Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

Poslovni broj: Gž-1932/2026-5

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Ksenije Dimec, kao predsjednika vijeća, Larise Gačanin, kao suca izvjestitelja i Ive Smokvina - Dadasović, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Domagoju Mužiću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB:14036333877, zastupanog po punomoćniku Hrvoju Matiću, odvjetnik u Splitu, uz sudjelovanje umješača AN iz [adresa], [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku LN, odvjetniku u [adresa], radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika, izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: P-3925/2019 od 25. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj 16. travnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Prihvaćanjem žalbi stranaka ukida se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: P-3925/2019 od 25. listopada 2024. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak

Obrazloženje

1. Pobijanom se presudom utvrđuje da je ništav i bez pravnog učinka ugovor o kreditu od 4.11.2005., broj 216-466/2005 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini (solemniziran pred Zojom Puljiz, Javnim bilježnikom u Splitu, broj: OU-809/05),sklopljen između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora (točka I.a izreke).

2. Točkom I.b izreke utvrđuje se da isti ugovor o kreditu djelomično ništav te da pojedine odredbe ne proizvode nikakve pravne učinke i to: sve odredbe u kojima se tužitelj obvezao tuženiku platiti kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci banke, točnije u dijelu u kojem je tuženik ovlašten jednostrano mijenjati kamatnu stopu u skladu sa svojim odlukama i aktima te shodno tome povećavati ugovoreni anuitet, a koje su detaljnije propisane u članku 6. ugovora koji glasi:„Ugovorne strane su suglasne da je Banka od 01.10.2006. (prvoglistopadadvijetisuće šeste)godine ovlaštena izvršiti promjenu kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. ovisno o skupini klijenta u kojoj pripada Korisnik kredita. Bankaje ovlaštena promijeniti kamatnu stopu i prije isteka navedenog roka ako se Korisnik kredita ne pridržava bilo koje odredbe ovog Ugovora.“, članku 7. ugovora koji glasi: „...“po stopi opisanoj u Odluci o kamatnim stopama Hypo Alpe-Adria-Bank d.d....“

sve odredbe u kojima se ugovora valutna klauzula u CHF-u, točnije u dijelu u kojem se tužitelj obvezao otplaćivati kredit i kamate u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti posrednjem tečaju tuženika za CHF na dan plaćanja (dospijeća), a koje su detaljnije propisane člankom 2. ugovora u dijelu koji glasi „...160.200,00 CHF (slovima: stosedamdesettisućadvjestošvicarskihfranaka) prema srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. važećem na dan korištenja kredita...“, člankom 3. u dijelu koji glasi „1.030,48 CHF (slovima: tisućutridesetševicarskihfranakai48/100), a podmiruje se u kunama obračunatim po srednjem tečaju Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. za CHF na dan plaćanja,...“, dijelu koji glasi: „Kamata se obračunava u CHF a naplaćuje u kunama po važećem srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria Bank d.d. na dan plaćanja.“

sve odredbe u kojem se ugovaraju naknade/troškovi kredita, točnije u dijelu odredbe članka 5. koji glasi: „Prije isplate kredita odbijaju se troškovi obrade u iznosu od 1,25% (jedancijelidvadesetpetposto) jednokratno“, te u dijelu odredbe članka 8. koja glasi: „U slučaju prijevremene konačne otplate kredita ili djelomične otplate kredita, Banka je ovlaštena zaračunati taksu sukladno Odluci o naknadama Hypo Alpe-Adria bank d.d.“, kao i u dijelu akata tuženika kojim se propisuje pravo na naplatu istih troškova.“

3. Točkom II.s izreke naloženo je tuženiku tužitelju isplatiti na ime utvrđenja iz točke I b.), podtočke prve i druge, iznos od 22.756,68 eur s pripadajućim zateznim kamatama, a točkom II.b naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju na ime utvrđenja iz točke I b.), podtočke treće, iznos od 3.765,28 eur (na ime ulazne i izlazne naknade).

4. Točkama III i IV izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju trošak postupka od 7.421,88 eur s pripadajućom zateznom kamatom te umješaču trošak od 5.000,00 eur.

5. Tužitelj podnosi žalbu u odnosu na dio prvostupanjske presude koji se odnosi na pitanje nišetetnosti predmetnog ugovora u cijelosti (točka I.a izreke), sadržajno ukazujući na pogrešnu primjenu materijalnog prava – žalbeni razlog iz čl. 353. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 111/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 43/13., 89/14., 70/19., 80/22; dalje ZPP), a ističe da ukoliko sud cijeni da tužitelj nema pravnog interesa za podnošenje žalbe, neka se tada podnesak (žalba) samo primi na znanje.

6. Tuženik žalbom pobija prvostupanjsku presudu u cijelosti, pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353. ZPP-a te predlaže preinačiti pobijanu presudu odbijanjem tužbenog zahtjeva, podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

7. Žalbe su osnovane.

8. Prema navodima tužbe te postavljenom tužbenom zahtjevu predmet spora zahtjev je za utvrđenje ništetnosti ugovora o kreditu od 4.11.2005., broj 216-466/2005 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini, sklopljenog između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora (točka I.a izreke), odnosno zahtjev za utvrđenje djelomične ništetnosti ugovora (eventualno kumuliran zahtjev) u dijelu koji se odnosi na ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, valutnoj klauzuli u CHF te obvezi plaćanja naknadi (tzv. ulazna naknada i naknada za prijevremeni raskid ugovora) te posljedično tome zahtjev za isplatu.

9. Prvostupanjski sud u točkama 1 do 14 presude reproducira navode tužbe i odgovora na tužbu te nadalje navodi da je predmet spora zahtjev tužitelja za isplatu preplaćenih iznosa po osnovi ništetnosti ''odredbe CHF valutnoj klauzuli''. te da iz provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja proizlazi da je tužitelj do otplate kredita zbog promjene kamatne stope platio ukupno više kamata u iznosu od 6.319,40 eur.

10. Potom se prvostupanjski sud u odnosu na ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu poziva na postupak koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, pokrenutim po tužbi Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača-Potrošač protiv sedam banaka pa tako i tuženika te navodi da isti predstavlja kolektivni sudski postupak, sukladno čl. 502. c ZPP-a te pravomoćna presuda u kolektivnom sudskom postupku da obvezuje prvostupanjske sudove koji u pojedinačnim parnicama sude povodom zahtjeva potrošača radi zaštite prava čija je povreda utvrđena u kolektivnom sporu. Isto da proizlazi i iz odredbe čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12 i 56/13, dalje ZZP).

11. Odlukom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P 1401/12 od 4. srpnja 2013. da je utvrđeno da su u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijeđeni kolektivni interesi i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa, koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja banka, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, sve na štetu potrošača.

12. Taj dio odluke da je Visoki trgovački sud potvrdio odlukom broj Pž- 7129/13- 4 od 13. lipnja 2014., a VSRH RH u odluci broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. da navodi da nije sporno da su odredbe u ugovorima o kreditu koji su sklapani u spornom razdoblju između banaka, kao trgovaca, i korisnika kredita, kao potrošača, a koje su se odnosile na ugovornu kamatu i promjenjivu kamatnu stopu bile uočljive i jasne, ali nisu bile razumljive, jer je formulacija ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi koja je postojala u ugovorima o kreditu koje su banke sklapale s potrošačima bila takva da su na temelju nje potrošači jedino znali kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, ali ni približno nisu mogli ocijeniti zašto, kako te u kojem smjeru će se tijekom budućeg kreditnog razdoblja kretati kamatna stopa. Stoga da buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva nije bila određena, a niti odrediva.

13. Temeljem navedenog prvostupanjski sud ocjenjuje da je u odnosu na tuženika u odluci Trgovačkog suda u Zagrebu, a koja je potvrđena u odnosu na dio koji se tiče promjenjive kamatne stope, odlukom Visokog trgovačkog suda RH i Vrhovnog suda RH, već utvrđeno da je tuženik postupao suprotno odredbama ZZP-a i suprotno odredbama ZOO-a koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja nije pojedinačno pregovarao i ugovorom utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara, a što da je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

14. Ističe da tuženik u postupku nije iznio nove činjenice, koje bi dovele do zaključka da odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi nije nepoštena pa time i ništetna.

15. Prvostupanjski sud dalje ocjenjuje da, s obzirom da je dio odredbe ugovora o kreditu koji se tiče dijela o promjenjivoj kamatnoj stopi, utvrđen ništetnim, tužitelj ima pravo potraživati neosnovano stečeno po tom ugovoru u skladu s odredbom čl. 1111. Zakona o obaveznim odnosima (''Narodne novine'' br. 53/91, 73/91, 3/94, 111/93, 107/95, 7/96,112/99, 88/20,35/05, dalje ZOO), te da je tuženik dužan vratiti tužitelju sve što je primio na ime razlike u povećanju kamate iznad početno ugovorene, temeljem odredbe čl. 323. st.1. ZOO-a i to s zateznim kamatama od dana stjecanja (čl. 1115. ZOO-a).

16. Nadalje navodi da tuženik nije dokazao da su stranke pregovarale o naknadi za obradu kredita (ulazna i izlazna naknada), a koju da je tužitelj zatražio sukladno podacima tuženika (čl.219 ZPP-a).

17. Pozivom na čl. 324. ZOO-a prvostupanjski sud navodi da ništetnost neke odredbe ugovora ili nekog dijela odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez te ništetne odredbe i ako ona nije bila uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen. Kako tuženik u postupku nije ni tvrdio da je uvjet i odlučujuća pobuda ugovora kojim je određeno da se korisnik obvezuje platiti banci kamatu po kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci banke, ocjenjuje da ugovor o kreditu opstaje u preostalom dijelu, kojim je utvrđena kamatna stopa.

18. Otklanja istaknut prigovor zastare navodeći da u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su stranke dužne vratiti stečeno temeljem ništetnog ugovora zastara počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena.

19. Odluku o troškovima postupka temelji na čl. 154. st. 1. ZPP-a.

20. Donošenjem pobijane presude počinjena je bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

21. Naime, obrazloženje pobijane presude u suprotnosti je s izrekom presude, kao i zahtjevima postavljenim tužbom. Dio zahtjeva uopće nije obrazložen u smislu čl. 8. ZPP-a.

22. Prije svega valja istaknuti da prvostupanjski sud uopće ne obrazlaže razloge zbog i temeljem kojih usvaja zahtjev za utvrđenje ništetnosti cijelog predmetnog ugovora.

23. Naprotiv, u dijelu pobijane presude ističe da ništetnost pojedine ugovorne odredbe ili dijela ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez te odredbe i ocjenjuje da ugovor o kreditu, unatoč ugovorenoj promjenjivoj kamatnoj stopi, opstaje u preostalom dijelu u kojem je utvrđena kamatna stopa.

24. Istovremeno prvostupanjski sud usvaja zahtjev za utvrđenje ništetnosti cijelog ugovora, ali i pojedinih ugovornih odredbi. Ukoliko je ugovor ništetan u cijelosti, tada nema mjesta utvrđenju djelomične ništetnosti. Ugovor može biti samo ništetan u cijelosti ili u dijelu, a nikako oboje istovremeno.

25. Nadalje, prvostupanjski sud u obrazloženju navodi da je predmet spora zahtjev za isplatu po osnovi ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, a pri tome obrazlaže jedino ništetnost o promjenjivoj kamatnoj stopi, dok o eventualnoj ništetnosti odredbi o valuti CHF ne iznosi stav, čak niti isključivo pozivom na odluke iz kolektivne tužbe.

26. Ujedno se dodaje, da je neoboriva presumpcija pravni institut prema kojem se određena činjenica smatra utvrđenom bez mogućnosti dokazivanja suprotno. U konkretnom slučaju, Vrhovni sud Republike Hrvatske jasno je, u brojnim odlukama, naveo da utvrđenja iz odluka donesenih u kolektivnim postupcima za zaštitu prava i interesa potrošača ne predstavljaju neoborivu presumpciju, što znači da u pojedinačnim postupcima stranke imaju pravo dokazivati suprotno, odnosno dokazivati da je došlo do pojedinačnog pregovaranja o spornim ugovornim odredbama.

27. Tuženik je u ovom postupku predložio izvođenje dokaza saslušanjem svjedoka (djelatnice tuženika) na okolnost da je tuženik s tužiteljem pojedinačno pregovarao o spornim odredbama ugovora o kreditu, kao i na okolnost da je tužitelj prilikom sklapanja ugovora bio upoznat i upozoren na bitne dijelove ugovora i da je imao mogućnost odabira kredita odnosno mogućnost kunskog kredita i kredita s valutnom klauzulom eura, kako s fiksnom tako i promjenjivom kamatnom stopom.

28. Stoga, a po stavu ovog suda, neovisno o odlukama o zaštiti potrošača donesenim u kolektivnim sporovima, tuženiku (trgovcu) je dopušteno, sukladno odredbi čl. 81. ZZP-a, u pojedinačnom sporu dokazivati da se o spornim odredbama pojedinačno pregovaralo. Kada tuženiku ne bi bilo omogućeno dokazivanje da je određenom potrošaču u postupku sklapanja konkretnog ugovora o kreditu dao odgovarajuće obavijesti o spornim odredbama, unatoč tome što je na njemu teret dokazivanja te okolnosti, tada bi se odluka suda o nepoštenosti (ništetnosti) tih odredaba, zbog povrede prava potrošača na obaviještenost, kao odlučnoj okolnosti za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva u pojedinačnim potrošačkom sporovima, temeljila na neoborivoj pravnoj presumpciji, koja ni u jednom sudskom postupku nije utvrđena jer tuženoj banci nije omogućeno dokazivanje o protivnom (tako i Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci broj: U-III-5458/2021 od 30. lipnja 2022., te Vrhovni sud Republike Hrvatske primjerice u odluci broj Rev-392/2023-2 od 6. lipnja 2023. i dr.).

29. U tom pravcu, valja istaknuti da obrazloženje prvostupanjskog suda da tuženik nije dokazao da su stranke pregovarale o naknadi za obradu kredita – ulazna i izlazna naknada, nije utemeljena niti na dokumentaciji koju je tuženik dostavio u spis, a niti je sud tuženiku uopće omogućio o istom raspravljati budući da je odbio njegove dokazne prijedloge.

30. Također, prvostupanjski sud uopće ne obrazlaže, a obzirom na primjedbe koje je tuženik iznio na nalaz i mišljenje vještaka, iz kojih razloga cijeni da bi te primjedbe bile neosnovane i iz kojih razloga vještaka nije pozvao na, bilo pismeno bilo usmeno, očitovanje na iste.

31. U odnosu na obrazloženje prigovora zastare ovaj sud ocjenjuje pravilnim stav prvostupanjskog suda da zastara počinje u konkretnom slučaju teći od utvrđenja ništetnosti, međutim a budući da su isplatom obuhvaćene preplate nastale zbog razlike u promjenjivoj kamatnoj stopi, kao i razlike u odnosu na valutnu klauzulu, u odnosu na koje je pravomoćnost odluke u kolektivnom sporu nastupila u različitim periodima, prvostupanjski će sud isto biti u obvezi obrazložiti u nastavku postupka.

32. Također, niti iz tijeka postupka, a niti iz obrazloženja predmetne odluke nije jasno iz kojih je razloga prihvaćeno miješanje AN na strani tužitelja, u čemu se očituje njegov pravni interes za miješanje u predmetni postupak i kakav je učinak presude na umješača, poglavito kraj činjenice da je ugovor raskinut prijevremenom isplatom kredita. Također se ukazuje da je umješač zastupan po LN, odvjetniku, a koji je upravo tužitelj u ovom postupku.

33. Budući da je pobijana presuda ukinuta u cijelosti valjalo je ukinuti i odluku o troškovima postupka (čl. 166. ZPP-a), a o troškovima kako cijelog postupka, tako i ovog žalbenom, odlučit će se prvostupanjski sud u nastavku postupka.

34. Prvostupanjski će sud u nastavku postupka otkloniti sve opisane povrede postupka te kroz relevantne odredbe ZOO-a i ZZP-a, a ne samo pozivom na presudu iz kolektivnog spora, obrazložiti razloge relevantne za odlučivanje u ovom postupku.

35. Slijedom svega navedenog primjenom čl. 369. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Rijeci 16. travnja 2026.

Predsjednik vijeća

Ksenija Dimec