REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27,

21000, Split

Poslovni broj: P-1379/2024-49

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu Tihani Lovrić u pravnoj stvari tužitelja ad. 1 TU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tužitelja ad. 2 DU iz [adresa] T 8, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćniku Rinu Petričiću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika EU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ivanu Milišiću, odvjetniku u Splitu, radi utvrđenja prava vlasništva i ispravka uknjižbe, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 23. veljače 2026., u nazočnosti tužiteljice pod 1. osobno uz punomoćnika, te tuženika osobno uz punomoćnika, na ročištu za objavu presude dana 16. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"1. Utvrđuje se da su tužitelji ad 1) TU, OIB: [osobni identifikacijski broj] i ad2) DU, OIB: [osobni identifikacijski broj] suvlasnici za 49/207 suvlasničkog dijela nekretnine označene kao čestica 1272/1 K. O. [katastarska općina], Z. U. [broj ZK uloška].

2. Ovlašteni su tužitelji tužitelji ad 1) TU, OIB: [osobni identifikacijski broj] i ad2) DU, OIB: [osobni identifikacijski broj] temeljem ove presude. zatražiti i postići upisa prava suvlasništva za 49/207 suvlasničkog dijela nekretnine označene kao čestica 1272/1 K. O. [katastarska općina], Z. U. [broj ZK uloška] u zemljišnim knjigama za K. O. [katastarska općina], uz istodoban izbris toga prava s imena tuženika EU OIB: [osobni identifikacijski broj], za 49/207 suvlasničkog dijela.

3. Dužan je tuženik EU OIB: [osobni identifikacijski broj] nadoknaditi tužiteljima ad 1) TU, OIB: [osobni identifikacijski broj] i ad 2) DU, OIB: [osobni identifikacijski broj], nastali parnični trošak ovoga postupka zajedno s zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središđnja banka primejnila na svoje posljednje glavne operacije refinianciranja koje je obavila prije prvog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena."

II Nalaže se tužiteljima pod 1. i pod 2., u roku od 15 dana, naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 2.168,75 eura sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Dana 14. travnja 2024. pred ovim sudom zaprimljena je tužba u kojoj se navodi da je tuženik upisan kao vlasnik čest. zem. [katastarska čestica] ZU 5506 k. o. [katastarska općina], a tužitelji da su upisani kao suvlasnici čest. zgr. [katastarska čestica] ZU 1565 k. o. [katastarska općina]. Prednik tužiteljice MU da je od prednika tuženika kupoprodajnim ugovorom od 27. svibnja 1986. kupio sjeverni dio nekretnine zajedno sa ½ šupe i svinjca. Tužiteljica ad.1 da je rješenjem o nasljeđivanju O-4638/15 od 15. studenog 2018. godine naslijedila nekretninu od svog pokojnog oca. Nadalje, tužitelji da su kupoprodajnim ugovorom od 16. svibnja 2005. godine kupili južni dio nekretnine. Tužitelji da navedeni svinjac i šupu iz kupoprodajnog ugovora da posjeduju još od 1986. godine do danas neprekidno, da ih nitko nikad nije smetao u posjedu nekretnine koju su kupili i naslijedili od svog pravnog prednika. Od tvrtke GEOID d.o.o. da su naručili elaborat radi identifikacije nekretnine 1272/1 KO [katastarska općina] koji dio je u površini od 49m2 u skici označen slovima E-F-G-H-I. Na navednom dijelu da se nalazila septička jama tužitelja i vodovosni priključak na njihovo ime. Tuženik da nikada nije ometao tužitelje u potpunom korištenju njihovih vlasničkih prava koje su stekli dosjelošću svojih pravnih prednika. Stoga predlaže donošenje presude kojom će tužitelje utvrditi suvlasnicima 49/207 dijela predmetne nekretnine te ovlastiti ih na formiranje nove zemljišnoknjižne čestice.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se u cijelosti protivio navodima iz tužbe. Ujedno, prigovorio je urednosti tužbe smatrajući da ista nije podobna za raspravljanje. Naime, ukazuje da bi iz tužbenog zahtjeva proizlazilo kako tužitelji smatraju da bi bili uvlasnici idealnog dijela nekretnine, dok u isto vijeme traže cijepanje realnog dijela nekretnine.Nadalje, istaknuo je prigovor presuđene stvari navodeći kako je među strankama, radi iste nekretnine, već vođen postupak pod poslovnim brojem P- 5771/2018. Vezano za činjenične navode tužbe istknuo je kako tužitelji svjesno i namjerno pokušavaju pogrešnim prikazivanjem činjenica ostvariti stvarno pravo na dijelu zemljišta koje ime ne pripada niti im je ikada pripadao, sve ovo iz razloga što 1986. prednik tužiteljice ad.1 nije ušao u posjed dijela nekretnine označen kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], već da je u posjed tog dijela nekretnine ušao upravo ŠU, prekarijem do opoziva. Da je točno kako je između prednika tuženika i prednika tužiteljice pod 1. 1986. sklopljen kupoprodajni ugovor, a predmet kupoprodaje da je precizno opisan i to kao čest. zgr. [katastarska čestica] kuća k. o. [katastarska općina], sjeverni dio kuće koji se sastoji od prizemlja – 3 prostorije, stambenog prostora veličine 38,50 m2 te jedne prostorije (konoba) veličine 18m2 I kata – 3 prostorije ukupne površine 41 m2, zatim polovina šupe i svinjca, što predstavlja ½ dijela zgrade. Prednik tuženika je iste godine sklopio još jedan ugovor o kuporodaji, a istim da je ŠU prodao nekretninu, predmet kupoprodaje da je opisan kao – čest. zgr. [katastarska čestica], južni dio kuće koji se sastoji od prizemlja (konoba) veličine 18 m2, prvi kat – dvije prostorije – ukupno 41 m2 I potkrovlje – dvije prostorije 35 m2, zatim polovina šupe i svinjca što predstavlja ½ dijela zgrade. Tuženik navodi da nisu istiniti navodi iz tužbe da svinjac čini dio nekretnine 1272/1 dok da bi šupa bila smještena na nekretnini katastarske oznake 3685, obje k. o. [katastarska općina]. Šupu i svinjac iz ugovora iz 1986. čini nekretnina označena kao čest.zem. kat oznake 3865 k. o. [katastarska općina]. Tužitelj i danas da drže predmetnu nekretninu u posjedu, a da ju je nakon sklapanja kupoprodajnog ugovora 1986.u svojem posjedu držao i ŠU. ŠU da je svoju polovinu šupe i svinjca, prema saznanjima tuženika, prodao LU. Prednik tuženika, FU da je dopustio ŠU da se koristi dijelom nekretnine 1272/1 k. o. [katastarska općina], međutim, to dopuštenje da je imalo isključivo prekaristički karakter. Tužiteljica da je mogla dosjelošću i nasljeđivanjem steći samo ono što je njezin prednik stekao, nikako više od toga. Nasljeđivanjem iza svojeg oca tužiteljica da je mogla naslijediti dio čest. zgr. [katastarska čestica] te dio nekretnine kat oznake 3865, i to onaj dio nekretnine koji je stekao njen otac ugovorom iz 1986. Kako niti ŠU nije bio vlasnik niti jednog dijela nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], tako da niti tužitelji nisu vlasnici niti jednog dijela predmetne nekretnine.

3. Rješenjem od 22. srpnja 2024. sud je pozvao tužitelje urediti tužbu na način da se određeno izjasne, da li od suda traže utvrđenje prava suvlasništva idealnog dijela u odnosu na cijelu nekretninu ili utvrđenje prava suvlasništva na točno određenom realnom dijelu nekretnine.

3.1. Postupajući po nalogu suda, podneskom od 19. rujna 2024. tužitelji su tužbu uredili na način kako glasi u izreci.

4. Podneskom od 9. listopada 2025. tužitelj pod 2. je povukao tužbu, ali tuženik na povlačenje nije pristao, slijedom čega izjava tuženika pod 2. nije proizvela pravni učinak.

5. U tijeku postupka izveden je dokaz čitanjem predmeta ovog suda poslovni broj P-5771/2018 i P-1229/21, izvoda iz posjedovnog lista za čest. zem. za čest. oznake 3861 KO [katastarska općina], izjave OU, kupoprodajno ugovora sklopljenog između FU i MU, kupoprodajnog ugovora sklopljenog između ŠU i tužitelja pod 1. i pod 2., kupoprodajnog ugovora sklopljenog imeđu FU i ŠU, izjave SU, povijesti promejna na katastarskim česticama, povijesnog zk izvatka za predmetnu česticu, prijavnog lista za zemljišnu knjigu, aneksa kupoprodajnog ugovora sklopljenog između FU i MU, izjave ŽU, uporabne dozvole za pomoćnu građevinu, dozvole za priključenje na javnu vodoopskrbu, izjavu RU, izjavu svjedoka AU, saslušanjem tužiteljice ad.1, saslušanjem tuženika, RU, SU, OU, UU i BU, te je izveden dokaz uviđajem na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka geodetske struke.

6. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Među parničnim strankama je sporno jesu li tužitelji dosjelošću stekli 49/207 idealnog dijela nekretnine oznake 1272/1 KO [katastarska općina]. Naime, tužitelji tvrde kako su posjedovanjem točno određenog dijela predmetne čestice zemlje u površini od 49m2 (kasnije navode da bi bilo 58 m2) dosjelošću stekli 49/207 idealnog dijela predmetne nekretnine.

7. Čitanjem kupoprodajnog ugovora koji je sada pokojni otac tužiteljice ad.1 – MU zaključio kao kupac sa prodavateljem HU (prednikom tuženika) utvrđeno je da je isti zaključen još 27.svibnja 1986. i da su predmet prodaje nekretnine upisane u ZU 1565 i to čest. zgr. [katastarska čestica], sjeverni dio kuće koji se sastoji od prizemlja – 3 prostorije stambenog prostora veličine 35,80 m2, te od jedne prostorije (konoba) veličine 18 m2 i prvog kata – 3 prostorije ukupne površine 41 m2, zatim ½ polovine šupe i svinjca, što predstavlja ½ dijela zgrade (list 19-21 spisa).

7.1. Na isti dan je prednik tuženika FU kao prodavatelj zaključio i ugovor o kupoprodaji sa ŠU koji je kupio nekretnine upisane u ZU 1565 koja se sastoji od čest. zgr. [katastarska čestica], južni dio kuće koji se sastoji od prizemlja (konoba) veličine 18 m2, prvi kat – dvije prostorije 35 m2, polovina šupe i svinjca, što predstavlja ½ dijela zgrade (list 25-27 spisa).

7.2. Čitanjem kupoprodajnog ugovora od 16. svibnja 2005. (list 22-24 spisa) o kuporodaji iz 2005. sud prozlazi kako su istim tužitelji od ŠU, svaki za ½ dijela kupili č. zgr. [katastarska čestica] ZU 1565 KO [katastarska općina], u naravi kuća, južni dio, koji se sastoji od prizemlja (konobe) veličine 18m2, prvi kat-dvije prostorije, ukupno 41m2 i potkrovlja-dvije prostorije ukupno 41m2, anagrafske oznake [adresa], a što je prodavatelj stekao u vlasništvo na temelju kuporodajnog ugovora od 27. svibnja 1986.

7.3. Čitanjem rješenja o nasljeđivanju iza smrti pok. MU (list 7-8 spisa P- 5771/18) sud je utvrdio kako je njegovom nasljednicom utvrđena ovdje tužiteljica pod 1. te da nekretnina koja je predmet ovog spora nije bila u sastavu ostavinske mase pokojnog.

8. Tijekom postupka tužiteljica pod 1 je tvrdila kako bi polovica "svinjca" iz kupoprodajnog ugovora iz 1986. bila upravo polovica ovog spornog dijela nekretnine oznake 1272/1 KO [katastarska općina]. S obzirom da su kasnije ona i tuženik pod 2. , kupoprodajnim ugovorom iz 2005. od ŠU kupili ono što je ŠU stekao od prednika tuženika temeljem svojeg ugovora iz 1986. to da bi sada zajedno sa tužiteljem pod 2. bila suvlasnica cijelog svinjca u površini od 49m2 odnosno 49/207 idealnog dijela čest. zem. [katastarska čestica] KO [katastarska općina].

9. S druge strane tuženik tvrdi da niti jedan dio čestice oznake 1272/1 KO [katastarska općina] nije bio predmetom kupoprodajnih ugovora iz 1986. već šupa i svinjac iz navedenih ugovora predstavljaju nekretninu katastarske oznake 3865, a sudske č. zgr. [katastarska čestica] KO [katastarska općina] i nalaze se sjeverno od nekretnine koja je predmet spora.

10. Kasnije u postupku, a nakon provedenog uviđaja na licu mjesta, saslušana na ročištu od 14. listopada 2025. tužiteljica pod 1 je iskazivala kako zaista polovica šupe i svinjca iz ugovora iz 1986. predstavjaju čest. oznake, 189/2 KO [katastarska općina], ali da je njen prednik predmet spora kupio 1986. od prednika tuženika i to istodobno kad je kupio i ostale nekretnine položene sjeverno od predmetne. Navedeno da nije uneseno u kupoprodajni ugovor jer je nekretnina bila nacionalizirana, međutim, kupoprodajna cijena da je isplaćena i od tada da se ona i njeni prednici nalaze u posjedu predmeta spora. Dakle, tužiteljica pod 1. tvrdi da bi još njen prednik, od strane prednika tuženika, bio uveden u posjed predmetnih 58 m2 čestice oznake 1272/1 KO [katastarska općina] te da je od tada njeni prednici i ona mirno posjeduju.

10.1. Kao što je već kazano, tijekom postupka tužitelj pod 2. je povukao tužbu, naodeći da bi, nakon identifikacije nekretnine utvrdio kako predmetni dio nekretnine pripada samo tužiteljici pod 1, a ona da ga je stekla nasljeđivanjem iza svojeg pok. oca MU.

10.2. Ovdje za navesti kako tužitelji predmetnom tužbom traže ovlast na uknjižbu na dijelu nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] KO [katastarska općina]. Navedeno podrazumijeva da je tužitelj stekao pravo vlasništva ispunjenjem pretpostavki koje zakon predviđa za stjecanje prava vlasništva, a temeljem kojih je ovlašten zahtijevati upis u zemljišnu knjigu, dakle, da je stekao pravo vlasništva odlukom suda ili druge vlasti, odnosno nasljeđivanjem, odnosno dosjelošću.

10.3. S obzirom da nije utvrđeno da su tužitelji predmetnu nekretninu stekli odlukom suda niti iz rješenja o nasljeđivanju iza smrti pok. MU proizlazi da bi je tužiteljica pod 1. stekla nasljeđivanjem, to kao osnov stjecanja, a s obzirom na činjenične navode i postavljeni tužbeni zahtjev ostaje jedino institut dosjelosti

11. Odlučujući o istaknutom prigovoru presuđene stvari, sud je pročitao spis ovog suda poslovni broj P-5771/2018 te utvrdio kako je u istom odbijen tužbeni zahtjev ovdje tužitelja protiv ovdje tuženika na utvrđenje prava vlasništva realnog dijela nekretnine oznake 1272/1 KO [katastarska općina] u površini od 49m2. Navedeni dio nekretnine upravo je predmet i ovog spora. Također, utvrđeno je da bi u tom postupku tužitelji tvrdili kako su vlasništvo tako određenog realnog dijela stekli dosjelošću. Činjenično navode da bi prednik tužiteljice pod 1. sa prednikom tuženika 1986. sklopio ugovor o kuprodaji predmet kojeg da je bila i dio čest. zem. [katastarska čestica] KO [katastarska općina] u površini od 49m2, a u ugovoru je označena kao polovica svinjca. Takav ugovor da je sklopio i ŠU za drugu polovicu šupe i svinjca, a s kojim su 2005. sklopili ugovor o kupoprodaji kojim su kupili sve ono što je ŠU stekao od prednika tuženika.

11.1. Prema odredbi iz čl. 333. st. 2. ZPP-a sud tijekom cijelog postupka po službenoj dužnosti pazi je li stvar pravomoćno presuđena i ako utvrdi da je parnica među istim strankama pokrenuta o zahtjevu o kojemu je već pravomoćno odlučeno, odbacit će tužbu.

11.2. Da bi se moglo govoriti o istovjetnosti dvaju zahtjeva, potrebno je postojanje njihova subjektivnog (iste stranke) i objektivnog (isti predmet spora) identiteta, a traži se i da se oba zahtjeva temelje na identičnoj činjeničnoj osnovi.

11.3. Kod subjektivnog identiteta spora treba imati na umu da je pravomoćnost ograničena na odnos među istim parničnim strankama, dok kod ocjene objektivnog identiteta treba imati na umu da je pravomoćnost ograničena istovjetnošću presuđenog pravnog odnosa, a pravni je odnos istovjetan kad se iz iste osnove među istim strankama postavlja isti zahtjev.

11.4. U ovom predmetu i pravomoćno okončanom postupku koji se vodio pod polovnim brojem P-5771/2018 kao stranke označene su iste osobe u istoj procesnoj ulozi, slijedom čega je utvrđeno postojanje subjektivnog identiteta zahtjeva, međutim, suprotno navodima tuženika ovaj sud ne nalazi utvrđenim postojanje objektivnog identiteta spora. Naime, u postupku pod poslovnim brojem P-5771/18 tužitelji su zahtijevali utvrđenje prava suvlasništva točno određenog realnog dijela nekretnine oznake 1272/1 KO [katastarska općina] u površini od 49m2, dok u ovom postupku traže utvrđenje suvlasništva 49/207 idealnog dijela iste nekretnine, dakle ne radi se o istovjetnim zahtjevima.

12. Radi razjašnjena spornih činjenica sud je izveo dokaz uviđajem na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka geodetske struke. Uviđajem na licu mjesta utvrđeno je kako predmet spora predstavlja betonski plato s pomoćnim objektom (s nadstrešnicom u zapadnom dijelu) i neuređeno zemljište u južnom dijelu.

12.1. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka poizlazi prema tužbenom zahtjevu, predmet spora predstavlja sjeverni dio č. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], na Skici lica mjesta lik označen točkama I-J-K-L-M-N-I, šrafiran plavom bojom, površine 49 m². Predmet spora u naravi da je betonski plato, pomoćni objekt (s nadstrešnicom u zapadnom dijelu) i neuređeno zemljište u južnom dijelu. Predmet spora da je sa zapadne i istočne strane omeđen betonskim zidovima, sa sjeverne strane rubom betonskog platoa, a s južne strane željeznim kolcima. Na skici lica mjesta točkom T prikazana je šahta, kojom se pristupa septičkoj jami, a koja se sukladno kazivanju tužitelja nalazi ispod betonskog platoa. Prizemni objekt (na Skici lica mjesta objekt 2) da je položen u sjeveroistočnom dijelu spora, a sastoji se od dva dijela – istočnog dijela (cijeli izgrađen od betona) i zapadnog dijela (natkrit 'ternitom). Objekt 2 da je dimenzija 3.70 m x 1. 65 m = 6.10 m. 13. Nakon što je tužiteljici pod 1. predočen nalaz i mišljenje vještaka, na ročištu od 14. listopada 2025. iskazivala je kako je predmet spora šafrirani lik koji je dio čestice zemlje [katastarska čestica] na kojem se nalazi objekt 2 i uski prolaz – put od njihove kuće oznake 194/2, a sveukupno iznos 58 kvadrata od kojih 49 m2 predstavlja betonirani dio na čestici 1272/1. Kada je njen otac od HU (prednika tuženika) kupio kuću, a kupio je sjeverni dio kuće oznake 194/2 ko [katastarska općina] da mu je kazano kako mu uz kuću pripada i septička jama koja se nalazi na čestici 1272/1. Također da mu je pripao i metar prostora ispod skala na čestici zemlje [katastarska čestica] i tu da je njena majka posadila maslinu i tri loze koje su tvorile prirodnu hladovinu na nadstrešnici koju je napravio njen otac. Uz ovo što je navela, njen otac da je kupio i jednu polovinu idealnog dijela nekretnine 189/2, a ona da je u ugovoru opisana kao polovina šupe i svinjca. Ovaj predmet spora da nije naveden u kupoprodajnom ugovoru jer je u to vrijeme bio nacionaliziran, te nije mogao biti predmet kupoprodaje, ali im je fizički predan i za njega da su isplaćeni novci. Na predmetu spora da su njeni roditelji držali kokoši, a kasnije je njen brat na njemu držao lovačke pse. Njen brat da ga je i betonirao. Donji dio čestice 1272/1, metar iza zida, a iza masline da su dobili na korištenje do opoziva od ĐU koji je stric ovdje tuženika. Ne zna se izjasniti tko im je opozvao korištenje u tom donjem dijelu. 2017. godine tuženik da je od njene majke tražio da prestane koristiti predmet spora i makne svoje stvari, ali ona da je to odbila. ŠU da nije kupio polovicu predmeta spora jer je kazao kako će kupiti oranicu južno od skala i na njoj napraviti septičku jamu. Objekt sagrađen na predmetu spora zajedno sa njim da je koristila i obitelj ŠU jer su tri godine živjeli u zajedničkom kućanstvu. Upitana može li objasniti zašto je u svojem iskazu u predmetu poslovni broj P-5771/18 iskazivala da polovina šupe iz ugovora od 1986. predstavlja dio čestice zgrade [katastarska čestica] dok polovica svinjca predstavlja objekt 2 izgrađen na čestici zemlje [katastarska čestica], tužiteljica navodi kako ne može objasniti zašto je 9. rujna 2021. tako iskazivala, ali da sada ostaje pri onome što je danas na ročištu kazala da u ugovoru iz 1986. nije opisno unesen predmet ovog spora iako je isti predan predniku tužiteljice i za njega isplaćena kupoprodajna cijena. zaključno, navela je kako se, s obzirom da ugovor iz 1986. nije bio podesan za uknjižbu, 2005. obratila ocu tuženika (a koji je sin prodavatelja FU), majci tuženika i teti tuženika i oni da su joj dali izjavu kojom potvrđuju da znaju da je njihov prednik prodao, a njen otac kupio i što je sve s tom kupoprodajom dobio.

14. Saslušan na istom ročištu tuženik je iskazivao kako parcela oznake 1272/1 nije bila predmet ugovora iz 1986. ni s MU ni s ŠU jer je ta nekretnina bila nacionalizirana. Predmet ugovora da je bila kuća gornji i donji dio te zgrada preko puta oznake 189/2. Još je kazao kako je namjera njegovog djeda bila drugačija. Želio je MU prodati sjeverni dio kuće i cijelu česticu zgrade [katastarska čestica], a ŠU južni dio kuće i kompletnu česticu 1272/1. Međutim, od toga da se odustalo jer je zemlja bila nacionalizirana. Vezano za septičku jamu kazao je kako je ona bila izgrađena, ali nije mogla biti prodana jer je na zemlji koja je nacionaliziran, međutim da je logično da se nastavi koristiti septička jama kad je prodana kuća. Špinu koja je bila na predmetu spora da je napravio njegov djed. Njegov djed da je 1986. ŠU dao na korištenje cijelu česticu zemlje [katastarska čestica] , a na njoj da je tada bio izgrađen ovaj objekt. ŠU je cijelu česticu koristio do 1989. godine kada je s obzirom na politička zbivanja i na svoju funkciju došao do saznanja da će krenuti rat te je tada prodao svoju polovicu nekretnine 189/2 SU, a svoju kćer OU je opunomoćio za prodaju južnog dijela čestice zgrade [katastarska čestica]. Te iste godine da je umro i njegov djed, a on da je živio u drugoj nekretnini i ne može kazati da li su se tužitelji koristili nekretninom i na koji način. Nakon djedove smrti parcelu 1272/1 da je naslijedio njegov stric ĐU, a nakon njegove smrti tuženikova baka, koju je zatim on naslijedio. Može samo pretpostaviti da je njegov stric dozvolio tužiteljici i njenoj obitelji da se koriste ovom parcelom. Njegova obitelj da je imala dosta druge zemlje te im ova nije bila atraktivna. Nakon što je on stekao vlasništvo predmeta spora, da je otišao na parcelu gdje je zatekao brata tužiteljice te mu kazao da prestane s obrađivanjem nekretnine, da pobere ono što je posadio i u ubuduće da ništa ne sadi te da gornji dio čestice očiste od svojih stvari. Na to da mu je tužiteljica kazala kako je taj gornji dio njihov jer da su ga kupili. Kao dokaz o kupoprodaji predočila mi je ugovor iz 1986. na što joj je on kazao da predmet tog ugovora nije bila čestica 1272/1. vezano za izjavu koju su njegov otac, stric, baka i teta potpisali 2005. kazao je kako je ona dana jer je poštivana djedova volja, a da ova parcela koja je predmet spora nije bila predmet ugovora iz 1986. Zaključno, naveo je još i to kako je za ovu česticu potpisao predugovor o kupoprodaji s jednim gospodinom koji na istoj želi graditi zgardu, a kada je to tužiteljica saznala da ga je počela ucjenjivati i tražiti da joj da 6 parkirnih mjesta, a zauzvrat da će odustati od tužbe.

15. Vlasništvo je definirano kao stvarno pravo na određenoj stvari koje ovlašćuje svoga nositelja da s tom stvari i koristima od nje čini što ga volja te da svakoga drugoga od toga isključi, ako to nije protivno tuđim pravima ni zakonskim ograničenjima (čl. 30. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima „Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 143/12 - dalje: ZVDSP).

15.1. Prema odredbi čl.159. st.2. ZV-a, samostalni posjednik nekretnine čiji je posjed zakonit, istinit i pošten, pravo vlasništva stječe dosjelošću protekom 10 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, odnosno prema čl.159. st.3. ZV-a, protekom 20 godina ako je taj posjed barem pošten. Prema iznijetim činjenicama tužitelji tvrde kako su takav posjed imali samo na točno određenom dijelu nekretnine oznake 1272/1 KO [katastarska općina] i to u površini od 49 m2 (kasnije navode 58 m2).

15.2. Najprije je potrebno kazati kako su naprijed iznesene činjenice na kojima tužitelji temelje tužbeni zahtjev za utvrđenje njihovog prava vlasništva dosjelošću suprotne tužbenom zahtjevu kojim traže utvrđenje prava vlasništva u određenom suvlasničkom omjeru jer ukoliko je jedna osoba vlasnik točno određenog dijela neke nekretnine, što tvrde tužitelji tijekom postupka, a tužiteljica pod 1. i iskazuje u svojem stranačkom iskazu, tada ona ne može biti ujedno suvlasnik određenog realnog dijela nepodijeljene nekretnine jer je suvlasništvo pravo vlasništva više osoba na fizički nepodijeljenoj nekretnini, po dijelovima koji su alikvotno (idealno) određeni. Suvlasništvo postoji kad više osoba ima neku stvar u svom suvlasništvu tako da svakoj pripada dio toga prava vlasništva računski određen prema cijelom pravu vlasništva na stvari (čl.36. st.1. ZVDSP). Međutim, ukoliko neka osoba posjeduje određeni realni dio nepodijeljene nekretnine, tvrdeći da je stekla vlasništvo na tom dijelu, tada ona ne može zahtijevati utvrđenje prava suvlasništva na idealnom dijelu te nekretnine. Tako ni tužiteljica to ne može. Naime, suvlasništvo obuhvaća vlasništvo više osoba na jednoj nepodijeljenoj stvari, kako je to navedeno i u odredbi čl. 36. ZVDSP pa suvlasnik ne može biti vlasnik točno određenog dijela te stvari. Stjecanje prava vlasništva dosjelošću na idealnom dijelu, u ovakvim okolnostima, nije moguće jer se realni dio ne može na taj način pretvoriti u idealni dio nepodijeljene stvari. Prema tome, ako je jedna osoba vlasnik točno određenog dijela nekretnine, kako to tvrde tužitelji, tada je očito da on ne može biti (su)vlasnik idealnog dijela, jer je tom suvlasniku na ime njegovog idealnog dijela pripao realni, točno određeni dio, čime je i došlo do faktički izvršene diobe pa suvlasništvo na cijeloj nekretnini više ne postoji.

15.3. Idealni dio stvari je prema odredbi čl. 37. st. 2. ZVDSP neodvojiv od suvlasničkog dijela koji ga određuje s time da svaki suvlasnik temeljem odredbe čl. 38. st.1. ZV-a, smije izvršavati glede cijele stvari sve ovlasti koje ima kao nositelj prava vlasništva i to bez suglasnosti ostalih suvlasnika ukoliko time ne vrijeđa prava ostalih. Ukoliko su tužitelji vlasnice točno određenog djela nekretnine kako to tvrde, oni ne mogu ujedno biti su(vlasnici) idealnog dijela cijele nekretnine. U konkretnom slučaju tužitelji tvrde da su stekli vlasništvo dosjelošću točno određenog realnog dijela nekretnina što znači da na ostalom dijelu nekretnina nisu mogli steći pravo su(vlasništva) dosjelošću jer se dosjelošću ne može niti steći više nego se posjedovalo. Posjedovanjem određenog "realnog" dijela nekretnine ne može se steći vlasništvo idealnog dijela cijele nekretnine, i tu su trajanje posjeda i njegova kvaliteta irelevantni. Naime, idealni dio se proteže po cijeloj nekretnini, po svakoj, pa i najmanjoj prostornoj jedinici nekretnine, tj. i na betoniranom dijelu predmetne čestice, kao i dijelu predmetne čestice iza stepinica i masline, dakle svega što čini čest. zem. [katastarska čestica] KO [katastarska općina]. Prihvaćanjem tužbenog zahtjeva kakvog su postavili tužitelji, utvrdilo bi se da su tužitelji, odnosno, njihovi pravni prednici posjedovanjem određenog realnog dijela nekretnine postali suvlasnici i dijela nekretnine za kojeg tvrde da ga nikad nisu ni posjedovali. Dakle, u opisanoj situaciji tužitelji ne mogu zahtijevati utvrđenje prava suvlasništva razmjerno utvrđenoj površini zemljišta za koji tvrde da se nalazi u njihovom isključivom posjedu u odnosu na cijelu nekretninu. Takvo pravno shvaćanje izraženo je u nizu odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske tako primjerice Rev-x- 995/2013-2 od 29. siječnja 2014, Rev-x-1075/2012., Rev-2064/2013 od 25. veljače 2014., Rev-250/90 od 20. ožujka 1991., Rev-x-840/10-2 od 25. rujna 2013., Rev- x- 1075/2012 od 29. siječnja 2014, Rev-1778/2013 od 3. ožujka 2015, Rev-x-36/2014 od 15. srpnja 2014, Rev-700/08-2 od 7. travnja 2010. i Rev-598/04-2 od 14. veljače 2007.

16. Slijedom navedenoga, a kako tužitelji u ovom postupku, na temelju činjeničnih navoda posjedovanja točno određenog dijela čest. zem. [katastarska čestica] KO [katastarska općina], traže utvđenje suvlasništva u idealnom dijelu od 49/207 cijele nekretnine, dakle zahtijevaju utvrđenje prava suvlasništva razmjerno utvrđenoj površini zemljišta za koju tvrde da se nalazi u njihovom isključivom posjedu u odnosu na cijelu nekretninu, tužbeni zahtjev je valjalo odbiti. Samo je točno utvrđeni realni dio nekretnine, cijeneći spomenuti činjenični supstrat posjedovanja (uz prethodno dokazivanje relevantnog posjedovanja) mogao predstavljati predmet tužbenog zahtjeva koji bi se eventualno mogao prihvatiti, a ne i ovako postavljeni tužbeni zahtjev.

17. Međutim, s tako postavljenim tužbenim zahtjevom tužitelji su pravomoćno odbijeni u postupku pod poslovnim brojem P-5771/2018.

18. Konačno, sud smatra potrebnim navesti kako na temelju provedenih dokaza uopće ne bi proizlazilo da bi tužitelji, odnosno njihovi pravni prednici bili samostalni pošteni posjednici predmetnog dijela čest. zem. [katastarska čestica] KO [katastarska općina], a što je temeljnja pretpostavka za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

19. Iako iz provedenih dokaza proizlazi da je prednik tužiteljice pod 1. u određenom vremnskom razdoblju (su)posjedovao dio čest. zem. [katastarska čestica] Ko [katastarska općina] i to u njegovom sjevernom dijelu (u nalazu i mišljenju vještaka lik označen točkama I-J-K-L-M-N-I) prema shvaćanju suda isti ju nije posjedovao kao pošteni samostalni posjednik. Naime iz iskaza svjedokinje OU (koja je kći pok. ČU) proizlazi kako je predmetnu čest. zem. [katastarska čestica] prednik tuženika dao na korištenje njenom ocu. Njena obitelj da ju je koristila od 1986. sve do 1991. kada se odselila. Na njoj da su držali kokoši, svinje i sadili sezonsko povrće. Septička jama , špina i svinjac da su na nekretnini već bili napravljeni. Svjedokinja se ne sjeća da je obitelj MU na istoj držala svoje stvari ili životinje, ali ne zna što je sa korištenjem nekretnine bilo iza 1991. Sud je iskazu svjedokinje u potpunosti poklonio vjeru jer je smatrao kako je dan od osobe koja nije zainteresirana za ishod ovog spora te koja ima neposredna saznanja o događajima koji su se 1986. odvili između prednika tuženika, oca svjedokinje i obitelji tužiteljice pod 1. Konačno, svjedokinja je identično iskazivala i u predmetu ovog suda poslovni broj P-5771/2018. Stoga je zaključak suda kako je prednik tuženika predmet spora dao u prekariji pok. ŠU, da ga je obitelj tužiteljice jedno vrijeme koristila zajedno sa obitelji ŠU (jer su živjeli u zajedničkom kućanstvu i očevi su im bili kolege) te da bi ga, nakon što su D odselili nastavili koristiti za svoje potrebe. Međutim, nije im moglo ostati nepoznato kako ga koriste po odobrenju obitelji tuženika. Nakon smrti djeda tuženika (1989.), ovu nekretninu je naslijedio tuženikov stric, a upravo tužiteljica pod 1. u iskazu navodi da bi im on dao dopuštenje za korištenje donjeg dijela čest. zem. [katastarska čestica] KO [katastarska općina]. Nakon smrti tuženikova strica, nekretninu je naslijedila tuženikova baka, a nakon njene smrti tuženik koji je odmah kazao obitelji tužiteljice pod 1. kako im opoziva odobrenje za korištenje predmeta spora (tužiteljica pod 1. u iskazu navodi da bi to bilo 2017. , dok tuženik u iskazu danom u predmetu pod poslovnim brojem P-5771/18 navodi da bi još 2014. kazao kako to nije njihovo) Nadalje, predmet spora je u zapuštenom stanju (a u takvom stanju je bio i na uviđaju sa lica mjesta u predmetu poslovni broj P-5771/2018 dana 26. veljače 2021.), objekti koji su na njemu izgarđeni datiraju još prije 1968. (uporabna dozvola list 130 spisa), dakle na nekretnini nije ništa novo sagrađeno u razdoblju od 58 godina, što još više učvršćuje stav suda u tome da je isti bio dan na korištenje obitelji ŠU, a kasnije i obitelji tužiteljice pod 1., a koje korištenje je tuženik, nakon što je postao vlasnik predmetne nekretnine opozvao.

19.2. Tijekom postupka tužiteljica je u spis dostavila uporabnu dozvolu za građevine izgrađene do 15. veljače 1968., a čitanjem koje je utvrđeno da bi se odnosila na predmet spora te da bi tužiteljica pod 1. bila podnositeljica zahtjeva. S obzirom na navedeno treba ukazati kako se tom ispravom samo utvrđuje stanje na terenu ne i činjenica vlasništava ili posjeda iste.

19.3. Sud nije posebno cijenio iskaze svjedoka BU i UU jer njihova saznanja o posjedovanju predmeta spora sežu od 1991., odnosno 1999. godine. Također, nije posebno cijenio niti iskaz RU koji je se nije znao određeno izjasniti kada je posađena maslina na predmetu spora te u kojem razdoblju su na njemu držani psi.

20. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao u točki I izreke.

21. Odluka o zahtjevima stranka na naknadu troškova postupka temelji se na članku 151., članku 154. stavak 1., članku 155. i članku 164. ZPP-a.

22. S obzirom na vrijednost predmeta spora, odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23; dalje: Tarifa) i postavljeni zahtjev za naknadu troškova tuženiku su, kao potrebni za svrhovito vođenje parnice, priznati troškovi po osnovi odvjetničkog zastupanja i to za sastav odgovora na tužbu, sastav podneska od 1. listopada 2024., 3. travnja 2025. i 24. travnja 2025. u iznosu od pod 150,00 eura za svaku radnju (Tbr. 8/1 Tarife), zatim sastav podneska od 7. lipnja 2024. i 19. srpnja 2024. u iznosu od po 37,50 eura za svaku radnju (Tbr. 8/4 Tarife), zatim za zastupanje na ročištima od 17. srpnja 2024, 24. siječnja 2025., 14. listopada 2025., 12. studenog 2025., 3. veljače 2026. i 23. veljače 2026. u iznosu od pod 150,00 eura za svako ročište (Tbr. 9/1 Tarife).

22.1. Ovako obračunati trošak od 1.575,00 eura potrebno je uvećati za zatraženi PDV te uplaćeni iznos predujma troškova vještačenja u iznosu od 200,00 eura, čime se dolazi do iznosa od 2.168,75 eura.

23. Slijedom navedenoga odlučeno je kao u točki II izreke.

Split, 16. travnja 2026.

Sudac

Tihana Lovrić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 primjeraka, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

- tužitelju pod 1. i pod 2. po punomoćniku

- tuženiku po punomoćniku

- u spis