Pr-1968/2022-24

Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Jerki Kovačić Garac, temeljem prijedloga više sudske savjetnice-specijaliste JO, u pravnoj stvari tužitelja UO, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po pun.Martini Radić Šunjić, odvj. u Splitu, protiv tuženika Klinički bolnički centar Split, OIB:51401063283, Split, Spinčićeva 1, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 19.ožujka 2026., u nazočnosti zam.pun. tužitelja i pun.tuženika, a po objavi presude dana 16.travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Klinički bolnički centar Split OIB:51401063283, tužitelju UO, OIB [osobni identifikacijski broj] u roku od 15 dana isplatiti razliku manje isplaćene plaće i naknade bruto plaće u ukupnom iznosu od 57,22 eura zajedno s pripadajućom:

– zakonskom kamatom koja na iznos od 23,04 EUR koja teče od 15. listopad 2017.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 0,98 EUR koja teče od 15. lipanj 2019.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 17,99 EUR koja teče od 15. srpanj 2019.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 1,63 EUR koja teče od 15. rujan 2019.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 0,02 EUR koja teče od 15. studeni 2019.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 0,91 EUR koja teče od 15. siječanj 2020.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 12,65 EUR koja teče od 15. veljača 2020.

do isplate, koja se zakonska kamata na navedene iznose do 31.12.2022. obračunava po stopi u skladu sa odredbom čl.29. st.2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 1.1.2023. pa do 31.12.2023. po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29. st.2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana trećeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1.1.2024. do isplate po referentnoj stopi, odnosno stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke uvećanoj za 3 (tri) postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, osim za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u gore navedenim bruto iznosima, dok se za više zatraženo u iznosu od 272,08 eura tužbeni zahtjev odbija.

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 462,50 eura sa zakonskom kamatom koja teče od presuđenja do isplate po referentnoj stopi, odnosno stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke uvećanoj za 3 (tri) postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1.U tužbi zaprimljenoj kod ovog suda dana 23.svibnja 2022. tužitelj navodi da je zaposlen kod tuženika na radnom mjestu medicinski tehničar u operaciji (instrumentiranje) na Klinici za kirurgiju. Tuženik da je tužitelju zbog pogrešnog načina obračuna pogrešno isplatio naknadu plaće. Tužitelju da je radni odnos reguliran Zakonom o radu, Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, Dodatkom I. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja te Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama. U spornom razdoblju tuženik je tužitelju isplaćivao dodatke samo na redoviti rad, dok je na određene sate prekovremenog rada plaćao samo uvećanje od 50% za prekovremeni rad bez ostalih uvećanja za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni, te blagdanom, iako je čl.51. KU-a (NN 143/13), odnosno čl.49. KU-a (NN 29/18), propisano kako se navedeni dodaci međusobno ne isključuju (dodatak u prekovremenom radu za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni, te blagdanom). Odredbom iz čl.55. KU-a (NN 29/18) je propisano da radnici imaju pravo na uvećanje plaće za 25%, odnosno 28% od 01.rujna 2019.g., koji dodatak nije isplaćen i za sve odrađene sate (dodatak za otežane uvjete rada). Odredbom iz čl.58. KU-a (NN 29/18, 16/19, 35/19, 78/19, 92/19, 56/20, 3/23) je propisano zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja imaju pravo na dodatak na plaću u iznosu od 4%, odnosno 8% od 01.rujna 2019., koji dodatak nije isplaćen tužitelju za sve odrađene sate (dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi). Prethodna činjenica ima za posljedicu pogrešan obračun i isplatu svih naknada koje se utvrđuju kao prosjek prethodno isplaćenih plaća i to naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknade plaće zbog privremene nesposobnosti za rad. Također, sukladno odredbama čl.81. ZOR radnik ima pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca. Međutim, tuženik naknadu za godišnji odmor nije obračunavao i isplaćivao sukladno prethodno citiranim odredbama ZOR i KU. Prema tome, tužitelj ima potraživanje prema tuženiku iz osnove manje isplaćene plaće u bruto iznosu jer tuženik nije plaćao dodatak u prekovremenom radu za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni i blagdanom, nije plaćao dodatak za otežane uvjete rada za sve odrađene sate, razliku za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, te razlike naknade plaće za godišnji odmor i bolovanje, sve uz naknadu parničnog troška.

1.1.U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev u pogledu osnova i visine. Tužitelj i tuženik da su 25.03.2022. sklopili Sporazum kojim da su ugovorili način na koji će tuženik isplatiti dugovanje tužitelju, a koje da je predmet ove tužbe. U daljnjem tijeku postupka protivi se postavljenoj tzv. stupnjevitoj tužbi odnosno da nisu ispunjeni uvjeti za stupnjevitu tužbu te predlaže da sud pozove tužitelja da uredi tužbu sukladno odredbama čl.186b Zakona o parničnom postupku, na način da postavi određeni tužbeni zahtjev.

1.2.Tužitelj je podneskom od 12.kolovoza 2025., sukladno rješenju suda, uredio tužbeni zahtjev na način da je kao vrijednost predmeta spora označen iznos od 329,30 eura te zatražena isplata toga iznosa na ime razlike manje isplaćene plaće i naknade plaće za razdoblje od 01.05.2017. do 30.9.2024. sa zakonskom kamatom koja na pojedini mjesečni iznos od 3,70 eura teče od 15.-og u mjesecu za prethodni mjesec sve do isplate, te ujedno zatraženo da se parnični trošak postupka isplati na račun punomoćnika tužitelja.

1.3.Tuženik se usprotivio tako uređenom tužbenom zahtjevu smatrajući da je u cijelosti neosnovan i nerazumljiv budući da tužitelj uređenim tužbenim zahtjevom utužuje zbroj svih potraživanja po različitim pravnim osnovama. Nadalje, tuženik navodi je da je tužitelj bio na bolovanju od 19.09.2017.-22.12.2017. te 28.06.2021. - 10.06.2022., pa da u tome dijelu dodatno osporava osnovu tužbenog zahtjeva.

1.4.Konačno, nakon provedenog financijskog vještačenja te sukladno dostavljenom nalazu i mišljenju vještaka, tužitelj je podneskom od 25.veljače 2026. uredio i postavio tužbeni zahtjev na način kako glasi u izreci presude.

2.Sud je tijekom postupka izveo dokaz čitanjem obračunskih isprava, plana rada i evidencije o radnom vremenu, Sporazuma o isplati razlike iznosa uvećanja plaće za prekovremeni rad od 25.03.2022., vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za financije i računovodstvo.

3.Tužbeni zahtjev je osnovan na način kako je određeno u izreci odluke.

Stranke su popisale parnični trošak.

4.Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom manje isplaćene plaće za dodatak u prekovremenom radu za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni i blagdanom, za dodatak za otežane uvjete rada za sve odrađene sate, dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, te naknadu plaće za godišnji odmor i bolovanje uzimajući u obzir stvarne pune iznose plaća sukladno utvrđenim razlikama, odnosno pune prosječne mjesečne plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca sukladno odredbama ZOR-a i TKU-a.

5.Prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu iz podneska od 25.veljače 2026., radi se o sporu male vrijednosti zbog čega je u postupku trebalo primijeniti odredbe čl.457. - 467. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 148/11-pročišćeni tekst 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, u daljnjem tekstu ZPP) budući se tužbeno potraživanje odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi iznos od 1.320,00 eura (ranije 10.000,00 kn).

6.Tužiteljev radni odnos reguliran je Zakonom o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, dalje: ZR), Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13), Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18, dalje: KU/18), Dodatkom I. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 35/19, 78/19. dalje: Dodatak I. KU), Dodatkom II. (NN 92/19), Dodatkom III. (NN 56/20), Dodatkom IV. (NN 3/23), Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (NN 24/17, 128/17, 47/18, 2/19,123/19, 56/22, 29/24 dalje: TKU).

7.Plaća se sastoji od osnovne plaće i dodataka na plaću. Dodaci na plaću su novčani primici radnika koje radnik ostvaruje na temelju posebnog propisa, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili ugovora o radu i to: otežani uvjeti rada, prekovremeni rad, noćni rad, rad nedjeljom, rad blagdanom, uvećanje za navršene godine radnoga staža, rad u smjenama i sl. Za razdoblja u kojima ne radi zbog opravdanih razloga određenih zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, radnik ima pravo na naknadu plaće. Visina naknade plaće određena je kao prosječna plaća koja je radniku isplaćena u prethodna tri mjeseca, uračunavajući sva primanja u novcu.

8.Člankom 94. ZOR/14 propisano je da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću.

8.1.Sukladno čl.49. st.9. KU/18, prekovremenim radom se smatra svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenoga dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati.

8.2.Temeljem odredbi čl.37. KU (NN 126/11) i čl.36. KU (NN 143/13), radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije.

8.3.Članak 57. st.1. KU propisuje da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada, pripada pravo na dodatak na plaću. Stavkom 2. propisano je da će se osnovna plaća uvećat radnicima čija su radna mjesta i poslovi navedeni na popisu (čl. 58. KU). Na temelju članka 55. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12) i članka 21. Dodatka II. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstveno osiguranje (NN 92/19) radnik koji radi na poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada ima pravo na dodatak na plaću. Člankom 66. i člankom 67. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 126/11), radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću, ujedno je potonjim odredbama kolektivnog ugovora utvrđen popis radnih mjesta i poslova zdravstvenih i nezdravstvenih radnika koji ostvaruju pravo na dodatak za otežane uvjeta rada. Na temelju članka 57. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13) i članka 55. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18) propisano je pravo na dodatak za otežane uvjete rada.

8.4.Temeljem članka 58. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (128/17) propisano je: „Ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada mu naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje.“

8.5.Člankom 60. ZR/09, odnosno čl. 81. ZR/14, propisano je da za vrijeme korištenja godišnjega odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad).

9.Vještačenje na okolnost visine potraživanja tužitelja obavljeno je po stalnom sudskom vještaku za financije i računovodstvo, a čije vještačenje kao stručno, argumentirano i objektivno ovaj sud prihvaća. Pri izradi nalaza i mišljenja korištene su obračunske isprave za isplatu plaće-naknade (platne liste) za razdoblje 01.05.2017. do 30.09.2024. Uvidom u platne liste razvidno je da je tuženik tužitelju na sate rada obračunavao uvećanja zavisno jesu li odrađeni subotom, nedjeljom, na dane blagdana, odnosno zavisno od toga jesu li isti odrađeni u noćnom dijelu dana i u drugoj smjeni. Nadalje, po osnovi prekovremenog rada, tuženik je obračunao iznos koji se odnosi na umnožak broja prekovremenih sati, a vrijednosti osnovnog sata uvećao za dodatak za prekovremeni rad (50%), ali samo na sate koje je tuženik i iskazao kao prekovremeni rad u obračunskim listama. Provjerom svih platnih lista u razdoblju od 01.05.2017. na dalje utvrđeno je da dodaci koji su predmet ove tužbe u razdoblju do zaključno ožujka 2020. nisu obračunati na sate koji su obračunati kao prekovremeni, dok je od travnja 2020. tuženik vršio obračun dodataka na sve sate iskazane na obračunskim ispravama. Spisu prileži Sporazum o isplati razlike iznosa uvećanja plaće za prekovremeni rad sklopljen između tužitelja i tuženika dana 25.03.2022. S tim u vezi, pravno je pitanje pripada li tužitelju pravo na potraživanje po osnovi razlike neisplaćene naknade plaće za godišnji odmor i bolovanje koja proizlazi iz neobračunatih dodataka na prekovremeni rad, u što vještak da ne ulazi. Pod pretpostavkom da tužitelju pripada pravo na potraživanje po osnovi razlike neisplaćene naknade plaće za godišnji odmor i bolovanje koja proizlazi iz neobračunatih dodataka na sate prekovremenog rada, za razdoblje od 01.05.2017. do 31.03.2020.: manje obračunati iznos naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad, koji proizlazi iz neobračunatih dodataka na sate prekovremenog rada, iznosi 34,18 EUR. Za razdoblje od 01.04.2020. do 30.09.2024. tužitelju su dodatak za posebne uvjete rada i dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi obračunati na sve sate iskazane na obračunskim ispravama slijedom čega po toj osnovi potraživanje iznosi 0,00 EUR. Manje obračunata naknada za vrijeme godišnjeg odmora i privremenu nesposobnost za rad temeljem prosječne mjesečne plaće obračunate i isplaćene u prethodna tri mjeseca iznosi 23,04 EUR.

10.Tužitelj je po zaprimanju nalaza i mišljenja vještaka podneskom od 25.veljače 2026. uredio tužbeni zahtjev potražujući samo iznos od 57,22 eura, dakle iznos samo po osnovi naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja.

10.1.Tuženik se usprotivio i tako uređenom tužbenom zahtjevu smatrajući ga neurednim jer da objedinjuje zbroj svih potraživanja po različitim pravnim osnovama. Nadalje, usprotivio samo u pogledu točke II. tužbenog zahtjeva kojom se traži isplata parničnog troška na račun punomoćnika tužitelja, smatrajući da se u tom dijelu radi o preinaci tužbenog zahtjeva. Nadalje, da je tužbeni zahtjev za razdoblje od 25.03.2023. neosnovan iz razloga što počevši od 25.03.2023. više ne postoje odredbe koje bi obvezivale tuženika na isplatu dodataka na plaću. Naime, pravo na isplatu svih vrsta dodataka na plaću i uvećanja plaća s osnova posebnih uvjeta rada regulirano je Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18, 35/19, 78/19, 92/19, 56/20 i 3/23). Važenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18, 35/19, 78/19, 92/19, 56/20 i 3/23) nekoliko je puta produživano sklapanjem dodataka, zadnji puta Dodatkom IV (NN 3/23) kojim je njegovo važenje produženo do 25.03.2023. Nakon toga predmetni K.U. više nije produživan. Dakle, iza 25.03.2023. da ne vrijede odredbe predmetnog K.U. pa tako niti odredbe o dodacima na plaću. Dana 20.03.2024. Vlada RH donijela je Odluku o produljenju primjene odredbi o materijalnim i nematerijalnim pravima zaposlenika u javnim službama ostvarenih temeljem granskih kolektivnih ugovora (NN 35/24) čijom točkom V. se radnicima priznaju sva prava iz predmetnog ugovora u istoj visini i opsegu počevši od 01.03.2024. osim prava iz članaka 45., 46., 55, 56., 57., 58 i 58a. U daljnjem tijeku postupka tuženik je imao primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka odnosno na to je li vještak uzeo u obzir Sporazum koji su sklopili tuženik i tužitelj 25.03.2022. u vezi isplate razlike iznosa na ime uvećanja plaće za prekovremeni rad.

10.2.S obzirom da je tuženik imao primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka, vještak je pozvan da se na te prigovore očituje. U dopuni svojeg nalaza i mišljenja od 6.ožujka 2026. vještak navodi da je izračune izvršio na način kako je to od njega sud zatražio, temeljem obračunatih plaća tužitelja. Iz svega dostavljenog vještak ne može zaključiti da bi Sporazumom bile obuhvaćene i naknade za vrijeme korištenja godišnjeg odmora ili privremene nesposobnosti za rad, a što je pravno pitanje u koje vještak ne ulazi. S obzirom da Sporazumom nisu obuhvaćene naknade koje proizlaze iz manje obračunatih dodataka na prekovremeni rad, a koje se odnose na godišnji odmor i privremenu nesposobnost za rad, preostao bi iznos potraživanja iskazan u vještačenju po toj osnovi u ukupnom iznosu od 34,18 EUR. Vještak se očitovao da je pri sastavljanju nalaza i mišljenja uzeo u obzir sva bolovanja tužitelja koja su iskazana u dostavljenim obračunskim listama.

11.Sud je pregledao predmetni Sporazum o isplati razlike iznosa uvećanja plaće za prekovremeni rad od 25.03.2022. kojeg je tužitelj sklopio s tuženikom. Istim je utvrđeno da tužitelju za sate određene u prekovremenom radu pripada pravo na isplatu razlike uvećanja plaće s osnova posebnih uvjeta rada, iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi za sate odrađene u prekovremenom radu do 31.ožujka 2020. u ukupnom iznosu od 1.521,82 kn.

12.Podneskom od 12.kolovoza 2025. prvi put je postavljen određeni tužbeni zahtjev na način da je zatražena isplata iznosa od 329,30 eura za razdoblje od 01.05.2017. do 30.09.2024, na ime razlike manje isplaćene plaće i naknade plaće.

12.1.Kasnije, nakon provedenog financijskog vještačenja, tužitelj je uredio tužbeni zahtjev potražujući samo iznos od 57,22 eura, a koji iznos predstavlja iznos razlike naknade za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja. Dakle, iz tako uređenog tužbenog zahtjeva razvidno je da tužitelj ne više ne potražuje dodatke na prekovremeni rad i to za posebne uvjete rada i odgovornost za život i zdravlje ljudi. Dakle, ne potražuje ono što mu je već isplaćeno Sporazumom već isključivo naknade za vrijeme korištenja godišnjeg odmora ili privremene nesposobnosti za rad, a koje nisu izričito navedene kao sastavni dio Sporazuma.

13.Stoga kada se uzme u obzir činjenica što je zahtijevano tužbenim zahtjevom, a posebice po podnesku od 12.kolovoza 2025., tužbeni zahtjev postavljen je previsoko i preširoko, odnosno postavljen je u visokom iznosu s obzirom da je tužitelju na ime utuženih osnova prekovremenog rada u utuženom razdoblju sve ranije isplaćeno, a što je razvidno iz dostavljenog Sporazuma.

13.1.Nadalje, ono što vještak u svojem nalazu i mišljenu dodatno navodi jest da bez obzira na nepostojanje neplaćenih dodataka, postoje manje isplaćene naknade za godišnji odmor i bolovanje, ali samo za 7 mjeseci, dok je tužitelj tu isplatu zatražio za razdoblje od 01.05.2017. -30.09.2024., dakle za 89 mjeseci.

14.Nije sporno da je smanjenje odnosno postavljanje tužbenog zahtjeva sukladno nalazu i mišljenju vještaka svrsishodno radi rješenja odnosa među strankama s obzirom da tužitelj nema financijskog znanja da bi ispravno matematički postavio određeni tužbeni zahtjev.

15.U situaciji kada tužitelj tužbom po svim utuženim osnovama potražuje isplatu iznosa od 329,30 eura pa potom, po dostavi nalaza i mišljenja sudskog vještaka, snižava tužbeni zahtjev tako da potražuje 57,22 eura, dakle povlači dio tužbenog zahtjeva, prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda RH od 26.travnja 2021. radilo bi se o djelomičnom povlačenju tužbe na koje se primjenjuju odredbe o povlačenju po čl.193 ZPP-a, a s obzirom da je do djelomičnog povlačenja došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, potreban je pristanak tuženika (Županijski sud u Varaždinu Gž-1601/24, Županijski sud u Puli-Pola Gž- 1405/21, Županijski sud u Zagrebu Gž R-1281/22).

16.Dakle, ako se gleda ukupan iznos koji je tužitelj potraživao prvotno uređenim tužbenim zahtjevom (329,30 eura), te konačno uređenim tužbenim zahtjevom (57,22 eura), isti je djelomično povukao tužbu neovisno o tome što su se prema posljednjem uređenom tužbenom zahtjevu izmijenili pojedini mjesečni iznosi u odnosu na prvotno postavljeni tužbeni zahtjev.

17.Što se tiče prigovora da je tužbeni zahtjev za razdoblje od 25.03.2023. neosnovan iz razloga što počevši od 25.03.2023. više ne postoje odredbe koje bi obvezivale tuženika na isplatu dodataka na plaću, prema posljednjem uređenom tužbenom zahtjevu tužitelj niti ne potražuje isplatu za razdoblje nakon siječnja 2020., a posebno što ne potražuje isplatu dodataka već isključivo razliku na ime naknade za godišnji odmor i bolovanje. Naime, naknade plaće za godišnji odmor i bolovanje izračunavaju se na bazi prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca, odnosno od 01.05.2022. ako je u prethodna tri mjeseca za dio razdoblja ili za cijelo razdoblje ostvareno pravo na naknadu plaće, tada se za to vrijeme obračunava naknada plaće u visini kao da je radnik radio u redovnom radnom vremenu i kao takva se uračunava u prosjek. Kako je vještak utvrdio da nije bilo neisplaćenih dodataka na plaću za prekovremene sate po bilo kojoj osnovi, smatra se neosnovanim prigovor tuženika kojim se protivi onom dijelu tužbenog zahtjeva kojim se potražuje isplata dodataka od 25.03.2023. jer po toj osnovi zadnjim uređenim tužbenim zahtjevom tužitelj navedeno se ni ne potražuje.

18.Stoga je odlučujući o tužbenom zahtjevu, s obzirom na protivljenje djelomičnom povlačenju, usvojen tužbeni zahtjev za iznos od 57,22 eura sa pripadajućim kamatama, a odbijen za iznos od 272,08 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom. S obzirom na navedeno određeno je kao u toč. I izreke.

18.1.Dakle, tužitelju su dosuđeni samo iznosi koji bi se odnosili isključivo na naknade za vrijeme korištenja godišnjeg odmora ili privremene nesposobnosti za rad, a koje nisu bile obuhvaćene predmetnim Sporazumom.

18.2.Na dosuđene iznose tužitelju su priznate zakonske zatezne kamate primjenom odredbe čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) koje teku od dospijeća svakog pojedinačnog dijela iznosa do isplate (čl. 84. st.3. ZR/09 odnosno, čl. 92. st.3. ZR/14), bez zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.

19.Odluka o parničnom trošku se temelji na odredbama čl.154. -155. Zakona o parničnom postupku.

19.1.Tijekom postupka tuženik je osporavao osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. U odnosu na osnovu, tužitelj s istom nije uspio u cijelosti. Naime, od svih utuženih osnova vještak utvrđuje da tužitelj u cijelom utuženom razdoblju od 01.05.2017.-30.09.2024. (ukupno 89 mjeseci) ima samo manje isplaćene naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja u bruto iznosu od 57,22 eura i to samo za 7 mjeseci, kako je to naznačeno pod toč.I izreke presude. Time je uspjeh tužitelja u parnici znatno umanjen u svakom pogledu (kvalitativno i kvantitativno), pa kad se uzmu u obzir tražene osnove, utuženo razdoblje i visina, tužitelj je uspio u dijelu od 25%, dok je onda tuženik uspio u dijelu od 75%.

19.2.Prema odredbi članka 154. stavak 2. („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 153/23. – u nastavku teksta: ZPP), ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

19.3.Kako je razlika uspjeha tužitelja i tuženika 50%, a tužitelj zastupan po punomoćniku bi s obzirom na vrijednost predmeta spora imao pravo jednokratnu nagradu od 125,00 eura po Tbr.7. toč.8 (vps manja od 100,00 eura-jednokratna nagrada za cijeli prvostupanjski postupak), odnosno 50% iste, dakle 62,50 eura+400,00 eura na ime troškova vještačenja, sve skupa trošak od 462,50 eura.

20.U odnosu na navode tuženika da se isti protivi preinaci tužbenog zahtjeva u pogledu toč.II koja bi se odnosila na način isplate parničnog troška, ističe se da se prema čl.191. Zakona o parničnom postupku ne bi radilo o preinaci tužbenog zahtjeva, pa se takav prigovor smatra bespredmetnim.

21.Međutim, u odnosu na prigovor da se parnični trošak kao takav isplati na račun pun. tužitelja, isti se smatra osnovanim. Naime, kako se pitanje isplate parničnog troška na račun punomoćnika već dulje vremena javlja kao prijeporno prilikom donošenja odluke u trošku u spisima između istog punomoćnika i istog tuženika kao poslodavca, a u odnosu na veliki broj žalbi tuženika, sud je pregledavanjem najnovijih drugostupanjskih odluka kojima su preinačene odluke ovog prvostupanjskog suda, odlučio da je izjavljeni prigovor osnovan. Naime, tuženik je u pravu kada kaže da protivi isplati parničnog troška na račun punomoćnika tužitelja. Odredba čl. 95. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) kaže da punomoćnik poduzima sve radnje za zastupanog pa tako i prima dosuđene troškove u ime i za račun zastupanog ako mu ih protivna strana dobrovoljno plati, no ne može se protivnoj strani naložiti da bez posebne punomoći, kojom bi stranka izričito ovlastila punomoćnika da prima novčanu tražbinu na svoj račun, isplatu na račun punomoćnika i izvrši (odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revd-1019/2023 od 10. svibnja 2023.g i odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj UIII/70/2015 od 2. ožujka 2017.) Uvidom u spis utvrđeno je da predmetnim zahtjevom tužitelj traži da se troškovi postupka isplate na račun njegovog punomoćnika, a ne samog tužitelja. Nadalje je utvrđeno da je tužitelj odvjetnici Martini Radić Šunjić izdao punomoć za vođenje parnice te je na osnovi takvih punomoći odvjetnik, kao opunomoćenik tužitelja, između ostalog, ovlašten od protivne stranke primiti dosuđene troškove. Međutim, navedenu odredbu punomoći valja tumačiti na način da punomoćnik može primiti dosuđene troškove ako mu ih protivna strana dobrovoljno plati, dok se ne može naložiti protivnoj strani tj. u ovom konkretnom slučaju tuženiku, da tužitelju troškove parničnog postupka isplaćuje na punomoćnikov račun. Naime, ne radi se o specijalnoj punomoći kojom bi tužitelj ovlastio svog punomoćnika za primanje novca pa niti na ime troškova postupka u ovom sporu. Takva punomoć ni u kojem slučaju ne predstavlja uporište da se sudskom odlukom (presudom) plaćanje troškova parničnog postupka naloži na račun punomoćnika stranke kojoj pripada pravo na naknadu parničnog troška. Takav stav zauzet je u slijedećim odlukama: Županijski sud u Zagrebu, Gž R-53/2026 od 06.02.2026., Gž R-80/2026 od 26.02.2026. i Gž R- 241/2025 od 6.3.2026.; Županijski sud u Bjelovaru, Gž R-140/2025 od 16.12.2025. i Gž R-55/2025 od 30.12.2025.; Županijski sud u Šibeniku, Gž R-96/2025 od 20.02.2026.; Županijski sud u Zadru, Gž R-136/2024 od 12.2.2025.; Županijski sud u Sisku, Gž R-127/2024 od 23.05.2025. i Županijski sud u Osijeku Gž R-290/2025 od 19.02.2026.

22.S obzirom na sve gore navedeno valjalo je odlučiti kao u izreci.

Split, 16.travnja 2026.

SUTKINJA

Jerka Kovačić Garac

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave odluke. Žalba se podnosi županijskom sudu, putem ovog suda.

DNA:

- pun. tužitelja

- tuženiku