P Ob-35/2023-16

Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Vandi Horvat, u pravnoj stvari tužitelja UI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku ĆI, protiv I-tuženice HI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II-tuženika JI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćnici Slađani Panić, odvjetnici u Osijeku, radi puštanja u suposjed i isplate, nakon održane i zaključene glavne rasprave dana 5. ožujka 2026. godine u prisutnosti punomoćnika stranaka i I-tuženice, koja presuda je objavljena dana 16. travnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"(I.) Nalaže se tuženicima OI, OIB: [osobni identifikacijski broj], te SI, OIB: [osobni identifikacijski broj], da predaju tužitelju MI, OIB: [osobni identifikacijski broj], u suposjed nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], u PU 12546, na kč. br. [katastarska čestica], Stan br. 5 na IV. katu, sastoji se od dvije sobe, kuhinje, izbe, kupaonice, predsoblja i hodnika, ukupne površine 55,07 m2, a koji stan se nalazi u zgradi u [adresa], na način da tužitelju predaju ključeve stana i omoguće mu ulazak u opisani stan, stanovanje te korištenje opisane nekretnine.

(II.) Nalaže se tuženici OI, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju MI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos na ime naknade za korištenje ½ nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], u PU 12546, na kč. br. [katastarska čestica], Stan br. 5 na IV. katu, sastoji se od dvije sobe, kuhinje, izbe, kupaonice, predsoblja i hodnika, ukupne površine 55,07 m2, a koji stan se nalazi u zgradi u [adresa] (a koji iznos će biti postavljen i tužbeni zahtjev uređen nakon provedenog vještačenja, u skladu s čl. 186. b ZPP-a), zajedno s pripadajućom zateznom kamatom koja teče od 15. lipnja 2018. pa do 31. prosinca 2022. godine u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećano za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana. (III.) Nalaže se tuženici OI, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju MI, OIB: [osobni identifikacijski broj], najkasnije svakog 15-og dana u mjesecu za prethodni mjesec, svakomjesečni iznos na ime naknade za korištenje ½ nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], u PU 12546, na kč. br. [katastarska čestica], Stan br. 5 na IV. katu, sastoji se od dvije sobe, kuhinje, izbe, kupaonice, predsoblja i hodnika, ukupne površine 55,07 m2, a koji stan se nalazi u zgradi u [adresa] (a koji iznos će biti postavljen i tužbeni zahtjev uređen nakon provedenog vještačenja, u skladu s čl. 186. b ZPP-a), i to za razdoblje od donošenja prvostupanjske odluke pa do predaje opisane nekretnine u suposjed tužitelju, s pripadajućom zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećano za tri postotna poena."

II. Nalaže se tužitelju da tuženicima nadoknadi trošak ovog postupka u iznosu od 1.237,50 eura u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi 26. siječnja 2023. tvrdi da su on i I-tuženica bivši bračni drugovi čiji je brak razveden 5. rujna 2017. On je bio samovlasnik stana u [adresa] na [adresa] površine 55,07 m2 te je 4. rujna 2018. na temelju sporazuma o uređenju imovinskih odnosa bivših bračnih drugova upisano pravo suvlasništva na ½ dijela nekretnine za korist I-tuženice HI koja je nakon razvoda nastavila živjeti u stanu s tad mlt. II-tuženikom i sinom VI. Ističe kako je I-tuženica 15. prosinca 2021. darovala svoj suvlasnički dio JI. Tužitelj ne stanuje niti koristi predmetnu nekretninu od svibnja 2018., već u nekretnini stanuju OI i VI te je stan u njihovom suposjedu, a tužitelj živi kao podstanar. Tužitelj je tražio puštanje u stan i suposjed, no tuženica to odbija pa smatra da mu pripadaju prava kao suvlasniku u skladu s odredbama čl. 30. st. 2., 37. st. 4. i 6. te čl. 42. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09,153/09, 143/12, 152/14; u daljnjem tekstu: ZV). Dodaje da su troškovi za režije do siječnja 2023. ustezani s njegovog računa jer je tuženica odbijala iste prenijeti na sebe, a regresna se tužba vodi kod ovog suda pod brojem P Ob-327/2022. Tužitelj predlaže da sud donese presudu kojom će se naložiti da mu I i II-tuženici predaju suposjed nekretninu iz izreke na način da mu predaju ključeve i omoguće ulazak u stan, stanovanje te korištenje. Od I-tuženice HI traži naknadu za korištenje njegovog suvlasničkog dijela u ½ pozivajući se na odredbe čl. 165. st. 1. ZV-a te čl. 1120. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; dalje ZOO) za razdoblje od 15. lipnja 2018. pa do donošenja prvostupanjske odluke, a potom i od donošenja prvostupanjske odluke do predaje u suposjed s tim da sukladno odredbama čl. 186.b Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - 148/11 pročišćeni tekst, 25/13 i 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) zadržava pravo specificirati visinu nakon provedenog građevinskog vještačenja.

2. Tuženici se protive tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Navode da tužitelj ne koristi nekretninu od siječnja 2019., a u stanu su ostali živjeti njegovi sinovi i bivša supruga koji su nakon odlaska tužitelja morali stan renovirati (pogotovo kuhinju) jer je tužitelj ostavio poplavu. Tvrde da tužitelj nakon razvoda nije bio obvezan na plaćanje zakonskog uzdržavanja za sinove, iako su se isti redovno školovali na način da je sin ĐI bio student, a SI je tek završio srednjoškolsko obrazovanje. Nadalje dodaju da su bivši bračni drugovi nakon razvoda nastavili živjeti u zajedničkom stanu, međutim odnosi između njih su postali narušeni da ih I-tuženica opisuje kao stalno psihičko i fizičko zlostavljanje, prijetnje da će, ukoliko pokrene postupak podjele bračne stečevine ili postupak za plaćanje alimentacije za djecu, učinit zlo sebi i obitelji, a ako prijavi nadležnim institucijama ove prijetnje da će ju ubiti. I-tuženica je bila u velikom strahu od tužitelja, budući da isti boluje od PTSP-a kojeg ne liječi, lovac je te posjeduje oružje kojim je često prijetio obitelji. Tijekom 2020. I-tuženica kao majka II- tuženika JI (koji tada ima sedamnaest godina) inicira parnični postupak radi zakonskog uzdržavanja protiv tužitelja kod ovog suda pod brojem P Ob-365/2020 nakon čega počinje njegova šikana protiv tuženika. Tako je tužitelj kod ovoga suda nakon tužbe za uzdržavanje pokrenuo protiv tuženika: postupak radi razvrgnuća suvlasničke zajednice na stanu koji se vodi pod brojem R1-116/2022, postupak radi utvrđenja ništetnosti sporazuma o zasnivanju prava osobne služnosti (pobija pravo I- tuženice stanovati, plodouživati i uporabe predmetnog stana) koji se vodi pod brojem P Ob-73/2023 te postupak radi isplate režijskih troškova pod brojem P Ob-327/2022. Dodaju da II-tuženik ima poteškoće u razvoju i komunikaciji te je kvocijenta mentalnog razvoja 90. Tuženici ne spore da je tužitelj suvlasnik nekretnine te da su oni u posjedu stana s tim da dodaju da u stanu povremeno stanuje i sin ĐI. Međutim, ističu da su stranke u izrazito lošim odnosima, da ovaj postupak predstavlja šikanu te je nemoguće da zajedno i istovremeno vrše faktičnu vlast. Dodaju da tužitelj stanuje u nekretnini koju je kupio od rodbine (isplatio tetku) te mu sporni stan nije potreban za stanovanje. lmajući u vidu poremećene odnose stranaka, posebno bivših bračnih drugova, kao i veličinu samog stana, a pored činjenice da tužitelj stanuje u vlastitoj nekretnini pa nije egzistencijalno ugrožen, da bi po zahtjevu tužitelja suposjed trebalo ostvarivati četvoro odraslih ljudi, između kojih se vodi trenutno pet sudskih postupaka, smatraju da je nemoguće takav suposjed ostvarivati bez nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete po suposjednike. Opreza radi, ističu prigovor promašene pasivne legitimacije u odnosu na isplatu naknade za korištenje nekretnine te prigovor zastare potraživanja. Konačno, ističu da iz provedenog postupka slijedi kako je dogovor između stranaka bio da tuženici ostanu stanovati u stanu dok nije bilo dogovora da bi plaćali najamninu tužitelju pa predlažu da sud odbije tužbeni zahtjev, s tim da I-tuženica tijekom postupka ističe kako je iselila iz stana u rujnu 2024.

3. Kako bi utvrdio odlučne činjenice sud je izvršio uvid u: poduložak knjige položenih ugovora broj 12546 k. o. [katastarska općina], dopis za mirno rješenje spora, medicinsku dokumentaciju za JI, zapisnike sastavljene kod ovoga suda u predmetu R1-116/2022 s prijedlogom i očitovanjem u postupku razvrgnuća suvlasničke zajednice, ostalu dokumentaciju u spisu te je saslušao parnične stranke i svjedoke: AI, CI, GI, ŽI i BI. Svjedok ŠI nije saslušan jer je tužitelj odustao od njegovog saslušanja. Sud je odbio prijedlog tužitelja za provođenje građevinskog vještačenja ocijenivši da ima dovoljno elemenata za donošenje odluke.

4. Dopis za mirno rješenje spora naslovljen je na "obitelj ĐI" s nadnevkom 16. studenog 2022. te tužitelj traži predaju ključeva odnosno posjed stana ili naknadu za korištenje stana od 1. siječnja 2018., no nečitko je kada je predan pošti.

5. Iz povijesnog [broj poduloška] knjige položenih ugovora k. o. [katastarska općina] slijedi da su tužitelj i II-tuženik suvlasnici stana br. 5 na četvrtom katu koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, izbe, kupaonice, predsoblja i hodnika ukupne površine 55,07 m2 u zgradi u [adresa] sagrađenoj na kč. br. [katastarska čestica]. Nadalje slijedi kako je tužitelj bio uknjižen kao samovlasnik do 4. rujna 2018., kada se u ½ dijela uknjižila HI koja je potom dana 15. prosinca 2021. svoju polovinu darovala JI, a ujedno je za njezinu korist istog dana na toj polovini uknjižena osobna služnost prava plodouživanja.

6. Iz medicinske dokumentacije je utvrđeno kako je II-tuženik VI rođen **.**.2002., ima kvocijent mentalnog razvoja 90, ispod nivoa je ljestvice razumijevanja govora, a u razgovoru sa psihijatrom 25. listopada 2022. navodi kako situacija sa stanom kao i mogućnost gubitka istog na njega djeluje izrazito stresogeno.

7. Uvidom u dokumentaciju iz predmeta ovoga suda broj R1-116/2022 je utvrđeno kako je tužitelj kao predlagatelj podnio prijedlog radi razvrgnuća suvlasničke zajednice na spornom stanu protiv JI kao protustranke tražeći prodaju na javnoj dražbi. U predmetnom postupku VI se protivi razvrgnuću navodeći da bi time trpio nenadoknadivu štetu jer bi bio izgonjen na ulicu, a nije u mogućnosti zarađivati za život. Tužitelj je 15. veljače 2023. u predmetu R1-116/2022 iskazao kako sam stanuje u kući pokojne bake koja je suvlasništvo njegove majke i njezine sestre. Iskazuje kako je isplatio tetu u polovini dogovorenog iznosa za kuću, no tetka je svoj suvlasnički dio prepisala na njegovu majku AI koja se vodi kao vlasnica nekretnine. Pritom je iskazao kako VI nema teškoće u razvoju te da može sam stanovati, a mogao bi stanovati i kod njega u [adresa] jer kuća ima 100 m2 te ondje SI ima svoju sobu.

8. Tužitelj iskazuje se od I-tuženice razveo 5. rujna 2017., ali su ostali stanovati u stanu na [adresa] sa svoja dva sina. Stan je bio u njegovom vlasništvu i režije su glasile na njega. S tuženicom je dogovorio da se ona uknjiži u ½ nekretnine s osnova bračne stečevine što je učinjeno krajem 2018. Dogovor je bio da ona koristi stan s djecom te da se stan proda kada II-tuženik SI postane punoljetan odnosno 12. studenoga 2018. U siječnju 2018. je supruga odselila s SI iz stana, a on je ostao stanovati s punoljetnim sinom CI. [adresa]. s CI i stan je ostao prazan, a oko mjesec dana nakon što je odselio, I-tuženica se s SI uselila u stan. I-tuženica je promijenila bravu na vratima, on se želio useliti u stan, međutim nije imao pristupa. Kontaktirao je tuženicu preko djece ili telefonom, ne može se sjetiti, da mu omogući da koristi jednu sobu u stanu. Stanovao je u kući pokojnih djede i bake koja je sada u vlasništvu njegove majke. Tuženici su stanovali u stanu neprestano s tim da je tuženica odselila prije par mjeseci (iskaz dan 14. listopada 2025.) ne zna točno kada, a SI još uvijek stanuje u tom stanu. Iskazuje da je plaćao sve režije za stan. S tuženicima nije dogovarao nikakav iznos najamnine s obzirom na njegovo suvlasništvo na stanu. Čim je SI postao punoljetan tuženica je u studenome 2018. svoju ½ darovala SI, a za njezinu korist je osnovano pravo služnosti doživotnog uživanja. Stan na [adresa] ima dvije sobe i površinu 55 m2 te su nakon razvoda dok su svi četvero živjeli zajedno, on i I-tuženica spavali u dnevnoj, a sinovi u spavaćoj sobi. Nije se svađao sa sinovima niti s tuženicom, nije nikome prijetio, a zajednički suživot je funkcionirao tako da su si tuženica i on bili kao brat i sestra i komunicirali o najnužnijem. Želio se vratiti u stan jer je želio viđati djecu, a osim toga nije imao riješene stambene uvjete. Osim suvlasništva ovog stana nema drugih nekretnina u vlasništvu. Nije imao protiv sebe nikakav kazneni niti prekršajni postupak za prijetnje ili nasilje prema I-tuženici i sinovima. Nakon što je odselio, povremeno je znao doći u stan i imao je ključeve, no jednom kada je došao, ne sjeća se kada, brava je bila promijenjena.

Na upit suda je li s II-tuženikom, a s obzirom da je on suvlasnik stana razgovarao o prodaji stana, odgovara da se ne može sjetiti, no s oba sina je razgovarao da bi se vratio. S SI je u izvrsnim odnosima, no izravno ga nije pitao može li se useliti u nekretninu jer smatra da bivša supruga ima na njega veliki utjecaj. Razgovarao je sa starijim sinom CI koji nije suvlasnik nekretnine i koji sada stanuje s SI. Na upit svoje punomoćnice odgovara da s tuženicom nije dogovarao da neće imati pristup stanu. Čuo je od susjeda kada se tuženica s SI uselila da se stan renovira o čemu ga ona nije izvijestila, a osim toga smatra da je renoviranje bilo bespotrebno jer je dogovor bio da se stan proda. Niti danas nema ključeve od stana. Na upit punomoćnice tuženika odgovara da stanuje na adresi u [adresa]. Radi se o nekretnini koju su nakon smrti bake i djeda naslijedile mama i teta te planira tetu isplatiti za suvlasnički dio kada bude imao novaca. Teti je isplatio jedan dio u iznosu 10.000,00 eura. Iskazuje da nakon što je tuženica promijenila bravu on nije imao ključ od nove brave. Na daljnji upit zašto je tuženica s SI odselila odgovara da je netko morao prvi odseliti jer su se razišli i više nije bilo komunikacije i mogućnosti za zajednički život. Pored ovoga kada se tuženica odselila nije bilo kreveta niti ormara i SI je spavao na madracu, a ne zna gdje su bili kreveti i ormari. Pojašnjava da su i on i I-tuženica spavali na madracu u dnevnoj sobi. On je u [adresa] odnio štednjak i dio kuhinje. To je odnosio dok je imao ključ od stana. Na daljnji upit odgovara da su se nakon razvoda on i I-tuženica dogovorili da će ona s djecom ostati u stanu do Dominikove punoljetnosti nakon čega će stan prodati, a razgovoru je bio prisutan njihov sin CI. Do podnošenja tužbe nije od tuženice tražio naknadu za korištenje stana. Vjerovao joj je da će ispoštovati dogovor da će se prodati stan.

9. I-tuženica HI iskazuje kako se nakon razvoda u ljeto 2018. uknjižila u ½ dijela nekretnine s osnova bračne stečevine, a tužitelja je tužila jer nije plaćao uzdržavanje za djecu. Tužitelj i ona se nisu nikada dogovarali da bi prodali stan nakon što sin SI postane punoljetan. Predlagala je tužitelju da svatko svoj suvlasnički dio prebaci na jednog sina. Ona je svoju polovinu darovala SI u studenome 2020. ili čak 2021. jer SI je postao punoljetan u studenome 2020., a ne 2018. Tužitelj je već početkom 2017. počeo uređivati kuću u [adresa] jer je tamo trebao odseliti zbog njihovih poremećenih odnosa, no nakon razvoda u rujnu 2017. u stanu su ostali stanovati ona i sinovi, a tužitelj je povremeno dolazio u stan. U stanu je jeo i prespavljivao te kada bi prespavljivao, on i I-tuženica bi spavali u dnevnoj sobi, a djeca u spavaćoj. U stanu je bilo nekoliko pušaka i noževa, a tužitelj ima dijagnozu PTSP-a pa je s SI odselila početkom 2018. Tužitelj joj je prilikom razvoda rekao da ju nikada neće ostaviti na miru, da će joj se svetiti, tijekom braka prema njoj i djeci je bio tjelesno nasilan, a nakon razvoda nije bio tjelesno nasilan, ali ju je gledao s mržnjom pa ga se bojala. Nasilje nikada nije prijavila. Kada su SI i ona odselili, u stanu je ostao sin CI jer je tužitelj već živio u [adresa]. Odselila je upravo zbog tužiteljevih nenajavljenih povremenih dolazaka. Nakon što je odselila, tužitelj je uzeo kuhinju, dnevnu sobu i Antonijevu sobu te ih preselio u [adresa] skupa s CI. Sin CI se želio vratiti u stan na koje se molbe nije mogla oglušiti pa su se SI i ona vratili u prosincu 2018. Podigla je kredit i renovirala je stan koji je bio potpuno uništen. Naime, tužitelj kada je čupao perilicu nije zatvorio vodu pa se laminat potpuno podigao, a stan je bio pun drloga. Tužitelja nije upoznala s tim da će renovirati stan. Nije promijenila bravu na stanu jer joj je to savjetovao odvjetnik. Nije točno da tužitelj nije imao pristup stanu, naprotiv i dalje je dolazio čak i dok su bili majstori i prijetio je majstorima da će završiti u gepeku. Niti ovo nitko nije prijavio. Za Božić 2018. u stanu su se okupili tužitelj, ona i djeca jer je željela da se stvari normaliziraju. Pojašnjava da je prije ovoga s tužiteljem dogovorila da ona ostane s djecom u stanu, a njegov jedini uvjet je bio da u stan ne dovede drugog muškarca. Preuzela je plaćanje režija, platila je dugove vode i struje jer su isti bili isključeni zbog neplaćanja. Tužitelj nije tražio da mu ona i djeca plaćaju naknadu za stanovanje u njegovom dijelu nekretnine. Tužitelj joj nakon što je odselio niti jednom nije rekao da se želi vratiti živjeti u stanu niti je tražio da ga pusti u stan. Naprotiv, sinu CI je govorio da ne može zamisliti život u stanu jer sada živi u kući koja ima dvorište.

Na upit svoje punomoćnice odgovara da je tijekom 2018. stan oko pola godine bio prazan, budući da su ona i SI odselili u siječnju 2018., a CI je odselio u svibnju ili lipnju 2018., a vratili su se u prosincu 2018. S tužiteljem je imala dogovor da će ostati stanovati s djecom u stanu, a dogovor se odvijao u restoranu Javor nakon što je počela renovirati stan te su bili su prisutni ona, CI i tužitelj. Stan je renovirala na način da je stavila laminat, pločice, krečila, stavila pregradu da bi si mogla namjestiti prostor za spavanje te je kupovala namještaj. Na daljnji upit odgovara da tužitelj u [adresa] ima ptice, sokola, psa, a to su joj djeca rekla. Navodi da od tužiteljeve tete ima saznanja da je ona u cijelosti isplaćena za kuću u iznosu od oko 50.000,00 eura što joj je isplatio tužitelj od zajedničkog novca. Pretpostavlja da je isplata bila odmah nakon razvoda. Tužitelj je imao novce za isplatu tete i renoviranje [adresa] budući da je za vrijeme trajanja bračne zajednice imao obrt i dvije firme, a ima ih i dalje. Firme su bile na njezinom imenu, ali se prilikom razvoda svega odrekla kako bi tužitelj pristao na razvod. U stan se vratila unatoč tome što se bojala tužitelja jer joj je sin CI oko pola godine slao poruke da želi da se vrati u stan. Na upit svoje punomoćnice odgovara da je tužitelj imao ključeve stana, ona je u veljači ili ožujku 2019. promijenila bravu te je tužitelj na neki način došao do ključeva nove brave i opet ulazio u stan.

Punomoćnica tužitelja je imala primjedbe na iskaz da je nelogičan i kontradiktoran, posebno u dijelu da je plaćala režije i da je tužitelj bio nasilan. Da je iskaz neistinit proizlazi iz navoda tužene kada govori da je bila prisiljena odreći se sve imovine, a i da je sudskim putem morala ishoditi uknjižbu prava suvlasništva na stanu jer to ne proizlazi iz dokumentacije u spisu. Također stavlja primjedbu u dijelu gdje tužena govori o promjeni brave i posjeda ključeva odnosno da je tužitelj cijelo vrijeme imao u posjedu ključ stana.

I-tuženica je ostala u cijelosti kod svog iskaza.

10. II-tuženik VI (2002. godište) se sjeća kako je nakon razvoda otac želio prodati stan, a mama je željela da u tom stanu ostanu stanovati. Roditelji su se uoči razvoda i nakon toga svađali, a na upit suda odgovara da je tata više vikao. Sada se s tatom dobro slaže. Nije se s ocem uvijek dobro slagao, ponekad je bilo napeto. Sjeća se da je s majkom ponovno doselio u stan na [adresa], a ne sjeća se da bi nakon toga otac dolazio i govorio da bi on s njima došao ponovno živjeti u stanu. Boji se tate kada se razljuti i na upit suda pojašnjava da se boji da bi se to moglo i danas dogoditi. Tata kada je ljut viče. Kada su se mama i tata svađali mama je vikala ponekad. Misli da je tata na njega vikao prošle godine, a nikada ga nije udarao.

11. Svjedokinja AI, tužiteljeva majka, iskazuje da su stranke nakon razvoda ostale s djecom stanovati u stanu na [adresa]. Ne zna kada je tužitelj odselio. Tužitelj joj je rekao kako je I-tuženica promijenila bravu, ne zna je li promijenila prije ili nakon što je odselio, a zna da njihov život nije bio moguć kao zajednički jer su se razveli. Ne zna jesu li se dogovorili da tužitelj odseli, samo zna da su se dogovorili da se stan proda kada SI napuni osamnaest godina. Naime, tužitelj joj duguje novce jer mu je dopustila da stanuje u njezinoj kući u [adresa] u [adresa]. Da su prodali stan, ona bi dobila svoj dio novaca i darovala bi tužitelju kuću u [adresa]. Ne zna je li se tužitelj želio vratiti stanovati u stanu na [adresa] niti je li bilo dogovora da tuženici plaćaju tužitelju naknadu za stanovanje u stanu, ali zna da su ostale neplaćene režije zbog čega je tužitelj dobivao ovrhe. Ne zna jesu li se tužitelj i I-tuženica svađali nakon razvoda. Ne zna kada je I-tuženica odselila iz stana, a u stanu su još uvijek sinovi SI i CI. Nije bilo govora da se stan na [adresa] daruje svakom sinu u ½ jer tužitelj mora nju isplatiti kako bi mu prepisala kuću. Na upit pun. tužitelja, odgovara da tužitelj nije znao da će se mijenjati brava na stanu već joj je rekao da je došao te je brava bila promijenjena. Dodaje da su joj SI i CI rekli da I-tuženica povremeno dolazi u stan na [adresa], ali tamo ne stanuje, dok tužitelj ne dolazi jer nema ključ. Na upit suda je li to znači da djeca tužitelju nisu dala ključ od stana, odgovara da ne zna je li tužitelj to uopće od djece tražio. Od SI i CI zna da se u stanu na [adresa] nalazi pas u vlasništvu tuženice, a na upit suda kada je zadnji puta bila u stanu na [adresa], svjedokinja odgovara da otprilike prije dvije godine.

Na upit pun. tuženika, svjedokinja odgovara da su ona i njezina sestra U bile suvlasnice kuće u [adresa] na jednake dijelove te je tužitelj ishodio kredit i isplatio njezinu sestru za suvlasnički dio u nepoznatom joj iznosu, a nju kao majku nije isplatio. Tužitelj se nije uknjižio na suvlasničkom dijelu njezine sestre U odnosno kuća u [adresa] je uknjižena kao samovlasništvo svjedokinje jer je zapravo ona isplatila svoju sestru U novcem koji joj je tužitelj dao. Neće tužitelju prepisati kuću dok joj ne isplati novce. Od tužitelja zna da su se stranke dogovorile kako će prodati stan na [adresa]. Na daljnji upit odgovara da su na adresi u [adresa] prijavljene dvije firme u vlasništvu tužitelja.

Pun. tuženika stavila je primjedbu u dijelu u kojem svjedokinja iskazuje da je postojao dogovor da se stan proda, kao i da na adresi [adresa] postoje dvije firme u vlasništvu njenog sina budući postoje tri firme u vlasništvu tužitelja i to Anido j.d.o.o., ADM Company Osijek j.d.o. i ADM Company j.d.o. Isti je i korisnik i vojne mirovine slijedom čega ima dovoljno sredstava da isplati majku za [adresa], međutim to ne čini jer je napravio konstrukciju dogovora oko predmetnog stana.

I-tuženica stavlja primjedbe na iskaz svjedokinje da se ista parcijalno sjeća detalja koji idu u korist tužitelju, dok se ne sjeća detalja koji bi išli njoj u prilog odnosno da nije bilo dogovora da će tužitelj isplatiti svjedokinju za Ć.

Svjedokinja je u cijelosti ostala kod svoga iskaza.

12. Svjedok ĐI (1996. godište), sin tužitelja i I-tuženice te brat II-tuženika, iskazuje kako su se roditelji razveli 2017. te su svi četvero do 2018. živjeli u stanu na [adresa]. Otac je prvi odselio iz stana početkom 2018. Odselio je jer roditelji nakon razvoda nisu mogli zajedno funkcionirati. Među roditeljima nije bilo nasilja, ali su se svađali. Otac je sam odlučio odseliti budući da je imao gdje živjeti odnosno preselio se u kuću u [adresa] u [adresa]. Oca je posjećivao u [adresa] te on nikada nije rekao da bi se želio vratiti u stan na [adresa]. Otac nikada nije spominjao da bi bilo I-tuženica, on ili brat SI trebali plaćati nekakvu naknadu zato što su ostali stanovati u stanu. Majka je promijenila bravu na stanu na [adresa] nakon što je otac odselio, a on smatra da je to radi nekakve sigurnosti da otac ne bi ponovo došao. Ne zna točno kada je promijenila bravu. Koliko se sjeća, otac je došao i do novih ključeva promijenjene brave, a ne zna na koji način. Pojašnjava da dok je otac imao stare ključeve, on je i nakon što je odselio u [adresa] dolazio u stan, a dolazio je kada nikoga nije bilo, te je uzimao nekakve stvari: uzeo je perilicu, frižider i svoje osobne stvari. Trenutno u stanu [adresa] na [adresa] stanuju majka HI, brat SI i on. HI neprekidno od 2018. stanuje u stanu u [adresa] na [adresa] s tim da pojašnjava da njegova majka unazad godinu dana ne noći u stanu, ali kada je rekao da živi neprekidno do danas mislio je to stoga što ona svakodnevno dolazi u stan. Otprilike 2020. su se otac, majka, brat SI i on našli u restoranu Javor, nitko drugi nije bio prisutan, te su dogovorili da u stanu ostanu stanovati on, majka i SI sve dok SI ne postane punoljetan, odnosno dok ne završi srednju školu. Tada nije definirano što će se dogoditi sa stanom nakon Dominikove punoljetnosti. Zna da je majka darovala pola stana SI te iskazuje da očito da nije bilo dogovora između njega i oca da on dobije drugu polovinu. Na upit pun. tužitelja odgovara da ne zna je li otac bio suglasan da majka promijeni bravu niti je li bio ljut zbog toga. Ne zna je li majka ikada nudila ocu da ga isplati za ½. Na upit pun. tuženika, odgovara da mu je poznato da je stan u postupku razvrgnuća te je procijenjena njegova vrijednost. Oca je pitao može li se riješiti da on bude uknjižen kao suvlasnik druge polovine, bilo da oca isplati ili da mu otac to daruje, a tužitelj je izbjegavao o tome razgovarati. Navodi da je zaposlen na neodređeno vrijeme i ima uvjete za podići kredit. Smatra da ne bi bilo dobro da otac ponovo dođe stanovati s njima u stan zbog odnosa između oca i I-tuženice te dodaje da SI ima poremećaj prilagodbe pa ne bi pozitivno reagirao kada bi otac dolazio u stan.

Na daljnji upit pun. tužitelja da pojasni zašto bi bio problem da tužitelj dobije ključ od stana, svjedok odgovara da tužitelj to od njega nikada nije ni tražio, a njemu kao svjedoku ne bi bio problem. Ne zna zašto otac od njega ne traži ključeve, no da otac zatraži ključ on mu ne bi dao jer ima samo jedan ključ.

Pun. tužitelja stavlja primjedbe da nije točan navod svjedoka da nije postojao definiran dogovor u Javoru što će se dogoditi sa stanom nakon Dominikove punoljetnosti jer je evidentno da svjedok neće o tome iskazivati s obzirom da je ovdje prisutna majka.

Svjedok je ostao kod svoga iskaza.

13. Svjedok GI, otac I-tuženice iskazuje kako s I-tuženicom nije u kontaktu dvije godine jer su mu ona i njezina sestra uzeli novce. S tužiteljem je u kontaktu. Zna da je netko promijenio bravu u stanu na [adresa], valjda I-tuženica. Ne zna je li to bilo prije ili nakon što je tužitelj odselio. Tužitelj mu je rekao da je brava promijenjena. Tužitelj mu je rekao da je želio dolaziti vidjeti djecu kada I-tuženica ode raditi na sezonu u Austriju. Misli da bi djeca dala ključ tužitelju, ali I-tuženica je rekla pogotovo SI da nikome ne otvara i ne da ključ, a posebno ocu. Na upit suda kako to zna s obzirom da s tuženicom ne priča dvije godine, odgovara da to zna od zeta. Zna da se SI boji majke jer je s njima od davnina. Ne zna zašto je MI iselio iz stana niti je li bilo dogovora što će se raditi sa stanom na [adresa]. Na upit suda želi li tužitelj i nadalje pristupiti u stan na [adresa], odgovara da tužitelj sada ima svoju kuću. Ne zna je li bilo dogovora između stranaka da OI i eventualno djeca tužitelju plaćaju najam nakon što je odselio.

Na upit pun. tužitelja, odgovara da tužitelj nije želio ključeve stana nakon što je promijenjena brava jer ima svoju kuću u kojoj stanuje. Ne zna koliko često je njegova kćerka išla raditi u Austriju, valjda par godina. Na upit pun. I-tužene, svjedok odgovara da je SI zadnji puta vidio prije mjesec dana.

Pun. tuženika je stavila primjedbe na iskaz navodeći da svjedok SI nije vidio nekoliko godina te da nije točno da se SI boji majke. Također navodi da se ne viđa s I-tuženicom zato što je to njegov izbor.

Pun. tužitelja stavlja primjedbe da nije istinit iskaz svjedoka da tužitelj nije želio ključeve stana.

Svjedok je ostao kod svoga iskaza.

14. Svjedok ŽI iskazuje da su MI i OI njegovi prijatelji te da nema neposrednih saznanja o sporu vezano za stan. Sve što zna mu je poznato po tužiteljevom kazivanju, a to je da je on izašao iz stana jer se posvađao sa suprugom. Zna da se želio vratiti u stan, a nije mogao, te mu je rekao da je ona promijenila bravu. To zna jer je kod njega spavao tri do četiri dana. Navodno su u stanu bili neki majstori, a to se događalo nakon njihovog razvoda, ali ne zna kada. Tužitelj stanuje u kući svoje bake, a dok nije imao gdje stanovati govorio mu je da bi se vratio u stan na [adresa]. Ne zna je li tužitelj unazad nekoliko godina želio ključeve stana, zna da je to želio prije. Tužitelj mu je govorio da se s I-tuženom dogovorio da će se stan prodati i da će podijeliti novac, a rekao mu je to dvije do tri godine nakon njihovog razvoda. Ne zna kada su planirali prodati stan. Tužitelj rekao da su tužitelj, tuženica i djeca zajedno dogovorili da će se stan prodati, ali će čekati da SI postane punoljetan. Pun. tuženika je imala primjedbe da je iskaz instruiran i da sva saznanja crpi od tužitelja, s tim da je dogovor za prodaju stana o kojem navodi kontradiktoran navodima SI i CI.

Svjedok je ostao kod svoga iskaza.

15. Svjedokinja ČI, sestra I-tuženice i teta II-tuženika, iskazuje kako zna da je pozvana zbog suposjeda, rekla joj je sestra. Nakon što se I-tuženica razvela od tužitelja bio je dogovor u Javoru da će sestra s djecom ostati stanovati na [adresa], ne zna do kada, a isto joj je poznato od I-tuženice. Nakon razvoda stranaka cijela obitelj je živjela u stanu, a I-tuženica se bojala tužiteljevih prijetnji da će joj polomiti noge i sve ubiti. Nije čula te prijetnje, ali I-tuženica je uvijek osjećala strah od tužitelja. Jedno vrijeme I-tuženica i SI su odselili iz stana te je tada tužitelj ispraznio stan, a na nagovor sina CI tužiteljica se s SI vratila u stan te ona s djecom ondje i danas stanuje. Tuženica je renovirala stan, a svjedokinja je osobno čula majstora koji je rekao kako je tužitelj istjerao majstore iz stana. Nakon renoviranja I-tužena je promijenila bravu na stanu, a misli da je to učinila iz straha od tužitelja. Tužitelj je naime redovito dolazio u stan dok je imao ključ i to dok I-tuženice nije bilo u stanu, primjerice kada bi ona radila u Austriji. Ne zna zašto je dolazio, a djeca su tada bila u stanu. I-tuženica je svoju polovinu stana darovala SI jer je željela izbjeći povlačenje po sudu. Ne zna je li bilo dogovora što će se činiti s polovinom stana koja je u tužiteljevom suvlasništvu. Ne sjeća se da bi bilo govora o tome da I- tuženica i djeca plaćaju MI najam. S tužiteljem o stanu i postupku nije komunicirala. Na upit pun. tuženika odgovara da od I-tuženice zna da su SI i CI bili kod AI sada za vikend u Aljmašu.

Na upit pun. tužitelja, odgovara da kada je I-tuženica mijenjala bravu bilo je pet ključeva nove brave, majstori su bili u stanu i došao je tužitelj nakon čega su jedni ključevi nedostajali, što znači da je on došao u posjed novih ključeva, međutim te je ključeve vratio I-tuženoj i sada nema pristupa stanu. I-tužena mu nije dala ključeve. Pun. tužitelja stavlja primjedbu na iskaz svjedokinje u svim dijelovima suprotnim navodima tužitelja. Iskaz je instruiran i evidentno je da je svjedokinja pripremljena jer je navela da je došla zbog suposjeda što je pravni pojam.

Svjedokinja navodi da je suposjed hrvatska riječ koju svi koriste te ostaje kod iskaza.

16. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka sud je ocijenio kako tužbeni zahtjev nije osnovan.

17. Nije sporno da su tužitelj i II-tuženik suvlasnici svaki u ½ dijela nekretnine stana u [adresa] na [adresa], a I-tuženica ima pravo osobne služnosti polodouživanja na II-tuženikovom idealnom dijelu. Tužitelj je nesporno napustio predmetni stan tijekom 2018.

18. Sporno je je li tužitelj bio isključen iz posjeda protiv svoje volje, trebaju li mu tuženici predati suposjed te je li I-tuženica dužna tužitelju isplatiti naknadu za korištenje ½ njegovog suvlasničkog dijela.

19. Odredbom čl. 30. i 31. ZV je propisano da pravo vlasništva ovlašćuje svoga nositelja da s tom stvari i koristima od nje čini što ga je volja te da svakoga drugoga od toga isključi, ako to nije protivno tuđim pravima i zakonskim ograničenjima. Vlasnik ima, među ostalim, pravo posjedovanja, uporabe, korištenja i raspolaganja svojom stvari. Vlasništvo obvezuje i vlasnik je dužan pridonositi općem dobru pa je općenito prilikom izvršavanja svoga prava dužan postupati obzirno prema općim i tuđim interesima koji nisu protivni njegovu pravu, a osobito se ne smije služiti svojim pravom s jedinim ciljem da drugome šteti ili da ga smeta. Članak 37. st. 4. i 6. ZV propisuje kako je svaki suvlasnik vlasnik idealnoga dijela stvari koji odgovara njegovu suvlasničkom dijelu pa glede njega ima sve ovlasti kakve pripadaju vlasniku, ako ih može izvršavati s obzirom na narav idealnoga dijela. Svaki suvlasnik ima pravo glede svoga idealnoga dijela stavljati svakome, pa i suvlasnicima, sve zahtjeve koji proizlaze iz njegova prava vlasništva. U odnosima između suvlasnika kada jedan od suvlasnika onemogući drugog suvlasnika u korištenju vlasništva stvari primjenjuju se odredbe čl. 164. st. 1. i čl. 165. ZV. Odredbom čl. 165. st.1. ZV je propisano kako nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario. Odredbom 1120. ZOO-a je propisano da kad je netko tuđu stvar uporabio u svoju korist, vlasnik može zahtijevati, nezavisno od prava na naknadu štete, ili ako nje nema, da mu ovaj naknadi korist koju je imao od uporabe.

20. Na temelju provedenog postupka sud je utvrdio kako su 2017. nakon razvoda, tužitelj i I-tuženica ostali zajedno s dva sina stanovati u stanu u [adresa] na [adresa]. Stan je najprije bio upisan kao isključivo vlasništvo tužitelja, od 4. rujna 2018. upisano je suvlasništvu I-tuženice u ½ dijela te je ona svoju polovinu darovala II- tuženiku tako da je od 15. prosinca 2021. u suvlasništvu tužitelja i II-tuženika JI, dok I-tuženica HI ima pravo plodouživanja na suvlasničkom dijelu II-tuženika. Radi se o stanu površine 55,07 m2 koji ima dvije sobe te su u dnevnoj sobi spavali tužitelj i I-tuženica dok su spavaću sobu koristili sinovi SI i CI. Neposrednih saznanja o međusobnim odnosima stranaka, okolnostima tužiteljevog napuštanja stana te eventualnih dogovora o njegovom povratku u stan i (ne)plaćanju naknade, ima svjedok ĐI čiji iskaz je sud u ovom postupku ocijenio najvjerodostojnijim i najiskrenijim, dok ostali svjedoci imaju većinom posredna saznanja. Tako tužiteljeva majka AI, otac I-tuženice GI koji s istom ne komunicira i ŽI, iskazuju o onome što im je tužitelj pričao, dok ČI, sestra I-tuženice, iskazuje po kazivanju I-tuženice. Pa ipak i ovi svjedoci prilikom spontanog odgovaranja na pitanja u određenim fragmentima iskazuju o relevantnim okolnostima što je sud cijenio kako bi utvrdio relevantne činjenice. Iz iskaza samih stranaka te svjedoka CI i AI, slijedi kako je suživot tužitelja i I-tuženice nakon razvoda bio nemoguć jer su se svađali. Tuženici su prvi iselili iz tog stana početkom 2018. upravo stoga što zajednički život nije funkcionirao, a kako to i sam tužitelj iskazuje. Iz iskaza tužitelja nadalje slijedi kako je on iz stana odselio u travnju 2018. nakon čega je stan ostao prazan. Dakle, sud zaključuje da tužitelj nije bio isključen iz posjeda predmetne nekretnine, već je istu napustio svojom voljom tijekom 2018. pri čemu je imao nekretninu u koju se može preseliti u [adresa] u [adresa]. Sud u ovom dijelu vjeruje I-tuženici da je tužitelj nekretninu u [adresa] počeo uređivati još 2017. Navedeno je životno i okolnosno jer sam tužitelj u tužbi navodi da se od I-tuženice razveo u rujnu 2017. te iskazuje o nemogućnosti zajedničkog suživota. Iako je nekretnina u [adresa] upisana kao vlasništvo tužiteljeve majke AI, iz iskaza tužitelja i svjedokinje AI slijedi da su kao suvlasnice te nekretnine bile uknjižene njegova teta i majka (nasljedstvo iza bake i djeda) te da je tužitelj za dio nekretnine isplatio svoju tetu. Unatoč tome, tužitelj se nije uknjižio kao suvlasnik kuće u [adresa], već je njegova majka AI sada uknjižena kao samovlasnica iako je ona svoju sestru isplatila tužiteljevim novcem. Iz iskaza svjedokinje AI slijedi kako tužitelj u [adresa] ima registrirane dvije firme. Iako sud ne ulazi u međusobne odnose između tužitelja, njegove tete i majke, te je tužiteljevo pravo da plati dio nekretnine, a kao vlasnica da se uknjiži njegova majka, za ovaj postupak je relevantno da je tužitelj imao nekretninu u koju će odseliti iz stana na [adresa]. Štoviše, tužitelj iskazuje da je s njim odselio i sin CI, a u predmetu radi razvrgnuća suvlasničke zajednice on iskazuje kako u [adresa] i za sina SI ima osposobljenu sobu. On je prilikom seljenja uzeo i određene stvari iz stana (dio kuhinje, perilicu, frižider) te je stan ostavio poplavljenim što također upućuje da se nije imao namjeru vraćati u stan. Tuženici se tijekom 2018. vraćaju u stan tek nakon što je tužitelj odselio, I-tuženica stan renovira angažirajući majstore budući da je tužitelj ostavio poplavu. Da se tužitelj nije imao namjeru ponovo useliti u stan slijedi i iz njegovog iskaza gdje navodi da nije bilo potrebe za angažiranjem majstora. Unatoč tome što je tužitelj odselio, iz iskaza stranaka slijedi da je on i dalje imao ključeve stana te u stan dolazio. Tuženica iskazuje da je promijenila bravu u veljači ili ožujku 2019. s čime su upoznati i svjedoci ĐI i ČI. Međutim, I-tuženica iskazuje kako je tužitelj i nakon promjene brave imao pristup stanu jer je nekako došao do ključeva stana, a ovo potvrđuju svjedok ĐI i svjedokinja ČI tako da činjenica promjene brave na stanu u konkretnom slučaju sama po sebi ne predstavlja dokaz isključenja iz posjeda. Pored navedenog, obitelj ĐI se našla radi dogovora u restoranu Javor u Osijeku kada nije bio prisutan nitko osim njih četvero te su se dogovorili da će I-tuženica, II-tuženik i sin ĐI ostati stanovati u stanu dok SI ne bude punoljetan i ne završi srednju školu. Tužitelj nije dokazao da bi bio dogovor da se stan proda. Upravo suprotno, sud ocjenjuje iskrenim iskaz I-tuženice da je s tužiteljem dogovorila da ona ostane stanovati u stanu s djecom. Isto je logično i uvjerljivo jer ona zasigurno ne bi ulagala u renoviranje ukoliko je išta suprotno dogovoreno. Sve stranke suglasno iskazuju da nije dogovarana nikakva najamnina, s tim da je za dodati kako sam tužitelj iskazuje da tuženica niti ne stanuje u stanu (ne zna od kada), već onda stanuju njegovi sinovi (koji su poslovno sposobni i punoljetni). Dakle, iskaz tužitelja da je želio useliti u stan, ali nije imao pristupa je neživotan i proturječan sam sebi i iskazima tuženika i svjedoka. Neživotno je da bi tužitelj želio useliti u stan jer želi viđati sinove od kojih je SI postao punoljetan 2020., a ĐI tada imao 24 godine, a s druge strane nikada sina i II- tuženika SI koji je suvlasnik stana i za kojeg iskazuje da je s njim u izvrsnim odnosima, ne pita izravno može li ponovo useliti. Neistinito je da bi tužitelj želio useliti u stan jer nema gdje stanovati budući da iz postupka slijedi upravo suprotno, da je imao i ima gdje stanovati – u kući u [adresa] gdje ima 100 m2 te registrirane dvije firme. Sam tužitelj iskazuje da se s I-tuženicom dogovorio da ona s djecom ostane stanovati u stanu te nije životno da je on želio stanovati u jednoj sobi, pogotovo stoga jer se radi o dvosobnom stanu površine 55 m2 u kojem su jednu sobu koristili sinovi. Pored ovoga, značajna okolnost u ovom predmetu jest da je suvlasnik stana tužiteljev sin VI iz čijeg iskaza proizlazi da tužitelj nije iskazivao namjeru ponovnog stanovanja u predmetnoj nekretnini, niti je od njega kao suvlasnika tražio omogućavanje suposjeda. Da tužitelj nije tražio suposjed slijedi i iz iskaza CI koji navodi da tužitelj u bilo kojem razdoblju nije tražio da mu se omogući suposjed ili da mu se isplaćuje naknada za korištenje njegovog suvlasničkog dijela. Kako je utvrđeno da su stranke postigle dogovor da u stanu nastave stanovati I- tuženica i djeca, isto dodatno potvrđuje da je tužitelj dobrovoljno prepustio korištenje nekretnine ostalim članovima obitelji. Činjenica da tužitelj nije poduzimao nikakve konkretne radnje radi ostvarivanja svog prava korištenja, niti se obratio drugom suvlasniku (sinu JI) sa zahtjevom za omogućavanje suposjeda, dodatno potvrđuje zaključak da se radi o njegovoj osobnoj odluci da nekretninu ne koristi. Pored ovoga, svjedok GI koji je s tuženikom u kontaktu, na upit suda želi li tužitelj i nadalje pristupiti u stan, odgovara da tužitelj sada ima svoju kuću pojašnjavajući kasnije u iskazu da tužitelj nije niti želio ključeve stana nakon što je promijenjena brava jer ima svoju kuću u kojoj stanuje. U takvim okolnostima sud nalazi da nisu ispunjene zakonske pretpostavke za dosudu naknade za korištenje suvlasničkog dijela, budući da tužitelj nije dokazao da je bio isključen iz posjeda ili da mu je korištenje nekretnine bilo onemogućeno, već proizlazi da je nekretninu prestao koristiti svojom voljom odnosno prepustio ju ostalim članovima obitelji, a u nekretnini i danas stanuju upravo tužiteljevi sinovi. Pored navedenog, iz iskaza svjedoka CI slijedi da tužitelj nije nikada spominjao da bi oni koji su u stanu ostali trebali njemu plaćati naknadu, dok ostali svjedoci o ovoj okolnosti nemaju saznanja.

21. Dakle, iz provedenog je postupka utvrđeno da je tužitelj dobrovoljno napustio stan, da je imao osigurano drugo mjesto stanovanja te tužitelj nije dokazao da je od tuženika konkretno i nedvojbeno tražio predaju ključeva ili omogućavanje suposjeda, odnosno on je nakon odlaska povremeno dolazio u stan jer je raspolagao kako starim tako i novim ključem. Nadalje iz iskaza svjedoka (osobito CI) i tuženika JI ne proizlazi da je tužitelj bio spriječen u ostvarivanju posjeda protiv svoje volje niti da je postojao dogovor o tome da bi itko tko stanuje u stanu trebao plaćati naknadu. Kako tužitelj nije dokazao da je bio isključen iz posjeda protiv svoje volje niti da postoji osnova za isplatu naknade, to je sud, temeljem čl. 30., 37., 42. i 165. ZV te čl. 1120. ZOO odbio tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan. Što se tiče predaje u suposjed, dodatno valja dodati da s obzirom da se radi o stanu površine 55 m2 te poremećene odnose kao i da se između stranaka vodi više sudskih postupaka vezanih uz istu nekretninu, nije moguće zajedničko korištenje odnosno suposjed toga dijela suvlasničke nekretnine pa je ujedno primijenjena odredba čl. 31. st. 1. t. 1. ZV gdje je propisano da se vlasnik, a ni itko drugi, ne smije služiti svojim pravom s jedinim ciljem da drugome šteti ili da mu smeta. U tom smislu sud nalazi uporište i u pravnom shvaćanju Županijskog suda u Osijeku u odluci broj Gž-1851/02-2 od 14. studenoga 2002. prema kojem u situacijama poremećenih odnosa i objektivne nemogućnosti zajedničkog korištenja nije nužno pružiti zaštitu zahtjevu za suposjed. Navedene okolnosti same za sebe ne predstavljaju samostalan razlog za odbijanje tužbenog zahtjeva, ali dodatno potvrđuju zaključak suda da tužitelj nije ostvarivao niti pokušavao ostvariti suposjed. Eventualne neplaćene režije, ulaganje u renoviranje stana i postoje li uvjeti za razvrgnuće suvlasništva sud nije u ovom postupku razmatrao jer isto nije predmetom ovog spora.

22. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st.1. ZPP-a te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN broj: 138/23 dalje: Tarifa), pored navedenog imajući u vidu i vrijednost predmeta spora. Tuženicima je priznat trošak sastava odgovora na tužbu (Tbr. 8.toč.1.Tarife) od 100 bodova odnosno 200,00 eura te trošak pristupa na tri ročišta održana 9. travnja 2025., 14. listopada 2025. i 5. ožujka 2026. (Tbr.9.toč.1. Tarife) za svako 200,00 eura. Za pristup ročištima 17. listopada 2023. i 23. travnja 2024. koja su odgođena prije početka raspravljanja tuženicima je dosuđeno po 25 bodova (Tbr.9.toč.5. Tarife) odnosno 50,00 eura. Dakle, tuženicima je priznato ukupno 900,00 eura, a kako se radi o dva tuženika zastupana po istoj punomoćnici ovaj je iznos valjalo uvećati za 10% (Tbr. 40. Tarife) pa trošak tuženika iznosi 990,00 eura odnosno s porezom na dodanu vrijednost 1.237,50 eura.

23. Slijedom svega izloženog, odlučeno je kao u izreci presude.

Osijek, 16. travnja 2026.

SUTKINJA

VANDA HORVAT

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi pisanim putem u dovoljnom broju primjeraka putem ovoga suda na rješavanje nadležnom županijskom sudu.

Dostaviti:

1. Pun. tužitelja

2. Pun. I i II-tuženika