Zakon.hr

Republika Hrvatska

Općinski sud u Vinkovcima

Trg B.J.Šokčevića 17

OIB: 77561654785

Poslovni broj: P-178/2025-17

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vinkovcima, OIB: 77561654785, po sucu Ivani Božić Pišćak, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja 1.Tužitelja PK, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i 2.Tužitelja mldb. ZK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po skrbniku PK, oboje zastupani po punomoćniku Vesni Šnur, odvj. u Vinkovcima, protiv tuženika Addiko bank d.d., OIB: 14036333877, iz Zagreba, Slavonska avenija 6, zastupan po punomoćniku Hrvoju Matić, odvjetniku iz Zagreba, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika EOS MATRIX d.o.o., Zagreb, Horvatova 82, OIB: 76674680107, nakon održane i zaključene glavne, javne i usmene rasprave održane dana 12 ožujka 2026. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja Vesne Šnur, odvjetnice iz Vinkovaca i punomoćnika tuženika u zamjeni Hrvojke Čolaković, odvjetnice iz Vinkovaca, potom donijete i objavljene presude na ročištu za objavu održanom 16.travnja 2026. godine, radi ništetnosti ugovora i isplate, dana 16.travnja 2026. godine

p r e s u d i o j e

I. Utvrđuje se ništetnom odredba pod člankom 4 Ugovora o kreditu bez depozita broj [broj depozita]/2007 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama, sklopljenog dana 23. 03. 2007. g. a ovjeren kod Javnog bilježnika Mirodara Kovač pod brojem OV- 6239/2007 dana 26.03.2007. g. u kojem se navodi da je kamatna stopa promjenjiva u skladu sa Odlukom o kamatnim stopama kreditora bez navođenja ikakvih parametara za promjenu iste, a koji Ugovor je zaključen između tužitelja CK, Vrtna 15, Vinkovci, OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita kojega je pravni slijednik, PK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i ZK ; [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u visini novčanog iznosa od 85.000,00 CHF, u protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju HNB na dan korištenja kredita.

II. Utvrđuje se ništetnom odredba pod člankom 3 toč. 4 Ugovora o kreditu bez depozita broj [broj depozita]/2007 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama, sklopljenog dana 23.03.2007.g. ovjerenog kod javnog bilježnika Mirodara Kovač pod brojem OV- 6239/2007 dana 26.03.2007.g. prema kojoj se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima a podmiruje u kunama obračunatim po srednjem tečaju HNB na dan dospijeća, a sve temeljem valutne klauzule.

III. Nalaže se tuženiku Adikko bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6 OIB: 14036333877 da isplati 1. tužitelju PK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] [adresa] i 2. tužitelju ZK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s naslova povrata preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iznos od 4.071,77 Eura (slovima: četiritisućesedamdesetjedan euro i sedamdesetsedam centi) sa zakonskom zateznom kamatom i to:

-na iznos od 29,97 eura od 01.10.2007. do isplate,

-na iznos od 29,93 eura od 01.11.2007. do isplate,

-na iznos od 30,21 eura od 01.12.2007. do isplate,

-na iznos od 30,24 eura od 01.01.2008. do isplate,

-na iznos od 30,75 eura od 01.02.2008. do isplate,

-na iznos od 31,22 eura od 01.03.2008. do isplate,

-na iznos od 31,64 eura od 01.04.2008. do isplate,

-na iznos od 30,72 eura od 01.05.2008. do isplate,

-na iznos od 30,41 eura od 01.06.2008. do isplate,

-na iznos od 30,83 eura od 01.07.2008. do isplate,

-na iznos od 30,17 eura od 01.08.2008. do isplate,

-na iznos od 30,26 eura od 01.09.2008. do isplate,

-na iznos od 30,71 eura od 01.10.2008. do isplate,

-na iznos od 33,36 eura od 01.11.2008 do isplate,

-na iznos od 31,42 eura od 01.12.2008. do isplate,

-na iznos od 67,82 eura od 01.01.2009. do isplate,

-na iznos od 68,41 eura od 01.02.2009. do isplate,

-na iznos od 68,71 eura od 01.03.2009. do isplate,

-na iznos od 68,00 eura od 01.04.2009. do isplate,

-na iznos od 67,90 eura od 01.05.2009. do isplate,

-na iznos od 66,79 eura od 01.06.2009. do isplate,

-na iznos od 65,81 eura od 01.07.2009. do isplate,

-na iznos od 66,15 eura od 01.08. 2009. do isplate,

-na iznos od 66,88 eura od 01.09. 2009. do isplate,

-na iznos od 66,46 eura od 01.10.2009. do isplate,

-na iznos od 66,06 eura od 01.11.2009. do isplate,

-na iznos od 66,99 eura od 01.12.2009. do isplate,

-na iznos od 67,86 eura od 01.01.2010. do isplate,

-na iznos od 68,78 eura od 01.02.2010. do isplate,

-na iznos od 68,54 eura od 01.03.2010. do isplate,

-na iznos od 70,09 eura od 01.04.2010. do isplate,

-na iznos od 69,69 eura od 01.05.2010. do isplate,

-na iznos od 70,47 eura od 01.06.2010. do isplate,

-na iznos od 74,85 eura od 01.07.2010. do isplate,

-na iznos od 73,85 eura od 01.08.2010. do isplate,

-na iznos od 77,60 eura od 01.09.2010. do isplate,

-na iznos od 75,63 eura od 01.10.2010. do isplate,

-na iznos od 74,14 eura od 01.11.2010. do isplate,

-na iznos od 78,66 eura od 01.12.2010. do isplate,

-na iznos od 71,46 eura od 01.01.2011. do isplate,

-na iznos od 69,69 eura od 01.02.2011. do isplate,

-na iznos od 69,95 eura od 01.03. 2011. do isplate,

-na iznos od 68,67 eura od 01.04.2011. do isplate,

-na iznos od 69,06 eura od 01.05.2011. do isplate,

-na iznos od 73,40 eura od 01.06.2011. do isplate,

-na iznos od 74,01 eura od 01.07.2011. do isplate,

-na iznos od 78,82 eura od 01.08.2011. do isplate,

-na iznos od 77,07 eura od 01.09.2011. do isplate,

-na iznos od 74,36 eura od 01.10.2011. do isplate,

-na iznos od 54,31 eura od 01.11.2011. do isplate,

-na iznos od 54,09 eura od 01.12.2011. do isplate,

-na iznos od 54,82 eura od 01.01.2012. do isplate,

-na iznos od 55,61 eura od 01.02.2012. do isplate,

-na iznos od 55,63 eura od 01.03.2012. do isplate,

-na iznos od 55,13 eura od 01.04.2012. do isplate,

-na iznos od 55,34 eura od 01.05.2012. do isplate,

-na iznos od 55,63 eura od 01.06.2012. do isplate,

-na iznos od 55,31 eura od 01.07.2012. do isplate,

-na iznos od 55,34 eura od 01.08.2012. do isplate,

-na iznos od 55,05 eura od 01.09.2012. do isplate,

-na iznos od 54,50 eura od 01.10.2012. do isplate,

-na iznos od 55,17 eura od 01.11.2012. do isplate,

-na iznos od 55,41 eura od 01.12.2012. do isplate,

-na iznos od 55,31 eura od 01.01.2013. do isplate,

-na iznos od 54,34 eura od 01.02.2013. do isplate,

-na iznos od 55,01 eura od 01.03.2013. do isplate,

-na iznos od 55,17 eura od 01.04.2013. do isplate,

-na iznos od 54,86 eura od 01.05.2013. do isplate,

-na iznos od 53,96 eura od 01.06.2013. do isplate,

-na iznos od 53,41 eura od 01.07.2013. do isplate,

-na iznos od 53,90 Eura od 01.08.2013. do isplate,

sve po kamatnoj stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatu utvrđuje 4 Hrvatska narodna banka, a od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate u visini stope određene čl. 29. ZOO i to uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d., Slavonska avenije 6, Zagreb, OIB:14036333877 da 1. tužitelju PK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] [adresa] i 2. tužitelju ZK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s naslova povrata preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem povećanja tečaja CHF tijekom trajanja otplate kredita isplati iznos od 3.624,38 eura (slovima: tritisućešestodvadesetčetiri eura i tridesetosam centi) i to sa zakonskom zateznom kamatom i to :

-na iznos od 19,37 eura od 01.11.2008. do isplate,

-na iznos od 3,26 eura od 01.12.2008. do isplate,

-na iznos od 21,14 eura od 01.01.2009 .do isplate,

-na iznos od 23,57 eura od 01.02.2009. do isplate,

-na iznos od 24,79 eura od 01.03.2009. do isplate,

-na iznos od 21,89 eura od 01.04.2009. do isplate,

-na iznos od 21,47 eura od 01.05.2009. do isplate,

-na iznos od 16,91 eura od 01.06.2009. do isplate,

-na iznos od 12,91 eura od 01.07.2009. do isplate,

-na iznos od 14,31 eura od 01.08.2009. do isplate,

-na iznos od 17,28 eura od 01.09.2009. do isplate,

-na iznos od 15,58 eura od 01.10.2009. do isplate,

-na iznos od 13,93 eura od 01.11.2009. do isplate,

-na iznos od 17,72 eura od 01.12.2009. do isplate

-na iznos od 21,31 eura od 01.01.2010. do isplate,

-na iznos od 25,09 eura od 01.02.2010. do isplate,

-na iznos od 24,10 eura od 01.03.2010. do isplate,

-na iznos od 30,47 eura od 01.04.2010. do isplate,

-na iznos od 28,83 eura od 01.05.2010. do isplate.

-na iznos od 32,03 eura od 01.06.2010. do isplate,

-na iznos od 50,05 eura od 01.07.2010. do isplate,

-na iznos od 45,95 eura od 01.08.2010. do isplate,

-na iznos od 61,34 eura od 01.09.2010. do isplate,

-na iznos od 53,22 eura od 01.10.2010. do isplate,

-na iznos od 47,11 eura od 01.11.2010. do isplate,

-na iznos od 65,68 eura od 01.12.2010. do isplate,

-na iznos od 77,16 eura od 01.01.2011. do isplate

-na iznos od 68,84 eura od 01.02.2011. do isplate,

-na iznos od 70,06 eura od 01.03.2011. do isplate

-na iznos od 64,08 eura od 01.04.2011. do isplate.

-na iznos od 65,92 eura od 01.05.2011. do isplate,

-na iznos od 86,25 eura od 01.06.2011. do isplate

-na iznos od 89,10 eura od 01.07.2011. do isplate,

-na iznos od 111,59 eura od 01.08.2011. do isplate,

-na iznos od 103,43 eura od 01.09.2011. do isplate,

-na iznos od 90,71 eura od 01.10.2011. do isplate,

-na iznos od 90,37 eura od 01.11.2011. do isplate,

-na iznos od 88,98 eura od 01.12.2011. do isplate,

-na iznos od 93,60 eura od 01.01.2012. do isplate,

-na iznos od 98,69 eura od 01.02.2012. do isplate,

-na iznos od 98,84 eura od 01.03.2012. do isplate,

-na iznos od 95,64 eura od 01.04.2012. do isplate,

-na iznos od 96,94 eura od 01.05.2012. do isplate,

-na iznos od 98,85 eura od 01.06.2012. do isplate,

-na iznos od 96,79 eura od 01.07.2012. do isplate,

-na iznos od 96,97 eura od 01.08.2012. do isplate,

-na iznos od 95,07 eura od 01.09.2012. do isplate,

-na iznos od 91,56 eura od 01.10.2012. do isplate,

-na iznos od 95,84 eura od 01.11.2012. do isplate,

-na iznos od 97,40 eura od 01.12.2012. do isplate,

-na iznos od 96,78 eura od 01.01.2013. do isplate,

-na iznos od 90,53 eura od 01.02.2013. do isplate,

-na iznos od 94,87 eura od 01.03.2013. do isplate,

-na iznos od 95,85 eura od 01.04.2013. do isplate,

-na iznos od 93,90 eura od 01.05.2013. do isplate,

-na iznos od 88,15 eura od 01.06.2013. do isplate,

-na iznos od 84,57 eura od 01.07.2013. do isplate.

-na iznos od 87,74 eura od 01.08.2013. do isplate

V. Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB:14036333877 da naknadi 1. tužitelju PK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] [adresa] i 2. tužitelju ZK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 2.837,50 eura (slovima: dvijetisućeosamstotridesetisedam eura i pedeset centi) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16.travnja 2026. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

VI. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka, preko dosuđenog iznosa od 2.837,50 eura, kao neosnovan.

O b r a z l o ž e n j e

1. Tužiteljica je po punomoćniku podnijela tužbu ovome sudu protiv tuženika, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, dana 11. lipnja 2019.godine. U tužbi navodi da je kao korisnik kredita zaključila 23.03.2007.godine sa prednikom tužene banke kao kreditorom Ugovor o namjenskom kreditu broj 5140030250-27000057822/2007.,sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine prijenosom vlasništva na pokretninama i zasnivanjem založnog prova na nekretninama (uz valutnu klauzulu u CHF) kojim je tužitelju stavljen na raspolaganje iznos od 85.000,00 CHF koji će se isplatiti u protuvrijednosti u kunama po srednjem deviznom tečaju tužene poslovne banke kao kreditora (tada pod nazivom Slavonska banka d.d.) na dan korištenja kredita, na rok vraćanja od 30 godina.

1.1. Predmetnim ugovorom (čl. 4) ugovorena je kamatna stopa koja je promjenjiva, a utvrđuje se jednostrano, Odlukom o kamatnim stopama kreditora ili drugog akta banke, bez ikakvog navođenja daljnjih odrednica ili bližih pojašnjenja o načinu promjene kamatne stope. Jednako tako, tuženik je člankom 3 i 4 predmetnog Ugovora inkorporirao i valutnu klauzulu, kojom je anuitete vezao za tečaj švicarskog franka u odnosu na hrvatsku kunu. Zbog naprijed navedenog tužitelj smatra, da je navedena odredba u valutnoj klauzuli ugovorena u predmetnom ugovoru o kreditu nepoštena, neodrediva, izaziva neravnotežu prava i obveze na štetu potrošača, te kao takva ništena i nema pravni učinak na obvezno pravni odnos ugovornih stranaka. Naprijed navedene ugovorne odredbe (odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi i odredbama o tzv. "valutnoj klauzuli") su ništetne budući je takav način ugovaranja istih suprotan pozitivnoj praksi kako domaćih sudova tako i sudu Europske unije.

1.2. Udruga Potrošač je podnijela tužbu za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača što je rezultiralo donošenjem presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P- 1401/12 od dana 04.7.2013. godine, koja je nakon dugotrajne pravne borbe potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj: Pž-7129/13 od 13.6.2014. g. (kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1404/12 u pogledu promjenjive kamatne stope), a koja je potvrđena odlukom Vrhovnog suda RH broj: Revt-249/14 od 09.4.2015.g., te presudom Visokog trgovačkog suda RH broj: Pž-6632/2017 od 14.6.2018. g. (kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P- 1404/12 u pogledu ugovorene valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak), a koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda RH broj: Rev-2221/18, tako da je sada pravomoćno utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 01.10.2004.g. do 31.12.2008.g. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe tako što je, na način suprotan zakonu, ugovorio valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te redovnu kamatnu stopu koja je promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika.

1.3. Tužitelj se u ovoj tužbi, stoga, poziva na pravna utvrđenja iz gore navedenih presuda, sve temeljem mogućnosti koju pružaju odredba čl. 502.c ZPP-a u pogledu proširenja subjektivnih granica pravomoćnosti presude, te relevantne odredbe Zakona o zaštiti potrošača o tom pitanju.

1.4. Tužitelj ne raspolaže odgovarajućom dokumentacijom o promjenjivim kamatama odnosno njihovim stopama (jednostrane odluke banke), tečajnim listama banke, kao ni drugim dokumentima (otplatni plan, knjigovodstvena kartica, specifikacija uplata) i podacima bez kojih nije moguće utvrditi visinu iznosa koji mu tuženik mora vratiti. Budući da tužitelj ne može postaviti određeni tužbeni zahtjev prije nego što dođe do potrebnih podataka i prije nego što se provede odgovarajuće vještačenje, nakon čega će tužitelj odrediti visinu novčane tražbine čiju isplatu zahtijeva ovom tužbom podnosi stupnjevitu tužbu.

1.5. Tužitelj je tijekom razdoblja otplate kredita zbog jednostranog povećanja ugovorene kamatne stope i porasta tečaja švicarskog franka u odnosu na hrvatsku kunu preplatio iznos kredita kako je to predviđeno prilikom sklapanja predmetnog ugovora o kreditu. Stoga tužitelj predlaže provesti financijsko-knjigovodstveno vještačenje kako bi se utvrdila visina pretplaćenog iznosa otplate kredita temeljem ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Tužitelj zadržava pravo nakon provedenog vještačenja specificirati i postaviti konačni tužbeni zahtjev, sve sukladno čl. 186 b st 4. i 5 ZPP-a.

1.6. Temeljem svega naprijed navedenog tužitelj je tužbom zahtijevao da se utvrdi ništetnim čl. 3. i 4. Ugovora o kreditu, a kojom odredbom je banka ovlaštena vršiti promjenu kamatne stope bez posebnog zaključivanja aneksa istog ugovora, odredbe ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF, te je kondemnatornim dijelom tužbenog zahtjeva, nakon provedenog vještačenja, zahtijevao isplatu novčanog iznosa od ukupno 90.000,00 kuna zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

1.7. Nakon provođenja financijsko-knjigovodstvenog vještačenja u ovoj pravnoj stvari tužitelj je specificirao i kondemnatorni dio svog tužbenog zahtjeva podneskom od 04. veljače 2026.g., pa je tako potraživao da mu tuženik s osnove ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope isplati novčani iznos od 4.071,77 eura zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na pojedinačne mjesečne iznose, te da mu temeljem ništetne odredbe o ugovaranju valutne klauzule isplati iznos od 3.624,38 eura i to također zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

1.8. U tijeku vođenja ovoga postupka tužitelj CK je preminuo dana **.**.2022. te je sud rješenjem poslovni broj P-861/19-14 od 13. rujna 2023. prekinuo ovaj postupak do okončanja ostavinskog postupka, dok je rješenjem od 3.ožujka 2025. nastavljen postupak a parnicu je preuzeo zakonski nasljednik PK, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i mldb. ZK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po skrbniku PK.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se u cijelosti protivio tužbi i tužbenog zahtjevu, ne spori da je njegov pravni prednik sklopio s tužiteljem Ugovor o namjenskom kreditu uz depozit broj [broj depozita]/2007 od 23. ožujka 2007. Tužitelj je predmetni ugovor izmijenio, u dijelu valute obveze i kamatne stope, sklapanjem aneksa uz ugovor o kreditu. Tuženik je bio obvezan ponuditi tuženiku sklapanje predmetnog Aneksa sukladno Izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine br. 102/15).

2.1. U odnosu na ništetnost odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi koja više ne postoji tuženik ističe kako tužitelj pogrešno smatra kako bi se na odredbu o promjenjivoj kamatnoj ugovora o kreditu trebale primijeniti presude u donesene u kolektivnom sporu. Naime, odredba čI. 4. ugovora o kreditu nije istovjetna odredbi koja je utvrđena ništetnom u kolektivnom sporu. Jednako tako, tužitelj je sklapanjem Aneksa u cijelosti izmijenio odredbe članka 4. ugovora o kreditu, člancima 3. Aneksa ugovora o kreditu. Aneks se primjenjuje na pravni odnos stranaka retroaktivno, a što proizlazi i iz otplatnog plana koji je tužitelj primio uz aneks gdje je obračunata konverzija ugovora o kreditu na temelju izmijenjenih odredbi. Tako je visina otplate anuiteta (glavnica i kamata) određena istovrsno kao i u ugovorima o kreditu s valutnom klauzulom u EUR valuti.

2.2. Tuženik posebno ističe da predmetnim Aneksom nije došlo do konvalidacije eventualno ništetne odredbe tj. ista nije pravno osnažena, što uostalom i nije moguće po odredbama ZOO-a. Međutim, ovdje je došlo do zamjene postojeće odredbe novom. Tu nema govora o konvalidaciji ništetne odredbe, budući da više nije riječ o istoj odredbi. Dakle, odredbe Aneksa u dijelu promjenjive kamatne stope i valutne klauzule u EUR treba promatrati kao nove odredbe kojima su ugovorne strane slobodno i u skladu s načelom slobode ugovaranja uredile svoje odnose s retroaktivnim učinkom i koje nisu ništetne. Pored toga, odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev- 2868/19, od 12. veljače 2019. nije utvrđeno pravo tužitelja na isplatu i kod konvertiranih kredita. Takav stav nigdje u tom rješenju nije iznesen, niti je takav stav izražen u bilo kojoj drugoj odluci tog suda. U predmetnoj odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske samo je paušalno naveden mogući interes za utvrđenje ništetnosti pojedinih odredbi ugovora o kreditu koje su prestale vrijediti, ali se sud ni na koji način nije bavio problematikom tzv. konvertiranih kredita niti osnovanošću imovinsko pravnih zahtjeva temeljem takvih ugovora.

2.3. Prvenstveno, tuženik je imao pravo promijeniti valutu obveze ugovora o kreditu te su način i metoda konverzije bili unaprijed propisani (članak 5. ugovora o kreditu). Tužitelj, za vrijeme trajanja ugovora o kreditu, nikada nije zatražio promjenu valute obveze. Stoga je potpuno neshvatljivo zašto tužitelj sada tvrdi kako je odredba o CHF valuti obveze nepoštena odredba. Dakle, predmetna odredba vrlo jasno ukazuje na to da je tuženik postupao u dobroj vjeri, objasnio sve rizike valutne klauzule tužitelju i dao mu mogućnost da tužitelj promijeni početno ugovorenu valutu u bilo koje doba trajanja Ugovora.

2.4. Sklapanjem Aneksa ugovorne strane su suglasno izmijenile obvezu vraćanja kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR za cijelo vrijeme trajanja ugovornog odnosa. Tako su odredbe čl. 2. i 3. u cijelosti zamijenjene odredbom čl. 2. Aneksa ugovora o kreditu i to retroaktivno. Budući da se presuda u kolektivnom sporu primjenjuje isključivo na ugovore o kreditu u kojima je valuta vezana uz glavnicu u CHF, a koji su sklopljeni s tuženikom u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. ista nije primjenjiva u ovom postupku. Stoga, tužitelj potpuno pogrešno tvrdi kako je pravna osnova njegovog tužbenog zahtjeva odluka u kolektivnom sporu, a za koju bi sud kao trebao biti vezan prilikom donošenja odluke. Završno, tuženik ističe prigovor zastare.

3. U dokaznom postupku provedeni su dokazi uvidom u ugovor o kreditu (list 7- 16 spisa), potvrda (list 18 spisa), izvod (list 19-20 spisa), sporazum (list 27-28 spisa), izračun (list 29-30 spisa), specifikacija (list 47-50 spisa), otplatni plan (list 51-59 spisa), rješenje o nasljeđivanju (list 148-149 spisa), rješenje (list 153-156 spisa), ugovor (list 159-176 spisa), izvod (list 192 spisa), nalaz i mišljenje vještaka od 24.siječnja 2026. (list 196-206 spisa), čita se iskaz tužitelja sa ročišta od 5.veljače 2026. (list 223 spisa).

4. Temeljem provedenog dokaznog postupka, cijeneći brižljivo i savjesno svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a sud je utvrdio slijedeće:

5. Između stranaka je nesporna činjenica da je tužitelj kao korisnik kredita s prednikom tuženika dana 23. ožujka 2007. godine sklopio Ugovor o kreditu broj: 5140030250-27000057822/2007, a prema kojem je tuženik kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita odobrio i stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 85.000,00 CHF u protuvrijednosti od HRK prema srednjem tečaju HNB-a na dan korištenja kredita, Ugovor je ovjeren kod javnog bilježnika Mirodara Kovač iz Vinkovaca dana 26.03.2007. godine, pod brojem OV-6239/2007. Navedenim Ugovorom ugovoren je rok otplate kredita od 30 godina, a kredit je ugovoren po kamatnoj stopi od 4,40% godišnje dekurzivno. Efektivna kamatna stopa EKS odnosno realna godišnja stopa RKGS iznosi 4,62%. Nesporno je da kredita nije u cijelosti podmiren, te da se radi o stambenom kreditu za dovršenje kuće. Nesporno je i da su stranke zaključile 25.02.2016 Dodatak ugovoru o kreditu te da je izvršena konverzija u valutnu klauzulu EUR.

5.1. Uvidom u otplatni plan po predmetnom ugovoru o kreditu nesporno je utvrđeno da se tijekom otplate kredita u nekoliko navrata mijenjala visina ugovorene kamate, te da se istodobno mijenjala i visina tečaja CHF u odnosu na kunu, tako da se visina mjesečnog anuiteta povećavala.

6. Nesporno je također da je donesena pravomoćna odluka u postupku koji se vodio radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, pod poslovnim brojem P-1401/12 od 4. srpnja 2013. te da je presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. utvrđeno da je tuženik u postupku pod brojem P-1401/12 u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke. Nije sporno da je u pogledu ništetnosti u ugovaranju valutne klauzule ista presuda Trgovačkog suda u Zagrebu potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. a da je istu presudu potvrdio i Vrhovni sud RH u predmetu poslovni broj Rev-2212/18 od 3. rujna 2019.

6.1. Nesporno je među parničnim strankama da je u postupku koji se vodio radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, pod poslovnim brojem P-1401/12, od 4. srpnja 2013., donesena pravomoćna presuda, a kojom presudom je utvrđeno da je ovdje tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora ista banka kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku banke o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, te da je istom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, od 4. srpnja 2013., utvrđeno da je ovdje tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima na način da je koristio u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja istih ugovora tužena banka kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim bitnim parametrima potrebnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Nesporno je da je naprijed navedena prvostupanjska presuda u odnosu na tuženika u pogledu ništetnosti ugovaranja valutne klauzule i načina promjene kamatne stope potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-6632/17, od 14. lipnja 2018. U pogledu dosega ovako pravomoćne presude donesene povodom kolektivne tužbe za zaštitu interesa potrošača nesporno je da se u tom postupku utvrđivalo i ocjenjivalo da li su tužene banke, pa tako i ovdje konkretno tuženik, potrošačima objasnili razloge i iznijeli točne i razumljive kriterije na temelju kojih prosječni potrošač može predvidjeti ekonomske posljedice koje za njega proizlaze iz spornih odredaba, odnosno u postupku koji se vodio povodom kolektivne tužbe nije utvrđivano da li je pojedini potrošač dobio sve relevantne informacije za donošenje informirane odluke hoće li ugovor s takvim odredbama sklopiti ili ne.

6.2. Sukladno članku 502.c ZPP-a i članku 118. Zakona o zaštiti potrošača ovaj sud vezan je za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. vezan je za utvrđenje da je ništetna odredba ugovora o promjenjivoj stopi redovne kamate i odredba o valutnoj klauzuli. Odredbe Zakona o zaštiti potrošača o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima implementirane su temeljem Direktive vijeća 93/13 EEZ od 5. 4. 1993., kao temeljnom aktu donesenom sa svrhom usklađivanja zakona i drugih propisa država koji se odnose na nepoštene odredbe u ugovorima koji se sklapaju između prodavatelja robe i pružatelja usluge i potrošača. U odnosu na pravne odnose i sporove koji su nastali prije ulaska RH u Europsku uniju u kojem se razdoblju neposredno nije primjenjivalo pravo Europske unije, postojala je obveza suda da tumači nacionalno pravo u duhu prava Europske unije i sveopće njene pravne stečevine ( što uključuje i praksu suda EU), a na što se RH obvezala sklapanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju koji je u primjeni od 2005.

7. Između stranaka je sporno pitanje zastare, pitanje ništetnosti odredbi ugovora u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, da li posljedično ništetnosti navedenih ugovornih odredbi, tužitelj ima pravo na isplatu razlike između isplaćenih ugovornih kamata i iznosa kamata prema početno ugovorenoj kamatnoj stopi, kao i razlike u visini anuiteta do koje je došlo zbog promjena tečaja CHF u odnosu na HRK, uzimajući u obzir da je izvršena konverzija kredita u EURO, da li je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu donesena u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača primjenjiva i na ovaj konkretni slučaj tj. na zaključeni ugovor o kreditu između tužitelja i tuženika, pitanje neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana, je li nastupila zastara utuženog potraživanja.

8. Na okolnost dostupnosti informacija i načina pregovaranja i pojašnjenja značenja ugovornih odredbi prilikom zaključenja ugovora izveden je dokaz saslušanjem tužitelja. Tužitelj saslušan kao stranka iskazao je da je on nasljednik iza pok. CK koji je sklopio predmetni ugovor o kreditu, pa nema puno saznanja vezano za sklapanje istog, budući je u to vrijeme studirao u Zagrebu. Ne može se sjetiti kada je točno otac sklopio ovaj ugovor, ali zna da je kredit bio namjenski za dovršenje kuće u kojoj je stanovao sa obitelji. Nije mu poznato zašto je otac podigao kredit u CHF niti je li tužena banka u to doba bila njegova banka. Po njegovom mišljenju otac nije razumio značaj valutne klauzule, kao niti promjenjive kamatne stope. Što se tiče ostalih detalja oko sklapanja ugovora isti mu nisu poznati. Nadalje navodi da je otac u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu bio umirovljeni policajac. Navodi da u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu otac nije imao obrt niti bio član trg.društva. Nadalje navodi da mu nisu poznati iznosi početnih rata niti kasnijih rata, samo se sjeća da mu se otac žalio vezano za iznose anuiteta. Anuitete je otac plaćao redovno, osobno, a kredit se i dalje otplaćuje. Ističe da mu nije poznato je li javni bilježnik prilikom solemnizacije ugovora, objašnjavao pojedine odredbe ugovora kao niti rizike istog. Završno ističe da mu nisu poznati detalji oko sklapanja dodatka ugovoru odnosno o konverziji. Ističe da smatra da otac nije obeštećen prilikom konverzije, a ovo mu je poznato budući je isti tako govorio.

8.1. Uvidom u zaključeni Ugovor o kreditu nesporno je utvrđeno da je isti ugovor prednik tužitelja zaključio kao fizička osoba i da mu je isti kredit odobren kao namjenski kredit i to na način da je u čl. 2. istog Ugovora određeno da isti kredit služi za dovršenje kuće.

8.2. S obzirom na navedeno, stav je suda da tužitelju pripada pravo na pravnu zaštitu temeljem Zakona o zaštiti potrošača i to iz razloga jer njegovo svojstvo potrošača proizlazi iz samih odredbi zaključenog Ugovora o kreditu, iz kojeg je vidljivo da namjena istog kredita nije bila za nikakve poslovne, obrtničke ili druge namjene.

8.3. Tako sustav zaštite koji provodi direktiva o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima počiva na ideji da se potrošač nalazi u slabijem položaju u odnosu na prodavatelja ili pružatelja usluga što se tiče pregovaračke snage i razine informacije ( presuda Europskog suda C194/14 BK i GK od 17.7.2014.) prvi put unutar testa nepoštenosti pretpostavlja postojanje ugovornih odredbi o kojima se nije pojedinačno pregovaralo.

8.4. Sukladno čl. 84. Zakona o zaštiti potrošača nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive, stoga proizlazi kako su nepoštene one odredbe ugovora koje su nejasne, koje nisu lako razumljive i koje nisu uočljive. Nadalje, sukladno čl. 295. Zakona o obveznim odnosima, opći uvjeti ugovora su ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koji jedna ugovorna strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formalnom (tipskom) ugovoru bilo da se na njih ugovor poziva, opći uvjeti ugovora dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru i u pravilu obvezuju kao i ove. O odredbama Općih uvjeta poslovanja koji su sadržani u samom ugovoru stoga se niti ne može pojedinačno pregovarati. Čl. 59. Zakona o zaštiti potrošača, kao što je ranije navedeno, propisano je što mora sadržavati ugovor o potrošačkom zajmu. Prema članku 26. st. 3. Zakona o obveznim odnosima, ako su kamate ugovorene, ali nije određena njihova stopa, između osoba od kojih barem jedna nije trgovac, vrijedi kamatna stopa u visini četvrtine stope zakonskih zateznih kamata, a između trgovaca polovina stope zakonskih zateznih kamata određene sukladno stavku 1. ovoga članka. Prema članku 272. Zakona o obveznim odnosima činidba je odrediva ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavila trećoj osobi da je odredi, a ako ta treća osoba neće ili ne može odrediti činidbu, ugovor je ništetan.

8.5. Sud smatra kako ugovorna odredba kojom se promjena kamatne stope čini ovisnom o odluci tuženika, nije razumljiva, obzirom kako predmetni ugovor ne sadrži referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu, kao niti precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope, već je ista određena samo općenito, paušalno i neprecizno. Očito je, da je promjena kamatne stope isključivo vezana uz jednostranu odluku tuženika bez sudjelovanja druge strane, odnosno bez pregovora o toj promjeni sa tužiteljem, kao i bez određivanja koliko će tih promjena do kraja otplate kredita odnosno trajanja ugovora biti, kada će te promjene prestati i iz kojeg razloga. Iz takvog ponašanja tuženika kao i iz odgovora na tužbu, proizlazi da je tuženik prilikom mijenjanja kamatnih stopa i prilikom promjene tečaja, na taj način postupao zbog promjene tržišnih uvjeta, ali jednostrano i bez pregovora s drugom stranom, što je utvrđeno i na temelju iskaza tužitelja.

8.6. Tuženik nije dokazao da je tužitelja upoznao s valutnim rizikom i rizikom promjene kamatne stope, budući da u ugovoru nije navedeno koji su to rizici i učinci koji mogu proizaći iz promjene kamatne stope i promjene tečajnih odnosa nastalih za vrijeme postojanja ugovora. Navedena odredba ugovora, koja promjenu ugovorene kamate čini ovisnom isključivo o odluci jednog ugovaratelja, bez da istovremeno precizno odredi uvjete promjenjivosti i referentnu stopa za koju se veže promjena, uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, jer u takvoj situaciji vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika koji promjenu ne može predvidjeti, dok se pravilnost promjene ne može ni provjeriti, jer nema nikakvih egzaktnih kriterija.

8.7. Tuženik je, prema stajalištu ovog suda, tužitelju trebao objasniti razloge promjene kamatne stope, pojedinačno o tome razgovarati i na taj način omogućiti tužitelju kao klijentu - potrošaču, da pristane na takve odredbe i iskoristiti neke od navedenih solucija, odnosno omogućiti tužitelju da može prigovoriti povećanju stope redovne kamate ili zatražiti okončanje ugovorenog odnosa. Tuženik je primjenom navedene ugovorne odredbe, izbjegao utjecaj druge ugovorne strane, tužitelja na cijenu, što je suprotno čl. 247. Zakona o obveznim odnosima.

8.8. Osim toga, tuženik je bio dužan tužitelja kao potrošača u cijelosti informirati o riziku koji sa sobom povlači valutna klauzula kojom se glavnica kredita veže za valutu CHF i o svim potrebnim parametrima, bitnim za donošenje valjane odluke, utemeljene na potpunoj obavijesti, a što tuženik očito učinio nije, a što uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, jer dolazi do situacije da tužitelj ne može predvidjeti visinu svoje obveze. Tuženik nije dokazao da je tužitelja upoznao sa rizikom ugovaranja kredita sa valutnom klauzulom, tj. da je tuženik kao kreditor objasnio taj rizik i da je tužitelj bio upoznat i svjestan činjenice da povećanje tečaja valute utječe na povećanje glavnice duga, pripadajućih kamata, pa tako i na povećanje mjesečnih anuiteta. Takva jednostrana ugovorna odredba je nerazumljiva i protivna načelu savjesnosti i poštenja iz članka 4. Zakona o obveznim odnosima jer je neizvjestan i iznos glavnice kredita kojeg tužitelj ima obvezu vratiti banci, kao i cijena (kamata također predstavlja cijenu).

9. Nadalje st. 4. čl. 81 ZZP određeno je da ako trgovac tvrdi da se o pojedinačnoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, da je dužan to dokazati. Kako iz stanja spisa proistječe da tuženik provedenim dokazima nije osporio navode tužitelja da se o spornim ugovornim odredbama Ugovora o kreditu nije pojedinačno pregovaralo, stoga je nedvojbeno da se radi o unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru o kreditu u kojem tužitelj kao korisnik kredita nije mogao utjecati na sadržaj navedenih odredbi, stoga su po shvaćanju ovoga suda sporne ugovorne odredbe zaista prouzročile značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, te su ništetne, u smislu odredbe čl. 87. st. 1. ZZP/03.

9.1. Neutemeljeni su navodi tuženika da je sklapanjem konverzije za potrošače pa tako i za tužitelja otpao pravni interes za postavljanje bilo deklaratornog bilo kondemnatornog zahtjeva vezano za obeštećenje po osnovi ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu koji je konvertiran. Naime, sklapanjem Dodatka Ugovora nisu otklonjene posljedice eventualne ništetnosti spornih ugovornih odredaba koje se odnose na ugovorenu valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, a to stoga jer je predmetni Dodatak Ugovora samo izjednačio položaj tužitelja kao korisnika kredita u valuti CHF s položajem u kojem bi bio da je ugovorio kredit u valuti euro, pri čemu niti odredbama ZID ZPK na temelju kojih je zaključen Dodatak Ugovora nije regulirana pravna sudbina onih odredaba kojima se u ugovorima o kreditima koji su izraženi u valuti CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa, niti je propisano na koji način bi se trebala riješiti eventualna ništetnost takvih odredaba koja bi nastupila zbog toga što bi banke bez prethodnog dogovaranja sa korisnicima kredita same i nepošteno mijenjale prvobitno ugovorene kamatne stope. Dodatkom Ugovora (konverzijom) nije riješeno pitanje preplaćenih ugovornih kamata i tečaja prije konverzije. ( stav je Županijskog suda Rijeci u odluci posl.br. Gž-3948/2020 od 08.11.2023.).

9.2. Provedenim vještačenjem utvrđeno je da unatoč provedenoj konverziji nije postignuta ravnoteža u pravima i obvezama ugovornih stranaka. Kako zaštita potrošača u odnosu na stupanj zaštite omogućava potrošaču ostvarivanje restitucije i uspostavu pravednog stanja u ugovornom odnosu koji sadrži nepoštenu odredbu , to tužitelj i u slučaju provođenja konverzije ima pravo na utvrđenje same nepoštenosti početno ugovorenih odredbi tako i na restitucijski zahtjev onda kada provedena konverzija nije dovela do ravnoteže u pravima i obvezama stranaka, a što je u konkretnom postupku slučaj. Da je to doista tako proistječe iz presude suda Europske unije C-118/17 od 14. 3. 2019., u predmetu RK protiv Erste Bank Hungary Zrt) koja daje odgovor na pitanja o kreditima s ništetnim ugovornim odredbama, a primjenjujući Direktivu 93/13/EZ o ništetnim uvjetima u potrošačkim ugovorima u kojoj je utvrđeno da se čl. 6. st. 1. Direktive mora tumačiti na način da se ugovorna odredba koja je proglašena nepoštenom mora smatrati, načelno, kao da nikada nije postojala, tako da ne može imati učinak na potrošača s posljedicom ponovne uspostave pravne i činjenične situacije u kojoj se potrošač nalazio, da navedena odredba ne postoji. Činjenica da su određene ugovorne odredbe bila proglašene nepoštenima i ništetnima i zamijenjene novim odredbama kako bi se održao predmetni ugovor, ne može proizvesti učinak smanjenja zajamčene zaštite potrošača. Isto tako je u odluci Vrhovnog suda Rev 18/2018 od 26. 5. 2020. izneseno stajalište da Sporazum o konverziji kojim su odredbe osnovnog ugovora izmijenjene u pogledu valutne klauzule, kamatne stope i iznos preostale neplaćene glavnice, ne znači da je korisnik kredita izgubio pravni interes za utvrđenjem da su pojedine odredbe ugovora o kreditu ništetne, jer ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan niti kad uzrok ništetnosti naknadno nestane osim u izuzetnim slučajevima kad je zabrana manjeg značaja i u cijelosti je ugovor ispunjen. Slijedom navedenog sud je utvrdio da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je tužitelj obvezan platiti kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno Odluci o kamatnim stopama tuženika, a preko ugovorene kamatne stope od 4,40 %, kao i da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula CHF, te je donio odluku kao u točki 1. i 2. izreke.

9.3. Za donošenje odluke o zahtjevu za plaćanje novčane svote na ime restitucije relevantno je je li tužiteljičino pravo na restituciju prestalo stupanjem na snagu ZIDZPK/15 i sklapanjem Aneksa ugovora i treba li svotu dobivenu u konverziji odbiti od tužiteljičine preplate.

9.4. Ovdje valja navesti da ništetni ugovor ne postaje valjan kada uzrok ništetnosti naknadno nestane (članak 326. stavak 1. ZOO), da je obnova bez učinka ako je prijašnja obveza ništetna (članak 148. stavak 1. ZOO) te da je ništetna nagodba o pravnom poslu i kada su ugovaratelji znali za ništetnost i htjeli je nagodbom otkloniti (članak 157. stavak 2. ZOO).

9.5. Ništetne odredbe ugovora o kreditu, dakle nisu mogle biti konvalidirane, obnovljene, a niti se o njima moglo nagoditi. Cilj ZIDZPK/15 je bio da se položaj korisnika kredita s valutnom klauzulom vezanom za tečaj CHF, kao potrošača, izjednači sa položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u valuti EUR.

9.6. Međutim, niti jednom odredbom ZIDZPK/15, ali ni Aneksom ugovora koji je sklopljen na osnovi ZIDZPK/15 i u skladu s člankom 19.c ZIDZPK/15 nije regulirano pitanje rješavanja preplata u primjeni ništetnih ugovornih odredbi kredita, tj. nije riješeno pitanje posljedica ništetnosti nepoštenih ugovornih odredbi, onih o promjenjivoj kamatnoj stopi ni o valutnoj klauzuli. Ovdje valja navesti da pitanje rješavanja posljedica nepoštenih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli nije ni moglo biti rješavano dodatkom ugovora ni ZIDZPK/15 jer u tom trenutku nije bilo ni utvrđeno da su i te odredbe ništetne. Dakle, zakonodavac nije imao u vidu tu okolnost kod donošenja zakona a niti su potrošači mogli uzeti u obzir i tu činjenicu kod sklapanja Dodatka ugovora.

9.7. Ako sud nađe da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli ništetna tužitelj i dalje ima pravo na restituciju, ono nije prestalo sklapanjem Aneksa ugovoru jer to nije ugovoreno, niti iz ZIDZPK/15 proizlazi da bi joj to pravo prestalo. Pravo na restituciju proizlazi iz odredbi članaka 323. stavak 1, 324. i 1111. ZOO. Ovdje valja navesti da je Europski sud u predmetima C-154/15, C-307/15 i C-308/15 definirao pravila koja vrijede o djelotvornoj zaštiti od nepoštenih (ništetnih) ugovornih odredbi pa je tako utvrdio da u slučaju utvrđenja odredbe nepoštenom učinci djeluju od sklapanja ugovora. Smatra se da nepoštena odredba nije bila ugovorena tako da ne može imati učinak na potrošača a sudsko utvrđenje ništetnosti mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije za potrošače kao da nije bilo navedene odredbe, da potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju i da ima pravo na punu restituciju svih neosnovano plaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora.

9.8. Iako Aneks ne sadrži odredbe koje bi regulirale pravo na restituciju valja skrenuti pozornost da se dvojbene ili nerazumljive odredbe tumače u skladu koji je povoljniji za potrošača (članka 86. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 96/03, 46/07 i 79/07 – dalje: ZZP/03), članka 101. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača - "Narodne novine", broj:79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12, 56/13 i 41/14 – dalje: ZZP/07 i članka 54. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača - "Narodne novine", broj: 41/14, 110/15, 14/19 i 19/22 – dalje: ZZP/14. Dakle, kada bi odredbe Aneksa ugovora i bile dvojbene, a one to nisu, trebale bi se tumačiti na način koji je povoljniji za potrošača, dakle, na način da potrošač ima pravo na restituciju.

9.9. Tužiteljevo pravo na restituciju moglo je prestati odricanjem, ali nije ni na taj način prestalo.

9.10. Shvaćanje po kojemu ugovorna odredba koji su sklopili potrošač, s jedne strane, i prodavatelj robe ili pružatelj usluge, s druge strane, koja se može utvrditi nepoštenom u sudskom postupku može valjano obnoviti i potrošač se nakon sklapanja sporazuma, kojim se zamjenjuje ništetna ugovorna odredba novom odredbom, može odreći zaštite (prava na restituciju) koju mu pruža Direktiva 93/13, pod uvjetom da je dao slobodan i informiran pristanak na to odricanje i da je znao čega se takvim pristankom odriče, te da je bio upoznat sa iznosom koji bi mu pripao temeljem nepoštenih ugovornih odredbi.

9.11. Za primijetiti je i to da je Europski sud za ljudska prava u predmetu P protiv Republike Hrvatske između ostalog naveo " da banka potpisivanjem aneksa (dodatka ugovora o kreditu) nije udovoljila tužbenom zahtjevu", a tužitelj je u tom postupku tražio određenu novčanu svotu zbog preplate temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, pa se može opravdano zaključiti da Europski sud za ljudska prava smatra da sklapanjem ugovora o konverziji nije udovoljeno zahtjevu temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu.

9.12. Sklapanjem aneksa ugovora kojim je izvršena konverzija kredita prema odredba ZID ZKP/15 tužiteljica nije izgubila pravo potraživati preplaćene iznose temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu, pa s obzirom na izvršenu konverziju ima pravo na eventualnu razliku preplaćenih iznosa temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora i svote koju je dobila u konverziji.

10. U pogledu utvrđenja visine preplaćenog dijela zbog primjene valutne klauzule i promjenjive kamatne stope provedeno je vještačenje po vještaku Tomislavu Borković iz [adresa], koji u svom nalazu navodi da je uvidom u predmetni spis utvrdio sam da su tužena ADDIKO BANK d.d. (tada pod nazivom Slavonska banka dd Osijek) kao kreditor i tužitelj dana 23.03.2007. zaključili Ugovor o kreditu bez depozita broj [broj depozita]/2007 kojim se tužitelju stavlja na raspolaganje iznos od 85.000,00 CHF, u protuvrijednosti HRK po srednjem tečaju HNB na dan sklapanja ugovora o kreditu. Otplata kredita ugovorna je s rokom od 30 godina s dospijećem početnog anuiteta dana 01.06.2007. godine. Anuiteti dospijevaju na naplatu uzastopno, prvog dana u kalendarskom mjesecu počevši od dana dospijeća prvog anuiteta. Kao početni tečaj u izračunu primijenjen je važeći tečaj na dan isplate ugovora o kreditu (06.04.2007.) za 1 CHF = 4,542906 kn, (dokaz: uvid u Izračun konverzije (str. 29 spisa), dok je nominalni iznos početne kamatne stope utvrđen čl. 3 predmetnog ugovora o kreditu u visini 4,40 % koja je promjenjiva sukladno uvjetima iz čl. 4 istog ugovora. Nominalne iznose anuiteta otplate kredita vještak je utvrdio uvidom u Realizirani otplatni plan (str. 58 spisa). Uvidom u isti poslovni dokument tuženika utvrdio je da je od strane korisnika kredita otplata vršena sve do 01.08.2013. godine, kao i da stanje nedospjele glavnice kredita na dan 02.08.2013. godine iznosi 77.358,87 CHF. Predmetnom spisu (str.29-31 spisa) pridodan je Sporazum uz Ugovor o kreditu br. 5140230250-27000057822/2007 zaključen dana 25.02.2016. godine u svrhu provođenja konverzije po predmetnom ugovoru o kreditu sukladno odredbama Zakona o izmjeni i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju. Uvidom u Izračun konverzije (str. 29-31 spisa) utvrdio je da je prema izračunu konverzije ukupno dospjelo na naplatu po simuliranom otplatnom planu 73.292,01 eura, dok je od strane korisnika kredita na ime zatvaranja glavnice i kamata uplaćen iznos od 21.126,83 eura. Iznos duga po osnovu dospjele a neotplaćene glavnice kredita na dan 30.09.2015. godine Izračunom konverzije utvrđen je u iznosu od 452.774,86 kn (str. 29 spisa), što odgovara protuvrijednosti od 59.325,24 eura, odnosno 64.860,28 CHF. Stanje neotplaćenog dijela glavnice od 64.860,78 CHF prema početnom tečaju za 1 CHF = 4,542906 kn važećem na dan isplate kredita iznosi 294.656,43 kn. Razlika glavnice koja preostaje prema posljednjem otplatnom planu u valuti CHF prije provedbe konverzije prema tečaju na dan isplate kredita naspram iznosa glavnice koja preostaje u valuti euro nakon provedbe konverzije ovim vještačenjem utvrđena je u iznosu od 158.118,43 kn (452.774,86 – 294.656,43), što odgovara protuvrijednosti od 20.985,92 eura preračunato prema službenom fiksnom tečaju konverzije za 1 eur = 7,53450 kn. Izračunom konverzije nije utvrđena preplata po predmetnom ugovoru o kreditu.

10.1. Ukupan iznos razlike anuiteta nastalih uslijed promjena kamatnih stopa tijekom trajanja otplate po kreditu broj 5140030250-27000057822/2007 utvrđen je u visini od 4.071,77 eura. Ukupan iznos više plaćenih anuiteta uzimajući u obzir tečaj na dan dospijeća svakog pojedinačnog anuiteta u odnosu na tečaj na dan isplate po predmetnom ugovora o kreditu broj 5140030250-27000057822/2007 06.04.2007. za 1 CHF = 4,542906 kn, utvrđen je u visini od 3.624,38 eura. Izračunom konverzije nije utvrđena preplata po predmetnom ugovoru o kreditu. Razlika glavnice koja preostaje prema posljednjem otplatnom planu u valuti CHF prije provedbe konverzije prema tečaju na dan isplate kredita, naspram iznosa glavnice koja preostaje u valuti EUR nakon provedbe konverzije ovim vještačenjem utvrđena je u iznosu od 20.985,92 eura. Uzimajući u obzir više plaćene anuitete nastale uslijed promjena tečaja od početka otplate kredita do dana izvršene konverzije, tužitelj konverzijom kredita nije obeštećen u potpunosti. Iznos koji tužitelj potražuje tužbom nije uzet u obzir prilikom konverzije kredita iz CHF u euro. Konverzija predmetnog kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF, u kredit denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u EUR provedena je na način i u rokovima propisanim Zakonom o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN br, 102/2015).

11. Tužitelj je nalaz i mišljenje vještaka prihvatio u cijelosti, te svoj tužbeni zahtjev u pismenom podnesku od 04. veljače 2026.g. uskladio sa nalazom vještaka. Tuženik je imao primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka, ali su iste uglavnom bile pravne naravi.

12. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Tomislava Borković, cijeneći isti stručnim i objektivnim, zasnovanim na vjerodostojnoj dokumentaciji i sačinjenim prema opće prihvaćenoj metodologiji izračuna u identičnim predmetima. Iz nalaza vještaka utvrđeno je da iznos koji je tužitelj platio na temelju ništetne ugovorne odredbe o primjeni valutne klauzule iznosi 3.624,38 eura, a na temelju ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iznosi 4.071,77 eura, a koji iznos tužitelj i potražuje po konačno uređenom tužbenom zahtjevu iz podneska od 04. veljače 2026.g.

13. Kako iz nalaza i mišljenja financijsko-knjigovodstvenog vještaka proizlazi da je tijekom trajanja otplate kredita tužitelj zbog ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli platio viši iznos od ukupno 3.624,38 eura, a na temelju ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi 4.071,77 eura to je sud obvezao tuženika na isplatu preplaćenoga iznosa, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama a koje teku počev od plaćanja svakog pojedinog mjesečnog iznosa i to temeljem odredbe čl. 1115. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, budući se tuženik ima smatrati nepoštenim stjecateljem, a kako je to odlučeno u izreci ove presude.

14. Prema odredbi čl. 1111. st. 1. ZOO-a kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi, a prema odredbi čl. 1115. ZOO-a kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Dakle, prema naprijed citiranim odredbama kad se radi o stjecanju bez valjane pravne osnove, a to u ovom slučaju jeste s obzirom da su kamatne stope određene po ugovornoj odredbi koja je suprotna zakonu i zbog nepoštene valutne klauzule vezane uz švicarski franak, dakle ništetne, tada je stjecatelj, u ovom slučaju tuženica, dužna stečeno s pripadajućim kamatama vratiti, temeljem čl. 215. ZOO, od dana stjecanja, a kako se u konkretnom slučaju primjenjuje opći zastarni rok iz čl. 225. ZOO (5 godina).

15. Prigovor zastare sud je ocijeni o neosnovanim. Čl. 245. st. 1. ZOO-a propisuje da nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru, a st. 3. istoga članka da kad je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu ili isticanjem prijeboja tražbine u sporu, odnosno prijavljivanjem tražbine u nekom drugom postupku, zastara počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili završen na neki drugi način. Imajući u vidu gore navedene odredbe ZOO-a o zastari, podnošenjem kolektivne tužbe dana 4. travnja 2012. Trgovačkom sudu u Zagrebu u navedenom sporu za zaštitu kolektivnih prava prekinut je tijek zastare, dok je pravomoćnim okončanjem spora pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donošenjem presude Pž-6632/2017- 10 od 14. lipnja 2018. god. zastara počela teći ispočetka, a vrijeme prije prekida neće se uračunati u tijek zastare.

15.1. Dakle, prigovor zastare tuženika je neosnovan i to iz razloga jer je prema pravnom shvaćanju Vrhovnoga suda Republike Hrvatske, iznesenom u njegovoj odluci poslovni broj: Rev 2245/17, od 20. ožujka 2018., određeno da podnesena tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava iz čl. 131. Zakona o zaštiti potrošača predstavlja radnju vjerovnika kojom se prekida zastara sukladno odredbi čl. 241. Zakona o obveznim odnosima i zbog čega zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći iz početka tek od pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Kako je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu kojom je utvrđena ništetnost valutne klauzule potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., to znači da zastara nastupa 15. lipnja 2023.g. Obzirom je tužba podnijeta 11. lipnja 2019 g. to znači da potraživanje tužitelja radi isplate s osnova ugovorene valutne klauzule nije obuhvaćeno zastarom, a u odnosu na dio zahtjeva za isplatu s osnova promjenjive kamate stope zastara počinje teći od dana pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., tj. donošenjem presude Visokog trgovačkog suda br. PŽ-7129/13 od 13. lipnja 2014.

16. Imajući u vidu sve naprijed izloženo ovaj sud je donio odluku kao u izreci ove presude.

17. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1 i članku 155. Zakona o parničnom postupku te je sukladno označenoj VPS, i važećoj Odvjetničkoj tarifi, tužitelju je za poduzete radnje zastupanja po punomoćniku odvjetniku priznat trošak u ukupnom iznosu od 2.837,50 eura. Odobreni trošak odnosi se na radnje zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to za: sastav tužbe = 100 bodova (Tbr. 7 toč. 1 OT), zastupanje na pet ročišta kod suda svako po 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1 OT), sastav obrazloženog podneska od 26.08.2021.g. i 04.11.2024.g. u iznosu od 100 bodova svaki (Tbr. 8. toč. 1 OT), zastupanje na ročištu za objavu presude u iznosu od 50 bodova (Tbr. 9 toč. 3 OT), koje radnje ukupno nose 850 bodova, što uvećano za zastupanje više osoba i to 10% uvećanja za drugu stranku iznosi 935 bodova, što pomnoženo sa vrijednošću boda od 2,00 eura, iznosi 1.870,00 eura što uz 25% PDV-a u iznosu od 467,50 eura, te uz odobren trošak plaćenog vještačenja u iznosu od 500,00 eura, čini sveukupno dosuđeni parnični trošak u iznosu od 2.837,50 eura.

17.1. Tužitelj je odbijen sa zahtjevom za naknadu troška za sastav podneska od 04.12.2026.g. kojim tužitelj dostavlja obavijest o plaćenom trošku predujma za vještačenje jer navedene troškove sud ne cijeni opravdanim, kao niti trošak ročišta 13.09.2023.g., budući isto nije niti održano.

17.2. Na dosuđeni iznos parničnog troška, sud je tužitelju priznao zateznu kamatu od dana donošenja ove presude po osnovi odredbe članka 30. stavak 2 Ovršnog zakona.

Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u dispozitivu presude.

U Vinkovcima, 16.travnja 2026. godine.

Sudac

Ivana Božić Pišćak

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana. Žalba se podnosi u pisanom obliku putem ovoga suda u četiri primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

Stranci koja je pristupila ročištu radi uručenja presude rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano. Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a uredno je obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano. Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a nije uredno obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude.

Dostaviti:

1. 1. i 2. tužitelj po punomoćniku Vesni Šnur, odvj. u Vinkovcima

2. tuženik po punomoćniku Hrvoju Matić, odvj. iz Zagreba

3. Umješač na strani tuženika EOS Matrix d.o.o, Horvatova 82

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte