REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara

Pr-1693/2024-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Nikolini Labuhar Bazina, u pravnoj stvari tužiteljice MU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Snježani Posavec Mitrov, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Agencija za pravni promet i posredovanje nekretninama, Zagreb, Savska cesta 41, OIB: 69331375926, zastupanog po punomoćniku Zoranu Vujasinu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Vujasin & partneri j.t.d. u Zagrebu, radi nedopuštenosti otkaza, sudskog raskida i naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 3. ožujka 2026. u prisutnosti tužiteljice osobno, punomoćnice tužiteljice, zastupnika po zakonu tuženika i zamjenika punomoćnika tuženika MUŽ, **.**.2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu i svih aneksa ugovora uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnice Klasa: 112-02/24-02/1, Ur.broj: 356-01/24-1 od 21. listopada 2024. kao i Odluka tuženika Klasa: 112-02/24-02/1, Ur.broj: 356-01/24- 4 od 12. studenog 2024. nisu dopuštene.

II. Sudski se raskida Ugovor o radu od 10. prosinca 2018., Aneks ugovora o radu od 12. ožujka 2021. i Aneks ugovora o radu od 1. ožujka 2024. sklopljeni između tužiteljice MU i tuženika Agencije za pravni promet i posredovanje nekretninama s danom 31. prosincem 2024.

III. Nalaže se tuženiku Agenciji za pravni promet i posredovanje nekretninama po osnovi naknade štete zbog sudskog raskida isplatiti tužiteljici MU iznos od 13.227,45 EUR bruto zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 16. travnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku Agenciji za pravni promet i posredovanje nekretninama naknaditi tužiteljici MU trošak parničnog postupka u iznosu od 1.125,00 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 16. travnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

V. Odbija se zahtjev tužiteljice MU za naknadu troška postupka u preostalom iznosu od 750,00 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude do isplate.

VI. Odbija se zahtjev tuženika Agencije za pravni promet i posredovanje nekretninama za naknadu troška postupka u iznosu od 1.250,00 EUR.

r j e š i o j e

I. Dopušta se preinaka tužbe predložena podneskom tužiteljice MU od 14. studenoga 2025.

II. Utvrđuje se da je tužba tužiteljice MU povučena u djelu u kojem traži isplatu razlike plaće za mjesec prosinac 2024. u iznos od 1.563,25 EUR bruto zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 16. siječnja 2025. do isplate i u djelu u kojem traži isplatu prigodne nagrade (Božićnice) u iznosu od 300,00 EUR neto zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 20. prosinca 2024. godine do isplate.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je s tuženikom sklopila Ugovor o radu na neodređeno vrijeme dana 10. prosinca 2018., a koji je potom mijenjan aneksima iz 2021. i 2024. godine, pri čemu je tužiteljica u konačnici obavljala poslove voditeljice Odsjeka za praćenje i naplatu Odjela za subvencioniranje stambenih kredita. Dana 21. listopada 2024. tužiteljica je zaprimila Odluku o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem, protiv koje je pravovremeno podnijela Zahtjev za zaštitu prava, no tuženik ga je Odlukom od 12. studenog 2024. ocijenio neutemeljenim. Razlog otkaza bio je navod da je tužiteljica za određene vikend-dane u rujnu i listopadu 2023. ishodila odobrenje i naplatu prekovremenog rada u ukupnom iznosu od 1.242,70 EUR bruto, a da te poslove navodno nije sama obavila već su ih umjesto nje odradili njoj podređeni zaposlenici KU i UU u okviru svojeg redovnog radnog vremena, te da zbog toga postoji i osnovana sumnja na počinjenje kaznenog djela, zbog čega je tuženik dana 8. listopada 2024. podnio kaznenu prijavu — i to prije nego što je uopće zaprimio tužiteljičinu pisanu obranu. Tužiteljica osporava sve navedene razloge otkaza i ističe da je imala valjanu osnovu za traženje prekovremenog rada, budući da je tadašnji direktor 1. rujna 2023. donio Odluku o prekovremenom radu kojom je od nje zahtijevan prekovremeni rad zbog rada na novoj aplikaciji za provjeru prebivališta s MUP bazom, te da je sve odobrene sate uredno odradila, pri čemu je jedina imala ovlaštenje za pristup MUP bazi, zbog čega njeni podređeni kolege ni tehnički nisu mogli obavljati te poslove umjesto nje, a njihova uloga bila je ograničena isključivo na provjeru i ispravak pogrešno unesenih OIB [osobni identifikacijski broj]ova što spada u njihove redovne radne zadatke. Tužiteljica nadalje ističe da su u postupku koji je pokrenut anonimnom prijavom njene izjave ocijenjene nevjerodostojnima isključivo na temelju iskaza podređenih zaposlenika, a da joj ti iskazi nikada nisu dostavljeni niti joj je dana mogućnost da se na njih očituje. Uz to, tužiteljica navodi da tuženik nije postupio u skladu s odredbom članka 119. stavka 1. Zakona o radu jer je nije prethodno upozorio na navodne povrede obveza iz radnog odnosa, dok je sindikalna povjerenica izričito iskazala protivljenje namjeravanom otkazu uz obrazloženje da je tužiteljica postupala po naputku nadređene osobe i sukladno propisanoj proceduri. Tužiteljica naglašava da je tijekom cijelog radnog odnosa davala izniman doprinos poslovanju tuženika, osobito u razvoju aplikativnih rješenja za praćenje subvencioniranih stambenih kredita i u projektu digitalizacije i integracije s državnom informacijskom infrastrukturom, te da nije počinila nikakvu povredu obveza iz radnog odnosa koja bi predstavljala opravdani razlog za otkaz.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, ne sporeći navode tužiteljice iz tužbe ad. A/II. i III., dok se u odnosu na ostale navode očituje na sljedeći način. Kako je navedeno u Odluci o redovitom otkazu Ugovora o radu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnice (KLASA: 112-02/24-02/1, URBROJ: 356- 01/24-01; dalje: Odluka o otkazu), tuženik je bio obaviješten o nezakonitom postupanju tužiteljice MU, koje se sastojalo u tome da je ishodila odobrenje i isplatu prekovremenog rada za obavljanje poslova u okviru projekta integracije i digitalizacije — čiji je sama bila inicijator, a koji se sastojao od provjere OIB [osobni identifikacijski broj]ova i adresa korisnika subvencioniranih kredita te usklađivanja baza podataka tuženika s bazom MUP-a, no taj prekovremeni rad nije osobno odradila, već je dio poslova povjerila njoj podređenim zaposlenicima koji su ih obavili u okviru svojeg redovnog radnog vremena. Radi provedbe tog projekta i povećanog opsega poslova, tuženik je dana 1. rujna 2023. donio Odluku o prekovremenom radu kojom je od tužiteljice zahtijevan prekovremeni rad, te je tužiteljica sukladno toj odluci ishodila odobrenje za prekovremeni rad za dane 2. i 3. rujna, 9. i 10. rujna, 7. i 8. listopada te 14. i 15. listopada 2023. Po zaprimanju prijave tuženik je proveo internu istragu, u okviru koje je analizom Excel tablica s podacima o pristupu aplikaciji za provjeru OIB [osobni identifikacijski broj]ova utvrđeno da tužiteljica predmetne poslove nije obavljala sa svog računala niti izvan radnog vremena, posebno ne vikendom, te su prikupljene pisane izjave zaposlenika KU i UU koji su potvrdili da su upravo oni obavljali te poslove kao radni zadatak koji im je dala tužiteljica. Tuženik naglašava da iz same tužbe i ranijih očitovanja tužiteljice nesporno proizlazi da je provjera OIB [osobni identifikacijski broj]ova bila sastavni i neizostavni dio rada na projektu integracije i digitalizacije, budući da bez ispravnih OIB [osobni identifikacijski broj]ova pristup MUP-ovoj bazi podataka nije bio moguć, pa sve i kada bi tužiteljica dio tih poslova odradila sama, za ostatak koji je delegirala podređenim zaposlenicima koji su ga izvršavali za vrijeme svojeg radnog vremena i na uštrb svojih svakodnevnih obveza, isplaćeni prekovremeni rad ne može se smatrati osnovanim, a tužiteljica nije pružila nikakav dokaz da je prekovremeni rad isplaćen za drugu vrstu poslova niti koje je konkretne poslove obavljala izvan radnog vremena. Dodatno, internom istragom je utvrđeno da je tužiteljica dio posla obavljala na izdvojenom mjestu rada, radom od kuće, za što nije imala odobrenje poslodavca, što predstavlja povredu odredbe članka 17. Zakona o radu. U pogledu prigovora tužiteljice da joj nisu bile dostavljene izjave zaposlenika, tuženik ističe da svoju odluku nije temeljio isključivo na tim izjavama, već na cjelokupnoj internoj istrazi uključujući i dokaze koje je sama tužiteljica priložila, te da navedene izjave i sva ostala dokumentacija postoje u tužiteljičinom personalnom spisu kojeg vodi tuženik, a tužiteljica nikada nije zatražila uvid u isti. U pogledu prigovora da je povrijeđen članak 119. stavak 1. Zakona o radu zbog izostanka prethodnog upozorenja, tuženik ističe da su povrede radnih obveza već bile počinjene i da je tužiteljica njima već nanijela štetu poslodavcu u trenutku kada je tuženik za njih saznao, zbog čega upozorenje nije bilo ni svrsishodno ni opravdano, a u prilog osnovanosti otkaza tuženik navodi i da je Općinski prekršajni sud u Zagrebu presudom posl. br. Pp-7003/2024 proglasio tuženika kao pravnu osobu i ravnatelja HU krivima za prekršaj iz članka 65. stavka 4. u vezi s člankom 229. stavkom 1. točkom 26. Zakona o radu upravo zbog odobravanja prekovremenog rada tužiteljici koji je prelazio dopušteni broj sati iz Temeljnog kolektivnog ugovora za zaposlenike u javnim službama (NN 29/2024). U pogledu protivljenja sindikalne povjerenice KUŽ, tuženik ističe da je sukladno članku 150. Zakona o radu proveo savjetovanje — sastanak je održan 4. listopada 2024. i o njemu je sačinjen zapisnik — te da poslodavac nije dužan postupati suglasno stavu sindikalnog povjerenika, a odgovori na pitanja koja je povjerenica naknadno postavila emailom od 7. listopada 2024. već su bili sadržani u dokumentaciji koja joj je predočena, zbog čega ih je tuženik ocijenio odugovlačenjem postupka. Tuženik dalje potvrđuje kao ispravan navod tužiteljice da njezin otkazni rok iznosi jedan mjesec i tri tjedna te da je radni odnos prestao 12. prosinca 2024., napominjući da je duljina otkaznog roka bila pogrešno navedena omaškom, te da će tužiteljici biti priznata sva materijalna prava koja iz toga proizlaze. Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže sudu da u preostalom dijelu odbije tužbu tužiteljice uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3. Tužiteljica je podneskom od 14. studenoga 2025. preinačila tužbu na način da sada traži da sud prvog stupnja utvrdi da nije dopuštena Odluka o otkazu kao i odluka tuženika kojom je utvrđeno da je zahtjev za zaštitu prava radnice neutemeljen. Traži sudski raskid Ugovora o radu s pripadajućim aneksima s danom 31. prosinac 2024. te da sud na ime naknade štete zbog nezakonitog otkaza naloži tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 13.227,45 EUR koji iznos predstavlja pet mjesečnih plaća tužiteljice sa zateznim kamatama od presuđenja pa do isplate. Tužiteljica također traži isplatu razlike plaće za mjesec prosinac 2024. u iznosu od 1.563,25 EUR bruto te prigodnu nagradu u iznosu od 300,00 EUR neto, sve s pripadajućim zateznim kamata. Tužiteljica je na ročištu održanom 3. ožujka 2026. izjavila da povlači tužbu u dijelu u kojem traži isplatu razlike plaće za mjesec prosinac 2024. u iznosu od 1.563,25 EUR bruto te prigodnu nagradu u iznosu od 300,00 EUR, sve s pripadajućim zateznim kamata, čemu se tuženik nije protivio. Slijedom navedenog, na temelju odredbe članka 190. stavka 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., dalje: ZPP) i članka 193. stavka 2. ZPP-a, odlučeno je kao u točki I. i II. izreke ovog rješenja.

4. Tijekom postupka izvedeni su dokazi pregledom i čitanjem Ugovora o radu od 10. prosinca 2018. (str. 11-12 spisa), Aneksa ugovora o radu od 12. ožujka 2021. (str. 13 spisa), Aneksa ugovora o radu od 1. ožujka 2024. (str. 14 spisa), Odluke o redovitom otkazu ugovora o radu i svih aneksa ugovora skrivljenim ponašanjem radnice od 21. listopada 2024. (str. 15-18 spisa), Zahtjeva za zaštitu prava s potvrdom o primitku (str. 19-24 spisa), Odluke tuženika od 12. studenoga 2024. (str. 25 spisa), Odluke od 24. veljače 2021. i Pravilnika o radu od 24. veljače 2021. (str. 26-38 spisa), elektroničke pošte (str. 39-57, 63-103, 114-117, 129-132, 142-152 spisa), Odluke o prekovremenom radu od 1. rujna 2023. (str. 58 i 60 spisa), molbi tužiteljice (str. 59 i 61 spisa), poziva na iznošenje obrane od 4. listopada 2024. (str. 104 spisa), pisane obrane tužiteljice (str. 105- 111 spisa), dopisa PU od 10. listopada 2024. (str. 112-113 spisa), odluke o isplati jubilarne nagrade od 6. veljače 2023. (str. 118 spisa), Izjave KU od 26. rujna 2024. (str. 127-128 spisa), dokumentacije vezane uz savjetovanje (str. 137- 140 spisa), očitovanja UU od 27. rujna 2024. (str. 141 spisa), presude Prekršajnog suda u Zagrebu od 15. studenoga 2024., poslovni broj Pp-7003/2024 (str. 153-160 spisa), obračunskih lista (str. 180-183 spisa), izvatka iz matice rođenih (str. 184- 185 spisa), elektroničkog zapisa iz matice rođenih (str. 186-187 spisa), elektroničkog zapisa o statusu studenta (str. 188 spisa), elektroničkog zapisa (str. 189 spisa), saslušani su svjedoci ŽU (str. 169-171 spisa), KU (str. 172-173 spisa), UU (str. 173-174 spisa) i PU (str.174-175 spisa) te tužiteljica MU (str. 194-197 spisa) i zastupnik po zakonu tuženika HU (str. 197-198 spisa). Sud nije izveo dokaz pregledom i čitanjem ispisa podataka iz aplikacije APN-a o tome koliko je ukupno provjereno prebivališta u rujnu i listopadu 2023. i koliko je unutar tog broja bilo ručnih ispravaka jer tuženik ispis takvih podataka nije dostavio u sudski spis do zaključenja glavne rasprave.

5. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje nedopuštenom Odluke o redovitom otkazu ugovora o radu i svih aneksa ugovora skrivljenim ponašanjem radnice od 21. listopada 2024. i Odluke tuženika od 12. studenoga 2024. Ujedno je predmet spora i sudski raskid Ugovora o radu s pripadajućim aneksima te zahtjev za naknadu štete zbog sudskog raskida u visini pet mjesečnih plaća tužiteljice.

7. Među strankama je sporno je li tuženik kao poslodavac imao opravdan razlog za donošenje Odluke o redovitom otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja tužiteljice.

8. Člankom 133. stavkom 1. ZR-a određeno je da radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od petnaest dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od saznanja za povredu prava zahtijevati od poslodavca ostvarenje toga prava. Stavak 2. istog članka propisuje da ako poslodavac u roku od petnaest dana od dostave zahtjeva radnika iz stavka 1. ovoga članka ne udovolji tom zahtjevu, radnik može u daljnjem roku od petnaest dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom.

8.1. U konkretnom slučaju, tužiteljica je zaprimila Odluku o otkazu 21. listopada 2024. te je pravovremeno 31. listopada 2024. podnijela Zahtjev za zaštitu prava. Tuženik je 12. studenoga 2024. donio Odluku kojom utvrđuje da je Zahtjev za zaštitu prava radnice neutemeljen, a koju Odluku je tužiteljica zaprimila 15. studenoga 2024. Slijedom navedenog, a budući se u konkretnom slučaju rok za podnošenje tužbe računa od dana zaprimanja odgovora na Zahtjev za zaštitu prava, tužiteljica je pravovremeno podnijela tužbu ovome sudu 28. studenoga 2024.

9. Uvidom u dokumentaciju koja je priložena u sudski spis (str. 137-140 spisa) sud je utvrdio da je tuženik proveo savjetovanje o namjeravanoj odluci te ispunio svoju obvezu propisanu člankom 150. stavkom 1. u vezi s člankom 153. stavkom 3. ZR-a.

10. Tijekom postupka sud je saslušao svjedoka ŽU koji je u svom iskazu naveo da je jedan od direktora u društvu Infotrip, koje s tuženikom surađuje od 2002. godine, budući da tuženik koristi njegova programska rješenja. Društvo Infotrip 2017. je razvilo softver za potrebe subvencioniranja stambenih kredita, a suradnja svjedoka s tužiteljicom započela je 2019. godine. Svjedok je naveo da se problem u korištenju aplikacije sastojao u tome sto se ista koristila jednom godišnje, za vrijeme provođenja postupka subvencije, pa bi iduće godine radnici tuženika samoinicijativno upisivali različite podatke u kućice koje za to nisu bile predviđene, mijenjajući smisao korištenja aplikacije. Stoga je od tuženika tražio da se definiraju poslovni procesi i poslovna pravila vezano za korištenje te aplikacije te je s tužiteljicom surađivao na definiranju navedenih procesa i pravila, a zajedno su krenuli i u čišćenje neispravno unesenih podataka. Svjedok je izjavio da su u proljeće 2023. započeli s radom na uvođenju novog modula radi provjere prebivališta korisnika kredita te da je taj modul proradio u lipnju 2023. Uvođenjem navedenog modula automatizirala se provjera prebivališta korisnika kredita i članova njihovih obitelji, čime je uklonjena potreba za fizičkom dostavom potvrda o prebivalištu i za njihovom dodatnom obradom od strane radnika tuženika. Svjedok je procijenio da je u 2023. provjereno oko 10.000 prebivališta, dok je točan podatak vidljiv iz aplikacije. Glede podataka koji se unose u aplikaciju, svjedok je naveo da se unose podaci potrebni za određivanje iznosa subvencije: podaci o nekretnini, kreditu, anuitetnom planu te osobni podaci o podnositelju zahtjeva i članovima obitelji. Naveo je da su podaci uglavnom bili točni, međutim, bilo je različitih načina unosa adresa te je bilo situacija kada je isti OIB bio upisan podnositelju zahtjeva i svim članovima kućanstva. Svjedok je objasnio da se dio podataka koji su se vratili od MUP-a automatski izmijenio u sustavu, dok je dio trebalo ručno obraditi. S tužiteljicom je dogovorio sustav označavanja statusa zahtjeva bojama: zelena boja označavala je točne adrese, žuta boja predmete koje je potrebno ručno provjeriti, a crvena boja predmete u kojima korisnik nije prijavljen na točnoj adresi. Za pojedine provjere, ponekad je bilo potrebno koristiti javne baze podataka kao sto su katastar i gruntovnica. Svjedok je izjavio da je, na temelju korisničkih prava unesenih u aplikaciju, jedino tužiteljica imala korisničko pravo za ručno odobrenje i obradu zahtjeva za provjeru prebivališta. Izjavio je da je u 2023. komunicirao s tužiteljicom i po pitanjima koja formalno nisu bila u njezinoj nadležnosti. Svjedok je nadalje izjavio da je cijelo vrijeme suradnje od tužiteljice dobivao tablice s ručno definiranim podacima na temelju kojih je programirao sustav, da su te tablice bile primjer kako izvješća trebaju izgledati te da je s tužiteljicom definirao sva poslovna pravila vezano uz izradu novih predložaka izvješća i analitike za interne potrebe tuženika. Njihova komunikacija bila je intenzivna kroz cijelu 2023. godinu.

10.1. Sud vjeruje iskazu svjedoka ŽU budući je isti vanjski suradnik tuženika, jedan od direktora društva koje isključivo pruža programska rješenja, te nema osobni interes u ishodu ovog spora. Njegov iskaz je detaljan i konzistentan. Sud posebno cijeni činjenicu da svjedok, kao programer sustava, ima neposredna i objektivno provjerljiva saznanja o tome koja su korisnička prava bila dodijeljena i kome. Svjedok je potvrdio da je jedino tužiteljica imala korisničko pravo za slanje zahtjeva prema MUP-u i za ručno odobrenje zahtjeva u novom modulu aplikacije. Ova činjenica nije stvar prosudbe već objektivan tehnički podatak provjerljiv uvidom u aplikacijske zapise. Odluka o otkazu temelji se, između ostalog, na navodima da je iz Excel tablica i podataka o pristupu bazama OIB [osobni identifikacijski broj]a iz APN-a nesporno da posao nije obavljan s računala tužiteljice na sporne dane. Međutim, svjedok ŽU je kao programer sustava jasno opisao da se dio provjera koje se odnose na podatke označene "žutom bojom" obavljalo i ručno i to na način da su se podaci provjeravali u javnim bazama npr. u katastaru ili zemljišnim knjigama. Na temelju komunikacije sa tužiteljicom koja je tijekom 2023. bila intenzivna, svjedok je zaključio da je uprave te ručne provjere određivala tužiteljica u rujnu i listopada 2023., a to zna jer su u aplikaciju unesena korisnička prava, a samo je tužiteljica imala korisničko pravo za ručno odobrenje i obradu zahtjeva za prebivalište. Također je s tužiteljicom komunicirao vezano za kreiranje naloga za isplatu poslovni bankama, a cijelo vrijeme suradnje je od tužiteljice dobivao tablice (izvješća) s ručno definiranim podacima na temelju kojih je on trebao programirati sustav koji bi onda automatski popunjavao podatke. Također je s tužiteljicom definirao i sva poslovna pravila vezano za izradu novih predložaka izvješća. Iskaz svjedoka ŽU u potpunosti korespondira s iskazom tužiteljice glede sadržaja suradnje, intenziteta komunikacije i naravi posla te s elektroničkom komunikacijom koju je tužiteljica priložila u spis.

11. Svjedokinja KU iskazala je da je zaposlena kod tuženika od 2019. te da je u 2023. radila kao referent u Odjelu za subvencioniranje kredita, gdje joj je tužiteljica bila neposredno nadređena. Navela je da je puno radno vrijeme radila u navedenom Odjelu, s time da je u razdoblju rujna i listopada 2023. pola radnog vremena bila na ispomoći u urudžbenom uredu. Svjedokinja je potvrdila da je kod tuženika uvedena aplikacija koja je omogućavala provjeru prebivališta s MUP-om, i to negdje između lipnja i studenog 2023. Izjavila je da je provjere s MUP-om obavljala tužiteljica jer svjedokinja nije imala odgovarajuća ovlaštenje. Nakon uvida u izjavu priloženu u sudski spis (list 127-128 spisa), svjedokinja je potvrdila da je tu izjavu sama napisala i potpisala te je u cijelosti ostala kod navoda iz nje. Navela je da je u tablici koju joj je dostavila tužiteljica bili upisani krivi OIB [osobni identifikacijski broj]ovi, da procjenjuje da takvih provjera nije bilo vise od 100 te da joj je za cijeli posao trebalo otprilike četiri sata kroz dva dana. Svjedokinja je izjavila da je tu izjavu napisala po zahtjevu ravnatelja HU, koji joj je obrazložio da istražuje materiju o kojoj nije imao saznanja. Potvrdila je da je provjera OIB [osobni identifikacijski broj]ova bila u opisu poslova njezinog radnog mjesta te je opisala proces provjere: dobila je tablicu s pogrešno unesenim OIB [osobni identifikacijski broj]ovima, morala je fizički pronaći spis u poslovnom prostoru tuženika, u njemu provjeriti OIB i upisati točan OIB u aplikaciju APN-a. Navela je da nikada nije vidjela tužiteljicu kako provjerava OIB [osobni identifikacijski broj]ove te da, s obzirom na to da nisu sjedile u istoj sobi, nema saznanja o svim poslovima koje je tužiteljica prekovremeno obavljala.

11.1. Sud vjeruje iskazu svjedokinje KU u bitnim dijelovima. Svjedokinja je izjavila da je njezin posao bio obavljanje radnih zadataka koje je dobivala od nadređenih. Svjedokinja je potvrdila da je od tužiteljice primila uputu za provjeru OIB [osobni identifikacijski broj]ova te da se radilo o provjeri iz fizičkih spisa, dakle o poslu koji je u opisu radnog mjesta referenta, a ne o provjeri u MUP-ovoj bazi. U stvari relevantnoj za ovaj spor svjedokinja potvrđuje iskaz tužiteljice: nije imala ovlaštenje za rad u MUP-ovoj aplikaciji, provjere u MUP-ovoj bazi obavljala je tužiteljica, a posao koji je ona sama obavljala — provjera OIB [osobni identifikacijski broj] ova iz fizičkih spisa — bio je u opisu njezinoga radnog mjesta. Time je svjedokinja objektivno potvrdila da posao koji je ona radila nije isti posao za koji je tužiteljici plaćen prekovremeni rad.

12. Svjedok UU je iskazao da je zaposlen kod tuženika od sredine 2016. te da je u 2023. radio kao kontrolor, odnosno referent u Odjelu za subvencioniranje stambenih kredita, s tužiteljicom kao neposredno nadređenom. Naveo je da nije radio na povezivanju tuženika s MUP-ovom bazom podataka. Svjedok je iskazao da je u listopadu i studenom 2023. od tužiteljice dobio uputu da provjeri OIB [osobni identifikacijski broj]ove korisnika kredita ili članova kućanstva, na način da je trebalo pronaći predmet, provjeriti OIB i ispraviti ga u aplikaciji APN-a. Naveo je da je prvu grupu od otprilike 100 provjera odradio zajedno s kolegicom KU, da mu je za taj posao trebalo 2 do 3 sata te da je tu uputu primio od tužiteljice kao od nadređene i nije je propitivao. Svjedok je nadalje potvrdio da je tužiteljica radila na razvoju aplikacije za povezivanje APN-a s MUP-om te da je u toj aplikaciji kontrolirala adrese prebivališta korisnika subvencija. Potvrdio je da je tužiteljica bila postavljena za zamjenu šefa PU odlukom ravnatelja te da je on s tužiteljicom imao dobar poslovni odnos te da se uvijek mogao osloniti na tužiteljicu. Nakon uvida u očitovanje od 27. rujna 2024. (list 141 spisa), potvrdio je da ga je sam napisao i potpisao po zahtjevu ravnatelja. Vezano za navod o zanemarivanju e-maila tužiteljice od 5. prosinca 2023., objasnio je da je bio ogorčen jer se tada po tvrtki počelo pričati da je tužiteljica naplaćivala prekovremeni rad za poslove koje su obavljali kolegica KU i on.

12.1. Sud vjeruje iskazu svjedoka UU u dijelovima relevantnim za ovaj spor. Svjedok je jasno i nedvosmisleno potvrdio da je od tužiteljice primio uputu za provjeru OIB [osobni identifikacijski broj]ova te da se radilo o provjeri iz fizičkih spisa, dakle o poslu koji je u opisu radnog mjesta referenta, a ne o provjeri u MUP-ovoj bazi. Tuženik u odluci o otkazu argumentira da je tužiteljica dio posla delegirala podređenim radnicima, a prikazala kao vlastiti prekovremeni rad. Međutim, iskaz svjedoka UU opovrgava taj navod. Svjedok je opisao isključivo provjeru OIB [osobni identifikacijski broj]ova iz spisa, što je kvalitativno i količinski potpuno drugačiji posao od provjere adresa u MUP-ovoj bazi za desetke tisuća korisnika, koji jedino tužiteljica može obaviti. Delegiranje provjere 100 OIB [osobni identifikacijski broj]ova iz spisa podređenim radnicima nije dokaz da je tužiteljica lažno prikazala vlastiti prekovremeni rad, već je uobičajena organizacija rada kojom rukovoditelj optimizirala radno opterećenje tima rukovodeći se prioritetima posla. Sud stoga ovaj iskaz prihvaća i ocjenjuje ga vjerodostojnim.

13. Svjedok PU je iskazao da je zaposlen kod tuženika od 2006., da je voditelj Odjela za subvencioniranje stambenih kredita od 2019. te da je tužiteljici bio nadređen od 2021. Naveo je da je tužiteljica bila ravnateljevom odlukom zadužena za komunikaciju, koordinaciju i razvoj aplikacije koja je APN-u omogućavala provjeru prebivališta u bazama MUP-a, kao i za razvoj poslovnih procesa za tu aplikaciju. Svjedok je izjavio da je aplikacija uvedena 2023. te da je znatno olakšala posao tuženika. Potvrdio je da je tužiteljica bila jedina koja je imala certifikat za rad u toj aplikaciji vezan za provjere prebivališta, te da je njezin neposredni nadređeni mogao pregledavati izvješća iz te aplikacije, ali u njoj nije mogao raditi. Naveo je da je od 2017. do 2023. odobreno preko 32.000 zahtjeva, a zajedno s članovima kućanstava radilo se o otprilike 70.000 unosa za koje je trebalo provjeravati prebivalište. Svjedok je izjavio da nije bio upoznat s odobrenim prekovremenim radom tužiteljice u razdoblju od rujna do studenog 2023., da je u lipnju ili srpnju 2023. bio obaviješten da su pojedini radnici iskoristili godišnji fond od 180 prekovremenih sati te da je ta Odluka stavljena izvan snage, o čemu je osobno obavijestio radnike koji su radili na obradi zahtjeva, uključujući i tužiteljicu. Svjedok je nakon izvršenog uvida u odluku o prekovremenom radu na str. 58 spisa naveo da nema saznanja o toj odluci te da je prethodno iskazivao o drugoj odluci. Nakon uvida u očitovanje od 10. listopada 2024. (list 112-113 spisa), potvrdio je da ga je sam pisao i potpisao te da je želio istaknuti poslovne karakteristike tužiteljice i novine koje je uvela u poslovanje tuženika.

13.1. Iskazu svjedoka PU sud vjeruje u djelu u kojem je suglasan s iskazom tužiteljice. Svjedok je, kao neposredno nadređeni rukovoditelj tužiteljice, potvrdio da je tužiteljica bila ravnateljevom odlukom zadužena za projekt koji nije bio u opisu njezina radnog mjesta te da je jedina imala ovlaštenje za rad u novoj aplikaciji. Sud ne vjeruje iskazu svjedoka u djelu u kojem je iskazao da je tužiteljici osobno dao do znanja da više nema prekovremenih sati i to u lipnju ili srpnju 2023. jer navedena činjenica nije potvrđena materijalnim dokazima niti iskazima drugih svjedoka. Navedena okolnost također ne upućuje na činjenicu da tužiteljica nije odradila prekovremeni rad u rujnu i listopadu 2023., već eventualno upućuje na formalni nedostatak u organizaciji rada tuženika i nedostatka kontrole nad vođenjem evidencija o radnom vremenu radnika i vršenja isplata radnicima. Ključno pitanje u ovom sudskom sporu nije formalni postupak odobravanja prekovremenog rada već je li rad uopće bio obavljen. Iako nije vršio neposredno nadzor nad radom tužiteljice u dijelu provođenja projekta digitalizacije sustava tuženika i povezivanje s bazom podataka MUP-a i državnih matica, svjedok u bitnome nije osporio sadržaj ni opseg tužiteljičinoga rada već je potvrdio iskaz tužiteljice u djelu u kojem je iskazivala o poslovima koje je obavljala u sklopu projekta. Dodatno, u pisanoj izjavi svjedok je istaknuo poslovne vrline tužiteljice i novine koje je uvela, što govori o njegovoj ocjeni njezina stvarnog doprinosa.

14. Sud je saslušao i tužiteljicu MU koja je u svom iskazu navela da se zaposlila kod tuženika 18. prosinca 2018. u Odsjeku za financije, a da je od 2021. rukovoditelj Odsjeka za praćenje i naplatu Odjela za financiranje stambenih kredita. Tužiteljica je radila na poslovima subvencioniranja stambenih kredita i prije nego što se oformio Odsjek, i to od 2019. Napomenula je da je poziv za subvencioniranje stambenih kredita išao jednom godišnje, s iznimkom u 2020. kada je poziv išao dva puta. U okviru svog radnog mjesta, obavljala je sljedeće poslove: obrade zahtjeva za subvencioniranje stambenih kredita, obrade konačnih odluka za isplatu, davanje naloga za plaćanje kredita prema bankama, provjere ugovora za subvencioniranje stambenih kredita, provjere dostave uporabnih dozvola za izgrađene subvencionirane kuće, poslove svakodnevne komunikacije s bankama i sa strankama, poslove ispravka podataka u aplikaciji, poslove koordinacije poslova prema radnicima kojima je bila nadređena, poslove izrade i provjere izvješća koja su slana ministarstvu; obavljala je poslove zamjene svog šefa PU u slučaju njegove odsutnosti, poslove prikupljanja podataka i obrađivanja zahtjeva za obustavu subvencija te poslove utvrđivanja poništenja subvencija. Također je pripremala svu dokumentaciju i sudjelovala u radu Povjerenstva za obustave subvencija. Tužiteljica je navela da je u razdoblju od 2017. do 2020. prema zakonu bilo dovoljno da korisnik kredita bude prijavljen na adresi, dok je kod izmjena zakona 2020. korisnik i članovi kućanstva za koje je korisnik naveo da će živjeti s njim u subvencioniranoj nekretnini trebalo imati prijavljeno prebivalište u kontinuitetu za cijelo vrijeme trajanja subvencioniranog kredita na predmetnoj nekretnini. Također je navela da su kod tuženika u računovodstvu i u urudžbenom podatci bili klasificirani samo po imenu i prezimenu, a ne i po OIB [osobni identifikacijski broj]u. Imajući u vidu prethodno navedeno, tužiteljica je u veljači 2023. inicirala izgradnju novog aplikativnog rješenja gdje bi se podatci tuženika povezali s bazom podataka MUP-a radi provjere prebivališta. U daljnjim fazama razvoja aplikacije postojalo je odobrenje da se baza podataka tuženika poveže i sa maticama, a radi digitalne informatizacije sustava u skladu s Uredbom koja je regulirala informatizaciju državnih institucija radi razmjene podataka. Takva aplikacija bi uvelike olakšala postupanje jer je u evidencijama tuženika bilo oko 50.000 korisnika subvencioniranih kredita te članova njihovih kućanstava čija prebivališta je trebalo provjeriti. U slučaju takve aplikacije, više ne bi trebalo zvati stranke na dostavu relevantne dokumentacije već bi se isti podatci provjerili u sustavu MUP-a ili državnih matica. Radi razvoja predmetne aplikacije, tužiteljica je surađivala sa svjedokom ŽU iz Infotripa. U svim e-mailovima koje je slala prema svjedoku ŽU, u kopiji je bio njezin šef. Napomenula je da je aplikacija koju je tada koristio tuženik bila zastarjela i da se u toj aplikaciji nalazio skup netočnih podataka koji su tamo uneseni zbog greške ljudskog faktora. Napomenula je da razvoj te aplikacije nije bio u opisu njezina radnog mjesta, već da je ona željela uspostaviti bolju kontrolu trošenja proračunskih sredstava te olakšati i ubrzati rad svog Odsjeka i tuženika općenito. Tužiteljica je svjedoku ŽU davala sve inpute za razvoj aplikacije te je u okviru toga osmišljavala izvješća (tabele) koje su mogle biti oformljene iz podataka unesenih u novu aplikaciju. Navela je da su tabele odnosno izvješća koja je tuženik do tada imao bila nedostatna, odnosno da su u njima nedostajali podatci, a da se podatci koji su bili u njima nisu mogli upariti s drugim podatcima. Kod izrade aplikacije i osmišljavanja izgleda izvješća, tužiteljica je morala razmišljati puno šire od samih poslova subvencioniranja kredita jer se to reflektiralo i na poslove računovodstva i urudžbenog. Navela je da ti poslovi nisu bili u opisu njezina radnog mjesta za koje je sklopila ugovor o radu, već da joj je radi toga odobren prekovremeni rad u rujnu i listopadu 2023. Također je napomenula da je prekovremeno radila puno više od onoga što joj je odobreno u rujnu i listopadu 2023. Napomenula je i da je ta nova aplikacija u rujnu i listopadu 2023. još bila u fazi izgradnje te da je ovlaštenje za ulazak u MUP-ovu bazu podataka, gdje se moglo provjeriti prebivalište, imala samo ona prema svom OIB [osobni identifikacijski broj]u. Njezin nadređeni mogao je vidjeti izvješće iz te aplikacije, ali nije mogao raditi po toj aplikaciji. Tijekom prekovremenog rada u rujnu 2023., tužiteljica je osmišljavala izvješća i izgled tih izvješća uzimajući u obzir sva zakonska ograničenja. Prilikom prekovremenog rada nije imala službeni laptop pa je na poslu printala stara izvješća koja su bila neadekvatna i kod kuće osmišljavala izgled novih. Kada je govorila o izvješćima, mislila je na puno verzija izvješća s nizom podataka koja je trebalo osmisliti kako bi se, u slučaju potrebe, moglo dobiti adekvatno izvješće (prema godinama subvencije, prema predmetu subvencije, prema korisniku kredita, prema bankama, prema članovima kućanstva, prema tome je li dostavljen ugovor ili nije, je li dostavljena uporabna dozvola prilikom izgradnje i drugo). Što se tiče prekovremenog rada u listopadu 2023., tužiteljica je navela da su tada već započeli s radom u novoj aplikaciji te da bi ona za potrebe prekovremenog rada povukla podatke iz MUP-ove baze podataka. Nakon što je povukla te podatke, utvrdila je da je bilo jako puno netočnih podataka (desetci tisuća). Ta izvješća je isprintala te je kod kuće provjeravala istinitost podataka za koje je aplikacija označila da su moguće netočni (ti podatci su bili obojeni žutom bojom). Te podatke provjeravala je kroz portal Državne geodetske uprave. Nakon što bi došla na posao, po potrebi bi te podatke ispravljala u novoj aplikaciji. Izvješća o prekovremenom radu dostavila je direktno u kabinet ravnatelja, s time da je napomenula da smatra da je u izvješću za prekovremeni rad za rujan 2023. navodila da se radi o osmišljavanju tabela, a ne izvješća, te da su tabele ili izvješća jedno te isto. Izvješće je podnosila u kabinet ravnatelja, a ne svom neposredno nadređenom rukovoditelju, iz razloga što joj je u veljači 2023. rečeno da se radi o projektu na razini tuženika, a ne odsjeka kojim je rukovodila. Tužiteljica je navela da je 4. listopada 2023. bila pozvana u kabinet ravnatelja te da joj je tada rečeno da će dobiti otkaz zbog anonimne prijave u kojoj je stajalo da su kolege UU i KU radili poslove za koje je njoj plaćen prekovremeni rad u rujnu i listopadu 2023. Napomenula je da je ona provjeravala u MUP-ovoj bazi podataka prebivališta korisnika kredita i članova kućanstva te ispravljala podatke u aplikaciji, a da su kolege UU i KU imali uputu za otprilike 100-tinjak korisnika kredita i članova kućanstva s bankom provjeriti ispravnost unesenih OIB [osobni identifikacijski broj]ova te po potrebi te podatke ispraviti u aplikaciji. Napomenula je da su oni te podatke provjeravali u dosjeu, a nisu zvali banku, prema njezinoj uputi. Napomenula je da je kolegica KU radila u njezinom odsjeku na pola radnog vremena jer je pola radnog vremena radila u urudžbenom, da je kolega UU bio na bolovanju te da je ona ujedno i mijenjala šefa PU jer je bio na godišnjem odmoru. Navela je da nije mogla sav taj posao obaviti u okviru svog redovitog radnog vremena. Također je navela da je u rujnu 2023. sudjelovala u reorganizaciji odnosno sistematizaciji novih radnih mjesta kod tuženika. Na poseban upit punomoćnice tužiteljice da pojasni termin „ručno odobrenje", tužiteljica je odgovorila da je podatke za koje je sustav alarmirao da treba provjeriti, ručno provjeravala te unosila eventualne izmjene i nakon toga kliknula da su podatci sada ispravni, te da se provjera podataka odnosila na adrese, OIB [osobni identifikacijski broj]ove, imena i prezimena pa i datume rođenja. Na poseban upit punomoćnice tužiteljice jesu li izvješća slana bankama, tužiteljica je odgovorila da su izvješća slana prema bankama u slučaju da je utvrdila da su podatci krivi te da je tražila od banke da utvrdi razloge zašto su navedeni krivi podatci (npr. zašto korisnik kredita nije prijavljen na adresi subvencionirane nekretnine). Na poseban upit punomoćnice tužiteljice da opiše suradnju sa svjedokom ŽU krajem kolovoza i početkom rujna 2023., tužiteljica je odgovorila da je u kolovozu 2023. rađena digitalna platforma radi povezivanja s MUP-om te da u tome nije sudjelovala, a da je u rujnu 2023. obavljala poslove koje je prethodno navela u svom iskazu te da je puno puta sa svjedokom ŽU razgovarala i telefonskim putem i dogovarala određene izmjene. Tužiteljica je nadalje iskazala da je na sastanku 4. listopada 2023. sudjelovao ravnatelj, pročelnica, gospodin PU i ona sama, da su ona i gospodin PU bili šokirani izjavom da će dobiti otkaz te da joj nije dana mogućnost da usmeno obrazloži ono što joj se stavljalo na teret. Navela je da se ravnatelj usred sastanka dignuo i napustio ured te da je ona dobila mogućnost pisano se očitovati na povrede obveza koje su joj stavljene na teret, da je sačinila očitovanje i da se isto nalazi u spisu. Tužiteljica je bila neposredno nadređena UU, a KU samo neformalno jer nije bila stalni zaposlenik odsjeka. Tužiteljica je navela da je bila najniža razina rukovođenja te da je radnike kojima je bila nadređena uvijek molila za pomoć jer je to bio njezin stil komunikacije. UU i KU obavljali su i druge poslove, a ona ih je molila za pomoć jer joj je u tom trenu taj posao bio prioritet i zbog rokova je trebalo što prije ispraviti greške u aplikaciji. Nakon njezine inicijative, ravnatelj je donio odluku u veljači 2023. da krene u izradu nove aplikacije te je tom prilikom rekao da će, u slučaju potrebe, biti odobren i prekovremeni rad, kao i da je potpisao sve certifikate prema drugim državnim tijelima radi razmjene podataka. Navela je da je usmeno obavještavala ravnatelja o svim problemima s kojima se susretala, kao i s količinom neispravnih podataka u sustavu, a da je nakon prekovremenog rada podnosila i pisano izvješće ravnatelju koji nikada nije imao prigovora na isto. Tužiteljica je navela da je u izvješću navela broj prekovremenih sati koje je odradila te da je ravnatelju rekla da sve te poslove u pogledu razvijanja nove aplikacije neće moći obaviti u okviru svog radnog vremena. Navela je da nikada nije tražila od ravnatelja prekovremeni rad, već da je ravnatelj rekao da projekt mora biti gotov te da će joj, u slučaju potrebe, biti odobren prekovremeni rad. Tužiteljica je navela da joj poslodavac nije dao suglasnost za rad na izdvojenom mjestu rada.

14.1. Sud vjeruje iskazu tužiteljice MU u cijelosti jer je životan, logičan, konherentan i u skladu s dokumentacijom koju je dostavila u sudski spis. Tužiteljica je iskazivala jasno, detaljno i dosljedno, a njezin iskaz u svim ključnim elementima korespondira s prihvaćenim iskazima svjedoka ŽU, PU, KU i UU. Sud posebno cijeni unutarnju konzistentnost iskaza tužiteljice. Tužiteljica je jasno iskazivala o radu, uključujući i prekovremeni rad, na razvoju aplikacije (modula) koji je uključivao i osmišljavanje sustava izvješća i provjeru adresa u MUP-ovoj bazi za desetke tisuća korisnika od pomoćnog zadatka koji je delegirala podređenim radnicima - provjeru oko 100 OIB [osobni identifikacijski broj]ova iz fizičkih spisa, a koji poslovi su bili u opisu poslova njihovog radnog mjesta. Ta distinkcija je u skladu s objektivnim tehničkim činjenicama koje potvrđuje svjedok ŽU - jedino je tužiteljica imala korisničko pravo provjere podataka u MUP-ovoj bazi. Tužiteljičino objašnjenje o načinu rada bez službenog laptopa — tiskanje izvješća na poslu, provjera adresa kod kuće putem javnih registra, unos ispravaka u aplikaciju na poslu tijekom radnih dana — precizno je, interno konzistentno. Radi se o logičnom opisu rada koji je nužno rezultirao odsutnošću traga u elektroničkom sustavu evidentiranja prisutnosti na radu, budući da je intelektualni dio rada obavljen izvan ureda, a tehničke radnje (unos ispravaka) obavljene su na poslu u okviru redovnog radnog vremena. Tužiteljica je objasnila i organizacijski razlog zbog kojeg je izvješća o prekovremenom radu dostavljala izravno u kabinet ravnatelja, a ne svom neposrednom nadređenom PU: projekt je bio tretiran kao projekt na razini cijele ustanove, što potvrđuje i iskaz PU, koji je izjavio da mu tužiteljica nije dostavljala ta izvješća.

15. Saslušan je zastupnik po zakonu tuženika HU koji je iskazao da obavlja dužnost ravnatelja od 2020. godine. Potvrdio je da je tužiteljica u veljači 2023. inicirala projekt povezivanja s MUP-ovom bazom te da joj je odgovorio da će, u slučaju potrebe, biti odobren prekovremeni rad. Zastupnik po zakonu tuženika je naveo da se redoviti i prekovremeni rad evidentiraju elektronskim putem, karticom. Naveo je da je, nakon zaprimanja anonimne prijave, informatičar provjerio elektroničke zapise te utvrdio da na dane na koje je tužiteljica prijavila prekovremeni rad nije evidentirano da bi došla na posao. Izjavio je da nema saznanja je li tužiteljica imala službeni laptop, ali da joj je bila dana mogućnost dokumentiranja prekovremenog rada i zapisima s privatnog računala. Zastupnik po zakonu tuženika je potvrdio da je projekt bio važan za tuženika te da je aplikacija uspješno implementirana. Naveo je da dotad, budući da je tužiteljica dobro obavljala posao, nije bilo razloga za provjeru elektroničkih zapisa te da se takve provjere rade samo kod sumnje na zloupotrebu. Naveo je da je Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu donijelo odluku kojom je tužiteljici naložen povrat iznosa od otprilike 1.200,00 EUR plaćenih na ime prekovremenog rada za rujan i listopad 2023. Također je izjavio da osobno nije vidio izvješća koja je tužiteljica dostavljala u kabinet te da nema saznanja tko je pripremio pisane izjave svjedoka UU i KU. Izjavio je da nema saznanja o točnom datumu podnošenja kaznene prijave u odnosu na zaprimanje očitovanja tužiteljice.

15.1. Sud vjeruje iskazu zastupnika po zakonu tuženika HU samo u djelu u kojem je iskaz suglasan s iskazima tužiteljice te drugih svjedoka kojima sud vjeruje. Iskaz SU sud ocjenjuje nevjerodostojnim u ključnim i odlučujućim dijelovima, iz sljedećih razloga. Sud ne vjeruje iskazu u djelu u kojem je HU naveo da nije vidio izvješća koja mu je tužiteljica dostavljala u njegov kabinet. Ova tvrdnja nije uvjerljiva. Zastupnik po zakonu je osoba koja je inicirala postupak otkazivanja, podnošenja kaznene prijave i organizirala prikupljanje pisanih izjava od zaposlenika. Nije životno i logično da je sve te mjere poduzeo bez osobnog uvida u dokumentaciju koja mu je dostavljana u njegov kabinet. Po mišljenju ovog suda takva tvrdnja očito je usmjerena na umanjivanje vlastitog znanja o prekovremenom radu tužiteljice. Podredno, ako zastupnik po zakonu tuženika doista nije provodio nikakvu kontrolu nad izvršenjem projekta koji je bio bitan za tuženika, nije pratio izvješća koja su mu redovito dostavljana u kabinet te nije nadzirao opseg prekovremenog rada koji se kod tuženika evidentirao i isplaćivao iz državnog proračuna, tada je riječ o propustu nadzora ili organiziranju sustava nadzora koji nikako ne može ići na štetu tužiteljice. Odgovornost za organizacijske nedostatke u praćenju i kontroli rada radnika leži na poslodavcu, a ne na radniku koji je savjesno ispunjavao svoje obveze i o svemu uredno izvještavao. Zastupnik po zakonu tuženika kao ključni dokaz da tužiteljica nije odradila prekovremeni rad navodi negativan nalaz elektroničkog sustava evidentiranja dolazaka na radno mjesto. U Odluci o otkazu dodatno se navodi da iz Excel tablica i podataka o pristupu bazama OIB [osobni identifikacijski broj]a nesporno proizlazi kako posao nije obavljan s tužiteljičinoga računala. Međutim, sustav evidentiranja bilježi isključivo fizičku prisutnost u poslovnim prostorijama i korištenje računala u uredu i kao takav ne može evidentirati rad obavljen kod kuće na papirnatom ispisu. Stoga činjenica da prisutnost tužiteljice nije evidentiran u poslovnim prostorijama tuženika u dane prekovremenog rada nema dokaznu vrijednost u pogledu pitanja je li intelektualni rad bio stvarno obavljen. Isto tako, zastupnik po zakonu tuženika izjavio je da nema saznanja o tome tko je pripremio pisane izjave svjedoka UU i KU, kao ni o točnom datumu podnošenja kaznene prijave u odnosu na zaprimanje očitovanja tužiteljice. Te tvrdnje nisu uvjerljive s obzirom na širok i koordiniran opseg mjera koje je tuženik poduzeo u postupku otkazivanja ugovora o radu tužiteljici.

16. Nakon provedenog postupka, sud je utvrdio:

- da je tužiteljica u veljači 2023. inicirala izgradnju novog aplikativnog rješenja gdje bi se podaci tuženika povezali s bazama podataka drugih državnih institucija,

-da je direktor HU dao odobrenje za takav projekt te da je usmeno najavio da će, u slučaju potrebe, biti odobren prekovremeni rad,

- projekt je bio tretiran kao projekt na razini cijele ustanove, a ne samo odsjeka, zbog čega je tužiteljica izvješća o prekovremenom radu dostavljala izravno direktoru HU u njegov kabinet, a ne neposredno nadređenom rukovoditelju,

- da je direktor HU **.**.2023. za tužiteljicu donio Odluku o prekovremenom radu zbog rada na novoj aplikaciji provjere prebivališta s MUP bazom korisnika subvencioniranih kredita svih godina Programa subvencioniranja stambenih kredita i kojom se zahtjeva prekovremeni rad od tužiteljice za vrijeme trajanja projekta implementiranja nove aplikacije i povezivanja s drugim državnim institucijama putem iste (str. 58 spisa),

- da je tužiteljica prekovremeni rad obavljala kod kuće,

- da je jedino je tužiteljica imala korisničko pravo za slanje zahtjeva prema MUP-u i za ručno odobrenje i obradu zahtjeva za provjeru prebivališta u novoj aplikaciji,

- da niti jedan drugi radnik tuženika nije imao tehničku mogućnost obavljanja tih provjera

(niti svjedok UU, niti svjedokinja KU),

- da je tužiteljica u rujnu 2023. u prekovremenom radu analizirala poslovne procese, osmišljavala izvješća (tablice) i njihov izgled, uzimajući u obzir sva zakonska ograničenja, provjeravala adrese korisnika kredita, sve temeljem aktualnih tabela s popisom korisnika kredita koji nemaju prijavljeno prebivalište (budući da tužiteljica nije imala službeni laptop),

- da je tužiteljica svjedoku ŽU dostavljala tablice s ručno definiranim podacima na temelju kojih je on programirao sustav,

- da je tužiteljica u listopadu 2023. kada je nova aplikacija bila već u fazi rada, u prekovremenom radu provjeravala adrese korisnika kredita na način da je povukla podatke iz MUP-ove baze podataka, nakon čega je utvrdila da postoji velik broj netočnih podataka, pa je izvješća (tabele) isprintala te je od doma provjeravala točnost podataka putem portala Digitalne geodetske uprave,

- da je te podatke ispravljala u novoj aplikaciji nakon dolaska na posao,

- da je izvješća o prekovremenom radu dostavljala u kabinet ravnatelja,

- da je tužiteljica svjedocima UU i KU dala nalog da provjere stotinjak OIB [osobni identifikacijski broj]ova koji su krivo uneseni u sustav tuženika prilikom donošenja odluke o subvencioniranju kredita u razdoblju od 2017. do 2018.,

- da je svjedok UU taj posao odradio za 2–3 sata, a radnica KU četiri sata kroz dva dana te da je taj posao bio u opisima poslova njihovih radnih mjesta,

- da svjedoci UU i KU nisu imali ovlaštenje za rad u MUP-ovoj aplikaciji niti su obavljali provjere u MUP-ovoj bazi,

- tužiteljica nije imala službeni laptop,

- da je tužiteljica u konkretnom slučaju obavljala intelektualni rad kod kuće zbog čega u elektroničkom sustavu evidentiranja prisutnosti na radu nije evidentirano da bi tužiteljica u te dane bila u poslovnim prostorijama tuženika,

- da je tužiteljica bila cijenjena kao radnica što potvrđuju u svojim iskazima i/ili u pisanom obliku neposredno nadređeni rukovoditelj PU, zastupnik po zakonu Hristov, svjedoci UU i ŽU, te DU putem elektroničke pošte koja je upućena u kabinet ravnatelja 7. listopada 2024.,

- da tužiteljica prethodno nije upozorena na obveze iz radnog odnosa.

17. Na temelju sveukupno utvrđenog činjeničnog stanja, sud zaključuje da tuženik nije dokazao postojanje opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu. Provedenim postupkom utvrđeno je da je tužiteljica prekovremeni rad u rujnu i listopadu 2023. stvarno obavila — da je osmišljavala izvješća i tablice za potrebe razvoja aplikacije u rujnu te da je u listopadu povlačila podatke iz MUP-ove baze podataka, provjeravala podatke označene kao potencijalno netočni putem portala Državne geodetske uprave i nakon toga ih ispravljala u aplikaciji, a da radnici Obilinović i Gruškovnjak, nisu obavljali isti posao niti su za to imali tehničku mogućnost. Što se tiče okolnosti da je prekovremeni rad tužiteljica obavljala kod kuće, bez prethodnog pisanog odobrenja za rad na izdvojenom mjestu rada u smislu članka 17. ZR-a, sud smatra da bi se radilo o povredi obveze i radnog odnosa. Međutim, otkaz kao sankcija za takvu povredu u konkretnim okolnostima ovog predmeta bio bi posve nerazmjeran. Ocjena razmjernosti sankcije u radnom pravu pretpostavlja individualizirani pristup kojim se uzimaju u obzir ukupno ponašanje radnika za vrijeme trajanja radnog odnosa, težina i posljedice konkretne povrede, kao i sve okolnosti u kojima je povreda nastala. U ovom slučaju tužiteljica je bila uzoran radnik kojemu poslodavac nikada nije uputio niti jednu primjedbu na rad, već upravo suprotno, radni kolege i poslovni partneri su tužiteljicu smatrali dobrim radnikom, a tužiteljica je svojim radom unaprijedila procese rada kod tuženika implementirajući novu aplikaciji koja je povezala tuženika s državnim tijela.

18. Slijedom navedenog, na temelju odredbe članka 135. stavka 3. ZR i članka 115. stavka 1. točke 3. ZR, odlučeno je kao u točki I. izreke presude.

19. Ostali priloženi dokazi nisu posebno ocijenjeni jer isti nisu odlučni za rješavanje u ovoj pravnoj stvari.

20. Tuženik je na ročištu održanom 3. ožujka 2026. predložio prekid postupka do pravomoćnog okončanja kaznenog postupka protiv tužiteljice. Prema odredbi članka 213. stavka 2. točke 1. ZPP-a, sud može odrediti prekid postupka ako odluka o tužbenom zahtjevu ovisi o tome je li učinjeno kazneno djelo za koje se goni po službenoj dužnosti, tko je počinitelj i je li on odgovoran. Navedena odredba daje sudu mogućnost sudu da prekine postupak i to samo pod uvjetom da odluka o tužbenom zahtjevu ovisi o ishodu kaznenog postupka. Pretpostavka za primjenu navedene odredbe jest da kazneni postupak predstavlja prethodno pitanje za odlučivanje u parničnom postupku u smislu članka 12. ZPP-a, to jest da odluka suda u parnici ovisi o prethodnom rješenju pitanja je li počinjeno kazneno djelo. U ovom predmetu ta pretpostavka nije ispunjena. Predmet ovog postupka je, između ostalog, zahtjev tužiteljice za utvrđenje nedopuštenosti otkaza ugovora o radu. Sud je ovlašten sam utvrditi sve relevantne činjenice te ocijeniti je li tuženik dokazao postojanje opravdanog razloga za otkaz u smislu Zakona o radu, neovisno o tome hoće li kazneni sud, i kada, donijeti odluku o kaznenopravnoj odgovornosti tužiteljice. Radnopravna i kaznenopravna odgovornost međusobno su neovisni pravni instituti koji počivaju na različitim pretpostavkama, a radnopravna je odgovornost po svojoj prirodi šira: utvrđenje da tužiteljica nije kazneno odgovorna ne bi automatski povlačilo zakonitost otkaza, niti bi eventualna osuda u kaznenom postupku sama po sebi činila otkaz dopuštenim tim više što sud nije imao na uvid kazneni spis i nema saznanja za koje kazneno djelo se tužiteljica tereti. Stoga ovaj sud nije prihvatio prijedlog tuženika da se prekine ovaj postupak do pravomoćnog okončanja kaznenog postupka.

21. Na temelju odredbe članka 125. stavka 1. ZR-a, na zahtjev tužiteljice raskinut je Ugovor o radu sklopljen 10. prosinca 2018., a izmijenjen Aneksom ugovora o radu od 12. ožujka 2021. i Aneksom ugovora o radu od 1. ožujka 2024. s danom 31. prosinac 2024., kao danom koji prethodi danu kada je tužiteljica zasnovala radni odnos kod novog poslodavca. Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

22. Uvidom u obračunske isprave za isplatu plaće za rujan, listopad i studeni 2024. utvrđeno je da je tužiteljica ostvarila bruto plaću za rujan 2024. u iznosu od 2.645,52 EUR, za listopad 2024. u iznosu od 2.645,47 EUR, a za studeni 2024. u iznosu od 2.645,47 EUR (iznos od 2.764,50 EUR umanjeno za naknadu za neiskorišteni godišnji odmor u iznosu od 119,03 EUR).

23. S obzirom da iz obračunskih isprava tužiteljice za rujan, listopad i studeni 2024. proizlazi da je prosječna mjesečna bruto plaća tužiteljice kod tuženika iznosila 2.645,49 EUR, na temelju odredbe članka 125. stavka 1. ZR-a, tužiteljici je dosuđena naknada štete u visini od pet ugovorenih mjesečnih bruto plaća što ukupno iznosi 13.227,45 EUR. Pritom je uzeto u obzir neprekidno trajanje radnog odnosa, da je tužiteljica srednje životne dobi (55 godine) te da ima obvezu uzdržavanja dvoje djece koja se redovito školuju (str. 184-189 spisa). Stoga je odlučeno kao u točki III. izreke presude.

24. Na dosuđeni iznos naknade štete, tužiteljici je dosuđena zatezna kamata koja teče od dana donošenja presude do isplate, sukladno odredbi članka 29. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.; dalje: ZOO).

25. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP-a i članka 155. ZPP-a, a trošak je, do postavljanja novčanog tužbenog zahtjeva, odmjeren sukladno Tbr. 7. točki 2. Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23. i 107/25.; dalje: Tarifa), a nakon postavljanja novčanog tužbenog zahtjeva prema vrijednosti konačno postavljenog tužbenog zahtjeva u iznosu od 13.227,45 EUR. Tužiteljici je, do trenutka postavljanja novčanog tužbenog zahtjeva (podnesak od 14. studenoga 2025.), dosuđen trošak u visini jednokratne nagrade od 500,00 EUR (Tbr. 7/2 i Tbr. 54 Tarife), a nakon postavljanja novčanog tužbenog zahtjeva dosuđen joj je trošak sastava podneska od 14. studenoga 2025. u visini od 200,00 EUR (Tbr. 8/1 i Tbr. 54 Tarife) i trošak pristupa na ročište održano 3. ožujka 2026. u visini od 200,00 EUR (Tbr. 9/1 i 54 Tarife), što uvećano za trošak PDV-a od 25% (Tbr. 42 Tarife) ukupno iznosi 1.125,00 EUR. Stoga je odlučeno kao u točki IV. izreke ove presude.

26. Na dosuđeni trošak parničnog postupka, tužiteljici je dosuđena zatezna kamata koja teče od dana donošenja presude do isplate, sukladno odredbi članka 151. stavka 3. ZPP-a, u visini određenoj člankom 29. stavkom 2. i 8. ZOO-a.

27. Tužiteljici nije priznata razlika preko dosuđenih iznosa za radnje navedene u točki 25. obrazloženja presude budući da su iste u troškovniku zatražene u previsokom iznosu. Stoga je odlučeno kao u točki V. izreke presude.

28. Zahtjev tuženika za naknadu troška postupka u iznosu od 1.250,00 EUR odbijen je kao neosnovan, na temelju odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a. Stoga je, odlučeno kao u točki VI. izreke ove presude.

29. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 16. travnja 2026.

Sutkinja

Nikolina Labuhar Bazina

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka otpravka iste. Žalba se podnosi ovom sudu pisano, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP-a).

DNA:

1. Tužiteljici po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćniku