Poslovni broj: XLII Povrv-418/2024
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U RIJECI
Frana Kurelca 3, 51000 Rijeka
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Rijeci, po sutkinji Martini Maršić Lukić, u pravnoj stvari tužitelja RIJEKA PLUS d.o.o. iz Rijeke, Blaža Polića 2, OIB 83938812619, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Vukić i partneri, odvjetnicima u Rijeci, protiv tuženika DT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi isplate, bez održavanja rasprave, na temelju članka 461.a stavka 3. Zakona o parničnom postupku, dana 16. travnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju u ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilježnice Vesne Šeškar iz Čavli posl. br. Ovrv- 18204/2023, UPP/OS-Ovrv-764/2023 od 13. prosinca 2023. godine, u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 33,50 EUR (slovima: trideset tri eura i pedeset centi) sa zateznom kamatom koja na ovaj iznos teče od 17. veljače 2023. godine do isplate i to od 17. veljače 2023. do 30. lipnja 2023. po stopi od 5,50 % godišnje, od 1. srpnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi od 7,00% godišnje, od 1. siječnja 2024. do 30. lipnja 2024. po stopi od 7,50 % godišnje, od 1. srpnja 2024. do 31. prosinca 2024. po stopi od 7,25 % godišnje, od 1. siječnja 2025. do 30. lipnja 2025. po stopi od 6,15% godišnje, od 1. srpnja 2025. do isplate po kamatnoj stopi od 5,15 % godišnje, a u slučaju promjene po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 8 dana, dok se u preostalom dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti ovršni trošak u visini od ukupno 62,31 EUR (slovima: šezdeset dva eura i trideset jedan cent), sa pripadajućom zateznom kamatom koja na ovaj iznos teče od 13. prosinca 2023. pa do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tužbeni zahtjev o d b i j a kao neosnovan.
II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 156,64 EUR (slovima: sto pedeset šest eura i šezdeset četiri centa) u roku od 15 dana, sa zateznom kamatom koja teče na ovaj iznos od 16. travnja 2026. godine do isplate po stopi od
Poslovni broj: XLII Povrv-418/2024
5,15% godišnje, a u slučaju promjene po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
Obrazloženje
1. Prijedlogom podnesenim javnom bilježniku 11. listopada 2023. godine, tužitelj tada kao ovrhovoditelj, predložio je donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, kojim će se tuženiku, tada ovršeniku, naložiti isplata iznosa glavnice od 33,50 EUR sa zateznim kamatama koje na ovaj iznos teku od 17. veljače 2023. godine pa nadalje, a predlaže i obvezivanje tuženika na naknadu troškova ovrhe od 62,31 EUR.
2. Nakon što je javni bilježnik prihvatio prijedlog za ovrhu, rješenje o ovrsi dostavljeno je tuženiku koji je protiv istog podnio prigovor temeljem kojeg je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave stavljeno izvan snage, ukinuvši provedene ovršne radnje te nastavljajući voditi ovaj postupak kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.
3. U prilog tužbenom zahtjevu tužitelj je naveo kako se njegov zahtjev za isplatu iznosa od 33,50 EUR glavnice temelji na činjenici što je vozilo tuženika bilo parkirano suprotno odredbama Zakonu o sigurnosti prometa na cestama. Opisuje da je vozilo tuženika zatečeno nepropisno parkirano u Rijeci, u Ulici Ivana Filipovića u blizini kućnog broja 10A, parkirano na obilježenom pješačkom prijelazu, a tužitelj je pokušao obaviti radnju premještanja vozila tuženika. Stav je tužitelja da vlasnik vozila za koje je određeno da se premjesti, plaća 50% naknade radi troškova dolaska specijalnog vozila "pauk" u slučajevima kada je započeto premještanje vozila, ali isto nije izvršeno. Poziva se na članak 9. Pravilnika o uvjetima i načinu obavljanja poslova nadzora nepropisno zaustavljenih ili parkiranih vozila te uvjetima za obavljanje poslova premještanja nepropisno zaustavljenih ili parkiranih vozila prema kojem se premještanje vozila smatra započetim ako je izdan nalog za premještanje i ako je specijalno vozilo "pauk" kojim se obavlja premještanje došlo na mjesto gdje je vozilo koje se premješta nepropisno zaustavljeno ili parkirano, pa sve dok specijalno vozilo "pauk" ne napusti mjesto s kojeg se vozilo premješta. Tužitelj zaključuje da su mu zbog ispunjavanja zakonske obveze nastali troškovi od 33,50 EUR koje je sukladno članku 86. Zakona o sigurnosti prometa na cestama u obvezi snositi tuženik. Posebno ukazuje da je iz dostavljenih fotografija vidljivo da je vozilo "pauk" pristupilo na mjesto gdje je bilo parkirano vozilo tuženika, a tvrdi i da je naredba za premještanje javna isprava koja sukladno članku 230. ZPP dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje, odnosno određuje, pa ukoliko tuženik tvrdi drugačije to je dužan i dokazati.
4. Tuženik je odbijajući tvrdnje tužitelja, u prigovoru protiv rješenja o ovrsi istaknuo kako je na pješački prijelaz stao svega 4 minute te je odmah otišao platiti kaznu. Navodi da je iz fotografija koje je dostavio tužitelj vidljivo da vozilo "pauk" nije ni pokušalo premjestiti njegovo vozilo, nego stoji na pješačkom prijelazu jednako kao i njegovo vozilo, a njegov automobil očito nije odvezen jer to nije ni mogao biti kada se
Poslovni broj: XLII Povrv-418/2024
nakon 4 minute više nije ni nalazio u prekršaju. Prigovara i postupanju zaposlenika ureda punomoćnika kojem se obratio s namjerom da raščisti stvar. Ističe i opisuje i niz zdravstvenih problema koje ima, a svoju tešku životnu situaciju detaljno obrazlaže i u kasnijem podnesku upućenom sudu nakon primitka rješenja od 10. ožujka 2026. godine.
5. Odlučujući o tužbenom zahtjevu, sud je proveo dokaz čitanjem isprava priloženih spisu i to cjelokupnog predmeta vođenog radi izdavanja rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave posl. br. Ovrv-18204/2023, ponajprije izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga tužitelja (list 7 spisa), naredbe za premještanje vozila br. 79258 s priloženim fotografijama (list 8-10 i 53-55 spisa), ispisa GPS lokacije vozila "pauk" (list 52 spisa), Zaključka Grada Rijeke od 20. prosinca 2022. s priloženim Cjenicima sa strukturom cijene komunalne usluge premještanja nepropisno zaustavljenih ili parkiranih vozila na površinama javne namjene na području grada Rijeke (list 56-61 spisa), Odluke o uređenju prometa na području grada Rijeke s kasnijim izmjenama ("Službene novine" Grada Rijeka br. 9/19, 22/2019, 15/2021, list 62-69 spisa), Odluke o donošenju Cjenika sa strukturom cijene komunalne usluge premještanja nepropisno zaustavljenih ili parkiranih vozila na površinama javne namjene na području Grada Rijeke ("Službene novine" Grada Rijeke br. 14/2019), Odluke o pripajanju trgovačkog društva Rijeka promet trgovačkom društvu Rijeka plus d.o.o. ("Službene novine" Grada Rijeke br. 14/2021), Općih uvjeta isporuke komunalne usluge nadzora i premještanja nepropisno zaustavljenih ili parkiranih vozila na površinama javne namjene na području grada Rijeke (list 89-91), kao i Odluke od 17. svibnja 2019. ("Službene novine" Grada Rijeke broj 11/2019).
6. U tijeku postupka tužitelj je predlagao odlučivanje o tužbenom zahtjevu bez provođenja rasprave, a rješenjem od 10. ožujka 2026. sud je pozvao tuženika očitovati se o tome predlaže li on provođenje ročišta, sve imajući u vidu da je postupak u sporovima male vrijednosti u pravilu pisani postupak. Tuženik, koji je ovo rješenje suda primio 16. ožujka 2026. godine, sudu je uputio podnesak kojim ukazuje na svoje teško zdravstveno stanje, no održavanje rasprave nije predlagao, pa kako ni sud nije našao da je u konkretnom slučaju s obzirom na tvrdnje stranaka, potrebno održavanje usmene rasprave jer se sporne činjenice mogu utvrditi i čitanjem dostavljenih isprava te pregledom fotografija, to je sukladno članku 461.a Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” br. 53/91, 91/92, 111/99, 88/01,117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, u nastavku teksta: ZPP), odluka o tužbenom zahtjevu donesena bez rasprave.
7. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi članka 8. ZPP, ovaj sud zaključuje da je tužbeni zahtjev osnovan.
8. Tuženik u tijeku postupka ne osporava da je vlasnik osobnog vozila registarske oznake [registarska oznaka], a ne spori niti da je 8. veljače 2023. godine zaustavio svoje vozilo u ulici Moše Albaharija, u blizini kbr. 10A, na obilježenom pješačkom prijelazu, kako to uostalom proizlazi iz Naredbe Upravnog odjela za komunalni sustav i promet Grada Rijeke za premještanje vozila br. 79258 te dostavljenih fotografija na kojem se vidi vozilo tuženika parkirano na pješačkom prijelazu.
Poslovni broj: XLII Povrv-418/2024
9. Odredbom članka 84. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" br. 67/08, 74/11, 80/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22, na snazi u vrijeme nastanka spornog pravnog odnosa, u daljnjem tekstu: ZSPC), propisano je da će policijski službenik ili službenik jedinice lokalne samouprave, naredbom odrediti da se vozilo premjesti na drugo mjesto ako je zaustavljeno ili parkirano na cesti na kojoj ugrožava sigurnost prometa ili ometa normalan tok prometa i kad je parkirano ili zaustavljeno: 1) na mjestu rezerviranom za zaustavljanje i parkiranje vozila osoba s invaliditetom, 2) na obilježenome pješačkom prijelazu, pješačkom otoku i pješačkoj zoni, 3) na nogostupu ako pješak prilikom kretanja mora zbog vozila silaziti na kolnik ili drugu površinu (slobodan prolaz između parkiranog vozila i zgrade manji od 100 cm), 4) na prijelazu ceste preko željezničke ili tramvajske pruge u istoj razini ili u blizini tih pruga ako se time sprječava promet vozila koja se kreću po tračnicama, 5) na raskrižju i na udaljenosti manjoj od 5 m od najbližeg ruba poprečnog kolnika, ako smanjuje preglednost prometa, 6) u tunelu, na mostu, u podvožnjaku, na nadvožnjaku te na dijelu ceste ispod mosta i nadvožnjaka, 7) na dijelu ceste u blizini vrha prijevoja i u zavoju gdje je preglednost ceste nedovoljna i gdje se vozila ne bi mogla obići bez opasnosti, 8) na mjestu na kojem bi parkirano vozilo onemogućilo pristup drugom vozilu radi parkiranja ili izlazak nekom već parkiranom vozilu i ispred kolnog ulaza u zgradu, garažu ili dvorište, ispred i na vatrogasnim i drugim komunalnim i javnim prolazima i prilazima, odnosno u krugu od 3 m od posebnim oznakama na kolniku označenog podzemnog ili nadzemnog hidranta, 9) na biciklističkoj stazi ili traci, ili na prijelazu biciklističke staze, odnosno trake preko kolnika, 10) na dijelu kolnika koji je kao stajalište za vozila javnog prijevoza putnika obilježen oznakama na kolniku ili postavljenim prometnim znakom, 11) na mjestu na kojem bi vozilo zaklanjalo postavljeni prometni znak ili uređaj za davanje znakova prometnim svjetlima, 12) na dijelu ceste gdje bi širina slobodnog prolaza od zaustavljenog ili parkiranog vozila do neisprekidane uzdužne crte na kolniku ili do neke zapreke na cesti, bila manja od 3 m, odnosno do suprotnog ruba kolnika manja od 4 metra, dok je stavkom 2. istog članka propisano da vozilo koje je nepropisno zaustavljeno ili parkirano na mjestima iz stavka 1. ovoga članka ne može se blokirati na tome mjestu u smislu odredaba članka 5. stavka 1. točke 8. ovoga Zakona, a stavkom 3. istog članka je propisano da prije izdavanja naredbe za premještanje vozila po stavku 1. ovoga članka, položaj nepropisno zaustavljenog ili parkiranog vozila utvrđuje se fotografijom, skicom ili video zapisom.
10. Odredbom članka 85. stavka 1. ZSPC, propisano je da je za izvršavanje naredbe za premještanje vozila nadležno Ministarstvo unutarnjih poslova ili jedinica lokalne samouprave dok prema stavku 2. navedenog članka jedinice lokalne samouprave za obavljanje poslova iz stavka 1. navedenog članka mogu osnovati pravnu osobu ili obavljanje tih poslova mogu povjeriti pravnoj ili fizičkoj osobi obrtniku koja ispunjava propisane uvjete. Nadalje, člankom 86. ZSPC-a propisano je da troškove premještanja vozila snosi vlasnik, odnosno korisnik vozila.
11. Člankom 40. Odluke o uređenju prometa na području Grada Rijeke ("Službene novine Grada Rijeke" br. 9/2019, 22/2019 i 15/2021, dalje: Odluka) propisano je da poslove premještanja i izdavanja nepropisno zaustavljenih ili parkiranih vozila obavlja tužitelj, dok je odredbom članka 41. Odluke propisano da se premještanje nepropisno zaustavljenog ili parkiranog vozila smatra započetim ako je izdana naredba za premještanje vozila i ako je specijalno vozilo “pauk” kojim se obavlja premještanje došlo na mjesto gdje je vozilo koje se premješta nepropisno zaustavljeno
Poslovni broj: XLII Povrv-418/2024
ili parkirano, pa sve dok specijalno vozilo “pauk” ne napusti mjesto s kojeg se vozilo premješta, a jednako je određeno i člankom 4. i 5. Općih uvjeta isporuke komunalne usluge nadzora i premještanja nepropisno zaustavljenih ili parkiranih vozila na površinama javne namjene na području grada Rijeke ("Službene novine Grada Rijeke br. 14/19, ispis na listovima 89-91 spisa, dalje: Opći uvjeti). Istim Općim uvjetima prednik tužitelja je određen kao trgovačko društvo koje obavlja poslove uklanjanja nepropisno parkiranih vozila na području Grada Rijeke (članak 2. Općih uvjeta), dok je člankom 9. određeno da cjenik troškova započetog premještanja i čuvanja vozila donosi uprava tužitelja uz prethodnu suglasnost gradonačelnika Grada Rijeke, s time što se Cjenik objavljuje na oglasnoj ploči i mrežnim stranicama tužitelja. Konačno, nesporno je i da je Cjenikom sa strukturom cijene komunalne usluge premještanja nepropisno zaustavljenih ili parkiranih vozila na površinama javne namjene na području Grada Rijeke u primjeni od 1. siječnja 2023., a nakon ishođene suglasnosti gradonačelnika Grada Rijeke od 20. prosinca 2022. godine, propisano je da cijena pokušaja premještaja nepropisno parkiranih vozila iznosi 33,50 EUR.
12. Tužitelj je dostavljenim fotografijama dokazao opravdanost naredbe za premještanje vozila br. 79258, odnosno činjenicu da je vozilo u vlasništvu tuženika bilo parkirano na pješačkom prijelazu, što tuženik niti ne spori, a čime je tuženik ostvario obilježja prekršaja iz članka 82. stavka 1. točke 2., a kažnjivo po članku 82. ZSPC. Stoga i ovaj sud drži da je tužitelj zakonito pokušao ukloniti vozilo tuženika s pješačkog prijelaza zbog čega od tuženika traži isplatu iznosa od 33,50 EUR.
13. Tvrdnje tuženika o tome da bi na pješačkom prijelazu stajao svega 4 minute te da je sam uklonio svoje vozilo, nisu relevantne. Naime, tužitelj ne spori, a ni ovome sudu nije prijeporno da tužitelj vozilo tuženika nije uklonio. Međutim, sama činjenica što je vozilo "pauk" pristupilo na mjesto gdje se nalazilo nepropisno parkirano vozilo tuženika, dostatno je za opravdanje tužiteljeve tražbine.
14. Ovo iz razloga što je tužitelj dostavljenim ispisom podataka o GPS lokaciji vozila dokazao da je specijalno vozilo "pauk", evidentirano kod tužitelja kao vozilo 4, pristupilo radi uklanjanja vozila registarskih oznaka [registarska oznaka] u 12,13 sati, dakle vozila u vlasništvu tuženika na adresu [adresa]. Na fotografijama s lista 54 spisa, posebno gornjoj desnoj fotografiji vidi se nepropisno parkirano vozilo tuženika marke "Škoda", parkirano na pješačkom prijelazu, dok se na lijevoj strani iste fotografije vidi parkirano vozilo pauk. Nadalje, na donjoj lijevoj fotografiji s te strane vidi se i registarska oznaka vozila tuženika, što tuženik ni ne osporava, a na fotografiji s donje desne strane obavijest o učinjenom prekršaju zataknuta je za brisače vozila tuženika. S druge strane, na fotografiji s lista 55 spisa, vidi se detaljnije i vozilo "pauk" tužitelja. Prema tome, očito je da je djelatnik tužitelja izradio predmetne fotografije prije nego će pristupiti samom premještanju vozila tuženika, no dok je on to činio, tuženik je u međuvremenu pristupio na lice mjesta i odvezao svoje vozilo, pa radnja uklanjanja nije mogla biti dovršena.
15. Tužitelj je prema tome, dostavljenim ispravama u cijelosti dokazao osnovanost i visinu svog potraživanja. Naime, iako radnja premještanja vozila nije dovršena, tuženik je obvezan temeljem gore citiranog članka 40. i 41. Odluke o uređenju prometa na području Grada Rijeke, kao i članka 4., 5. i 9. Općih uvjeta te Cjenika sa strukturom cijene komunalne usluge premještanja nepropisno zaustavljenih ili parkiranih vozila na površinama javne namjene na području Grada Rijeke u primjeni
Poslovni broj: XLII Povrv-418/2024
od 1. siječnja 2023., platiti započeto premještanje nepropisno zaustavljenog vozila, pri čemu se premještanje smatra započetim ako je izdana naredba za premještanje vozila i ako je specijalno vozilo “pauk” kojim se obavlja premještanje došlo na mjesto gdje je vozilo koje se premješta nepropisno zaustavljeno ili parkirano. U konkretnom slučaju, specijalno vozilo "pauk" je pristupilo na lice mjesta radi uklanjanja vozila tuženika, djelatnik tužitelja je izvršio fotografiranje vozila prije premještanja, kada je tuženik pristupio i sam uklonio vozilo. Stoga je tuženik temeljem gore citiranih odredbi obvezan platiti tužitelju cijenu započetog premještaja nepropisno parkiranog vozila od 33,50 EUR. Zatezne kamate tužitelju pripadaju od 17. veljače 2023. do isplate, obzirom da je tuženik u roku od 8 dana od dana primitka naloga za uplatu morao platiti dugovanu tražbinu, što tuženik nesporno nije učinio. Što se pak tiče navoda tuženika kojima ističe da je platio kaznu za učinjeni prekršaj, valja istaknuti kako je plaćanje prekršajne novčane kazne zbog nepropisnog parkiranja vozila sukladno Zakonu o sigurnosti prometa na cestama, tražbina osvojena od građanskopravnog potraživanja tužitelja za angažiranje i dolazak vozila "pauk". Konačno, u odnosu na tvrdnje tuženika kojima upire na svoje narušeno zdravstveno stanje, sud ističe da iako su okolnosti života koje opisuje tuženik nesumnjivo teške, u ovom postupku nema mogućnosti da one budu cijenjene na način povoljan za tuženika. Naime, u ovoj parnici radi se o građanskopravnom sporu, a ne kaznenom li prekršajnom postupku u kojem se zdravstveno stanje može uzeti u obzir kao olakotna okolnost.
16. Iz iznesenih je razloga, primjenom članka 9. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23), kao i članka 58. stavka 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20, 114/22 i 6/24), a u svezi s člankom 451. stavkom 3. ZPP-a, odlučeno kao u izreci te je rješenje o ovrsi javne bilježnice Vese Šeškar iz Čavli posl. br. Ovrv-18204/2023, UPP/OS-Ovrv-764/2023 od 13. prosinca 2023. godine održano na snazi, osim u dijelu što se odnosi na trošak ovrhe koji prema sudskoj praksi čini sastavni dio parničnog troška.
17. Temeljem članka 154. stavka 1. u vezi članka 155. ZPP, tuženika je valjalo obvezati na plaćanje troška tužitelja što se odnosi na ovršni postupak, a sastoji se od javnobilježničke nagrade od 20,00 EUR, uvećano za porez na dodanu vrijednost od 5,00 EUR, sukladno članku 5. Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku („Narodne novine“ br. 9/21, 18/22 i 154/22, u daljnjem tekstu: Pravilnik), na snazi u vrijeme donošenja rješenja o ovrsi, tj. ukupno 25,00 EUR s ove osnove. Tužitelju ne pripada nagrada za sastavljanje prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, jer je trošak sastava tog podneska uključen u jedinstvenu nagradu predviđenu za čitav prvostupanjski postupak. Zatezne kamate na dosuđeni trošak ovršnog dijela postupka tužitelju pripadaju ne od dana donošenja rješenja o ovrsi, već od dana presuđenja obzirom da je i trošak nastao u ovršnoj fazi postupka u iznosu od 25,00 EUR dio parničnog troška, što je stav sudske prakse.
18. S druge strane, tuženik je obvezan naknaditi tužitelju i daljnji trošak parničnog postupka koji se sastoji od zatraženih 100,00 EUR jednokratne nagrade za cijeli prvostupanjski postupak, što tužitelju pripada temeljem Tbr. 7/9 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/23 i 107/25, dalje: Tarifa), a uvećano za porez na dodanu vrijednost čini 125,00 EUR, obzirom da je vrijednost predmeta spora konačno postavljenog tužbenog zahtjeva manja od 100,00 EUR. Osim toga, tužitelju pripada i zatraženih 6,64 EUR sudske pristojbe na Poslovni broj: XLII Povrv-418/2024
presudu, što je minimalni iznos pristojbe koji će tužitelj platiti ukoliko plaćanje izvrši u roku od tri dana. Uvažavajući navedeno, odlučeno je kao u točki II izreke te je tužitelju dosuđen trošak od 156,64 EUR.
19. Iz iznesenih je razloga presuđeno kao u izreci.
U Rijeci, 16. travnja 2026.
S u t k i n j a:
Martina Maršić Lukić
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove odluke stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Ova odluka može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 1.,2., 4., 5., 6. 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Žalba se podnosi pisano u tri istovjetna primjerka ovome sudu, a o žalbi odlučuje županijski sud.
Poslovni broj: XLII Povrv-418/2024
