Posl. br. P-144/2022-51

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U DUBROVNIKU

Dubrovnik, Dr. Ante Starčevića 23

R E P U B L I K A H R V A T S K A

P R E S U D A

Trgovački sud u Dubrovniku, u ime Republike Hrvatske, po sutkinji tog suda Katarini Franković, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja OPĆINA STON, OIB: 51471780630, Trg kralja Tomislava 1, Ston, kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Sopjanac, odvjetnik u Dubrovniku, protiv tuženika ad.1. HV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i tuženika ad.2. ZV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koje zastupa punomoćnik Hrvoje Katušić, odvjetnik u Dubrovniku, radi ispražnjenja i predaje u posjed, nakon javne glavne rasprave održane i zaključene na ročištu dana 23. ožujka 2026. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika VV, odvjetničke vježbenice kod Maroja Kolendića, odvjetnika u Dubrovniku, objavljenoj dana 16. travnja 2026,

p r e s u d i o  j e

I. Dužni su tuženici predati tužitelju u posjed, slobodnog od stvari i osoba, poslovni prostor označen slovom A neto površine 38,57 m2, poslovni prostor označen slovom B neto površine 2,40 m2, poslovni prostor označen slovom C neto površine 16,08 m2, poslovni prostor označen slovom D neto površine 1,78 m2, poslovni prostor označen slovom E neto površine 25,97 m2 i poslovni prostor označen slovom F neto površine 1,20 m2, sve kako je prikazano i označeno na Položajnoj skici izrađenoj po stalnom sudskom vještaku Iliji Margaretiću, mag. Ing. geod. i geoinf. (Dubrovnik, listopad 2024. godine), a koji se poslovni prostori nalaze u poslovnoj zgradi bruto površine 121 m2, odnosno neto površine 101 m2, označene plavom bojom i oznakom "Lam_5" na skici koja se prilaže uz ovu Tužbu, a koja zgrada se nalazi na nekretnini zemljišnoknjižne oznake kat. čest. br. [katastarska čestica], ukupne površine 57584 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], i to u roku od 15 dana pod prijetnjom prisilnog ispražnjenja i predaje nekretnine ovršnim putem.

II. Dužni su tuženici solidarno naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu 6.765,69 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, sve u roku od 15 (petnaest) dana pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi ističe kako je vlasnik nekretnine zemljišnoknjižne oznake kč. br. [katastarska čestica], ukupne površine 73875 m2 (od toga: poslovna zgrada 20 m2, poslovna zgrada 21 m2, poslovna zgrada 28 m2, poslovna zgrada 22 m2, poslovna zgrada 121 m2, poslovna zgrada 73 m2, poslovna zgrada 82 m2, igralište 12633 m2, park šuma 12857 m2 i obala 48000 m2), upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], a da je promjena izgrađenosti predmetne nekretnine dopuštena Rješenjem Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Dubrovniku (Posl. broj: Z-5913/15) od 03. studenog 2015. godine, a sve temeljem Prijavnog lista i pravomoćnog rješenja Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar u Dubrovniku (Klasa: UP/I-932-07/15-02/340) od 28. rujna 2015. godine te Obavijesti Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar u Dubrovniku (Klasa: UP/I-932-07/15-02/340) od 29. listopada 2015. godine, uz zabilježbu kako je za svaku od gore navedenih poslovnih zgrada priloženo Rješenje o izvedenom stanju Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju Dubrovačko - neretvanske županije. Tužitelj ističe kako je u svoje ime i za svoj račun proveo postupak ozakonjenja te je od strane Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju Dubrovačko - neretvanske županije, za svaku od poslovnih zgrada pojedinačno, ishodio Rješenje o izvedenom stanju. Navodi da svojedobno navedene poslovne zgrade su bile montažni objekti postavljeni od strane pojedinih korisnika istih na predmetnom zemljištu u skladu s odredbama ugovora o međusobnim pravima i obvezama koji je bio zaključen između Općine Ston i svakog korisnika montažnog objekta ponaosob, pa da je i s tuženicom ad.2. (tadašnjom vlasnicom trgovačkog obrta " [obrt]") zaključen Ugovor o međusobnim pravima i obvezama dana 01. svibnja 2000. godine, ovjerovljenog potpisa tuženice ad.1. pred javnim bilježnikom Lucijom Carić iz Dubrovnika (Br. OV-5510/00) dana 26. srpnja 2000. godine. Također tužitelj ističe da je i s CV, kao vlasnikom i direktorom trgovačkog društva BRASS DESIGN d.o.o., zaključio Ugovor o međusobnim pravima i obvezama dana 01. svibnja 2000. godine, ovjerovljenog potpisa CV pred javnim bilježnikom Anđelkom Stanićem iz Dubrovnika (Br. OV-3801/00) dana 23. svibnja 2000. godine. Navodi da se Ugovor o međusobnim pravima i obvezama od 01. svibnja 2000. godine, ovjerovljenog potpisa tuženice ad.1. pred javnim bilježnikom dana 26. srpnja 2000. godine se u naravi odnosi na (današnji) poslovni prostor neto površine 53 m2, označen plavom bojom i brojevima 6 i 7 na Tlocrtu prizemlja koja se prilaže uz tužbu dok se Ugovor o međusobnim pravima i obvezama od 01. svibnja 2000. godine, ovjerovljenog potpisa CV dana 23. svibnja 2000. godine u naravi odnosi na (današnji) poslovni prostor neto površine 28 m2, označen plavom bojom i brojevima 1 i 2 na Tlocrtu prizemlja koji je prilažen uz tužbu. Tužitelj ističe da nakon potresa od 05. rujna 1996. godine, koji je uništio veliki broj stambenih i poslovnih objekata unutar zidina Stona, došlo se na ideju da se nabave i postave privremeni montažni objek ti na dijelu čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] dok se poslovni prostori, u kojima su se prije potresa obavljale poslovne djelatnosti, ne obnove, te da je unaprijed bio dogovoren model da će korisnici platiti montažne objekte vlastitim sredstvima i isti s danom potpisa ugovora prelaze u vlasništvo Općine Ston, a da idućih deset godina neće plaćati nikakve naknade Općini Ston s naslova korištenja zemljišta, što da je zapravo ekvivalentno nabavnoj vrijednosti kućica, te da nakon proteka deset godina ti montažni objekti prelaze u posjed Općine Ston na daljnje slobodno raspolaganje, pa da su sukladno dogovorenom modelu izrađeni i ugovori (ugovor o međusobnim pravima i obvezama) na temelju kojih su korisnici montažnih objekata dobili struju, vodu i ostale potrebne priključke. Nadalje tužitelj ističe da po dolasku i postavljanju tih montažnih objekata došlo je do pretenzija za širenjem postojećeg prostora od strane korisnika prostora pa su se između postavljenih montažnih objekata ostavili prostori, koji su se naknadno spajali zazidavanjem te su se na taj način stvorili drugačiji, povećani prostori te samim time prvotno postavljeni montažni objekti više nisu imala sva svojstva montažnih. Tužitelj navodi da je dana 20. srpnja 2017. godine uputio dopis korisnicima poslovnih zgrada u pogledu rješavanja međusobnih prava i obveza u kojim u bitnome upoznaje iste o namjeri tužitelja kako bi se putem javnog natječaja dali u zakup poslovne zgrade sukladno odredbama Zakona o zakupu i prodaji poslovnog prostora, a na koji bi se način uredilo pitanje korištenja istih u skladu s relevantnim zakonskim odredbama , a da su na spomenuti dopis tuženici, putem svog punomoćnika - odvjetnik Borko Bebić iz Splita, očitovali su se dopisom od 05. rujna 2017. godine gdje u bitnome navode kako se smatraju "izvanknjižnim vlasnikom svog poslovnog objekta", a čime u biti osporavaju tužitelju i pravo vlasništva ali i pravo na posjed svoje poslovne zgrade. Tužitelj navodi da je 09. veljače 2019. godine tužitelj objavio javni natječaj za davanje u zakup poslovnih prostora u vlasništvu tužitelja, među kojima su i tri poslovna prostora u poslovnoj zgradi bruto površine 121 m2, odnosno neto površine 101 m2, označene plavom bojom i oznakom "Lam_5" na skici uz tužbu, između kojih su i poslovni prostor neto površine 28 m2, označen plavom bojom i brojevima 1 i 2 na Tlocrtu prizemlja koja se prilaže uz ovu tužbu te poslovni prostor neto površine 53 m2, označen plavom bojom i brojevima 6 i 7 na Tlocrtu prizemlja, ali da su tuženici 10. veljače 2019. godine predali tužitelju dopis kojim se protive objavljenom natječaju jer se radi o prostorima koji su njihovo "isključivo vlasništvo" i kojeg neometano posjeduju. Prema saznanjima tužitelja tuženici su od CV preuzeli posjed poslovnog prostora neto površine 28 m2, označen plavom bojom i brojevima 1 i 2 na Tlocrtu prizemlja, pa da je stoga, uvažavajući Ugovore o međusobnim pravima i obvezama od 1. svibnja 2000. godine, kao i dopis tuženika od 10. veljače 2019. godine, razvidno kako su tuženici posjednici dijela poslovne zgrade bruto površine 121 m2, odnosno neto površine 101 m2, označene plavom bojom i oznakom "Lam_5" na skici uz tužbu, i to upravo dva poslovna prostora od kojih je jedan poslovni prostor neto površine 53 m2, označen plavom bojom i brojevima 6 i 7 na Tlocrtu prizemlja koja se prilaže uz ovu tužbu dok je drugi poslovni prostor neto površine 28 m2, označen plavom bojom i brojevima 1 i 2 na Tlocrtu prizemlja koja se prilaže uz tužbu te da se u istima obavlja trgovačka djelatnost putem trgovačkog obrta " [obrt]", a da je uvidom u obrtni registar razvidno je kako je tuženica ad.2. bila vlasnica trgovačkog obrta " [obrt]" te da je krajem 2016. godine u isti obrt kao ortak stupio tuženik ad.1. da bi potom iz tog obrta istupila tuženica ad.2.

2. U odgovoru na tužbu tuženici navode kako se protive tužbi kao neosnovanoj, da su navodi iz tužbe paušalni te kako iz priloženih dokaza ne proizlazi osnovanost tužbe.

3. Općinski sud u Dubrovniku se rješenjem P-696/2020-14 od 3. siječnja 2022. oglasio nenadležnim te dostavio predmet Trgovačkom sudu u Dubrovniku kao nadležnom sudu.

4. Stranke su pokušavale ovaj spor riješiti mirnim putem pa su predložile i zastoj što je sud odobrio rješenjem P-32/2022 od 23. svibnja 2022., te su stranke tražile i produljenje zastoja sve u cilju zajedničkog mirnog rješenja spora (rješenje P -32/2022 od 19. srpnja 2022.), a kako nije došlo do rješenja spora sud je po prijedlogu nastavio postupak rješenjem P-144/2022 od 5. svibnja 2023.

5. Tužitelj tijekom postupka u bitnome izlaže i predlaže kao u tužbi, te ističe da ispravlja tužbu na način da u točci 1. tužbenog zahtjeva u 7. redu nakon riječi „umjesto oznake kat. čest. br.“ Treba stajati: „ 1/1, ukupne površine 57.584 m2 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to u roku od 15 dana.“, a navodi da je potreban pre thodni ispravak tužbenog zahtjeva zbog promjene zk stanja. Predlaže izvođenje dokaza očevidom uz vještačenje po vještaku građevinske i geodetske struke po odluci suda, te u odnosu na svjedoke predlaže: BV i AV.

6. Tuženici osim navoda u odgovoru na tužbu kako se protive tužbi kao neosnovanoj, da su navodi iz tužbe paušalni te kako iz priloženih dokaza ne proizlazi osnovanost tužbe nisu predlagali dokaze niti iznosili činjenice.

7. Tijekom postupka sud je izveo dokaz čitanjem i pregledanjem isprava priloženih u spisu: Izvadak iz zemljišne knjige od 15. rujna 2020. godine , Rješenje Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Dubrovniku (Posl. broj: Z-5913/15) od 03. studenog 2015. godine, Rješenje o izvedenom stanju (Klasa: UP/I-350-05/13-02/7525; Ur.broj: 2117/1-23/1-5-14-9) od 20. kolovoza 2014. godine, Skica s poslovnom zgradom površine 121 m2 (neto površine 101 m2) označena plavom bojom i oznakom "Lam_5", Tlocrt prizemlja na kojemu je plavom bojom i brojevima 1 i 2 označen poslovni prostor neto površine 28 m2 te na kojemu je plavom bojom i brojevima 6 i 7 označen poslovni prostor neto površine 53 m2, Ugovor o međusobnim pravima i obvezama od 01. svibnja 2000. godine, ovjerovljenog potpisa tuženice ad.1. pred javnim bilježnikom Lucijom Carić iz Dubrovnika (Br. OV-5510/00) dana 26. srpnja 2000. godine, Ugovor o međusobnim pravima i obvezama od 01. svibnja 2000. godine, ovjerovljenog potpisa CV pred javnim bilježnikom Anđelkom Stanićem iz Dubrovnika (Br. OV-3801/00) dana 23. svibnja 2000. godine, Dopis tužitelja (Klasa: 372-01/17-01/04; Urbroj: 2117/04-17-01) od 20. srpnja 2017. godine, Dopis odvjetnika Borka Bebića iz Splita (kao punomoćnika tuženice ad.1.) od 05. rujna 2017. godine , Dopis tužitelja (Klasa: 372-01/17-01/04; Urbroj: 2117/04-17-04) od 16. listopada 2017. godine, Dopis odvjetnika Borka Bebića iz Splita (kao punomoćnika tuženice ad.1.) od 10. studenog 2017. godine, Dopis tuženika od 10. veljače 2019. godine, Dopis tužitelja (Klasa: 372-01/17-01/04; Urbroj: 2117/04-20-53) od 12. ožujka 2020. godine, Izvadak iz obrtnog registra obrta " [obrt]" od 15.9.2020. godine, te je sud saslušao svjedoke BV i AV, te je odrađen sudski očevid s vještakom i izrađeno vještačenje, te su saslušane parnične stranke. Sud je izveo sve potrebne dokaze do zaključenja prethodnog postupka, a nije izvodio dokaz vještačenje po građevinskom vještaku jer nije od značenja za predaju nekretnine u posjed bilo od kojeg materijala se sastoji nekretnina.

8. Između stranaka nije sporno da je između stranaka bio sklopljen Ugovor, da su tuženici tijekom godina bili u posjedu, da su nadogradili dio objekta svojim sredstvima. Sporno je između stranaka je li tuženici imaju pravo na posjed.

9. Iz analize Ugovora o međusobnim pravima i obvezama koji se nalaze u spisu vidljivo je u čl. 3 da ugovorne strane suglasno utvrđuju da montažni objekti prelaze u vlasništvo tužitelja, a da se korisnik objekta oslobađa plaćanja zakupnine i drugih pristojbi vezanih za uporabu zemljišta na kojem se objekt nalazi i to za vrijeme od 10 godina od dana zaključenja ugovora. Jasno je kako je desetogodišnji rok protekao, odnosno proteklo je preko 25 godina.

10. Sud je saslušao predloženog svjedoka BV koji je naveo da je u cijelosti upoznat sa sporom, odnosno sa situacijom jer je od 1993. do 1997. bio vijećnik u Općini Ston i član Poglavarstva i kriznog stožera radi potresa koji je bio u [adresa] , te kako su zbog potresa u [adresa] svi poslovni prostori s tog područja se morali izmjestiti van zidine i predloženo je da to mjesto bude u parku do ceste D8. Navodi da je bilo nekih problema u početku oko sadržaja ugovora koji bi se sklapao s korisnicima javne površine, pa da je uz pomoć pravnice KV napravio ugovor koji je i potpisan i namjera je bila da korisnici u mobilnim objektima 10 godina koriste javnu površinu, a da nakon toga to prelazi u vlasništvo Općine Ston, te baš zato da nije bila određena zakupnina jer bi taj prostor kasnije prešao u vlasništvo Općine. Siguran je da je svim korisnicima javnog prostora bilo jasno kakav ugovor sklapaju i da nisu na takav ugovor imali primjedbi u trenutku sklapanja odnosno potpisivanja, a da su taj prostor koristili i stradalnici u potresu, ali i drugi jer je bilo to od poslovnog interesa za [adresa] i pučanstvo. Tako navodi da su kućicu postavili na javnu površinu i GV i ZV, supružnici, a da je uvjet bio da kućice izgledaju kako treba, obloženo kamenom , te oni kad su to postavili na javnu površinu nisu više proširivali, ali da još uvijek su u posjedu te nekretnine, a da su drugu nekretninu kupili i isto su u posjedu te nekretnine, a to da je poslovna cjelina jer jedno je skladište, a drugo trgovina, trenutno suvenirnica.

11. Svjedok AV, navodi da je u vrijeme kad je bio potres u [adresa] bio vijećnik u vijeću Općine Ston, te da se sjeća da su donacijama došle betonske kućice koje su postavljene uz cestu da se mogu izmjestiti poslovni prostori iz stare jezgre s obzirom na oštećenje u potresu, te da su GV i ZV imali trgovinu u [adresa], a ne u [adresa] pa su oni nešto kasnije došli na taj javni prostor i postavili takvu kućicu, ne zna na koji način su je nabavili, ali da je tu bila prehrambena trgovina Pčelica. Ne zna je li se on širio i je li kupio još neki poslovni prostor. Zna da su sve te pa tako i konkretna kućica bile obložene naknadno kamenom i sjeća se da je neki od vijećnika postavio pitanje na nekoj od sjednica vijeća što će biti s tim kućicama kasnije, te je odgovoreno od predsjednika skupštine načelnika da će se te kućice izmjestiti kad završi obnova. Drugo ništa ne zna niti sadržaj njihovog ugovora.

12. Sud je izašao na lice mjesta sa vještakom geodetom i sudu je predmetne nekretnine otključao upravo tuženik sa tuženicom i sud je ušao u prostorije, te je tuženik GV rekao da je između dvije kućice i nadogradio betonski blok, te da je objedinio istim krovom. Vještak je po nalogu suda izvršio potrebne preglede i mjerenja.

13. Sudski vještak Ilija Margaretić je u nalazu i mišljenju naveo kako je očevidom na licu mjesta, identificirao č. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], izradio je i položajna skica s prikazanim postojećim objektom, granicama predmetnih čestica, te snimio fotografije istaknutih detalja. U položajnoj skici M 1:100 je vidljiv predmetni objekt i prikazane su granice predmetne č. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], te predmetna nekretnina predstavlja poslovnu zgradu na adresi [adresa]. Spomenute nekretnine su prikazane u Prilogu br. 1., kao i neto površine prostorija, a prostorije oblikom i površinom na dan uviđaja odstupaju od priloga Tlocrta prizemlja. U svom usmenom iskazu na ročištu vještak u cijelosti ostaje i iskazuje kao u svom nalazu i mišljenju dostavljenom u spis, te na upit punomoćnika tužitelja odgovara: prostorija oblikom i površinom na dan uviđaja odstupaju od priloga tlocrta prizemlja koji se nalazi u spisu, a da je svoj nacrt stavio kao prilog vještačenju. Na poseban upit punomoćnika tuženika odgovara da je svoje vještačenje izradio na temelju isprava u spisu, a upitan na temelju kojih je podataka utvrdio da prostor koji je označen slovom B predstavlja dio kojeg tuženik drži u posjedu iako je čitav sjeverni dio ograđen zidovima na način da je nemoguć prilaz prostoru sjeverno od prostora označenog slovom B odgovaram da je taj prostor tekstilnom zavjesom otvoren i to od prostora označenim slovom B prema ostalim prostorima na skici, a da radi li se o čvrstom ili montažnom objektu je pitanje za građevinsku struku.

14. Punomoćnik tužitelja je sukladno navedenoj Položajnoj skici, uredio točku 1. svog tužbenog zahtjeva navodeći da tužitelj prilikom podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari koristio podatke o izgledu i površini predmetnih nekretnina sukladno dokumentaciji koja je izrađena za potrebe postupka ozakonjenja istih, a da prilikom koje izrađivač projektne dokumentacije nije imao mogućnost pristupa predmetnim poslovnim prostorima već je isključivo mogao prikazati i izračunati vanjske gabarite objekta te, sukladno tomu, okvirno prikazati položaj i neto površine pojedinačnih unutarnjih prostorija (predmetnih poslovnih prostora). Iz istog razloga tužitelj navodi da nije ni imao saznanja da tuženici koriste, odnosno posjeduju i poslovni prostor koji je na Položajnoj skici označen slovom B neto površine 2,40 m2. Međutim, ukazuje kako, bez obzira na gore navedeno, odstupanja od ukupne površine su minimalna (ispod 3 %). Sud je prihvatio uređenje tužbenog zahtjeva nakon i obzirom na dostavljeni nalaz i mišljenje vještaka.

15. Tuženik GV u svom stranačkom iskazu navodi da su on i žena (drugotuženica) otvorili obrt i imali trgovinu u [adresa] i onda su proširili djelatnost u [adresa] i tražili su od Općine zemlju, a Općina Ston ih je uvjetovala kakva točno tipska kućica na tom zemljištu mora biti, te da je tada bio SV pročelnik Općine, te da je Općina Ston uvjetovala da moraju biti male kućice od Lavčevića , te da su uzeli takvu jednu kućicu koja je bila od betona sa krovom, a sve oko nje su sazidali blokovima, te iskopali temelje i to je bilo fiksno i sve objedinili jednim krovom i to da je sada tvrdi objekt. Nitko im nije rekao da to tako naprave, ali da su svaki dan djelatnici Općine Ston tu prolazili i nitko om nije zaustavio gradnju. Navodi da su sklopili ugovor na 10 godina sa Općinom Ston, te da iako je u ugovoru pisalo da će oni osigurati potrebnu infrastrukturu, da su to sve sami osigurali. Navodi da on nije potpisao taj ugovor iz 2000 godine nego njegova žena jer je ona tada bila vlasnik obrta. Navodi kako se ne razumije u pravne pojedinosti obrta, ali da je sve skupa radio sa svojom ženom. U sve navodi da je bio upoznat ali nije formalno bio nositelj obrta. Navodi da je Općina to legalizirala na vlastiti zahtjev bez njihovog znanja. Zna da je Općina raspisala javni natječaj 2017. godine za korištenje kućica ali da se nije nitko javio na natječaj za ovu njegovu kućicu jer da on tu radi. Navodi da je nadogradio na kućicu H još 50 metara kvadratnih, iskopao temelje, nalio zidove, nosive stubove, na vrhu cirklaž i krov, te instalacije unutra, sanitarni čvor, keramika i uredio interijer opremom. Nasvodi da je pored kućice H nadogradio 50 kvadrata, odnosno u njenom produžetku i sada predstavlja jedan prostor. Nitko da mu nije rekao kuda ću tih 50 kvadrata izgraditi. Danas navodi da je u predmetnom prostoru trgovina suvenira vlasnika DV, a prije toga jedan drugi je također bio u tom prostoru iz Bjelovara, a njima da je to uredno dao u zakup i uredno prijavio Poreznoj upravi.

16. Tuženica ad.2. ZV u iskazu navodi da je do mirovine bila vlasnica obrta [obrt], a onda taj obrt prebacila na supruga, tuženika ad.1., te potvrđuje iskaz svog supruga. Navodi da je ona imala potpisan ranije ugovor s Općinom Ston za Z a sad da je opet morala potpisivati ugovor za novu kućicu, te da je Općina Ston htjela da sve kućice budu iste pa iz tog razloga je Z morala biti sklonjena, a onda da su morali napraviti istu kućicu kao i ostali što je njima bio nepotreban dodatni trošak. Ističe kako su svi iz [adresa] znali da oni ovo grade i da se nitko nije bunio, godinama. Ističe kako je načelnik bio IV, a položaj gradnje svih kućica na tom području su odredili iz Općine Ston i da su tamo morali postaviti te kućice, a i mjesto gdje mogu nadograditi ostatak. Pročelnik SV da im je fizički rekao gdje se može nadograditi, te da danas imaju međusobno povezani montažni i čvrsti objekt te predstavljaju jedan građevinski čvrsti objekt i te je sve pod jednim istim krovom. Potvrđuje iskaz svoga supruga tko se trenutno nalazi u poslovnom prostoru.

17. Temeljem ovako provedenog postupka na temelju savjesne i brižljive ocjene dokaza, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, u smislu odredbe članka 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, 146/2025, dalje u tekstu ZPP), sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan, pa je odlučeno kao u toč. I izreke presude.

18. U spisu iz pročitanih i pregledanih isprava i iskaza svjedoka i stranaka i vještačenja a i na temelju analize istih sud nije našao dokazanim (u smislu čl. 221a ZPP-a) da tuženici imaju pravo na posjed koje bi bilo jače od prava tužitelja koji je vlasnik predmetnih nekretnina kako to proizlazi iz isprava u spisu. Naime, tuženici su svoje pravo crpili iz činjenice da im je predana nekretnina u posjedu temeljem ugovora, a koji ugovor je istekao. Da su tuženici u posjedu sud je utvrdio očevidom jer su isti otključali nekretnine kako bi sud i vještak ušli i izmjerili nekretnine. Iz zk izvatka je jasno kako je tužitelj vlasnik. Nije dokazano pravo na posjed tuženika.

19. Odredbom čl. 161. st. 1 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, dalje u tekstu ZV) propisano je da vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari. U smislu odredbe čl. 164. st. 2.ZV-a propisano je da ukoliko vlasnik zahtjeva da mu posjednik preda stvar, pošteni posjednik može tražiti naknadu za nužne i korisne troškove koje je imao, te stvar zadržati dok mu oni ne budu naknađeni. Isto tako odredbom čl. 72 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023, dalje u tekstu ZOO) određeno je da vjerovnik dospjelog potraživanja u čijim se rukama nalazi neka dužnikova stvar ima pravo zadržati je dok mu ne bude isplaćeno potraživanje. Radi se o pravu zadržanja ili retencije, a kada se radi o tome da vlasnik potražuje stvar (kao u ovom postupku), a s druge strane posjednik moguće potražuje naknadu troškova ulaganja onda se primjenjuju odredbe ZV-a kao lex specialis u odnosu na odredbe čl. 72. ZOO. Odredbe ZOO o pravu zadržanja supsidijarno nadopunjuju odredbe ZV -a o pravnom položaju poštenog posjednika koji potražuje naknadu za nužne i korisne troškove.

20. Pravo zadržanja ne postoji od strane nepoštenog posjednika koji je stvar bio dužan (nakon što je postao nepošten) predati vlasniku bez odgode (čl. 165. st. 4. ZV). Istekom ugovora tuženici su postali nepošteni posjednici i u takvom slučaju ne mogu osnovano pozivati se na pravo zadržanja (članak 165. ZV).

21. Sud je na temelju do zaključenja glavne rasprave određeno postavljenog zahtjeva tužitelja na podnesku (l.s. 188), sukladno čl. 154.st.1 i 155. ZPP, utvrđenoj vrijednosti predmeta spora, te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. Narodne novine br. 138/2023, 107/2025 dalje: OT), našao potrebnim za vođenje ovog postupka troškove tužitelja. Sud je priznao troškove za sastav tužbe 250 bodova (Tar. br. 7 toč. 1. OT-a), u zastupanju po odvjetniku na ročištu gdje se raspravljalo o glavnoj stvari ili se izvodili dokazi dana 23.5.22, 17.6.24, 28.8.24, 27.1,25, 17.9.25 i 23.3.26, te očevid 26.9.24., u iznosu od 250 bodova po ročištu (Tar. br. 9. toč. 1. OT-a i 9/7), te za ročišta koja su odgođena prije raspravljanja od 27.1.25 i 19.5.25 po 50 bodova, te za podnesak od 23.12.24. 250 bodova, što ukupno iznosi 2350 bodova temeljem Tar.br. 50. OT-a iznosi 4.700,00 eura sa PDV-om 5.875,00 eura, te sa troškom za vještačenje 492,33 eura, naknada troška svjedocima 40,00 eura i sudska pristojba na tužbu i presudu po 179,18 eura. Stoga prihvaćen je zahtjev za troškom u iznosu 6.765,69 eura i odlučeno kao u toč. II izreke presude.

22. Zbog navedenog, temeljem spomenutih propisa odlučeno je kao u izreci.

U Dubrovniku, 16. travnja 2026.

Sutkinja:

Katarina Franković

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se izjavljuje Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske, putem ovog suda u tri istovjetna primjerka, u roku 15 dana od dana objave presude, ukoliko je stranka bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, a ukoliko nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude od dana dostave presude pozivom na gornji poslovni broj spisa.