Republika Hrvatska

Općinski sud u Čakovcu

Čakovec, R. Boškovića 18

Poslovni broj: Pr-26/2025-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Čakovcu, po sutkinji Ivani Starčević, u pravnoj stvari tužiteljice BI iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zast. po pun. Božidaru Klepaču odvj. iz Varaždina, protiv tuženika DML Logistika d.o.o., [adresa], OIB 05136263356, zast. po pun. Krunoslavu Vuljku odvj. iz Koprivnice, radi ništetnosti odluke o otkazu ugovora o radu i dr., nakon dovršene glavne rasprave održane dana 10. ožujka 2026., u prisutnosti z. punomoćnika tužiteljice Martine Klepač odvj. vježbenice kod odvj. Božidara Klepača iz Varaždina, te z. pun. tuženika Janje Belaj odvj. vježbenice kod odvj. Krunoslava Vuljka iz Koprivnice, dana 16. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je ništetan otkaz ugovora o radu tužiteljice ČI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], te da radni odnos tužiteljice i tuženika DML LOGISTIKA d.o.o., OIB: 05136263356, [adresa], nije prestao.

II. Nalaže se tuženiku DML LOGISTIKA d.o.o., OIB: 05136263356, [adresa], da tužiteljici ČI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplati naknadu plaće:

- za razdoblje od 7. srpnja 2025. do 31. srpnja 2025., u ukupnom iznosu od 1.000,75 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 1.000,75 eura od 16. kolovoza 2025. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine,

- za razdoblje od 1. kolovoza 2025. do 31. kolovoza 2025., u ukupnom iznosu od 1.000,75 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 1.000,75 eura od 16. rujna 2025. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine,

- za razdoblje od 1. rujna 2025. do 30. rujna 2025., u ukupnom iznosu od 1.000,75 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 1.000,75 eura od 16. listopada 2025. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine,

- za razdoblje od 1. listopada 2025. do 31. listopada 2025., u ukupnom iznosu od 1.000,75 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 1.000,75 eura od 16. studenog 2025. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, 3 - za razdoblje od 1. studenog 2025. do 30. studenog 2025., u ukupnom iznosu od 1.000,75 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 1.000,75 eura od 16. prosinca 2025. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine,

- za razdoblje od 1. prosinca 2025. do 14. prosinca 2025., u ukupnom iznosu od 500,38 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 500,38 eura od 16. siječnja 2026. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III. Nalaže se tuženiku DML LOGISTIKA d.o.o., OIB: 05136263356, [adresa],, da tužiteljici ČI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknadi troškove parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom od donošenje prvostupanjske presude do isplate prema stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužiteljici ČI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] da tuženiku DML LOGISTIKA d.o.o., OIB: 05136263356, [adresa], naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 937,50 eura, u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

I. Ne prihvaća se preinaka tužbe u toč. I. tužbenog zahtjeva koju je tužitelj učinio u podnesku od 02. veljače 2026., kako glasi: "Poništava se Odluka o otkazu ugovora o radu tužiteljice BI ČI, OIB: [osobni identifikacijski broj]; [adresa], te se utvrđuje da je radni odnos tužiteljice i tuženika DML LOGISTIKA d.o.o., OIB:05136263356; [adresa], prestao dana 14. prosinca 2025."

II. Prihvaća se preinaka tužbe u toč. II. tužbenog zahtjeva koju je tužitelj učinio u podnesku od 02. veljače 2026., na način da toč. II. i III. tužbenog zahtjeva tužbe zamjenjuje toč. II. kao u izreci presude pod toč. II.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 12. kolovoza 2025. podnijela tužbu protiv tuženika radi ništetnosti otkaza ugovora o radu i dr.

2. U tužbi se navodi:

- da je tužiteljica u svojstvu radnika sa tuženikom u svojstvu poslodavca 6. veljače 2015. sklopila ugovor o radu na neodređeno vrijeme

- da je temeljem tog ugovora započela s radom na radnom mjestu knjigovođe u tvrtki tuženika

- da je 16. srpnja 25. poštom primila odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 7. srpnja 2025.

- da je u zakonskom roku 22. srpnja 25. uputila tuženiku kao poslodavcu zahtjev za zaštitu prava radnika

- da je 6. kolovoza 25. punomoćnik tužiteljice zaprimio odgovor na zahtjev za zaštitu prava kojim se zahtjev tužiteljice ocjenjuje u cijelosti neosnovanim

- da smatra da odluka o izvanrednom otkazu nije valjana niti donesena sukladno zakonskim propisima

- naime sukladno članku 116. stavak 1. Zakona o radu, odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu donosi se zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice

- stavkom 2. istog članka propisano je da se ugovor o radu može izvanredno otkazati samo u roku od 15 dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji

- tužiteljica nije počinila radnje koje se navode u odluci o otkazu, a niti su u odluci o otkazu navedene radnje koje bi se imale smatrati osobitom teškim radnjama kao niti dokazi o počinjenju istih

- u odluci o otkazu se navodi kako se opisuje navodno ponašanje tužiteljice u proteklih 20 dana iz čega slijedi da se govori o događajima koji datiraju nakon proteka roka od 15 dana od saznanja za iste u kojima je radniku moguće izvanredno otkazati ugovor o radu

- isto potvrđuje i sadržaj odgovora na zahtjev za zaštitu prava punomoćnika tuženika u kojem se navodi da tužiteljica na posao nije dolazila 20 dana prije nego što je tuženik izvanredno otkazao radni odnos

- radi se o roku prekluzivne naravi, protekom kojeg je tuženik izgubio pravo koristiti se pravom izvanrednog otkazivanja ugovora o radu tužiteljici koji je u konkretnom slučaju očigledno protekao prije nego što je tužiteljici otkazan ugovor o radu

- da iz dostavljene odluke o otkazu nije razvidno o kakvim se postupanjima konkretno radi niti je li ih radnica ostvarila i kada ili su navedeni prijestupi pobrojani kako bi opravdali donošenje odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu i kako bi se tuženik bez konkretnih dokaza i prigovora na rad radnice, prvenstveno njezin redovit dolazak na posao i komunikaciju sa poslodavcem, zaštitio na način da izbjegne obveze koje su usko vezane za redovni otkaz ugovora o radu (otkazni rok, otpremnina i slično)

- da je tužiteljica u braku s direktorom tuženika SI koji živi na istoj adresi s tužiteljicom a što dodatno ukazuje na netočne navode da tužiteljica nije komunicirala niti se javljala tuženiku

- tužiteljica živi u obiteljskoj kući sa direktorom tuženika u [adresa] zajedno s njihovo dvoje djece pa je sasvim nelogično i neživotno da njih dvoje nisu međusobno komunicirali

- da je tuženik prekršio odredbu članka 120. stavak 2. Zakona o radu jer nije obrazložio otkaz niti svoje tvrdnje potkrijepio činjenicama detaljima i dokazima

- da je tuženik izvršio povredu članka 119. stavka 2. Zakona o radu jer prije izvanrednog otkazivanja ugovora o radu nije omogućeno tužiteljici da iznese svoju obranu i ona nije bila upoznata s razlozima otkazivanja ugovora o radu pa sukladno tome ista nije niti mogla iznijeti svoju obranu.

3. Tužitelj traži pod točkom I. tužbenog zahtjeva utvrđenje da je ništetan otkaz ugovora o radu kao što proizlazi iz toč. I. izreke ove presude, pod točkom II. da se naloži tuženiku vratiti tužiteljicu na rad u roku od osam dana od pravomoćnosti presude te pod točkom III. da se naloži tuženiku isplatiti tužiteljici naknadu plaće za razdoblje od 7. srpnja 2025. pa sve do dana vraćanja tužiteljice na odgovarajuće radno mjesto zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa naknade plaće, a koje točke tužbenog zahtjeva su kako je već navedeno preinačene od strane tužitelja te je sud prihvatio navedenu preinaku, kao pod toč. II. izreke presude.

4. Naime, tužitelj je pozvan rješenjem ovog suda od 9. siječnja 2026. da dopuni tužbu budući da je tužbeni zahtjev nepotpun i nerazumljiv. Navedeno mu je da u tužbi navodi razloge zbog kojih otkaz ne bi bio dopušten, a on traži utvrđenje ništetnosti odluke o otkazu. Također mu je navedeno da ukoliko traži naknadu štete, da je potrebno da navede sve činjenice koje su dovele za toga da mu je nastala šteta uslijed otkaza te koliko iznosi šteta koju potražuje te da predloži dokaze o činjenicama koje navodi. Postupajući po tom rješenju tužitelj je 2. veljače 26. dostavio podnesak kojom dopunjava tužbu te navodi da se tužiteljica s danom 15. prosinca 25. zaposlila u Centru za rehabilitaciju Varaždin gdje se trenutno nalazi u radnom odnosu te u skladu s tim usklađuje i mijenja tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na vraćanje tužiteljice na radno mjesto kod tuženika i u dijelu koji se odnosi na isplatu naknade plaće. Stoga sada postavlja tužbeni zahtjev kao u izreci pri čemu sud utvrđuje da je tužitelj preinačio tužbeni zahtjev i glede toč. I. tužbenog zahtjeva tužbe, na način da umjesto utvrđenja ništetnim otkaza ugovora o radu sada traži poništenje odluke o otkazu ugovora o radu, a osim toga preinačio je tužbeni zahtjev i glede točaka II. i III. tužbe zamijenivši ih toč. II. tužbenog zahtjeva koja je istovjetna onoj iz toč. II. izreke presude.

5. Navedeno nedvosmisleno proizlazi i iz podneska tuženika od 9. veljače 2026. kojim se on protivi preinakci tužbenog zahtjeva. U istom tuženik navodi da se zapravo preinaci točke II. tužbenog zahtjeva iz podneska tužitelja kojim dopunjuje tužbu, tuženik ne može protiviti, jer se ona zasniva na novim činjenicama i novim okolnostima, već samo osporava osnovanost tog dijela tužbenog zahtjeva. Ali navodi da se protivi preinaci tužbenog zahtjeva u pogledu točke I. budući da se navedena preinaka ne zasniva na nekim novim činjenicama. Smatra da se spoznaja da je tužbeni zahtjev koji je tužiteljica istaknula u tužbi očigledno neosnovan, ne smatra novom činjenicom u smislu odredbe članka 190. stavka 2. ili odredbe članka 191. stavka 2. Zakona o parničnom postupku.

6. Sud je utvrdio da su navodi tuženika koji je tiču toga da je tužitelj preinačio tužbu osnovani i utemeljeni na pravnim propisima koje i sud smatra relevantnima te nije dopustio preinaku tužbenog zahtjeva u točci I. tužbe dok je dopustio preinaku tužbenog zahtjeva u točkama II. i III. tužbe na način da je te točke zamijenila toč. II. preinačene tužbe odnosno preinačenog tužbenog zahtjeva, i to zbog razloga koje navodi sam tuženik. Naime, čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/1977., 36/1977., 36/1980., 6/1980., 69/1982., 43/1982., 58/1984., 74/1987., 57/1989., 20/1990., 27/1990., 35/1991., "Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023.; dalje u tekstu: ZPP) propisano je: Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. Čl. 191. st. 2. ZPP-a propisano je: Ako tužitelj preinačuje tužbu tako da, zbog okolnosti koje su nastale nakon podnošenja tužbe, zahtijeva iz iste činjenične osnove drugi predmet ili novčanu svotu, tuženik se takvoj preinaci ne može protiviti. Stoga je u pravu tuženik koji se protivio preinaci toč. I. tužbenog zahtjeva tužbe, te sud takvu preinaku nije prihvatio, a o prihvaćanju i neprihvaćanju preinake tužbe odlučeno je rješenjem.

7. U odgovoru na tužbu tuženik navodi:

- Zakon o radu vrlo šturo propisuje kada odluka o otkazu može biti ništetna, i to u čl. 34. st. 2. i u čl. 150. st. 12. ZoR-a

- tužiteljica u tužbi ne ističe niti jednu od navedenih okolnosti, odnosno ne ističe postojanje niti jednog od tih taksativno navedenih razloga, s time da tuženik napominje da nema formirano radničko vijeće, a obzirom na broj zaposlenih (16) niti nema obavezu imati radničko vijeće

- tužiteljica u tužbi, a kao i prethodno u podnijetom zahtjevu za zaštitu prava iznosi potpuno kontradiktorne tvrdnje; s jedne strane tvrdi da odluka o otkazu uopće ne sadrži razloge za otkazivanje (osobito grubu povredu obveza iz radnog odnosa), a s druge strane tvrdi da nije počinila povrede koje se navode u odluci o otkazu

- sadržaj predmetne Odluke o izvanrednom otkazu je prilično jasan budući da u istoj stoji: "Obrazloženje Zbog neopravdanog ne dolaska na posao B, te ne javljanja odgovornoj osobi i odbijanju svake komunikacije u proteklih dvadeset dana..."

- kako se radi o tužiteljičinom neprekidnom kršenju obveza iz radnog odnosa do trenutka donošenja odluke o otkazu, tako niti odluka poslodavca ne može biti u prekluziji

- tužiteljica navodi da joj tuženik nije sukladno odredbi čl. 119. st. 2. ZoR-a omogućio iznošenje obrane, dok s druge strane u tužbi navodi da su "nesporno bili u komunikaciji"

- ukazuje se na ostatak sadržaja odredbe čl. 119. st. 2. ZoR-a: "...osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini."; naime, kada se nedolazak tužiteljice na posao u ovako drugom neprekidnom trajanju stavi u vezu sa činjenicom da je sama tužiteljice izričito svom poslodavcu navela da odbija dolaziti na posao, sasvim je jasno da tuženik nije bio u obavezi tužiteljici omogućiti da iznese svoju obranu

- tužiteljica je izričito izjavila da ona ne namjerava (odbija) dolaziti na posao, a što je izjavila ne samo pred direktorom tuženika SI nego i pred zaposlenicom tuženika CI, a koju izjavu je i realizirala budući da se nakon toga više nikada nije pojavila na radnom mjestu

- prije svega, obzirom na činjenicu da je tužiteljici uručena odluka o izvanrednom otkazu, tužiteljica sukladno odredbi čl. 126. st. 2. ZoR-a niti ne ostvaruje pravo na otpremninu

- što se tiče drugih eventualnih imovinskih prava, poslodavac iste nije dužan navoditi u odluci o otkazu, a pravo na realizaciju tih prava od stane radnika nije uvjetovano prethodnim podnošenjem zahtjeva za zaštitu prava budući da se radi o imovinskom pravu

- kako god, ništa od navedenog nema za posljedicu ništetnost odluke o otkazu (pa čak niti nezakonitost).

8. Sporna je dakle među strankama i osnova i visina tužbenog zahtjeva.

9. U dokaznom je postupku sud izvršio uvid u isprave u spisu (list 1-52), dok je kao odugovlačeće odbio dokazne prijedloge tužitelja i tuženika da se saslušaju stranke te dokazni prijedlog tuženika da se sasluša svjedok KI, budući da je prvenstveno našao da je među strankama sporno pravno pitanje, a koje je moguće riješiti temeljem isprava i podnesaka u spisu. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP-a), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

10. Tužitelj temelji svoj zahtjev za utvrđenje ništetnosti odluke o otkazu ugovora o radu na tvrdnji da je odluka donesena protivno prisilnim odredbama čl. 116. i 119. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/2014., 127/2017., 98/2019., 151/2022., 64/2023; dalje u tekstu: ZR).

11. Prema shvaćanju ovoga suda iz tvrdnji samog tužitelja iznesenih u tužbi nema mjesta zaključku da je Odluka o otkazu ništetna. Odredba čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023.; dalje u tekstu: ZOO) glasi: Ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. Odredba o ništetnosti se dakle primjenjuje ako su kumulativno ispunjene propisane pretpostavke:

-da se radi o ugovoru,

-da je ugovor protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima te moralu društva,

- da cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon o određenom slučaju ne propisuje što drugo.

12. Iznimno se ova odredba primjenjuje i u drugim slučajevima, kad je to zakonom propisano.

13. U ovom slučaju se ne radi o ugovoru, nego o jednostranom otkazu ugovora. Nadalje, ako bi odluka o otkazu bila donesena protivno prisilnim odredbama ZR, zakon je za taj slučaj propisao nedopuštenost odluke kao sankciju povrede prisilnog propisa.

14. Stoga, a s obzirom da je sud vezan tužbenim zahtjevom tužitelja, valjalo je tužbeni zahtjev odbiti kao pod toč. I.I. izreke. S obzirom da nema odluke koja mora prethoditi pravu tužitelja na isplatu naknada plaće (odluka o nedopuštenosti otkaza ili neki drugi razlog koji u ovom slučaju nije utvrđen), valjalo je odbiti i zahtjev tužiteljice da joj tuženik isplati naknade plaće, kao pod toč. I.II. izreke.

15. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, prema kojoj je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka i na odredbi čl. 155. st. 1. ZPP-a, prema kojoj se stranci određuje naknada samo onih troškova koji su potrebni za vođenje parnice. Odluka o naknadi troškova temelji se na odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/2023, 107/2025), prema kojoj sukladno vrijednosti predmeta spora odvjetniku pripada inicijalna nagrada od 100 bodova sukladno Tbr. 7.1. Tarife, ali koja ovisi o vrsti radnje koju poduzima (Tbr. 8.1., Tbr. 9.1., Tbr. 9.3.), a prema Tbr. 54. Tarife vrijednost jednog boda je 2 eura. Također sukladno Tbr. 46. Tarife, na sve obavljene radnje odvjetnik obračunava pripadajući porez na dodanu vrijednost prema važećim poreznim propisima. Tuženik je u cijelosti uspio u sporu te je sud prihvatio opravdani trošak tuženika koji se odnosi na sastav odgovora na tužbu, sastav podneska od 13.1.2026., sastav podneska od 9.2.2026., zastupanje na ročištu 10.3.2026. u iznosu od 100,00 eura, zastupanje na ročištu za objavu presude u iznosu od 50,00 eura, odnosno sveukupno 750,00 eura, pripadajući PDV 25% u iznosu od 187,50 eura, odnosno sveukupno 937,50 eura, a na plaćanje je obvezana tužiteljica koja je izgubila spor, o čemu je odlučeno kao u toč. II. izreke ove presude.

U Čakovcu 16. travnja 2026.

Sutkinja

Ivana Starčević

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave presude, putem ovog suda, nadležnom Županijskom sudu sukladno Zakonu o područjima i sjedištima sudova (Narodne novine RH broj 67/18 i 21/22). Žalba se podnosi u pisanom obliku, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a moguće ju je predati i putem informacijskog sustava elektroničke komunikacije sa sudovima, što je obvezno za obvezne sudionike elektroničke komunikacije, navedene u čl. 106.a st. 5. ZPP-a, a fakultativno za ostale sudionike, ako su ispunili uvjete za pristup informacijskom sustavu elektroničke komunikacije sa sudovima.

O tome obavijest:

1. tužiteljica po pun.

2. tuženik po pun.