REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-1208/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Ružica Omazić, u pravnoj stvari tužitelja GENERALI OSIGURANJE d.d., OIB 10840749604, Zagreb, Slavonska avenija 1 B, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Đerek i partneri j.t.d. u Zagrebu, Pavla Hatza 5, protiv tuženika EUROHERC OSIGURANJE d.d., OIB 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri d.o.o. u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate iznosa od 1.027,65 EUR, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-272/2023-29 od 11. prosinca 2025., 16. travnja 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-272/2023-29 od 11. prosinca 2025. u točkama I. i II. izreke.
Obrazloženje
1. Presudom poslovni broj P-272/2023-29 od 11. prosinca 2025., Trgovački sud u Zagrebu naložio je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.027,65 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 9. rujna 2022. do isplate po stopi za ostale odnose (točka I. izreke), naložio je tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.672,22 EUR (točka II. izreke), te je odbio tužiteljev zahtjev za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 187,50 EUR (točka III. izreke).
2. Protiv točaka I. i II. izreke navedene presude tuženik je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom ovom sudu da presudu preinači uz naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 352,32 EUR. U žalbi je, u bitnom, naveo da je zaključak prvostupanjskog suda o isključivoj odgovornosti osiguranika tuženika u suprotnosti s ispravama u spisu. Pojasnio je da iz zaključka prometnog vještaka proizlazi da nije moguće utvrditi koje je vozilo prvo krenulo s radnjom unatrag, o kojoj činjenici prvostupanjski sud nije dao nikakve razloge. Činjenica što je vještak dao mogućnost da se vozilo osiguranika tužitelja kretalo prvo ne znači da se doista tako dogodilo. Ukazao je da sud uopće nije naveo razloge zašto nije poklonio vjeru iskazu osiguranika tuženika, da njegov iskaz uopće nije cijenio niti analizirao. Ukazao je što je osiguranik tuženika iskazivao u svom iskazu te da iz njegovog iskaza proizlazi upravo da je taj osiguranik prvi krenuo unazad, te da su iskazi svjedoka ŽL i HL, kojima je sud poklonio vjeru, proturječni jedan s drugim. Smatra da je prvostupanjski sud, kod takvog stanja stvari, trebao primjenom pravila o teretu dokazivanja odbiti tužbeni zahtjev.
3. Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Nakon što je ispitao pobijanu presudu na osnovi odredbe članka 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8. i 9. tog Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je ona pravilna i zakonita.
6. Pri donošenju pobijane presude prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, pa ni onu iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP -a na koju je tužitelj ukazao u žalbi, istaknuvši da se presuda ne može ispitati. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski je sud u obrazloženju izložio navode i zahtjeve stranaka te obrazložio ishod dokaznog postupka i utvrđenja o odlučnim činjenicama, kao i zaključak o osnovanosti tužbenog zahtjeva do kojeg je došao primjenom odgovarajućeg materijalnog prava na utvrđene činjenice, koje nisu u protivnosti s isprava u spisu.
7. Predmet spora je regresni zahtjev tužitelja prema tuženiku u iznosu od 1.027,65 EUR, koji iznos je tužitelj kao osiguratelj isplatio 8. rujna 2022. svom osiguraniku na temelju police kasko osiguranja na ime materijalne štete na vozilu koja se dogodila u prometnoj nezgodi 25. svibnja 2022. koju je prouzročio tuženikov osiguranik.
8. Tužbeni navodi svode se na tvrdnje da je 25. svibnja 2022. oštećeno vozilo osigurano kod tuženika policom kasko osiguranja, da je tužitelj 8. rujna 2022. društvu koje je popravilo oštećeno vozilo isplatio iznos od 15.485,69 kn / 2.055,30 EUR, da je tuženik u mirnom postupku tužitelju isplatio 1.027,65 EUR jer je zaključio da njegov osiguranik nije isključivo odgovoran za nezgodu, te da je tuženik dužan tužitelju naknaditi preostali neisplaćeni iznos jer je njegov osiguranik isključivo odgovoran za štetu.
9. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio tužbeni zahtjev s tvrdnjom da bi njegov osiguranik bio isključivo odgovoran za nastanak štetnog događaja. Pojasnio je da su se oba osiguranika kretali unatrag bez da su provjerili mogu li radnju unatrag obaviti na siguran način, da je njegov osiguranik prvi započeo radnju kretanja unatrag u odnosu na vozilo tužiteljevog osiguranika, da je osiguranik tužitelja mogao vidjeti vozilo osiguranika tuženika i da je odustao od vožnje unatrag, da do štetnog događaja ne bi došlo. Stoga smatra da su oba osiguranika odgovorni za nastanak štetnog događaja u omjeru od 50%.
10. Prvostupanjski sud je nakon provedenog postupka ocjenom izvedenih dokaza utvrdio da je za predmetnu nezgodu isključivo odgovoran tuženikov osiguranik. Sud je obrazložio da je prilikom utvrđenja odgovornosti za nezgodu uzeo u obzir iskaz vozača oštećenog vozila HL kao i iskaz svjedokinje ŽL koji su iskazivali da je tužiteljev osiguranik propustio vozilo koje se kretalo iza njega u istom smjeru, upalio sva četiri pokazivača smjera te započeo s radnjom parkiranja unatrag na mjesto koje se nalazilo uz njegovu stranu kolnika. Naveli su da se tužiteljev osiguranik prilikom obavljanja navedene radnje zadržao unutar svoje prometne trake, te da je u tom trenutku u stražnji lijevi dio njegovog vozila udarilo stražnjim desnim dijelom vozilo tuženikovog osiguranika. Sud je utvrdio da je i sudski vještak u svom nalazu i mišljenju naveo, a vezano za iskaze navedenih svjedoka, da je realno za očekivati da se vozilo osiguranika tužitelja već neko vrijeme nalazilo u radnji kretanja unatrag pa bi radnja kretanja unatrag osiguranika tuženika bila uzrokom nastanka predmetnog štetnog događaja. Na ove činjenice sud je primijenio odredbu članka 963. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22; dalje: ZOO) i prihvatio tužbeni zahtjev.
11. Iako tuženik u žalbi navodi da prvostupanjsku presudu pobija i zbog žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava iz žalbenih navoda proizlazi da tužitelj isključivo ukazuje na navodno pogrešno utvrđeno činjenično stanje.
12. Međutim, ovakvi žalbeni navodi u ovom postupku nisu dopušteni s obzirom na to da se radi o sporu male vrijednosti iz odredbe članka 502. stavka 1. ZPP -a, a na temelju članka 467. ZPP-a.
13. Neodlučno je tužiteljevo ukazivanje i na povredu odredbe članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 8. ZPP-a da sud nije obrazložio zašto nije prihvatio iskaz osiguranika tužitelja dan na ročištu, u dijelu u kojem je taj svjedok iskazivao da ga je bijela Toyota kojom je upravljao tužiteljev osiguranik udarila u stražnji dio auta sa svojim stražnjim dijelom, kada se vraćala unatrag jer se u sporu male vrijednosti sukladno odredbi članka 467. stavka 1. ZPP-a takvi žalbeni razlozi ne mogu iznositi.
14. Stoga je prvostupanjski sud na osnovi utvrđenog činjeničnog stanja, koje nije u protivnosti s ispravama u spisu, pravilno obvezao tuženika da tužitelju plati utuženi iznos i zateznu kamatu zbog zakašnjenja u isplati ove novčane obveze.
15. Odluka o naknadi parničnih troškova pravilno je zasnovana na odredbama članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a.
16. S obzirom na navedeno, trebalo je na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu.
Zagreb, 16. travnja 2026.
Sudac
Ružica Omazić
