Republika Hrvatska

Općinski sud u Pazinu

Stalna služba u Poreču - Parenzo

Turistička 2, 52440 Poreč-Parenzo

Posl. br. P-724/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču – Parenzo, po sucu toga suda Sanji Oroz, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja MĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Milenku Iliću, odvjetniku u Puli, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., OIB: 26187994862, iz Zagreba, V. Jagića 33, zastupanog po punomoćnici Adrijani Jovanović, odvjetnici u Rijeci, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon javne glavne rasprave zaključene 02. ožujka 2026. u prisutnosti tužitelja i punomoćnice tuženika, 16. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Proglašava se da ovrha u predmetu Općinskog suda u Pazinu, određena rješenjem posl. br. Ovr-435/2024 od 06. lipnja 2025. nije dopuštena, što je tuženik dužan priznati.

Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi parnični trošak, a sve u roku od 15 dana, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na iznos troška teku od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na sve posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.''

II Dužan je tužitelj naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu 500,00 eura, uvećano za zakonske zatezne kamate koje na taj iznos teku od dana presuđenja pa do isplate po stopi određenoj sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023, dalje: ZOO), u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu u kojoj navodi da je zaključkom od 20. kolovoza 2025. kao ovršenik u ovršnom postupku posl.br. Ovr-435/24 Općinskog suda u Pazinu, upućen u pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Osporava predmetno potraživanje tuženika – tamo ovrhovoditelja u cijelosti te ističe kako nikakvog dugovanja po presudi Općinskog suda u Rijeci posl.br. P-3546/08 od 20. lipnja 2012. nema, a na temelju koje tuženik temelji svoj prijedlog za ovrhu u ovršnom postupku Ovr-435/24. Također, na ovom predmetu ovrhe, poslovnim udjelima tužitelja u društvu FULL EVENT j.d.o.o. i FOOD HARMONY j.d.o.o. ovrha da je ograničena. Tuženik da je ovrhu trebao tražiti na drugim predmetima ovrhe. Dostava zahtjeva upućenog poslodavcu tužitelja da nije dokaz da je ovrha i pokrenuta na drugom predmetu ovrhe, dok o zahtjevu za izravnu naplatu, tuženik da ne dostavlja nikakve dokaze o tome da eventualno ne bi bio naplaćen u cijelosti. Opreza radi, tužitelj ističe i prigovor zastare. Kako je zbog iznesenih razloga i činjenica ovrha koja je određena rješenjem o ovrsi od nezakonita i nedopuštena, predlaže donošenje presude sadržaja citiranog u točki I izreke.

2. U svom odgovoru na tužbu tuženik navodi kako tužitelj u tužbi osporava potraživanje tuženika koje isti ima temeljem presude Općinskog suda u Rijeci posl. broj P-3546/08 i to iz tuženiku nejasnih razloga, dok ujedno smatra da je tuženik trebao svoje potraživanje naplatiti na drugim sredstvima ovrhe, a podredno da prigovara i zastari, koje sve navode iz tužbe tuženik osporava kao netočne i neutemeljene. Ističe da se je njegovo potraživanje utvrđeno pravomoćnom i ovršnom presudom Općinskog suda u Rijeci posl. broj P-3546/08 od 20. lipnja 2012., a koja je stekla svojstvo pravomoćnosti 13. srpnja 2016., a ovršnosti 14. rujna 2016. U navedenom postupku tužitelj da je aktivno sudjelovao osporavajući svoje dugovanje te bio upoznat s predmetnim parničnim postupkom. Temeljem navedene pravomoćne i ovršne presude tuženik da je podnio zahtjev za izravnu naplatu 09. prosinca 2016. pred Financijskom Agencijom po kojoj osnovi nije bilo naplate te se ista nalazila na 42. mjestu u redoslijedu. Kako je FINA osnovu sukladno čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima isknjižila, tuženik da je ponovno 03. siječnja 2020. podnio zahtjev za izravnu naplatu. Također po navedenoj osnovi da nije bilo naplate jer se ista nalazila na 8. mjestu u redoslijedu naplate s obvezama prije u iznosu od 161.068,60 kn. Nadalje, tuženik da je sukladno čl. 202 Ovršnog zakona poslodavcu tužitelja, FULL EVENT j.d.o.o. dostavio Suglasnost o zapljeni primanja (koja predstavlja ovršnu ispravu) koju je isti primio 31. siječnja 2020, no po istoj nije postupio. Iz svega navedenog da razvidno da je tuženik pokušao ovrhu na drugim predmetima i sredstvima ovrhe međutim bezuspješno, zbog čega je dana 18. travnja 2024. i podnio prijedlog za ovrhu na poslovnim udjelima tužitelja o kojem prijedlogu je Općinski sud u Pazinu donio rješenje o ovrsi posl. broj Ovr-435/24 dana 06. lipnja 2025. Dostavlja i izvod iz poslovnih knjiga (u kojem kamate nisu obračunate), a iz kojeg da je razvidno da po navedenom dugovanju nije bilo nikakve naplate od strane tužitelja. Isto tako tužitelj da potpuno pogrešno i nezakonito prigovara da se radi o zastarjeloj tražbini. Zastara da nije nastupila obzirom da nije protekao desetogodišnji zastarni rok koji se računa od dana pravomoćnosti presude temeljem koje je predmetni ovršni postupak pokrenut (13. srpnja 2016.), a podredno iz razloga što je ovrhovoditelj ovršne postupke protiv ovršenika pokrenuo u zakonskim rokovima te je tako svakom radnjom pred sudom (ili drugim nadležnim tijelom) prekinuo tijek (i nastup) zastare. Obzirom na sve navedeno, posebice imajući u vidu datum pravomoćnosti presude od kojeg teče desetogodišnji zastarni rok, proizlazi da zastara još nije ni nastupila, a podredno prekinuta je svakom radnjom ovrhovoditelja (tuženika) pred sudom ili drugim nadležnim tijelima te primjenom materijalnog prava, da je ista nastupila, bi počela teći ispočetka, i to od dana pravomoćnosti rješenja o obustavi ovršnog postupka. Slijedom svega iznijetog, tvrdi da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan te predlaže isti odbiti u cijelosti te obvezati tužitelja na naknadu parničnog troška tuženiku.

3. U dokaznom postupku pročitano je: presuda posl. br. P-3546/2008 od 20. lipnja 2012. (str. 8-11), zahtjev za izravnu naplatu od 09. prosinca 2016. (str. 13-15), zahtjev za izravnu naplatu od 03. siječnja 2020. (str. 16-17), potvrda o redoslijedu osnova za plaćanje u očevidniku i iznosu nepodmirenih obveza s kamatom prije te osnove za plaćanje (str. 18-19), dopis od 24. siječnja 2020. (str. 20-21), izvod iz poslovnih knjiga (str. 23), rješenje o ovrsi Općinskog suda u Pazinu posl. br. Ovr- 435/2024-8 od 06. lipnja 2025. (str. 28-33), žalba ovršenika protiv rješenja o ovrsi posl. br. Ovr-435/24 od 06. lipnja 2025. (str. 34-35), rješenje Županijskog suda u Sisku posl. br. Gž Ovr-241/2025 od 29. prosinca 2025. (str. 36-39), zaključak Općinskog suda u Pazinu posl. br. Ovr-435/2024-13 od 20. kolovoza 2025. (str. 40-41), dok su svi preostali dokazni prijedlozi odbijeni, jer je stajalište suda da se iz drugih predloženih dokaza ne bi utvrdile odlučne činjenice.

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Među strankama nije sporno da je zaključkom Općinskog suda u Pazinu posl. br. Ovr-435/2024-13 od 20. kolovoza 2025. tužitelj kao ovršenik upućen na pokretanje ovog parničnog postupka radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

6. U ovom je postupku odlučno, prije svega, iz kojih je razloga tužitelj kao ovršenik upućen na pokretanje ovog parničnog postupka ranije opisanim zaključkom.

7. Čitanjem rješenja o ovrsi Općinskog suda u Pazinu posl. br. Ovr-435/2024-8 od 06. lipnja 2025. (str. 28-33) utvrđeno je da je isto doneseno na temelju ovršne isprave – pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Rijeci posl. br. P-3546/2008 od 20. lipnja 2012., radi naplate novčane tražbine ovdje tuženika kao ovrhovoditelja u iznosu 6.837,92 eura, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na pojedine iznose teku kako je navedeno u tom rješenju, pa da je određena ovrha na poslovnim udjelima tužitelja kao ovršenika u trgovačkom društvu FULL EVENT j.d.o.o. njihovom zapljenom, procjenom i prodajom, te namirenjem ovrhovoditelja. Istim je rješenjem odbijen prijedlog za ovrhu u dijelu u kojem tuženik kao ovrhovoditelj potražuje zatezne kamate na iznos glavnice 6.430,62 eura za razdoblje od 01. svibnja 2004. do 31. prosinca 2007., u dijelu u kojem zakonska stopa zateznih kamata važeća unutar ovog razdoblja iznosi više od 14% godišnje. Također je odbijen prijedlog za ovrhu na poslovnim udjelima trgovačkog društva FOOD HARMONY j.d.o.o., te je tuženiku kao ovrhovoditelju određen trošak u iznosu 305,38 eura, koji je naložen naknaditi tuženiku kao ovrhovoditelju od strane ovdje tužitelja kao ovršenika.

8. Na to je rješenje o ovrsi ovdje tužitelj kao ovršenik uložio žalbu (žalba ovršenika protiv rješenja o ovrsi posl. br. Ovr-435/24 od 06. lipnja 2025. (str. 34-35)), čitanjem koje je utvrđeno da je ista podnesena iz istih razloga koje tužitelj ističe u tužbi u ovom parničnom postupku.

9. Čitanjem rješenja Županijskog suda u Sisku posl. br. Gž Ovr-241/2025 od 29. prosinca 2025. (str. 36-39), utvrđeno je da je predmetna žalba ovdje tužitelja kao ovršenika u tom ovršnom postupku odbijena kao neosnovana, te je ranije opisano rješenje o ovrsi potvrđeno, osim iz žalbenog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 11. Ovršnog zakona.

10. Odredbom čl. 50. st. 1. toč. 11. Ovršnog zakona (NN 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022, 6/2024, dalje: OZ) propisano je da protiv rješenja o ovrsi ovršenik može izjaviti žalbu ako je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom.

11. Slijedom navedenog, stajalište je suda da je zaključkom Općinskog suda u Pazinu posl. br. Ovr-435/2024-13 od 20. kolovoza 2025. tužitelj kao ovršenik upućen na pokretanje ovog parničnog postupka na temelju odredbe čl. 52. st. 3. OZ-a iz žalbenog razloga nastupa zastare potraživanja koji žalbeni razlog spada u kategoriju opozicijskih razloga zbog kojih se osporava dopustivost ovrhe, dok je o drugim žalbenim razlozima na koje se tužitelj poziva i u ovom parničnom postupku, već pravomoćno odlučeno u ovršnom postupku posl. br. Ovr-435/2024, a što je utvrđeno čitanjem ranije navedenih isprava.

12. Dakle, tužba radi proglašenja ovrhe nedopuštenom predviđena je kao put pravne zaštite samo u okviru i u svezi pravnih lijekova podnesenih u ovršnom postupku, i to kada ovršni sud zaključkom uputi ovršenika u parnicu, pa je slijedom navedenog u ovom postupku sporno jedino to je li nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom.

13. Kako je ranije navedeno, ranije opisano rješenje o ovrsi doneseno je na temelju ovršne isprave – pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Rijeci posl. br. P-3546/2008 od 20. lipnja 2012., čitanjem koje (str. 8-11) je utvrđeno da je ista postala pravomoćna 13. srpnja 2016., a ovršna 14. rujna 2016.

14. Odredbom čl. 233. st. 1. ZOO propisano je da sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare.

15. Tuženik je kao ovrhovoditelj (tužitelj u predmetu koji se kod Općinskog suda u Rijeci vodio pod posl. br. P-3546/08,a iz kojeg predmeta potječe ovršna isprava), sukladno odredbi čl. 215. st. 1. ZOO-a imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze iz navedene presude, dakle isplatu novčanog iznosa u visini 48.451,52 kuna (6.430,62 eura) uvećano za pripadajuće zakonske zatezne kamate tekuće na taj iznos od 01. svibnja 2004. do isplate, te troška tog parničnog postupka u iznosu 3.068,80 kuna (407,29 eura) s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama - od dana 14. rujna 2016., pa sve do proteka deset godina od tog datuma. Kako je nedvojbeno prijedlog za ovrhu u predmetu posl. br. Ovr-435/2024 kod Općinskog suda u Pazinu podnesen 18. travnja 2024. godine (kako to proizlazi iz ranije opisanog rješenja o ovrsi), zastara nije nastupila te je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan.

16. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u toč. I izreke ove presude.

17. Odluka o parničnom trošku (točka II izreke presude) temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Službeni list SFRJ 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991, NN 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, dalje: ZPP), prema kojoj je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi parnične troškove.

17. 1. Tužitelj je izgubio ovu parnicu, pa je dužan naknaditi tuženiku parnične troškove.

17.2. Tuženiku su priznati slijedeći parnični troškovi: za sastav odgovora na tužbu 250,00 eura (tbr. 8/1 i 46 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/2023, dalje: Tarifa)), za zastupanje na ročištu 02. ožujka 2026. 250,00 eura (tbr. 9/1 i 46 Tarife), odnosno sveukupno 500,00 eura.

U Poreču, 16. travnja 2026.

S u d a c:

Sanja Oroz

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu, a podnosi se putem ovog suda, u roku od 15 dana od dana dostave.

Dna:

1. Tužitelj p.p.,

2. Tuženik p.p.