REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-665/2025-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Vesni Horvath na prijedlog višeg sudskog savjetnika Domagoja Balentina, u pravnoj stvari tužitelja AR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Maji Buhin, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 11. ožujka 2026., u prisutnosti tužitelja osobno uz punomoćnicu Maju Buhin, odvjetnicu i punomoćnika tuženika ĆR, te presude javno objavljene dana 16. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, isplatiti tužitelju AR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade štete ukupan iznos od 2.048,00 eura zajedno s pripadajućom zateznom kamatom, tekućom na iznos od 1.904,00 eura od 9. kolovoza 2025. do isplate, a na iznos od 144,00 eura tekućom od 16. travnja 2026. do isplate, prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, isplatiti tužitelju AR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos zakonskih zateznih kamata koje teku na isplaćeni nesporni iznos od 2.700,00 eura od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 16. siječnja 2025. pa do isplate nespornog iznosa 4. ožujka 2025., po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III Odbija se dio tužbenog zahtjeva za naknadu neimovinske štete u iznosu od 1.050,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od 16. siječnja 2025. do isplate, kao i dio tužbenog zahtjeva kojim potražuje isplatu zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos naknade neimovinske štete, za razdoblje od 16. siječnja 2025. do 8. kolovoza 2025. IV Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva za naknadu imovinske štete u iznosu od 162,00 eura, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 16. siječnja 2025. do isplate, te dio tužbenog zahtjeva kojim potražuje isplatu zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos naknade imovinske štete, za razdoblje od 16. siječnja 2025. do 15. travnja 2026.

V Nalaže se tuženiku CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, naknaditi tužitelju AR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka u iznosu 1.242,30 eura zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 16. travnja 2026. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a navedena referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 30. studenog 2024. pretrpio ozljedu na radu kod poslodavca ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o. – Podružnica Čistoća, Zagreb, Radnička cesta 82, kada je prilikom obavljanja redovitih zadataka svog radnog mjesta, radnik na odvoženju otpada, zadobio ozljedu desne ruke na način da je prilikom pražnjenja kontejnera, automat kontejnera zahvatio jaknu tužitelja te ga podignuo u zrak uslijed čega je isti pao na tlo i zadobio prijelom desne podlaktice. Tužitelju je zadobivena ozljeda priznata kao ozljeda na radu od strane Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje. Istog dana tužitelj je zaprimljen u KBC Sestre milosrdnice gdje mu je utvrđena dijagnoza S52 – Prijelom podlaktice, a sve kako je to detaljno opisano u tužbi. Nakon toga mu je prilikom pregleda preko longete postavljen gips te mu je određen pregled kod specijalista fizikalne medicine i fizikalna terapija.

Poslodavac tužitelja ima sklopljenu policu osiguranja od odgovornosti za štetu koju radnici pretrpe na radu prilikom obavljanja poslova svojeg radnog mjesta, a što je ovdje slučaj, to je naslovljeno osiguranje pasivno legitimirano i odgovorno za naknadu štete oštećeniku ovdje tužitelju. Tuženik je tužitelju isplatio nesporni iznos naknade štete od 2.700,00 eura, kojim iznosom je obuhvaćena naknade neimovinske i imovinske štete. Slijedom navedenog kod tužitelja je došlo do povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, pa on na ime naknade neimovinske štete potražuje daljnji iznos od 1.200,00 eura te iznos imovinske štete od 200,00 eura zajedno sa zateznim kamatama i troškovima postupka.

Obzirom na navedeno, tužitelj je nakon provedenog medicinskog vještačenja podneskom od 16. prosinca 2025. konačno uredio tužbeni zahtjev na način da od tuženika na ime naknade štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje potražuje specificirano kako slijedi:

- za pretrpljene fizičke bolove iznos od 1.750,00 eura,

- za pretrpljeni strah iznos od 1.400,00 eura,

- za duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti iznos od 2.000,00 eura,

- za tuđu pomoć i njegu iznos od 810,00 eura,

- odnosno ukupno s osnova neimovinske štete iznos od 5.150,00 eura, te imovinske štete iznos od 810,00 eura za pruženu tuđu pomoć i njegu, sve sa pripadajućom zateznom kamatom.

S obzirom da je tuženik u mirnom postupku isplatio tužitelju nesporni iznos od 2.700,00 eura, od čega se iznos od 2.196,00 eura odnosi na naknadu neimovinske štete, a iznos od 504,00 eura na naknadu imovinske štete, to tužitelj potražuje preostali iznos od 2.954,00 eura neimovinske štete i 306,00 eura imovinske štete, uvećano za zakonske zatezne kamate tekuće od podnošenja odštetnog zahtjeva, to jest od 16. siječnja 2025. do isplate, kao i iznos zakonskih zateznih kamata na nesporno isplaćen iznos od 2.700,00 eura za razdoblje od 16. siječnja 2025. do 4. ožujka 2025. te naknadu troška parničnog postupka zajedno sa zateznom kamatom koja teče od presuđenja do isplate.

Slijedom svega navedenog tužitelj predlaže u cijelosti usvojiti tužbu i tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da je s poslodavcem tužitelja u vrijeme nastanka štetnog događaja imao zaključenu policu osiguranja, kojom policom je pokrivena odgovornost prema djelatnicima, slijedom čega je nesporna pasivna legitimacija tuženika. Tuženik ne osporava nastanak štetnog događaja, ali ističe doprinos tužitelja za nastanak istog. Tuženik osporava isključivu i apsolutnu odgovornost svog osiguranika za nastanak štetnog događaja, ističući da u ponašanju osiguranika nije bilo propusta koji bi mogli utjecati na njegov nastanak. Tuženik ističe da je u konkretnom slučaju poslodavac osigurao svu zaštitnu opremu i informirao svoje radnike o pravilima zaštite na radu, te s obzirom na sve poduzete mjere nastanak štetnog događaja se ima pripisati tužiteljevoj nepažnji. Na ročištu za glavnu raspravu prilikom zaključenja tuženik je istaknuo doprinos tužitelja u nastanku štetnog događaja od 40%. Nadalje, u odgovoru na tužbu tuženik navodi da osporava visinu tužbenog zahtjeva kao suviše visoko naznačenu, obzirom na priloženu dokumentaciju i sudsku praksu u istovjetnim slučajevima. Tuženik ističe da je isplatom nespornog iznosa naknade štete od 2.700,00 eura u cijelosti ispunio svoju obvezu što predstavlja odgovarajuće obeštećenje tužitelja. Tuženik predlaže obvezati tužitelja na dostavu cjelokupne medicinske dokumentacije iz koje će biti vidljiv tijek i završetak liječenja, zdravstveni karton i originalnu medicinsku dokumentaciju koja se odnosi na ozljede zadobivene u štetnom događaju radi utvrđenja eventualnih tegoba i oštećenja nastalih kod tužitelja, a koje je potrebno razlučiti od štetnih posljedica nastalih u ovom štetnom događaju. Tuženik isto tako osporava i zatraženi tijek zateznih kamata kako na imovinsku tako i na neimovinsku štetu.

Slijedom svega navedenoga tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan, uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao radnika osiguranika tuženika za naknadom neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te imovinske štete za tuđu pomoć i njegu, koju je tužitelj pretrpio uslijed štetnog događaja na radnom mjestu 30. studenog 2024.

4. U postupku nije sporno da je tužitelj u trenutku nastanka štetnog događaja, bio zaposlenik društva ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o. – Podružnica Čistoća, da je poslodavac tužitelja osiguran policom osiguranja od odgovornosti kod tuženika, kao niti nastanak predmetnog štetnog događaja. U ovom postupku sporno je postojanje odgovornosti tuženika obzirom na dinamiku nastanka štetnog događaja jer tuženik smatra da je do štetnog događaja došlo radi nepažnje tužitelja te da postoji odgovornost tužitelja. Također je sporna visina tužbenog zahtjeva, kao i iznos naknade za tuđu pomoć i njegu te tijek zateznih kamata.

5. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u tiskanicu prijave o ozljedi na radu (str. 7- 10 spisa), odštetni zahtjev (str. 12-13 spisa), obavijest o isplati štete (str. 5-6 spisa), medicinsku dokumentaciju (str. 14-41 i str. 55-59 spisa), provedeno je medicinsko vještačenje po vještaku prof. prim. dr. sc. Igoru Stipančiću (str. 71-73 spisa), usmeno saslušao svjedoke VR, PR i HR (str. 105-107 i str. 110-112 spisa) te je usmeno saslušan i tužitelj kao parnična strana (str. 112-113 spisa).

6. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 23/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), sud je utvrdio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

7. Čl. 19. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 - dalje: ZOO) propisano je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom dok je čl. 1100. st. 1. ZOO-a propisano da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako nađe da težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.

Čl. 1095. st. 1. ZOO-a propisano je da tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je nadoknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi.

8. Odredbom čl. 111. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 i 64/23 - dalje: ZR) propisano je da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, poslodavac mu je dužan štetu naknaditi po općim propisima obveznog prava.

Odredbom čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine" broj: 71/14, 118/14, 154/14, 94/18 i 96/18 - dalje: ZZR) propisano je da se ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Stavkom 2. istoga članka propisano je da poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

9. Prije svega valja reći da iz Prijave o ozljedi na radu od 2. prosinca 2024. proizlazi da se predmetna ozljeda dogodila za vrijeme rada tijekom pražnjenja kanti s otpadom kada je automat kontejnera zahvatio jaknu tužitelja te ga podignuo u zrak uslijed čega je tužitelj pao na tlo i ozlijedio se.

Temeljem podataka koji su navedeni u prijavi o ozljedi na radu, sud je utvrdio da je Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje priznao tužiteljevu ozljedu ozljedom na radu i to ovjerom tiskanice prijave o ozljedi na radu, sukladno čl. 129. st. 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine" broj: 80/13, 137/13, 98/19, 33/23 i 1050/25) kojim je propisano da o priznavanju ozljede na radu, Zavod odlučuje u pravilu bez donošenja pisanog rješenja, ovjerom tiskanice prijave o ozljedi na radu, odnosno profesionalne bolesti. Iz navedenog proizlazi da je Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje tužitelju priznao ozljedu od 30. studenog 2024. kao ozljedu na radu, a protiv navedene odluke Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje bila je dopuštena žalba Direkciji Zavoda u roku od 15 dana od dana primitka ovjerene tiskanice prijave o ozljedi na radu, što je vidljivo iz ovjerene tiskanice prijave o ozljedi na radu (str. 10 spisa). Tuženik nije dostavio u spis dokaz iz kojeg bi bilo vidljivo da je protiv navedenog rješenja podnio žalbu, niti je to tvrdio tijekom postupka, slijedom čega je rješenje HZZO-a postalo pravomoćno.

10. S obzirom na istaknuti prigovor odgovornosti tužitelja u nastanku štetnog događa, sud je na okolnost dinamike nastanka štetnog događaja i utvrđenja odgovornosti tužitelja za nastanak štetnog događaja proveo dokaz saslušanjem svjedoka VR, PR i HR te tužitelja kao parnične stranke.

11. Svjedok VR u svom iskazu navodi da je na dan nastanka štetnog događaja radio zajedno s tužiteljem na odvozu otpada i to na poslovima pražnjenja kanti u Zagrebu, na lokaciji Savica. Kamion koji je tom prilikom bio na odvoženju otpada je noviji kamion koji ima ugrađeni automat za dizanje kanti s otpadom. Svjedok pojašnjava da kada se kanta stavi na automat onda kamion brzo digne kantu gore u bubanj. Svjedok je naveo da je u jednom trenutku taj automat zahvatio tužitelja za jaknu i dignuo ga gore zajedno s kantom na visinu od 1,70 m do 1,80 m, a tužitelj se je u zraku uspio osloboditi i pao na pod na ruku. Na poseban upit suda je li tužitelj prošao obuku za rad na siguran način te da li je tom prilikom koristio propisanu zaštitnu opremu, svjedok je odgovorio da je napominjući da svi djelatnici prolaze obuku, kao što moraju koristiti i zaštitna sredstva (zaštitne cipele, rukavice, jakna, hlače i kapa). Iz iskaza svjedoka proizlazi da su on i tužitelj taj dan posao obavljali na uobičajeni način, a da je do štetnog događaja došlo iz razloga što novi kamioni imaju senzore koji dosta brzo dižu kante, a da je sam kamion bio ispravan. Svjedok je izjavio da je nakon nastanka štetnog događaja nazvao svog nadređenog koji je došao na mjesto događaja te ga odvezao u bolnicu. Svjedok PR, koji je nadređen tužitelju, u svom iskazu navodi da nije bio neposredno prisutan prilikom ozljeđivanja tužitelja, već da je po pozivu kolega odvezao tužitelja najprije na Hitni prijam, a potom u Polikliniku u Draškovićevu. Svjedok je također potvrdio da se radi o novim kamionima koji imaju automatski mehanizam koji diže teret pojašnjavajući da kamion ima senzor koji prepoznaje bilo koji predmet te započinje s radom i diže ga u zrak. Iz iskaza svjedoka također proizlazi da svi djelatnici prolaze obuku i liječnički pregled kako bi mogli započeti s radom, a da on nije zadužen za provođenje same obuke.

Svjedok ŽR, koji je zadužen za provođenje obuke za rad, u svom je iskazu objasnio na koji se način provodi obuka samih radnika prije nego što započnu s radom navodeći da je i sam tužitelj prošao navedenu obuku koja se sastoji od teorijskog i praktičnog dijela. Iz iskaza svjedoka također proizlazi da se radi o novim vozilima za odvoz otpada koji imaju automat za podizanje spremnika. Svjedok pojašnjava da na samom kamionu postoji jedna poluga, koju kada se dotakne, automatski spremnik diže gore. Na upit punomoćnika tuženika da li može doći do nezgode koja se dogodila u konkretnom slučaju ukoliko se radni proces odvija sukladno pravilima struke te ukoliko je kamion ispravan svjedok je odgovorio da do toga može doći, a i da ne može doći obrazlažući time da se radi o novim tehnologijama koje sadrže razne senzore i razne kompjutere te se u samom procesu rada može dogoditi da se senzor pokvari odnosno vozilo može biti tehnički ispravno prilikom početka rada, a tijekom radnog procesa može nešto (npr. senzor) otkazati. Svjedok je naveo da je prema njegovom saznanju bilo sličnih događaja i to kod starijih kamiona koji su imali mehaničke mehanizme kao i kod novih, a isto tako postoji i mogućnost da na samom kamionu u tijeku radnog procesa nešto "zašteka" i da kasnije ponovno proradi što se zna dogoditi u zimskim uvjetima. Svjedok je također izjavio, da sami radnici i vozač kamiona prijavljuju kvar na vozilu svom rukovoditelju, te ukoliko se utvrdio da je vozilo tehnički neispravno, isto se isključuje iz prometa.

12. Iskaze svih saslušanih svjedoka sud je prihvatio kao vjerodostojne jer su iskazivali jasno i uvjerljivo te su isti međusobno suglasni u pogledu odlučnih činjenica u ovom postupku, kao i u skladu s iskazom tužitelja.

13. Iz iskaza tužitelja, koji je sud ocijenio vjerodostojnim jer je logičan, uvjerljiv i životan, proizlazi da je do ozljeđivanja tužitelja došlo prilikom obavljanja redovitih poslova pražnjenja spremnika s otpadom. Tužitelj u svom iskazu navodi da se kamioni provjeravaju svaki dan prije početka rada, a navedeni kamion je tog dana bio ispravan. Vezano za samu ozljedu kako je nastala tužitelj je izjavio da je do štetnog događaja došlo na način da ga je mehanizam za podizanje spremnika (kanti s otpadom), u trenutku kada je stavio kantu na taj mehanizam, zajedno s kantom zahvatio ispod jakne te ga dignuo gore u zrak na visinu od 1,70 m do 1,80 m. U jednom trenutku se uspio osloboditi i pao je na beton. Prema iskazu tužitelja proizlazi da ga je vozač kamiona odvezao do sjedišta poslodavca, a nakon toga ga je kolega PR odvezao na hitnu u Polikliniku u Draškovićevu. Tužitelj je izjavio da je prošao svu obuku za rad na siguran način, te da je prilikom ozljeđivanja imao svu propisanu zaštitnu opremu. Iz iskaza tužitelja također slijedi da mu se puno puta znalo dogoditi da je kamion u početku rada bio ispravan, a kasnije tijekom rada se znalo dogoditi da mehanizam digne kantu na pola i da tako ostane. Na upit suda tko mu je pružao pomoć i njegu za vrijeme liječenja, tužitelj je izjavio da mu je supruga pružala pomoć i njegu.

14. Sud je prihvatio iskaz tužitelja kao vjerodostojan jer je isti životan i logičan te je iskazivao jasno i uvjerljivo i u skladu s izjavama svjedoka te dokumentacijom koja prileži spisu. U odnosu na prigovor tuženika u pogledu dijela iskaza tužitelja u kojem navodi da ga je vozač kamiona odvezao u firmu, a što je kontradiktorno s iskazom svjedoka VR koji je izjavio da su nadređeni došli na mjesto događaja i odvezli tužitelja u bolnicu, sud ističe da navedena činjenica nije odlučna u pogledu dinamike nastanka samog štetnog događaja već se odnosi na okolnosti nakon nastupa štetnog događaja te isto nije od utjecaja na utvrđeno činjenično stanje, koje je bilo dovoljno utvrđeno da sud može donijeti meritornu odluku.

15. Iz navedenih odredaba čl. 111. st. 1. ZR-a i čl. 25. ZZR-a proizlazi da poslodavac odgovara radniku za štetu pretrpljenu na radu po načelu objektivne odgovornosti, dakle na temelju činjenice da je radnik pretrpio štetu na radu. Poslodavac se može osloboditi odgovornosti ako dokaže da postoje okolnosti pod kojima može biti oslobođen odgovornosti. Iako je tuženik osporio odgovornost za nastanak štetnog događaja budući da šteta nije nastupila kao posljedica propusta u zaštiti na radu osiguranika tuženika već uslijed propusta i nepažnje samog tužitelja, sud je tijekom postupka utvrdio kako tuženik nije dokazao postojanje činjenica iz kojih bi proizlazilo da ne postoji odgovornost tuženika za nastanak štetnog događaja ili iz kojih bi proizlazilo da je tužitelj svojim postupanjem doprinio nastanku štetnog događaja. Okolnost da je osiguranik tuženika osigurao sigurne uvjete za rad, sredstva za rad te je osposobio tužitelja za rad na siguran način po stajalištu ovog suda ne dokazuje da je tužitelj prilikom rada postupio suprotno pravilima za rad na siguran način. Sud je pri tom imao u vidu i da tuženik nije naveo na koji način bi tužitelj eventualno postupio suprotno pravilima za rad na siguran način te u čemu se sastoji eventualni propust tužitelja prilikom rada.

16. U konkretnom slučaju, sud je utvrdio da je do ozljede tužitelja došlo tijekom obavljanja redovitih poslova na uobičajen način. Iz rezultata dokaznog postupka ne proizlazi da bi šteta nastala zbog više sile, namjere ili krajnje nepažnje radnika (tužitelja) ili treće osobe na koje poslodavac nije mogao utjecati niti njihove posljedice mogao izbjeći unatoč provedenoj zaštiti na radu, slijedom čega poslodavac, ovdje tuženik kao osiguravajuće društvo, sukladno odredbi čl. 964. i čl. 965. ZOO-a odgovara za štetu koju je tužitelj pretrpio na radu. Okolnost da je navedeno vozilo za odvoz otpada u konkretnom slučaju bilo tehnički ispravno, ne znači da samim time postoji odgovornost niti suodgovornost tužitelja u pogledu nastanka štetnog događaja budući da se radi o vozilu s automatskim mehanizmom za podizanje tereta koji sadrži senzore koji reagiraju na svaki predmet na koji se naiđe. Imajući u vidu dinamiku odvijanja cijelog radnog procesa i prirode posla koja zahtijeva brzo obavljanje poslova sud nije našao da bi tužitelj u konkretnom slučaju postupao s krajnjom nepažnjom prilikom obavljanja poslova svog radnog mjesta, uslijed čega je otklonio tuženikov prigovor doprinosa tužitelja nastanku štetnog događaja.

17. Polazeći od utvrđenja da tuženik nije dokazao postojanje okolnosti pod kojima se može osloboditi odgovornosti u smislu članka 25. ZZR-a te imajući u vidu da je ozljeda desne ruke od 30. studenog 2024. od strane HZZO-a tužitelju priznata kao ozljeda na radu sud je utvrdio da je tuženikov prigovor odgovornosti tužitelja za nastanak štetnog događaja neosnovan te da je tuženik po načelu objektivne odgovornosti odgovoran za nastanak štetnog događaja slijedom čega je dužan tužitelju naknaditi štetu koju je pretrpio u predmetnom štetnom događaju.

18. Radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva sud je izveo dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku prof. prim. dr. sc. Igoru Stipančiću. Vještak je dostavio svoj nalaz i mišljenje podneskom od 22. studenog 2025. koji prileži spisu (str. 71 – 73 spisa). Sudski vještak u nalazu i mišljenju navodi da je osobno pregledao tužitelja, kojom prilikom je isti donio na uvid svu medicinsku dokumentaciju vezanu za predmetno ozljeđivanje, kao i fizioterapijski karton te CD na kojem je preslika zdravstvenog kartona za razdoblje od 19. rujna 2012. do 15. rujna 2025. Vještak je u svom nalazu opisao sav tijek liječenja tužitelja nakon nastanka predmetnog štetnog događaja. Iz Nalaza vještaka proizlazi da su kod tužitelja izražene subjektivne tegobe nakon ozljeđivanja u ovom događaju i to bolovi u desnom ručnom zglobu pri bilo kakvom radu i promjeni vremena. Kod tužitelja je kliničko stanje bez otoka i deformiteta ručnog zgloba. Palpacijski javlja bolnost na pritisak stiloida ulne desno. Kretnje u desnom ručnom zglobu su ograničene, a sve kako je to prikazano u tablici iz nalaza vještaka. Vještak također navodi da je stisak desne šake slabiji od lijeve.

Temeljem osobnog pregleda tužitelja i priložene medicinske dokumentacije, vještak u svojem mišljenju navodi da je tužitelj u štetnom događaju zadobio prijelom desne palčane kosti u području ručnog zgloba s pomakom, prijelom perastog nastavka lakatne kosti te natučenje desnog lakta i kuka. Prijelom u području ručnog zgloba je liječen repozicijom, imobilizacijom i fizikalnom terapijom uz redovite kontrole kirurga i fizijatra. Vještak zaključuje da postoji uzročno posljedična veza između dinamike štetnog događaja, zadobivenih ozljeda i provedenog liječenja. U pogledu završetka liječenja vještak je naveo da se kontinuitet liječenja prati do kolovoza 2025 godine. Tužitelj je načinio zadnji pregled rehabilitatora 29. srpnja 2025., a s bolovanjem je završio 8. kolovoza 2025. čime je liječenje završeno. Po završenom liječenju zaostaju bolovi u desnom ručnom zglobu pri promjeni vremena i fizičkom opterećenju. Radilo se o prijelomu unutar ručnog zgloba što neminovno dovodi i do artrotskih promjena na samom zglobu. Ograničenje funkcije tj. kretnji u ručnom zglobu je na granici srednjeg u blaži stupanj tj. točno za 1/3 ograničenja druge neozlijeđene strane. Sudski vještak je u nalazu i mišljenju utvrdio da zbog zaostalih posljedica ove ozljede kod tužitelja postoji smanjenje životne aktivnosti koje iznosi 7% - 8%. Sudski vještak je mišljenja da je zbog zadobivenih ozljeda došlo do povrede tjelesnog i duševnog zdravlja kod tužitelja. Tužitelj je zbog zadobivenih ozljeda i tijekom liječenja trpio fizičke bolove jakog intenziteta do 4 dana, srednjeg intenziteta do 7 dana, te manjeg intenziteta još do 7 tjedana sveukupno. Tužitelj je isto tako pretrpio tzv. primarni strah u trenutku ugroženosti i istovremenog ozljeđivanja koji je bio intenzivan i kratkotrajan. Takozvani sekundarni strah kao posljedica tjelesne ozljede bio je umjerenog do jakog oscilirajućeg intenziteta sveukupno do 3 dana, te potom umjereni oscilirajući strah sveukupno do 7 dana i slabiji oscilirajući strah sveukupno do 5 tjedana. Tužitelju je bila potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju od 6 tjedana po 3 sata na dan zbog nemogućnosti služenja desnom dominantnom rukom te potom još sveukupno kroz 6 tjedana 3 puta tjedno po 2 sata dnevno zbog otežanog služenja desnom rukom. Sudski vještak je zaključio da kod tužitelja naruženje kao posljedica zadobivene ozljede u ovom štetnom događaju nije vidljivo.

19. Tužitelj se podneskom od 16. prosinca 2025. očitovao na nalaz i mišljenje vještaka na način da isti prihvaća te usklađuje tužbeni zahtjev u skladu s istim i na ime pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti, s obzirom vrstu i težinu zadobivenih ozljeda potražuje od tuženika za pretrpljene bolove 1.750,00 eura, za pretrpljeni strah 1.400,00 eura, za duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti 2.000,00 eura, te na ime naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu 810,00 eura, što ukupno iznosi 5.960,00 eura uvećano za zatezne kamate tekuće od dana podnošenja odštetnog zahtjeva do isplate.

Tuženik nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka.

20. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje liječnika vještaka budući da je sačinjen stručno, jasno i obrazloženo te na temelju relevantne medicinske dokumentacije i pregleda tužitelja, a stranke na isti nisu imale primjedbi niti daljnjih dokaznih prijedloga.

21. Na temelju odredbe čl. 19. ZOO-a, a u vezi s čl. 1046. i čl. 1100. istog zakona, tužitelj ima pravo od tuženika zahtijevati naknadu neimovinske štete koju trpi zbog povrede prava osobnosti. Provedenim dokazima sud je utvrdio da tužitelju pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu zbog povrede prava osobnosti uslijed pretrpljenih fizičkih boli i pretrpljenog straha, kao i za pretrpljene duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti temeljem odredbe iz članka 1100. ZOO-a, a temeljem odredbe čl. 1095. ZOO- a i pravo na naknadu štete zbog pružene tuđe pomoći i njege. Visinu zahtjeva sud je cijenio po slobodnoj ocjeni imajući u vidu sve relevantne okolnosti značajne za vid predmetne štete, odnosno, pri odlučivanju o zahtjevu za naknadu neimovinske štete te o visini njezine naknade sud je vodio računa o značenju povrijeđenoga dobra i cilju kome služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom prirodom i društvenom svrhom.

22. Sukladno nalazu i mišljenju vještaka, sud je utvrdio da je tužitelj uslijed predmetnog štetnog događaja trpio fizičke bolove jakog intenziteta 4 dana, srednjeg intenziteta 7 dana, te manjeg intenziteta 7 tjedana odnosno 49 dana. Imajući u vidu nalaz i mišljenje vještaka sud je utvrdio da je tužitelj uslijed predmetnog štetnog događaja pretrpio intenzivan primarni strah, potom sekundarni strah jačeg intenziteta u trajanju 3 dana, srednjeg intenziteta 7 dana i manjeg intenziteta 5 tjedana odnosno 35 dana. Smanjenje životne aktivnosti utvrđeno je u visini od 7% - 8%, kako je cijenio sudski vještak u svom nalazu i mišljenju.

23. Cijeneći utvrđenu dužinu, trajanje i intenzitet fizičkih bolova, lokalitet povreda i način liječenja sud je ocijenio tužitelju primjerenom naknadu u iznosu od 1.400,00 eura. Imajući u vidu u nalazu i mišljenju vještaka opisanu vrstu i intenzitet pretrpljenog straha i dužinu trajanja sud je ocijenio primjerenom naknadu u visini od 1.200,00 eura. Zbog navedenih ozljeda tužitelju je smanjena radna i opća životna sposobnost za 7% do 8% uslijed čega trpi duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti. Imajući u vidu životnu dob tužitelja (rođen 1981. godine) te očekivani životni vijek, lokalitet ozljeda, sud smatra da tužitelju na ime duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti pripada primjerena naknada u iznosu od 1.500,00 eura. S obzirom na sve izloženo, te da prema ocjeni ovog suda težina povrede i okolnosti predmetnog slučaja daju pravo tužitelju na pravičnu novčanu naknadu, to sud smatra da tužitelju temeljem čl. 1100. st. 2. ZOO-a pripada ukupan iznos od 4.100,00 eura, dok je u preostalom iznosu od 1.050,00 eura zahtjev tužitelja za naknadom neimovinske štete s pripadajućim kamatama odbijen. Odlučujući o zahtjevu tužitelja za naknadu imovinske štete za pruženu tuđu pomoć i njegu, sud je primijenio čl. 1089. st. 2. u vezi s čl. 1095. st. 1. ZOO-a, te smatra kako je tuženik dužan tužitelju naknaditi imovinsku štetu. Troškovi naknade za tuđu pomoć i njegu koju je tužitelju pružala supruga, utvrđeni su u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka prema intenzitetu i trajanju potrebe za ovakvom pomoći i njegom od ukupno 162 sata. S obzirom da je tužitelju tuđu pomoć i njegu pružala supruga, to je sud cijenu iste utvrdio po slobodnoj ocjeni, i to u visini od 4,00 eura po satu, smatrajući je primjerenom, a uzevši u obzir prihvaćenu sudsku praksu i aktualne društvene prilike u Republici Hrvatskoj, slijedom čega je sud tužitelju dosudio s ove osnove, ukupan iznos od 648,00 eura, dok je u preostalom iznosu od 162,00 eura s pripadajućim kamatama, zahtjev tužitelja za naknadom imovinske štete odbijen.

24. Obzirom da je tuženik u tijeku postupka isplatio nesporan dio od 2.700,00 eura, od čega 2.196,00 eura na ime naknade neimovinske štete te 504,00 eura na ime imovinske štete za tuđu pomoć i njegu to ukupno tužitelju valja dosuditi iznos od 1.904,00 eura s osnova neimovinske štete te iznos od 144,00 eura s osnova imovinske štete, a odbiti sa zahtjevom za 1.212,00 eura kao neosnovan.

25. Odredbom čl. 1103. ZOO-a propisano je da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Sud je mišljenja da se naknada štete smatra dospjelom završetkom liječenja, odnosno u trenutku kada se zdravstveno stanje ozlijeđene osobe stabiliziralo i kada se sa sigurnošću može utvrditi opseg i stupanj konačnih i trajnih posljedica zadobivenih povreda te trajanje i intenzitet duševnih boli koje trpi oštećeni. Iz stanja spisa i to nalaza i mišljenja vještaka nedvojbeno proizlazi da je liječenje okončano 8. kolovoza 2025. te kao trenutak nastanka štete treba uzeti taj dan. Stoga, zatezna kamata na iznos pravične novčane naknade teče od sljedećeg dana od nastanka štete. Imajući u vidu da je liječenje tužitelja završeno 8. kolovoza 2025., sud je utvrdio da tužitelju pripada pravo na zateznu kamatu na dosuđeni iznos naknade štete od idućeg dana tj. od 9. kolovoza 2025. pa do isplate. Obzirom tužitelj potražuje zakonsku zateznu kamatu počevši od dana podnošenja odštetnog zahtjeva tj. od 16. siječnja 2025. pa do isplate, sud je odbio dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na zatraženi tijek zateznih kamata na dosuđeni iznos naknade štete od 16. siječnja 2025. do 8. kolovoza 2025. kao neosnovan.

Odluka o stopi zatezne kamate temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. i st. 8. ZOO-a i Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 156/22).

26. U odnosu na zatraženi tijek kamate na zatraženi iznos naknade imovinske štete, koji je tužitelj postavio od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 16. siječnja 2025., utvrđuje se da se ne radi o naknadi neimovinske štete, odnosno pravične novčane naknade koja prema čl. 1103. ZOO-a dospijeva podnošenjem tužbe ili pisanog zahtjeva, osim ako je šteta nastala nakon toga, nego o imovinskoj šteti, čija se visina sukladno čl. 1089. st. 2. ZOO-a određuje prema cijenama u vrijeme donošenja odluke, stoga ista dospijeva donošenjem prvostupanjske presude, a ne podnošenjem odštetnog zahtjeva. Slijedom navedenoga valjalo je odbiti dio tužbenog zahtjeva tužitelja koji se odnosi na zakonske zatezne kamate na zatraženi iznos naknade imovinske štete i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 16. siječnja 2025. do dana 15. travnja 2026.

27. Sud je usvojio i dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj potražuje isplatu zakonske zatezne kamate na nesporno plaćeni iznos naknade štete od 2.700,00 eura od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 16. siječnja 2025. do dana isplate 4. ožujka 2025. obzirom da tuženik nije isplatio osigurninu u roku od trideset dana od dana primitka odštetnog zahtjeva sukladno čl. 943. st. 2. ZOO-a čime je došao u zakašnjenje.

28. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP- a, a troškovi su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23 - dalje: Tarifa) prema vrijednosti konačno postavljenog tužbenog zahtjeva i zatraženom trošku.

28.1. Tužitelj je uspio u osnovi svog zahtjeva u cijelosti, s obzirom da je sud utvrdio da tužitelj ima pravo na isplatu daljnjeg iznosa naknade štete po predmetnom štetnom događaju. S obzirom da je tužbeni zahtjev u visini od 3.260,00 eura, prihvaćen u iznosu od 2.048,00 eura, a odbijen u preostalom iznosu od 1.212,00 eura, sud je utvrdio da je tužitelj u pogledu visine uspio u sporu s omjerom 62,82%. Temeljem navedenog sud je ocijenio da je tužitelj u ovom sporu uspio u ukupnom omjeru s 81,41%. Nadalje, sud je utvrdio da je tuženik u pogledu visine tužbenog zahtjeva uspio s 37,18%, a u pogledu osnove tužbenog zahtjeva s 0%, dakle ukupno 18,59%. Prema odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a parnični trošak određuje se na način da se od postotka uspjeha stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici oduzima postotak stranke koja je uspjela u manjoj mjeri, te se zatim stranci koja je u većoj mjeri uspjela dodjeljuju priznati i svrhoviti troškovi u postotku koji preostane nakon navedenog obračuna. Slijedom navedenoga sukladno čl. 154. st. 2. ZPP-a tužitelj ima pravo na 62,82% priznatih troškova.

28.2. Tako je tužitelju valjalo priznati trošak sastava odštetnog zahtjeva i tužbe – svaki po 100 bodova po Tbr. 7/1, zastupanja na ročištu 16.6.2025. – 100 bodova po Tbr. 9/1, sastava obrazloženog podneska od 16.12.2025. – 100 bodova po Tbr. 8/1, zastupanja na ročištu 6.2.2026. i 11.3.2026. – svako po 100 bodova po Tbr. 9/1, odnosno ukupno 600 bodova što pomnoženo s vrijednošću boda od 2,00 eura (Tbr. 54) i uvećano za PDV od 25% iznosi ukupno 1.500,00 eura. Stoga je valjalo naložiti tuženiku da naknadi tužitelju troškove parničnog postupka u omjeru od 62,82% odnosno u iznosu od 942,30 eura. Navedenom iznosu dodan je trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 300,00 eura pa je tužitelju na ime sveukupnog parničnog troška dosuđeno 1.242,30 eura. Tužitelju nisu priznati troškovi sastava podneska od 14.4.2025. kojim umoljava sud podnošenje pisanog očitovanja na tuženikov odgovor na tužbu kao niti podneska od 9.5.2025. kojim se očituje na odgovor na tužbu budući da je navode iz predmetnog podneska mogao iznijeti u tužbi kao i na pripremnom ročištu za što mu je priznat trošak zastupanja. Tužitelju isto tako nisu priznati troškovi sastava podneska od 13.6.2025. kojim dostavlja u spis medicinsku dokumentaciju koju je mogao dostaviti i na pripremnom ročištu za što mu je priznat trošak zastupanja, kao niti podneska od 12.8.2025. kojim dostavlja potvrdu o uplati predujma za vještačenje, obzirom da isti nisu bili nužni za vođenje parnice u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a te bi priznavanje tih podnesaka u parnični trošak bilo suprotno načelu ekonomičnosti vođenja postupka. Valja reći i da tužitelju nije priznat unaprijed zatraženi trošak pristupa na ročište za objavu presude, budući da stranke mogu zatražiti troškove koji su im nastali do zaključenja glavne rasprave sukladno članku 164. stavak 3. ZPP-a, a zatraženi trošak ročišta nije niti nastao, niti dospio do dana zaključenja glavne rasprave kada je ovaj trošak zatražen, jer je neizvjesno hoće li stranka pristupiti na ročište za objavu ili neće. O navedenom trošku po zahtjevu stranke, sud će odlučiti dopunskim rješenjem. Odluka o kamatama na parnični trošak temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP- a, u visini određenoj čl. 29. st. 2. i st. 8. ZOO-a.

29. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 16. travnja 2026.

Sutkinja:

Vesna Horvath

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana računajući od dana primitka otpravka ove presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po pun.

2. tuženiku (na broj: S-423/2025)