Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj: Gž-423/2023-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
PRESUDA
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Larise Gačanin, predsjednika vijeća, te Ksenije Dimec člana vijeća i suca izvjestitelja i Ive Smokvina Dadasović, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljica 1. PV (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa]. UV (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], obje zastupane po punomoćnici Adeli Budinić Kušeta, odvjetnici iz Malog Lošinja, protiv tuženika Grada Malog Lošinja (OIB: 72167903884), Mali Lošinj, Riva lošinjskih kapetana 7, zastupanog po punomoćnici Mariji Erdec, odvjetnici iz Malog Lošinja, radi utvrđenja prava vlasništva, rješavajući žalbu tuženika izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Malom Lošinju, poslovni broj P-173/2020-22 od 25. studenog 2022., u sjednici vijeća održanoj 16. travnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Malom Lošinju, poslovni broj P-173/2020-22 od 25. studenog 2022.
Obrazloženje
1. Citiranom presudom utvrđeno je da su tužiteljice stekle pravo vlasništva na nekretnini označenoj kao č. zem. [katastarska čestica], upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] Lošinj, te je naloženo tuženiku naknaditi im parnični trošak u iznosu od 1.459,95 eur.
2. Protiv citirane presude žalbu podnosi tuženik iz svih zakonskih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 i 123/08; dalje-ZPP), predlažući da se presuda preinači odbijanjem tužbenog zahtjeva.
3. U odgovoru na žalbu tužiteljice osporavaju žalbene navode, predlažući da se žalba tuženika odbije kao neosnovana.
4. Žalba nije osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužiteljica da se utvrdi da su temeljem zakona stekle pravo vlasništva na nekretnini označenoj kao č. zem. [katastarska čestica], upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] Lošinj, te da se ovlaste u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Malom Lošinju zatražiti i ishoditi uknjižbu prava vlasništva.
6.1. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud utvrđuje da je nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] uknjižena kao vlasništvo tuženika, da se nalazi jugozapadno od kuće kbr. 35 u [adresa] u [adresa] i da se u naravi radi o spremištu koje se nalazi sa sjeverozapadne strane pomoćnog objekta na koji je i naslonjeno. Iz povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka prvostupanjski sud utvrđuje da je 4/6 dijela prijeporne nekretnine 1960. preneseno u društveno vlasništvo sa NV pok. KV, LV pok. LV i KV, 1962. da je u društveno vlasništvo sa SV prešlo 1/6 dijela nekretnine, a da je 1971. još 1/6 iste nekretnine preneseno u društveno vlasništvo sa P. KV.
6.2. Prvostupanjski sud utvrđuje da prijeporna nekretnina čini cjelinu sa nekretninama u vlasništvu tužiteljica, da se nalazi u neposrednoj blizini kuća tužiteljica, te da u neposrednoj blizini ne postoje druge kuće za koje bi bilo utvrđeno da su koristile prijepornu nekretninu i da je prijeporna nekretnina najmanje od 1946. ili 1947. služila za potrebe kuća tužiteljica, odnosno ranije njihovih pravnih prednika, baka, djedova, prabaka i pradjedova i da su pravni prednici tužiteljica i one same prijepornu nekretninu nesmetano koristile na način da su u istoj držali alat, kokoši, zečeve i ptice. Stoga prvostupanjski sud utvrđuje da su tužiteljice, računajući i posjed njihovih pravnih prednika, najkasnije od 1946. ili 1947. poštene i istinite posjednice prijeporne nekretnine i da su vlasništvo iste stekle dosjelošću, pa je prihvatio tužbeni zahtjev.
7.Donošenjem pobijane presude prvostupanjski sud nije počinio niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 365. stavka 2. u vezi s člankom 354. stavkom 2. ZPP-a. Na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo odlučujući o tužbenom zahtjevu. Stoga su neosnovani svi žalbeni navodi tuženika.
8.Neosnovani su žalbeni navodi tuženika da tužiteljice nisu dokazale sljedništvo, te kada su njihovi prednici stupili u posjed predmetne nekretnine. Naime, iz provedenog postupka proizlazi da je predmetna nekretnina oduvijek bila u posjedu obitelji TV na način da su na istoj držali kokoši, kozu i alat, te da se uvijek govorilo da je to „spremište od TV“, a predmetnu nekretninu su posjedovali U i TV, baka i djed prvotužiteljice, odnosno prabaka i pradjed drugotužiteljice, nakon njih sin N i njegova supruga SV, a zatim njihove kćeri prvotužiteljica i prednica drugotužiteljice OV. Iako tužiteljice u tužbi navode da se predmetna nekretnina nalazi u posjedu njihovih prednika preko 200 godina, dokazale su posjedovanje predmetne nekretnine u razdoblju od 1946.
9. U odnosu na žalbene navode tuženika da prvostupanjski sud nije cijenio iskaz svjedokinje PVĆ (kćerke prvotužiteljice) da je njezin djed 1980.-ih ili 1990.-ih saznao da nije vlasnik prijeporne nekretnine, valja reći slijedeće. Prvostupanjski sud je pravilnog stava da činjenica što je prednik tužiteljica, kao posjednik predmetne nekretnine, (sa)znao da je ta nekretnina u razdoblju posjedovanja bila upisana kao vlasništvo tuženika, ne čini sam po sebi posjed tužiteljica i njihovih prednika nesavjesnim ili nepoštenim ako su tužiteljice i njihovi prednici za vrijeme razdoblja posjedovanja prema okolnostima konkretnog slučaja imali razloga osnovano vjerovati i vjerovali da posjed vrše kao vlasnici (tako i Vrhovni sud RH u Rev-1209/16, Revx-76/14, Rev-781/2018). Podredno, čak i ako bi se smatralo da je u trenutku kada je prednik tužiteljica saznao da nije upisan kao vlasnik predmetne nekretnine on postao nepošteni posjednik, ta činjenica nije relevantna jer u primjenu dolazi Opći građanski zakonik (OGZ), pa budući da je posjed započeo 1946., prema paragrafu 1468. OGZ-a rok za izvanrednu dosjelost bio je 30 godina, što znači da je istekao 1976. godine i da je tada stečeno pravo vlasništva dosjelošću, pa je stoga irelevantno eventualno nepoštenje koje je nastupilo nakon 1976. godine kada je već stečeno pravo vlasništva dosjelošću.
10. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci pozivom na odredbu iz čl. 368. stavka 1. ZPP-a.
U Rijeci, 16. travnja 2026.
Predsjednik vijeća
Larisa Gačanin
