Republika Hrvatska

Općinski sud u Kutini

Hrvatskih branitelja 4

44320 Kutina

Poslovni broj: P-567/2024-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Kutini, u ime Republike Hrvatske, po sucu pojedincu Draženku Stanušiću, u pravnoj stvari tužitelja SZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku odvjetniku Damiru Žulju iz Daruvara, Trg kralja Petra Krešimira IV br.7, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d., Radnička cesta 50, Zagreb, OIB: 02535697732, Podružnica 31 Kutina, Kolodvorska 26, OIB: 02535697732, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Šooš Maceljski, Mandić, Stanić & Partneri d.o.o. iz Zagreba, Trg žrtava fašizma 6/III, radi utvrđenja ništetnosti ugovora i isplate, nakon održane javne glavne rasprave 4. ožujka 2026. godine u nazočnosti punomoćnika stranaka, te objave presude, temeljem čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, dalje: ZPP), 16. travnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbenog zahtjeva tužitelja kako je to tužitelj naveo u svom podnesku od 23. rujna 2025. godine.

p r e s u d i o  j e

Usvaja se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj: 9011939692 koji su dana 22. rujna 2006. godine sklopili tužitelj SZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnik kredita i tuženik PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732 kao kreditor, u dijelu u kojem je tužitelj obvezan platiti kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno Odluci o kamatnim stopama tuženika, a preko ugovorene kamatne stope od 4,25 % godišnje, odnosno odredbe kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva na osnovu jednostrane odluke tuženika o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo.

II. Nalaže se tuženiku PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732 da tužitelju SZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime razlike između ugovorene kamate i kamate koja se mijenjala jednostranom odlukom Banke o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, isplati iznos od 3.739,86 EUR-a (28.177,96 kuna) sa zateznom zakonskom kamatom i to:

-na iznos od 41,62 eura od 31.08.2007.

-na iznos od 40,79 eura od 30.09.2007.

-na iznos od 40,64 eura od 31.10.2007.

-na iznos od 41,10 eura od 30.11.2007.

-na iznos od 40,69 eura od 31.12.2007.

-na iznos od 39,23 eura od 31.01.2008.

-na iznos od 70,69 eura od 29.02.2008.

-na iznos od 71,73 eura od 31.03.2008.

-na iznos od 69,54 eura od 30.04.2008.

-na iznos od 68,92 eura od 31.05.2008.

-na iznos od 69,39 eura od 30.06.2008.

-na iznos od 67,91 eura od 31.07.2008.

-na iznos od 67,80 eura od 31.08.2008.

-na iznos od 68,37 eura od 30.09.2008.

-na iznos od 74,49 eura od 31.10.2008.

-na iznos od 70,03 eura od 30.11.2008.

-na iznos od 74,35 eura od 31.12.2008.

-na iznos od 74,82 eura od 31.01.2009.

-na iznos od 74,90 eura od 28.02.2009.

-na iznos od 73,73 eura od 31.03.2009.

-na iznos od 73,65 eura od 30.04.2009.

-na iznos od 72,21 eura od 31.05.2009.

-na iznos od 70,94 eura od 30.06.2009.

-na iznos od 68,92 eura od 31.07.2009.

-na iznos od 69,27 eura od 31.08.2009.

-na iznos od 68,98 eura od 30.09.2009.

-na iznos od 68,21 eura od 31.10.2009.

-na iznos od 69,00 eura od 30.11.2009.

-na iznos od 69,51 eura od 31.12.2009.

-na iznos od 72,51 eura od 31.01.2010.

-na iznos od 71,94 eura od 28.02.2010.

-na iznos od 73,26 eura od 31.03.2010.

-na iznos od 72,65 eura od 30.04.2010.

-na iznos od 73,10 eura od 31.05.2010.

-na iznos od 77,54 eura od 30.06.2010.

-na iznos od 76,25 eura od 31.07.2010.

-na iznos od 78,65 eura od 31.08.2010.

-na iznos od 77,48 eura od 30.09.2010.

-na iznos od 75,37 eura od 31.10.2010.

-na iznos od 63,16 eura od 30.11.2010.

-na iznos od 66,39 eura od 31.12.2010.

-na iznos od 63,72 eura od 31.01.2011.

-na iznos od 64,32 eura od 28.02.2011.

-na iznos od 62,89 eura od 31.03.2011.

-na iznos od 62,79 eura od 30.04.2011.

-na iznos od 55,48 eura od 31.05.2011.

-na iznos od 55,48 eura od 30.06.2011.

-na iznos od 58,46 eura od 31.07.2011.

-na iznos od 44,84 eura od 31.08.2011.

-na iznos od 43,27 eura od 30.09.2011.

-na iznos od 42,89 eura od 31.10.2011.

-na iznos od 42,56 eura od 30.11.2011.

-na iznos od 42,93 eura od 31.12.2011.

-na iznos od 43,32 eura od 31.01.2012.

-na iznos od 43,14 eura od 29.02.2012.

-na iznos od 42,51 eura od 31.03.2012.

-na iznos od 42,48 eura od 30.04.2012.

-na iznos od 42,44 eura od 31.05.2012.

-na iznos od 41,91 eura od 30.06.2012.

-na iznos od 48,27 eura od 31.07.2012.

-na iznos od 46,74 eura od 31.08.2012.

s time što zatezne kamate teku do 31. prosinca 2007. godine po stopi propisanoj Uredbom o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. g. do 31. prosinca 2022. g., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentne stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj: 9011939692 od 22. rujna 2006. godine sklopili tužitelj SZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnik kredita i tuženik PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732 kao kreditor u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF.

IV. Nalaže se tuženiku PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732 da tužitelju SZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 8.594,98 EUR-a (64.758,98 kuna) sa zateznom zakonskom kamatom i to:

-na iznos od 14,64 eura od 30.11.2009.

-na iznos od 24,29 eura od 31.12.2009.

-na iznos od 31,19 eura od 31.01.2010.

-na iznos od 29,40 eura od 28.02.2010.

-na iznos od 38,38 eura od 31.03.2010.

-na iznos od 36,45 eura od 30.04.2010.

-na iznos od 40,57 eura od 31.05.2010.

-na iznos od 67,78 eura od 30.06.2010.

-na iznos od 62,01 eura od 31.07.2010.

-na iznos od 77,75 eura od 31.08.2010.

-na iznos od 72,75 eura od 30.09.2010.

-na iznos od 62,10 eura od 31.10.2010.

-na iznos od 83,92 eura od 30.11.2010.

-na iznos od 110,10 eura od 31.12.2010.

-na iznos od 92,14 eura od 31.01.2011.

-na iznos od 98,73 eura od 28.02.2011.

-na iznos od 89,99 eura od 31.03.2011.

-na iznos od 91,37 eura od 30.04.2011.

-na iznos od 127,50 eura od 31.05.2011.

-na iznos od 130,02 eura od 30.06.2011.

-na iznos od 160,61 eura od 31.07.2011.

-na iznos od 147,18 eura od 31.08.2011.

-na iznos od 130,77 eura od 30.09.2011.

-na iznos od 128,76 eura od 31.10.2011.

-na iznos od 127,35 eura od 30.11.2011.

-na iznos od 134,65 eura od 31.12.2011.

-na iznos od 142,34 eura od 31.01.2012.

-na iznos od 142,97 eura od 29.02.2012.

-na iznos od 137,91 eura od 31.03.2012.

-na iznos od 140,50 eura od 30.04.2012.

-na iznos od 142,96 eura od 31.05.2012.

-na iznos od 139,22 eura od 30.06.2012.

-na iznos od 139,85 eura od 31.07.2012.

-na iznos od 137,79 eura od 31.08.2012.

-na iznos od 132,43 eura od 30.09.2012.

-na iznos od 138,23 eura od 31.10.2012.

-na iznos od 141,47 eura od 30.11.2012.

-na iznos od 140,44 eura od 31.12.2012.

-na iznos od 128,84 eura od 31.01.2013.

-na iznos od 139,43 eura od 28.02.2013.

-na iznos od 140,00 eura od 31.03.2013.

-na iznos od 135,63 eura od 30.04.2013.

-na iznos od 123,89 eura od 31.05.2013.

-na iznos od 123,64 eura od 30.06.2013.

-na iznos od 126,24 eura od 31.07.2013.

-na iznos od 131,08 eura od 31.08.2013.

-na iznos od 138,46 eura od 30.09.2013.

-na iznos od 134,76 eura od 31.10.2013.

-na iznos od 136,99 eura od 30.11.2013.

-na iznos od 139,54 eura od 31.12.2013.

-na iznos od 141,37 eura od 31.01.2014.

-na iznos od 144,65 eura od 28.02.2014.

-na iznos od 143,66 eura od 31.03.2014.

-na iznos od 139,81 eura od 30.04.2014.

-na iznos od 138,24 eura od 31.05.2014.

-na iznos od 104,99 eura od 30.06.2014.

-na iznos od 34,05 eura od 04.07.2014.

-na iznos od 143,63 eura od 31.07.2014.

-na iznos od 147,24 eura od 31.08.2014.

-na iznos od 146,21 eura od 30.09.2014.

-na iznos od 0,22 eura od 17.10.2014.

-na iznos od 149,88 eura od 31.10.2014.

-na iznos od 152,30 eura od 30.11.2014.

-na iznos od 151,01 eura od 31.12.2014.

-na iznos od 152,79 eura od 15.01.2015.

-na iznos od 152,73 eura od 28.02.2015.

-na iznos od 152,73 eura od 31.03.2015.

-na iznos od 152,73 eura od 30.04.2015.

-na iznos od 152,73 eura od 31.05.2015.

-na iznos od 152,73 eura od 30.06.2015.

-na iznos od 152,73 eura od 31.07.2015.

-na iznos od 152,73 eura od 31.08.2015.

-na iznos od 152,73 eura od 30.09.2015.

do 31. srpnja 2015.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. g. do 31. prosinca 2022. g., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentne stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana."

V. Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB 02535697732 da tužitelju SZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 2.519,63 EUR-a sa zakonskom zateznom kamatom počam od 30. rujna 2015.g. pa do isplate, do 31. prosinca 2022. g., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentne stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana."

VI. Tuženik PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., Zagreb, Radnička cesta 50,

OIB: 02535697732 dužna je tužitelju SZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] nadoknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.299,08 eura za zakonskom zateznom kamatom računajući ovu kamatu od dana donošenja presude do konačne isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentne stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da su on kao korisnik kredita i tuženi kao kreditor sklopili 22.9.2006. Ugovor o kreditu, a na temelju kog ugovora je tužitelju odobren kredit u iznosu od 87.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju CHF tečajne liste tuženika na dan korištenja kredita.

Odredbom članka 4. Ugovora propisana je kamata na kredit, te se tužitelj obvezuje platiti tuženiku kamatu po kamatnoj stopi koja je promjenljiva u skladu s odlukom Banke o kreditiranju građana, a koja na dan sklapanja ugovora iznosi 4,25 % godišnje.

Odredbom članka 7.2. Ugovora određeno je da se kredit u iznosu od 87.000,00 CHF i kamata otplaćuju u 180 jednakih mjesečnih anuiteta, plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio Ugovora.

Isto tako su stranke 8.12.2015. provele konverziju temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju – Konverzija kredita u kredit uz valutnu klauzulu u EUR.

Tužitelj također ističe da je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod brojem Pž-7129/13 od 13.6.2014. pravomoćno odlučeno o kolektivnoj tužbi Potrošač-Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv između ostalih 2. tuženika Privredne banke Zagreb d.d., ovdje tuženika, a podignutoj radi zaštite kolektivnih interesa potrošača.

Navedenom presudom je između ostalog utvrđeno da je Privredna banka Zagreb d.d. u razdoblju od 10.9.2003. do 31.12.2008., a koje povrede traju i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koriste nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna.

Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Pž-6632/17 od 14.6.2018. pravomoćno je odlučeno o kolektivnoj tužbi Potrošač- Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv između ostalih 2. tuženika Privredne banke Zagreb d.d., ovdje tuženika, a podignutoj radi zaštite kolektivnih interesa potrošača.

Navedenom presudom je između ostalog utvrđeno da je Privredna banka Zagreb d.d. u razdoblju od 1.11.2004. do 31.12.2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja ugovora nije potrošače informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi zaključenja predmetnih ugovora što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa da je time tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, kao i Zakona o obveznim odnosima.

Tužitelj se poziva na presude Trgovačkog suda u kojima je pravomoćno utvrđena ništetnost promjenljive kamatne stope, kao i ugovaranje valutne klauzule vezivanjem glavnice kredita uz valutu CHF i navodi da činjenica da su stranke sklopile Dodatak ugovora o kreditu temeljem odredbi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju i da je provedena konverzija CHF kredita u kredit uz valutnu klauzulu EUR ne znači da je time tužitelj kao potrošač izgubio pravo za utvrđenje da su pojedine odredbe Ugovora ništetne, kao i pravo na povrat pretplaćenog iznosa. Slijedom navedenog tužitelj predlaže da se utvrdi da su ništetne odredbe predmetnog Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je tužitelj obvezan platiti kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenljiva sukladno Odluci tuženika o kreditiranju građana, a preko ugovorene kamatne stope od 4,25% godišnje, da se tuženiku naloži na ime razlike zbog promjenljive kamatne stope isplatiti tužitelju iznos koji će tužitelj odrediti nakon dostave podataka od strane tuženika i nakon provedenog financijskog vještačenja, da se utvrdi da su ništetne odredbe predmetnog ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF, da se tuženiku naloži na ime tečajne razlike isplatiti tužitelju iznos koji će tužitelj odrediti nakon dostave podataka od strane tuženika i nakon provedenog financijskog vještačenja i na ime razlike u glavnicama iznos koji će tužitelj odrediti nakon dostave podataka od strane tuženika i nakon provedenog financijskog vještačenja. Konačno određenim tužbenim zahtjevom tužitelj na ime preplate zbog promjenljive kamatne stope potražuje isplatu iznosa od 3.739,86 € i na ime preplate uslijed rasta tečaja CHF iznos od 8.594,98 €.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti kao neosnovanima.

Tuženik navodi da je predmetni kredit konvertiran sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (ZID ZPK). Tužitelj potpuno zanemarujući činjenicu da je potpisao Dodatak kojim je izvršena konverzija kredita i potpuno zanemarujući postojanje ZID ZPK traži isplatu na temelju parametara koji nemaju apsolutno nikakve veze niti sa presudom iz kolektivne zaštite potrošača, niti sa parametrima utvrđenim u Zakonu o potrošačkom kreditiranju. Tužitelj traži izračun prema fiksnoj kamatnoj stopi, a da pritom ne navodi koji je temelj za primjenu fiksne kamatne stope.

Tuženik ističe da tužitelj pogrešno tumači presude iz kolektivne zaštite potrošača smatrajući da je na temelju tih presuda ustanovljena fiksna kamatna stopa, a što iz predmetnih presuda nikako ne proizlazi.

Nadalje tuženik navodi da je bitna činjenica za odlučivanje u ovom sporu činjenica da je tužitelj prihvatio konverziju kredita izvršenu od strane tuženika sukladno prisilnim zakonskim odredbama, te da je kao rezultat prihvaćanja konverzije kredita tužitelj potpisao Dodatak ugovoru o kreditu.

Predmetni Dodatak ugovoru o kreditu je u cijelosti usklađen s prisilnim zakonskim odredbama i propisanom metodologijom obračuna konverzije i sklapanjem navedenog Dodatka ugovoru o kreditu tužitelj je izrazio svoju volju da se odnosi među strankama reguliraju upravo na način kako je sadržano u Dodatku.

Za potrebe provjere izračuna konverzije tuženik je svojim potrošačima omogućio pristup povijesnom pregledu općih uvjeta kreditiranja, povijesnom pregledu odluka o kamatnim stopama, povijesnom pregledu dnevnih tečajeva primjenljivih na kredite denominirane u CHF i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u CHF, te na kredite denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR koje je banka primjenjivala na kredite iste vrste i trajanja denominirane u CHF i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u CHF te na kredite denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR.

Prema tuženiku tužitelj je kroz konverziju restituiran na jedan način i to na zakonom propisani način.

Navodi se da je nesporno da u člancima 22. i 26. Zakon o obveznim odnosima dopušta valutnu klauzulu kao i promjenljivu kamatnu stopu, te je pogrešna premisa tužitelja da je kamata morala ostati fiksna kroz cijelo ugovoreno vrijeme. Tuženik ističe i prigovor zastare za utuženo potraživanje.

3. Tijekom postupka sud je pročitao Ugovor o kreditu od 22.9.2006., Dodatak Ugovoru o kreditu od 8.12.2015., izvršio uvid u plan otplate, otplatnu tablicu sa prikazom efektivne kamatne stope, knjigovodstvenu karticu, pregled uplata po kreditu, pročitan je nalaz i mišljenje knjigovodstveno-financijskog vještaka Lidije Jurković sa dopunom i saslušan je tužitelj.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Nesporno je da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor-banka sklopili 22.9.2006. Ugovor o kreditu kojim se tuženik obvezuje tužitelju staviti na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 87.000,00 CHF po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke na dan korištenja kredita.

6. Odredbom članka 4. predmetnog Ugovora propisana je kamata na kredit, te se tužitelj obvezuje platiti banci kamatu po kamatnoj stopi koja je promjenljiva sukladno odluci banke o kreditiranju građana i koja na dan sklapanja ugovora iznosi 4,25 % godišnje.

Odredbom članka 7. Ugovora propisano je da se kredit u iznosu od 87.000,00 CHF i kamata otplaćuju u 180 jednakih mjesečnih anuiteta, plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio Ugovora.

7. Iz iskaza tužitelja proizlazi da on nije mogao pregovarati o ugovornim odredbama nego da mu je dan na potpis unaprijed sastavljen, tipski ugovor. U banci mu nije ništa pojašnjavano u vezi kamatne stope i valutne klauzule i nije bilo govora o mogućim rizicima zaključenja ugovora vezanog uz tečaj CHF. Kod zaključenja Dodatka ugovoru o kreditu tužitelj također nije mogao pregovarati niti o jednoj ugovornoj odredbi.

Upravo iz iskaza tužitelja je vidljivo da on nije imao nikakvog utjecaja na sadržaj ugovornih odredbi i da se s njim nije uopće pregovaralo o pojedinim ugovornim odredbama.

Tužitelj je po struci inženjer elektrotehnike i nije stručnjak za kreditna i financijska pitanja.

Tuženik nije dokazao da je tužitelja upoznao sa rizikom ugovaranja kredita sa valutnom klauzulom i promjenljivom kamatnom stopom tj. da je tužitelju objasnio taj rizik i da je tužitelj bio upoznat i svjestan činjenice da povećanje tečaja valute koja je određena valutnom klauzulom kao i povećanje kamatne stope vodi ka povećanju glavnice duga, pripadajućih kamata i u konačnici povećanju anuiteta, koje odredbe su nerazumljive i nedorečene.

8. Prema odredbi članka 81. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' broj 96/03.- dalje: ZZP) ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

Stavkom 2. istog članka ZZP je propisano da se smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca.

9. Odredbom članka 84. ZZP je propisano da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive.

10. Odredbom članka 3. Zakona o obveznim odnosima ''(Narodne novine'' broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. - dalje: ZOO) je propisano kako su sudionici u obveznom odnosu ravnopravni, dok je odredbom članka 4. ZOO propisano kao su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja.

11. Prema odredbi članka 7. ZOO sudionici pri sklapanju naplatnih pravnih poslova polaze od načela jednake vrijednosti uzajamnih davanja, dok je odredbom članka 8. ZOO propisano da se je svatko dužan suzdržavati od postupaka kojim se može drugome prouzročiti šteta.

12. Ovaj sud zauzima mišljenje da postupanje tuženika u odnosu na promjenljivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu nije bilo nužno potrebno i dopušteno i da se radi o ugovornim odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i iste suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao ugovorne strane.

13. Ovaj sud također smatra da je ovdje od utjecaja i činjenica da je udruga Potrošač-Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača pokrenula pred Trgovačkim sudom u Zagrebu parnični postupak radi zaštite kolektivnih interesa potrošača protiv osam banaka, između kojih i ovdje tuženika, a radi zaštite potrošača glede nepoštenih ugovornih odredbi samih ugovora i nepoštene prakse banaka, sve u odnosu na dva osnovna elementa i to ugovaranje same valutne klauzule i ugovaranje odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi.

Pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/12 od 4.7.2013. utvrđeno je da je 2. tuženik (ovdje tuženik) u razdoblju od 10.9.2003. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna.

14. U ovom postupku je nesporno utvrđeno da je u predmetnom ugovoru o kreditu ugovorena promjenljiva kamatna stopa, da je kamatna stopa mijenjana jednostranom odlukom banke i da se o promjenljivoj kamatnoj stopi nije pojedinačno pregovaralo.

Ovdje se ukazuje na odredbe ZZP i na zakonsku presumciju prema kojoj se smatra da se pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, osobito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

15. Tuženik kao banka je odredbu o promjenljivoj kamatnoj stopi sadržao u članku 4. ugovora, koji je tužitelju predočen i dan na potpis na unaprijed formuliranom standardnom ugovoru, a tužitelj tom prilikom nije mogao niti imao mogućnost utjecati na tako unaprijed formuliranu odredbu.

16. Ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF sadržana u članku 7. je neodređena i nepoštena, o njoj se nije pregovaralo niti se je moglo pregovarati jer je ista sastavljena unaprijed u tipskom ugovoru.

17. Sam položaj tužitelja prilikom sklapanja ugovora o kreditu je u tom smislu bio ''slabiji'' i to obzirom da je on pristupio sklapanju pravnog posla bez potrebnog znanja o samom financijsko bankarskom aspektu ugovornih odredbi u odnosu na promjenljivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu.

18. Tuženik je raspolagao stručnim znanjem koje tužitelju u odnosu na promjenljivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu nije bilo prezentirano, te je iskoristio nestručnost i nizak stupanj nužno potrebnog osnovnog znanja tužitelja na način da je u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru stavio navedene odredbe, a na koje tužitelj nije mogao utjecati.

19. Odredbom članka 103. stavak 1. ZOO je propisano kako je Ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu sankciju ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

20. Kako su odredbe članka 4. i 7. predmetnog Ugovora o kreditu protivne prisilnim propisima i moralu društva iste su i ništetne.

21. Činjenica da je u konkretnom slučaju sklopljen Dodatak Ugovoru o kreditiranju nije od utjecaja na pravo tužitelja da traži utvrđenje ništetnosti ugovorne obveze i isplatu razlike budući da su predmetni Dodatak ugovora i konverzija kredita iz CHF u EUR izvršeni na temelju Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (dalje: ZID ZPK) s time da se niti odredbama ZID ZPK, a niti aneksima izrijekom ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditima s valutom u CHF ugovarala promjenljiva kamatna stopa niti se ne spominje ni na koji način bi se trebalo riješiti eventualna ništetnost tih odredbi koje se tiču promjenljive kamatne stope.

Konverzija se odnosi isključivo na ugovorne obveze proizašle iz osnovnog Ugovora o kreditu, a niti jedna odredba ZID ZPK ne širi primjenu konverzije na druge izvanugovorne odnose među strankama, te se ne rješava pitanje preplaćenih kamata u kreditima u valuti CHF kroz utuženi period.

Odredbom članka 323. stavak 1. ZOO je propisano da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora te stoga ovdje treba primijeniti institut stjecanja bez osnove iz članka 1111. stavak 1. ZOO.

22. Odredbom članka 19. b ZID ZPK je propisano da konverzija kredita denominiranog u CHF u kredit denominiran u EUR i kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR podrazumijeva konverziju kredita radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i provodi se na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR.

23. Slijedom navedenog proizlazi da provođenje konverzije i izračun na temelju kojeg je ona provođena (članak 19 c ZID ZPK) nisu polazili od nepoštenosti ugovaranja valutne klauzule i promjenljive kamatne stope, već ispravljanja položaja u kojem su se našli ugovaratelji koji su ugovorili kredite denominirane u CHF u odnosu na one koji su takve kredite ugovorili u valuti EUR, te je u svakom konkretnom slučaju potrebno utvrditi da li je provođenje konverzije dovelo do pravične ravnoteže u ugovornim odnosima između stranaka, odnosno da li je konverzija u cijelosti ispravila neravnotežu koja je nastala u slučaju utvrđenja nepoštenosti ugovornih odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

Ako to nije slučaj tada potrošači moraju imati pravo ostvarivanja pune zaštite i konverzija ne može smanjiti stupanj zaštite koji im pripada obzirom da Zakon na temelju kojeg je konverzija provedena nije isključio mogućnost potrošača na ostvarenje restitucije na temelju nepoštenih ugovornih odredbi.

Takvo stajalište proizlazi i iz standarda ustanovljenog u okviru jurisprudencije Europskog suda (predmet C-118/17 PZ protiv Erste Bank Hungary od 14. ožujka 2019., ECLI:EU:C:2019:207.).

Tužitelj kao potrošač mora imati mogućnost uspostave položaja u kojem bi se nalazio da nepoštene ugovorne odredbe nisu postojale, a posljedično tomu i mogućnost povrata koristi koju je trgovac – tužena banka stekla na njegovu štetu na temelju nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF i promjenljivoj kamatnoj stopi sukladno odluci banke.

24. Ističe se također da da odredbama ZID ZPK/15, kojima je reguliran način provođenja konverzije, ali niti odredbama u skladu s tim Zakonom sklopljenog Dodatka ugovoru o kreditu, nije regulirano rješavanje pravnih posljedica ništetnosti ugovornih odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi sukladno odluci tuženika i o valutnoj klauzuli u CHF, te u vrijeme donošenja tog zakonskog propisa i u vrijeme provođenja konverzije nije niti pravomoćno odlučeno o kolektivnom sporu o ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF.

Konverzija kredita prema odredbama ZID ZPK/15 odnosi se isključivo na ugovorne obveze proizašle iz ugovora o kreditu, no ne i na izvanugovorne odnose stranaka, kao što je i restitucijski zahtjev za povrat onoga što je stečeno po osnovi ništetnih ugovornih odredbi.

25. Slijedom navedenog tužitelju unatoč sklopljenom Dodatku ugovora o kreditu pripada pravo potraživati od tuženika vraćanje iznosa koji je tuženik stekao na temelju ništetnih ugovornih odredbi odnosno pripada mu pravo na potpunu restituciju kroz povrat svih neosnovano isplaćenih (preplaćenih) iznosa s osnove ništetnih ugovornih odredbi iz osnovnog ugovora o kreditu. Treba napomenuti da je tužitelj konačno odredio tužbeni zahtjev u svom podnesku od 23.9.2025. (list 391 spisa), a sukladno nalazu financijskog vještaka.

26. Po prijedlogu tužitelja provedeno je knjigovodstveno-financijsko vještačenje.

27. Iz nalaza i mišljenja knjigovodstveno-financijskog vještaka Lidije Jurković proizlazi da razlika u otplati kredita između redovne početne kamatne stope i kasnijih kamatnih stopa promijenjenih jednostranim odlukama tuženika u periodu od otplate kredita iznosi 3.739,86 EUR.

Razlika po osnovi valutne klauzule koja uspoređuje početni otplatni plan te usporedbu anuiteta prema početnom planu pomnoženim sa tečajem na datum dospijeća svakog pojedinačnog mjesečnog obroka iznosi 8.594,98 EUR. Vještak je kod gore navedenih izračuna imao u vidu i negativne razlike kamatnih stopa i valute, a tužitelj je precizirao tužbeni zahtjev uvažavajući i negativne razlike kao je to tražio tuženik.

28. Nalaz i mišljenje vještakinja je dala na temelju uvida u cjelokupnu kreditnu dokumentaciju, nalaz i mišljenje je iscrpan, detaljan, obrazložen po stavkama i argumentiran, stranke ne prigovaraju matematičkom izračunu vještaka, a prigovori tuženika su pravne prirode i stoga sud ovaj nalaz i mišljenje cijeni stručnim i objektivnim i prihvaća ga u cijelosti.

29. Ovdje se napominje da samim smanjenjem neotplaćene glavnice nisu sanirane posljedice ništetnosti odredbi osnovnog ugovora o kreditu, tj. unatoč pravilno i zakonito provedenoj konverziji, tužitelj prema nalazu i mišljenju knjigovodstveno- financijskog vještaka nije potpuno obeštećen od posljedica ništetnosti odredbi osnovnog ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli u CHF i promjenljivoj kamatnoj stopi.

30. Slijedom navedenog, a uzevši u obzir mišljenje vještakinje da tužitelj konverzijom nije obeštećen u cijelosti, tužitelju je na ime razlike zbog promjenljive kamatne stope dosuđen iznos od 3.739,86 € i na ime tečajne razlike iznos od 8.594,98 €.

O tijeku zatezne kamate odlučeno je na temelju odredbe članka 29. stavak 1. i 2. ZOO u vezi s člankom 1115. ZOO.

Tuženik je prilikom zaključenja predmetnih ništetnih ugovornih odredbi bio nepošten jer su mu kao visoko specijaliziranom privredniku iz financijske oblasti bili poznati financijski mehanizmi koji mogu dovesti do predmetnog očitog nesrazmjera u davanjima, te je odlučeno da zatezne kamate teku od dana stjecanja.

31. Zahtjev tužitelja za isplatu s osnove razlike preplate sa razlikom neotplaćene glavnice kredita u iznosu od 2.519,63 € je odbijen kao neosnovan budući da utvrđivanje ništetnosti Dodatka ugovoru kojim je provedena konverzija nije predmet ovog spora. Iznos glavnice na dan konverzije utvrđen je Dodatkom ugovoru o kreditu koji je tužitelj prihvatio, a u tužbi nije iznio činjenice da bi dodatak ugovora bio ništetan u odnosu na glavnicu niti da je konverzija provedena protivno odredbama ZID ZPK/15.

32. Prigovor zastare potraživanja je po ocjeni suda neosnovan u cijelosti iz razloga što je pokretanjem parničnog postupka pred Trgovačkim sudom u Zagrebu radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pod poslovnim brojem P-1401/12 protiv 8 banaka od 4.7.2013., Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske pod brojem Pž- 7129/13 i potvrđene presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Revt-249/14 pravomoćno je utvrđeno da je kamatne stope tuženik mijenjao bez ugovorenih parametara i jednostranom odlukom banke samim obavještavanjem o promjeni, dakle o kojoj promjeni se nije pojedinačno pregovaralo čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača i korisnika kredita što je imalo za posljedicu nepoštenost odnosno ništetnost navedene ugovorne obveze, te je došlo do prekida zastare na temelju odredbe članka 241. ZOO i da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (13.6.2014.), a budući da je tužba u ovom postupku podnesena 11.6.2019., nije nastupio zastarni rok od pet godina.

Nije osnovan prigovor zastare niti za dio tražbine koji se odnosi na valutnu klauzulu s obzirom da je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. godine pravomoćno odlučeno o kolektivnoj tužbi Potrošač-Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv banaka, a podignuto radi zaštite kolektivnih interesa potrošača. Kako je tužba podnesena 11. lipnja 2019. godine to znači da ni u ovom slučaju nije prošao petogodišnji rok zastare, pa je ovaj prigovor valjalo odbiti.

33. Sud je dopustio preinaku tužbenog zahtjeva kako je to tužitelj odredio u svom podnesku od 23. rujna 2025. godine (list 391 spisa) s obzirom da je tužitelj mogao konačno precizno odrediti tužbeni zahtjev tek nakon provedenog financijskog vještačenja. Stoga je valjalo riješiti kao u izreci.

34. Tužitelju je dosuđena naknada parničnih troškova sukladno uspjehu u parnici temeljem odredbi članka 154. Zakona o parničnom postupku, a troškovi se odnose na: sastav tužbe, sastav podnesaka od 25.10.2019. i 23.9.2025., zastupanje na ročištima od 13.11.2019., 7.4.2025. i 4.3.2026., sve po 500,00 eura, što sveukupno iznosi 3.000,00 eura.

Tužitelj je imao i troškove financijskog vještačenja 299,08 eura.

Ukupni parnični troškovi tužitelja iznose 3.299,08 eura.

Tužitelju nisu priznati troškovi sudskih pristojbi s obzirom da pristojbu na tužbu nije platio, a isti je oslobođen plaćanja pristojbe na presudu kao potrošač. Tužitelju nije priznat niti trošak sastava žalbe na rješenje o nastavku prekinutog postupka s obzirom da je ova žalba bila nepotrebna i neosnovana te ju je viši sud odbio.

U Kutini 16. travnja 2026.

S u d a c

Draženko Stanušić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi putem ovoga suda u roku od 15 dana od dana dostave ovjerenog prijepisa ove presude. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

O tom obavijest:

1. Odvjetnik Damir Žulj, Daruvar, Trg kralja Petra Krešimira IV br.7

2. Odvjetničko društvo Šooš Maceljski, Mandić, Stanić & Partneri d.o.o., Zagreb, Trg žrtava fašizma 6/III