REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-2154/2025-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Kujundžić Novak, predsjednice vijeća, dr. sc. Jelene Čuveljak, sutkinje izvjestiteljice i Mirne Maržić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja JUPITER LAMBDA j.d.o.o., Zagreb, Šenoina ulica 3, OIB: 53062837670, protiv tuženika Erste & Steiermärkische S-Leasing d.o.o., Zagreb, Zelinska ulica 3, OIB: 46550671661, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Dilber, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & Partneri d.o.o., Zagreb, Lopašićeva 6, radi utvrđenja ništetnosti ugovora o leasingu i isplate, odlučujući o žalbi i dopuni žalbe tužitelja protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2224/2024-12 od 11. travnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 16. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se kao neosnovane žalba i dopuna žalbe tužitelja i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2224/2024-12 od 11. travnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P -2224/2024-12 od 11. travnja 2025. je odbijen tužbeni zahtjev u kojem je traženo da se utvrdi ništetnim Ugovor o operativnom leasingu 38513/12 sklopljenog 28. ožujka 2012. između tuženika kao davatelja leasinga i Anamil d.o.o. kao primatelja leasinga te da se naloži tuženiku da plati tužitelju iznos od 325,99 EUR s pripadajućim zateznim kamatama te je odlučeno o naknadi troškova postupka.

2. Iz obrazloženja proizlazi da je predmet ovog spora zahtjev tužitelja utvrđenje ništetnim Ugovora o operativnom leasingu te povrat 1/10 mjesečnih naknada što ih je primatelj leasinga, Anamil d.o.o., uplatio tuženiku, kao davatelju leasinga, za vrijeme trajanja tog ugovora, koju tražbinu povrata je Anamil logistika d.o.o., kao sveopći pravni sljednik primatelja leasinga Anamil d.o.o., u navedenom omjeru, ustupio ovdje tužitelju. Među strankama je nesporno da su tuženik kao davatelj leasinga i Anamil d.o.o. kao primatelj leasinga sklopili Ugovor o operativnom leasingu vozila te da je Anamil d.o.o. za vrijeme trajanja tog ugovora platio tuženiku određeni iznos mjesečnih naknada. Sporno je da li je odredba Ugovora o operativnom leasingu kojom je ugovoreno plaćanje naknade za korištenje objekta leasinga ništetna, iz razloga što je način na koji je uređena visina te naknade neodređen i neodrediv, a time i da li to čini ništetnim cijeli ugovor s pravnom posljedicom restitucije onog što je primljeno temeljem tog ugovora. Nakon provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan, a odluka o trošku temelji se na čl. 154., čl. 155. i čl. 164. Zakona o parničnom postupku.

3. Protiv navedene presude je tužitelj izjavio žalbu i dopunu žalbe radi bitne povrede parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, predlaže ovu žalbu usvojiti te vratiti na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu. U žalbi u bitnome ponavlja navode istaknute u tijeku postupka pred sudom prvog stupnja zbog kojih smatra da je tužbeni zahtjev osnovan.

4. Tuženik u odgovoru na žalbu tužitelja ističe da žalba nije osnovana te ju predlaže odbiti i potražuje naknadu troškova odgovora na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

Prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu je ispitana sukladno odredbi čl. 365. i čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13., 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP) pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. toga Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

6. Prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu nije zahvaćena bitnim povredama odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti pa ni povredom iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a. Pobijana presuda može se ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi ni razlozima presude, a u obrazloženju su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama.

7. Temeljem čl. 352. st. 1. ZPP-a u žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti, stoga ovaj sud nije uzeo u obzir prilikom donošenja odluke niti jednu novu činjenicu i dokaz dostavljen u privitku žalbe.

8. Iz pobijane odluke i iz spisa proizlazi da je predmet ovog postupka Ugovor o operativnom leasingu (38513/12) čiji sastavni dio ujedno čine Opći uvjeti uz ugovora o operativnom leasingu OL-02000 (čl. VIII. Ugovora), ali i ponuda 0193393 temeljem koje je sklopljen. U predmetnom Ugovoru o operativnom leasingu (38513/12) navodi se tvrtka i sjedište davatelja leasinga (Erste & Steiermärkische S-Leasing d.o.o., Zagreb, Zelinska 3), zatim tvrtka i sjedište primatelja leasinga (Anamil d.o.o., Zagreb, Josipa Lončara 2C), određenje posla leasinga (operativni leasing), određenje objekta leasinga (vozilo VW Tiguan 2.0 TDI DSG 4 Motion Sport Style, broj šasije [broj šasije]), vrijednost objekta leasinga (33.011,88 EUR), ukupni iznos naknada (32.166,04 EUR – koja uključuje ukupan iznos leasing obroka u visini od 25.398,60 EUR, akontaciju u iznosu od 6.602,38 EUR i trošak obrade ugovora u iznosu od 165,06 EUR), iznos pojedine naknade (iznos pojedinačnog leasing obroka – 423,31 EUR), vrijeme trajanja ugovora (60 mjeseci) te razloge i uvjete prijevremenog prestanka ugovora (obrazloženi u Općim uvjetima ugovora o operativnom leasingu OL- 02000 koji su sastavni dio ugovora), dakle, ugovor sadrži sve sastojke propisane odredbom čl. 36. st. 1. ZL-a/06. Uz to, sastavni dio predmetnog Ugovora o operativnom leasingu 38513/12 jest ponuda 0193393 u kojoj se navodi da ugovoreni ostatak vrijednosti čini 20% od neto nabavne vrijednosti objekta leasinga (20% od 33.011,88 EUR) odnosno 6.602,38 EUR, slijedom čega je pravilno sud prvog stupnja utvrdio da predmetni ugovor sadrži sve popisane elemente nužne za valjanost ugovora.

9. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da se u ponudi, koja čini sastavni dio Ugovora o operativnom leasingu, navodi da se visina obroka leasinga obračunava i usklađuje prema indeksu EURIBOR 3-mjesečni te da prvi leasing obrok dospijeva na naplatu prvog radnog dana u mjesecu koji slijedi mjesec u kojem je objekt leasinga preuzet, a dospijeće plaćanja pojedinih mjesečnih leasing obroka jasnije je određeno u Općim uvjetima ugovora o operativnom leasingu, konkretno u odredbi čl. 4.2. istih prema kojoj, ako nije drugačije ugovoreno (a u konkretnom slučaju nije), prvi leasing obrok dospijeva prvog radnog dana u mjesecu koji slijedi iza potpisa Zapisnika o primopredaji i/ili potvrde o preuzimanju odnosno preuzimanja objekta leasinga od strane primatelja leasinga, a svi sljedeći leasing obroci dospijevaju svakog prvog radnog dana u mjesecu za koje će primatelju leasinga biti ispostavljeni računi. Dakle, i u pogledu točnog vremena isplate i usklađenja predmetni ugovor sadrži sve propisane sastojke.

10. Neosnovano žalitelj ističe da predmetni ugovor ne sadrži točne iznose koji se moraju platiti na ime rate, jer je ugovoreno da visina mjesečnog obroka iznosi 423,31 EUR, plativo u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju Erste & Steiermärkische bank d.d. na dan plaćanja, ali da se ista obračunava i usklađuje prema indeksu 3-mjesečni EURIBOR s time da je pojašnjeno kako se kamatna stopa sastoji od fiksne marže u visini od 5,68% i promjenjivog dijela u visini 3 -mjesečnog EURIBOR-a, koji je na dan davanja te ponude iznosio 0,8240%, slijedom čega je početna kamatna stopa iznosila 6,5% (5,68 + 0,8240). Sukladno pravilima iz samog ugovora i ponude je vršen obračun pojedinih rata a općepoznato je da je EURIBOR općeprihvaćena referentna kamatna stopa koju u svom poslovanju koriste sudionici europskog bankarskog tržišta, a čije su vrijednosti javno dostupne, budući da se javno objavljuju na mrežnim stranicama Thomson Reutersa i Bloomberga.

11. Pravilno je utvrđeno da je EURIBOR (eng. Euro Interbank Offered Rate) je referentna kamatna stopa koja se utvrđuje na europskom međubankarskom tržištu od 1. siječnja 1999. za valutu euro (EUR). Utvrđuje se dnevno kao prosječna stopa po kojoj prvoklasne banke jedna drugoj u Eurozoni posuđuju neosigurana sredstva u EUR. Navedene banke moraju zadovoljiti određene kriterije kako bi EURIBOR bio reprezentativan i odražavao stvarnu situaciju na tržištu novca. EURIBOR se definira za različite rokove (tjedni, mjesečni, tromjesečni, šestomjesečni i dvanestomjesečni). Administrator EURIBOR-a je Europski institut za tržišta novca (European Money Markets Institute /EMMI/). Visina EURIBOR-a određena je u značajnoj mjeri referentnom kamatnom stopom koju objavljuje Europska Centralna Banka (eng. European Central bank/ECB/), odnosno monetarnom politikom ECB-a, ali i drugim faktorima. Dakle, s obzirom da je općepoznato što EURIBOR predstavlja i kako se izračunava, a njegove vrijednosti se svakodnevno javno objavljuju na navedenim mrežnim stranicama, to znači da vezivanje novčane obveze za vrijednost EURIBOR-a, u konkretnom slučaju tromjesečnog EURIBOR-a, čini tu obvezu odredivom. Stoga je pravilno sud prvog stupnja zaključio da je i odredba Ugovora o operativnom leasingu u dijelu članka VI. koji se tiče promjenjivosti mjesečne obveze plaćanja leasing obroka bila odrediva.

12. Neosnovano žalitelj ističe da je sud prvog stupnja trebao pokrenuti ogledni postupak pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske, jer se ta vrsta postupka pokreće iznimno samo kada postoji veliki broj sličnih, spornih pravnih pitanja. Stoga je sud prvog stupnja pravilno zaključio a u ovoj pravnoj stvari nije potrebno pokretati ogledni postupak.

13. Analizirajući i ocjenjujući razloge sadržane u obrazloženju pobijane odluke, u odnosu na žalbene navode, a sve u vezi s relevantnim zakonskim odredbama, utvrđenje je drugostupanjskog suda da njima tuženik nije uspješno osporio prosudbe i utvrđenja prvostupanjskog suda koji je, u zakonito provedenom postupku, pravilnom primjenom materijalnog prava, pravilno i zakonito prihvatio tužbeni zahtjev u cijelosti. Prvostupanjski sud je na temelju potpuno utvrđenog činjeničnog stanja, koje nije proturječno ispravama u spisu, valjano primijenio materijalno pravo.

14. Pravilna je i odluka o trošku kako po osnovi, u smislu odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, tako i po visini u smislu odredaba čl. 155. ZPP-a, a žalitelj ne spori obračun troškova postupka.

15. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka jer ta radnja nije bila potrebna za uspjeh u postupku.

16. Budući da tužitelj svojim žalbenim navodima nije s uspjehom osporio utvrđenja prvostupanjskog suda sadržana u obrazloženju pobijane presude, valjalo je, na temelju odredbe čl. 368. ZPP-a, presudu u pobijanom dijelu potvrditi.

Zagreb, 16. travnja 2026.

Predsjednica vijeća

Tatjana Kujundžić Novak