šupljine npr. u kabini auta ili kamiona. Kritičnog dana tužitelj nije koristio endoskop za pregled. Tovarni prostor nije moguće pregledati endoskopom. Dodaje da su imali i neko ogledalce koje koriste kod osobnih vozila. Sva ta oprema nije bila dostatna da bi mogli izvršiti temeljni pregled tovarnog prostora kamiona. Dodaje da uređaj za CO2 u pravilu koriste, ali samo da popune statistiku a tužitelj smatra da on nije efikasan. U to vrijeme na graničnom prijelazu Batina nije postojao rengen. Rengen bi pomogao da se djelatnici ne moraju penjati u kamion i tovarni prostor jer bi rengen sve snimio. Dodaje da granični prijelaz Batina predstavlja granični prijelaz na vanjskoj granici Šengenskog prostora Europske unije. U to vrijeme od poslodavca djelatnici nisu bili zaduženi niti za kakve svjetiljke te su koristili samo svoje vlastite. Tužitelj je pregledavao kamione kad nije imao svoju lampu, bez lampe. Nije uvijek imao svoju baterijsku lampu. Tužitelj izjavljuje da je radio i u vrijeme štetnog događaja u turnusu 12-24 i 12-48., od čega je 12 sati radnog vremena, a ostalo je slobodno vrijeme. U 12 sati djelatnici imaju pravo na jedan sat pauze.

15. Iskazu tužitelja sud je u cijelosti povjerovao, cijeneći njegov iskaz istinitim i uvjerljivim, a isti je u skladu sa podacima iz medicinske i druge dokumentacije koja se nalazi u spisu kao i sa iskazima saslušanih svjedoka.

16. Odredbom čl. 19. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ( NN broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZOO) propisano je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom, a odredbom st. 2. istog članka i zakona je propisano da se pod pravima osobnosti u smislu tog zakona smatraju pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.

17. Odredbom čl. 1100. st. 1. ZOO-a propisano je da će sud u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Odredbom st. 2. navedenog članka propisano je da će sud pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojem služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

18. Odredbom članka 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu ( N.N. 71/14, 118/14, 154/14, 94/18, 96/18 ) propisano je da se ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti.

19. Imajući u vidu naprijed navedene utvrđene činjenice, kao i citirane zakonske odredbe ovaj sud je stekao uvjerenje da je kod tužitelja došlo do povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje. Sud smatra da trajanje i jačina pretrpljenih fizičkih i duševnih boli, te okolnosti konkretnog slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje.

20. Iz nalaza i mišljenja neurokirurškog vještaka Daria Muževića proizlazi da je tužitelj trpio bolove jakog intenziteta u trajanju od 7 dana, u ozlijeđenoj tjelesnoj regiji, posljedično prijelomu i operacijskom liječenju, bolovima u postoperacijskom tijeku, za medicinskih postupaka, uzimanja uzoraka krvi, primjene terapije, prijevoja rane i slično. Ovi bolovi zahtijevali su kontinuiranu primjenu analgetika. Bolovi srednjeg intenziteta postojali su kod tužitelja tijekom narednih 30 dana, u vidu kasnijih postoperacijskih bolova te prilikom početnoga razgibavanja ukočenih zglobova ramena i lakta. Bolovi slaboga intenziteta u kontinuiranom trajanju su postojali kod tužitelja tijekom 45 dana, u daljnjem tijeku sanacije ozljeda te tijekom fizikalne terapije. Sud smatra da pravična novčana naknada za pretrpljene fizičke boli tužitelja iznosi 2.490,00 eura, međutim kako je tužitelj za ovaj vid štete zatražio 2.456,71 eura, sud nije mogao ići na prekoračenje tužbenog zahtjeva. Pri utvrđivanju iznosa naknade sud je imao u vidu trajanje i jačinu fizičkih boli, kao i ostale gore navedene okolnosti te je dosudio zatraženi novčani iznos.

21. Također iz nalaza i mišljenja vještaka Daria Muževića proizlazi da je tužitelj prilikom ozljeđivanja trpio primarni strah jakog intenziteta koji je trajao nekoliko sekundi u trenutku nezgode. Sekundarni strah jakoga intenziteta trajao je 4 sata, tijekom transporta i obrade u KBC Osijek do saznanja o prirodi ozljeda i potrebi operacijskoga liječenja. Sekundarni strah srednjega intenziteta trajao je kod tužitelja 20 dana, tijekom bolničkoga liječenja i neposredno po otpustu na kućnu njegu, a glede neizvjesnosti za zdravlje i konačnu uspješnost liječenja, a s obzirom da se radilo o ozljedi koja je rezultirala prolaznim značajnim ograničenjem pokreta u lijevom ramenu. Sekundarni strah slaboga intenziteta trajao je kod tužitelja narednih 45 dana u nastavku liječenja i fizikalne terapije, a u vidu zabrinutosti za konačan ishod liječenja. Sud smatra da trajanje i jačina straha te okolnosti konkretnog slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za strah u iznosu od 1.500,00 eura. Međutim, kako je tužitelj za ovaj vid štete zatražio novčani iznos od 1.350,00 eura, sud mu je taj zatraženi iznos i dosudio.

22. Nadalje, iz nalaza i mišljenja medicinskog vještaka također proizlazi da je kod tužitelja u svezi s pretrpljenom ozljedom nastupilo umanjenje životne i radne aktivnosti u opsegu od 20 %, posljedično ograničenju pokretljivosti lijevoga ramena nakon traume i osteosinteze, uz moguće postojanje trajnih povremenih bolova i nelagode u operiranoj tjelesnoj regiji. Vještak smatra da tužitelj zbog smanjenja životne i radne aktivnosti trpi duševne boli umjerenog intenziteta. Slijedom navedenog, sud smatra da duševne boli zbog smanjenja životne i radne aktivnosti tužitelja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade u iznosu od 3.000,00 eura. Prilikom odmjeravanja visine naknade sud je imao u vidu, kako opseg i težinu utvrđenih trajnih posljedica, tako i životnu dob tužitelja od 58 godina i vrstu njegovog zanimanja. Međutim, kako je tužitelj zatražio za ovaj vid štete iznos od 2.986,26 eura, sud je, ne prekoračujući tužbeni zahtjev, dosudio zatraženi novčani iznos.

23. Iz nalaza i mišljenja medicinskog vještaka Daria Muževića proizlazi da je kod tužitelja nastupilo naruženje u lakom stupnju kao posljedica predmetne traume, a u vidu vidljivih dobro saniranih postooperacijskih ožiljaka lijeve nadlaktice te ograničenja pokretljivosti lijevoga ramena. Vještak smatra da tužitelj trpi duševne boli zbog naruženosti. Slijedom navedenog, sud je stekao uvjerenje da duševne boli zbog naruženosti opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za ovaj vid štete u iznosu od 498,00 eura. Prilikom odmjeravanja visine naknade sud je imao u vidu da se radi o lakom stupnju naruženosti, životnu dob tužitelja od 58 godina, njegovo zanimanje, kao i lokaciju ozljede odnosno naruženosti. Tužitelj je za ovaj vid štete zatražio iznos od 497,71 eura te mu je zatraženi iznos i dosuđen.

24. Prilikom dosuđivanja pravične novčane naknade za fizičke boli, strah, duševne boli zbog smanjenja životne i radne aktivnosti tužitelja te duševne boli zbog naruženosti, sud je imao u vidu novo pravno shvaćanje Vrhovnog suda RH za naknadu neimovinske štete zauzeto na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda, pod posl.br. Su-IV-47/2020-5 od 5.3.2020. i 15.6.2020. koje se primjenjuje na sve postupke naknade neimovinske (ranije: nematerijalne) štete, a kojim se mijenjaju Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda RH od 29.11.2002. na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) povećavaju za 50%.

25. Podneskom od 17.3.2023. godine punomoćnik tužitelja specificirao je tužbeni zahtjev, imajući u vidu nalaz i mišljenje medicinskog vještaka te Orijentacijske kriterije VS RH, pa je na ime naknade štete zatražio ukupan iznos od 7.927,75 eura, od čega na ime fizičkih boli 2.456,71 eura, na ime pretrpljenog straha 1.350,00 eura, na ime smanjenja životne aktivnosti 2.986,26 eura, te na ime naruženosti 497,71 eura, a na ime naknade materijalne štete s osnova tuđe pomoći i njege iznos od 637,07 eura pa je predložio da sud donese presudu kojom će naložiti tuženiku isplatu navedenog ukupnog iznosa, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i troškovima parničnog postupka.

26. Iz nalaza i mišljenja medicinskog vještaka Daria Muževića također proizlazi da je tužitelju nakon predmetne ozljede bila potrebna njega medicinski nestručne osobe u trajanju od 48 dana, od otpusta iz Zavoda za traumatologiju i ortopediju KBC Osijek do uklanjanja imobilizacije lijeve ruke omčom, u prosječnom dnevnom trajanju od 4 sata, a s obzirom na ograničene mogućnosti samozbrinjavanja i postavljenu imobilizaciju omčom i to u svakodnevnim aktivnostima osobne njege, odijevanja, higijene, pripreme obroka i slično. Općepoznato je da cijena jednog sata rada medicinski nestručne osobe u mjestu prebivališta tužitelja iznosi 7,00 eura. Kako je tužitelju bilo potrebno dnevno prosječno 4 sata njege medicinski nestručne osobe, u trajanju od 48 dana, sud smatra da mu je nastala imovinska šteta u znatno većem iznosu od zatraženog iznosa na ime naknade za tuđu pomoć i njegu od 637,07 eura. Međutim, sud nije mogao ići na prekoračenje tužbenog zahtjeva pa mu je isti iznos u cijelosti dosuđen.

27. Prema odredbi članka 1103. ZOO-a, obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Kako je tužitelj putem svog punomoćnika pisani odštetni zahtjev dostavio tuženiku dana 27.8.2020. ( list 6 spisa ), sud je od sljedećeg dana odnosno od 28.8.2020. dosudio tužitelju zakonske zatezne kamate na presuđeni iznos neimovinske štete, a imajući u vidu i odredbu članka 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima. Na dosuđeni iznos imovinske štete zakonske zatezne kamate teku od dana presuđenja pa do isplate.

28. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. u svezi sa čl. 155. Zakona o parničnom postupku (N.N. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 70/19, 80/22 114/22 i 155/23 - dalje ZPP-a) te je sud, imajući u vidu vrijednost predmeta spora i važeću Tarifu o nagradama i naknadi za rad odvjetnika punomoćniku tužitelja priznao trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura, trošak sastava zahtjeva za mirno rješenje spora od 27.8.2020. u iznosu od 200,00 eura, troškova sastava obrazloženih podnesaka od 25.10.2021.,16.3.2023. i 13.9.2024. u pojedinačnom iznosu od 200,00 eura, troškove zastupanja na ročištima od 10.11.2021.,12.9.2024., 12.1.2026. i 2.3.2026. u pojedinačnom iznosu od 200,00 eura, te trošak pristupa ročištu od 20.1.2025. u iznosu od 100,00 eura ili ukupno 1.900,00 eura + PDV od 25 % u iznosu od 475,00 eura, kao i troškove medicinskog vještačenja u iznosu od 299,70 eura, odnosno sveukupno 2.674,70 EUR. Punomoćniku tužitelja nije priznat zatraženi trošak puta od Osijeka do Belog Manastira i nazad u četiri navrata s obzirom da je tužitelj mogao angažirati stručnu osobu - odvjetnika za zastupanje u ovom predmetu u sjedištu Stalne službe Beli Manastir pa onda takav materijalni trošak za njega ne bi niti nastao. Stoga je odlučeno kao u točki II/ izreke ove presude.

Beli Manastir, 16.4.2026.

S u d a c :

Suzana Nađ

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, od dana primitka iste, nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda. Žalba se podnosi pisano.

Dostaviti:

1. Punomoćniku tužitelja

2. ODO u Osijeku