Republika Hrvatska
Upravni sud u Zagrebu
10020 Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8
Poslovni broj: UsI-1567/2026-9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Janji Topol, uz sudjelovanje zapisničarke Spomenke Đurđević, u upravnom sporu tužitelja DČ, državljanina Kraljevine Maroko, trenutno u Prihvatnom centru za strance, Obedišće Ježevsko, Dugo Selo, Slavka Kolara 82, kojeg zastupa Stjepan Babić, odvjetnik u Zagrebu, Vodovodna 13/I, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Ravnateljstva policije, Uprave za granicu, Prihvatnog centra za strance, Obedišće Ježevsko, Slavka Kolara 82, OIB 36162371878, radi produljenja smještaja u Prihvatom centru za strance, 16. travnja 2026.
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za poništavanje rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Ravnateljstva policije, Uprave za granicu, Prihvatnog centra za strance, klasa: UP/I-034-02/26-01/6, ur. broj: 511-01-65-26-1, od 4. ožujka 2026.
II Odbija se zahtjev tužitelja za odobravanje besplatne pravne pomoći. III Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem tuženika je tužitelju produljeno ograničenje slobode kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance na najkraće moguće vrijeme, a najduže za još tri mjeseca.
2. Tužitelj u tužbi pobija navedeno rješenje u cijelosti zbog bitne povrede pravila postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi da tuženik obrazlaže produljenje smještaja potrebom organizacije povratka i činjenicom da je 30.12.2025. poslan upit Veleposlanstvu Maroka za provjeru identiteta. Od podnošenja zahtjeva Veleposlanstvu (30.12.2025.) do donošenja pobijanog rješenja (4.3.2026.) prošlo je više od dva mjeseca bez vidljivog napretka u postupku. Ograničenje slobode kretanja smije trajati samo dok su u tijeku pripreme za udaljenje i ako se one provode s dužnom pažnjom. Tuženik nije dokazao da postoji razumna vjerojatnost udaljenja u skorom roku. Sukladno članku 215. stavku 3. Zakona o strancima i sudskoj praksi Europskog suda za ljudska prava, pritvor stranca mora biti krajnja mjera. Tuženik nije obrazložio zašto se svrha prisilnog udaljenja ne bi mogla postići blažim mjerama (npr. javljanjem u policijsku postaju ili pologom isprava), čime je povrijeđeno načelo razmjernosti. Zahtijeva poništavanje rješenja tuženika.
3. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio osnovanost tužbenog zahtjeva te je ostao kod obrazloženja osporavanog rješenja. Naveo je da su u upravnom postupku utvrđene sve relevantne činjenice i okolnosti na temelju kojih je doneseno pobijano rješenje kojim se tužitelju produljuje smještaj u Prihvatnom centru za strance na vrijeme do prisilnog udaljenja iz Republike Hrvatske, a najduže za još 3 mjeseca, računajući od dana isteka prethodnog rješenja o produljenju smještaja. Razlog produljenja je činjenica da postupak prisilnog udaljenja nije bilo moguće organizirati i izvršiti budući da Veleposlanstvo Kraljevine Maroko još nije izdalo potrebne putne dokumente. Napominje da je u dopisu upućenom prema navedenom Veleposlanstvu dostavljena i preslika putne isprave i osobne iskaznice uz napomenu da je stranac izrazio želju za dobrovoljnim povratkom. Također, u više navrata telefonski je kontaktirano Veleposlanstvo Kraljevine Maroko poradi ubrzanja postupka te se opravdano očekuje potvrđivanje identiteta i izdavanje dokumenata potrebnih za udaljenje. Nadalje, nastavno na tužbene navode ističe da je tužitelj nezakonito ušao u Republiku Hrvatsku te ne posjeduje važeću putnu ispravu zbog čega je i smješten u ovaj Centar jer su ispunjene okolnosti navedene u članku 214. stavku 2. Zakona o strancima. Slijedom svega navedenog, nakon smještaja po Zakonu o strancima, krenulo se u postupak osiguranja tužiteljevog povratka, a do utvrđivanja/potvrđivanja identiteta, dobivanja putnog lista valjalo je istome produljiti smještaj u Prihvatnom centru za strance. Također, napominje da je svako produljenje smještaja vremenski ograničeno i podliježe ponovnom preispitivanju od strane Upravnog suda, a tužitelju su zajamčena sva procesna prava, uključujući pravo na tužbu i besplatnu pravnu pomoć.
4. Tužbeni zahtjev je neosnovan.
5. Tijekom postupka sud je proveo raspravu te je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu.
6. Sukladno članku 212. stavku 2. Zakona o strancima (Narodne novine broj 133/20, 114/22, 151/22, 40/25) smještaj u centru može trajati samo najkraće vrijeme koje je potrebno za prisilno udaljenje i dok su u tijeku aktivnosti radi prisilnog udaljenja koje se izvršavaju s dužnom pažnjom. Sukladno članku 214. stavku 1. Zakona državljana treće zemlje može se smjestiti u centar do 6 mjeseci ako postoji rizik od izbjegavanja obveze napuštanja EGP-a odnosno Republike Hrvatske, sukladno članku 183. stavcima 2. i 3. Zakona o strancima. Sukladno članku 215. stavku 3. Zakona propisano je da se državljaninu treće zemlje smještaj u centru može produljiti za još najviše 12 mjeseci, ako se opravdano očekuje dostava putnih i drugih dokumenata potrebnih za prisilno udaljenje koji su zatraženi od nadležnih tijela druge države.
7. Iz osporavanog rješenja te iz spisa tuženika proizlazi da je tuženik utvrdio da je tužitelj smješten u ovaj Centar rješenjem Policijske uprave zagrebačke, Policijske postaje Zaprešić, KLASA: UP/l-216-01/2503/1019, URBROJ: 511-19-37-25-1 od 5. prosinca 2025., a nakon što je rješenjem iste ustrojstvene jedinice KLASA UP/l-216- 04/25-01/5482, URBROJ 511-19-37-25-1 od 5. prosinca 2025. protjeran iz Europskog gospodarskog prostora na vrijeme od dvije godine. Upravni sud u Zagrebu je tijekom kontrole zakonitosti donošenja rješenja o ograničenju slobode kretanja svojom presudom poslovni broj: Us I-5038/2025-3 od 10. prosinca 2025. potvrdio rješenje o smještaju.
Obrazloženo je da su tijekom boravka stranca u ovom Centru s posebnom pažnjom poduzete aktivnosti usmjerene na utvrđivanje identiteta stranca radi njegov povratka u matičnu zemlju, budući da predmetni ne posjeduje osobne dokumente, slijedom čega je 30. prosinca 2025. podnesen službeni zahtjev Veleposlanstvu Kraljevine Maroko u Zagrebu za provjeru identiteta i državljanstva. Kako iz svega navedenoga proizlazi potreba produljenja smještaja imenovanog u Prihvatnom centru za strance radi organizacije njegova povratka u zemlju podrijetla i dostave putnih dokumenata potrebnih za njegovo prisilno udaljenje, valjalo je sukladno članku 215. stavku 3. Zakona o strancima, a u svezi s člankom 42. stavkom 1. Zakona o općem upravnom postupku strancu produljiti smještaj u centru.
8. Sud je čitanjem isprava koje prileže spisu tuženika (dopis Veleposlanstvu Kraljevine Maroko u Republici Hrvatskoj klasa NK-212-09/25-02/724, ur. broj 511-01- 65-25-2 od 18. prosinca 2025. i presude ovog suda poslovni broj UsI-1197/2026-2 od 9. ožujka 2026.) utvrdio da iz isprava proizlazi činjenično stanje kako je opisano u osporavanom rješenju.
9. Na temelju svega navedenog sud je utvrdio da je osporavano rješenje doneseno na temelju pravilno utvrđenih činjenica, uz pravilnu primjenu materijalnog prava, te u pravilno provedenom postupku, čime je osporavano rješenje zakonito te je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan primjenom odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a. Sud utvrđuje da navodi tužitelja izneseni u tužbi i tijekom spora nemaju utjecaj na drugačije rješavanje ove upravne stvari.
10. Zahtjev za odobravanje besplatne pravne pomoći je odbijen jer opunomoćenik tužitelja nije na listi pružatelja besplatne pravne pomoći državljanima trećih zemalja u postupku povratka (on se nalazi na listi pružatelja besplatne pravne pomoći državljanima trećih zemalja u postupku odobrenja međunarodne zaštite, ali se u ovom slučaju ne radi o odobravanju međunarodne zaštite).
11. Opći postupak odobravanja besplatne pravne pomoći je pak propisan u Zakonu o besplatnoj pravnoj pomoći (NN 143/13 i 98/19) i njega ne provodi sud.
12. Tužitelj (zastupan po opunomoćeniku odvjetniku na temelju punomoći koja prileži spisu) je izgubio ovaj upravni spor pa je na temelju čl. 147. st. 1. ZUS-a odbijen i njegov zahtjev za naknadu troška.
Zagreb, 16. travnja 2026.
Sutkinja:
Janja Topol
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
Dna:
1. Tužitelju
2. Tuženiku
3. U spis
