Republika Hrvatska
Općinski sud u Varaždinu
Varaždin, Trg slobode 9
Poslovni broj: P-223/2019-39
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji Karmen Ošpuh, u pravnoj stvari tužitelja JZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima ZOU Marijan Fosin i Božica Petak Vujec iz Varaždina, Graberje 4/I, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, zastupanog po punomoćnicima Odvjetničkog društva Porobija & Porobija iz Zagreba, Iblerov trg 10/VII, radi utvrđenja i isplate, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave održane dana 3. ožujka 2026. u prisutnosti z. punomoćnice tužitelja NZ, odvjetničke vježbenice kod punomoćnika tužitelja i z. punomoćnice tuženika Pie Gaie Baučić, odvjetnice u Zagrebu, 16. travnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe Ugovora o kreditu broj 3206958142 od 03.07.2006. sklopljen između tužitelja JZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], i tuženika Zagrebačka banka d.d., Paromlinska 2, 10000 Zagreb, OIB: 92963223473, solemniziran po javnom bilježniku Rankici Benc iz Varaždina, Vrazova 8c, pod brojem OU-503/2006-2 od 05.07.2006. godine, u čl. 2., a koji glasi:
"…redovnu kamatu koja je tijekom postojanja obveze po ovom ugovoru promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d…."
te u čl. 7., a koji glasi:
"… za slučaj izmjene promjenjive redovne kamatne stope u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora korisnik kredita pristaje da kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta/rate iz prethodnog stavka, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete/rate. O izmijenjenom iznosu anuiteta/rate kreditor će obavijestiti korisnika kredita u skladu s Općim uvjetima poslovanja kreditora."
te se utvrđuje da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe Ugovora o kreditu broj 3206958142 od 03.07.2006. sklopljen između tužitelja JZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], i tuženika Zagrebačka banka d.d., Paromlinska 2, 10000 Zagreb, OIB: 92963223473, solemniziran po javnom bilježniku Rankici Benc iz Varaždina, Vrazova 8c, pod brojem OU-503/2006-2 od 05.07.2006. godine, u čl. 7., a koji glasi:
"Korisnik kredita otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem na dan plaćanja za CHF".
II. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., OIB: 92963223473, Trg bana Josipa Jelačića 10, 10000 Zagreb, OIB: 92963223473, da tužitelju VZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplati iznos od 5.792,83 EUR (slovima: pettisućasedamstotinadevedesetdva eura i osamdesettri centa) odnosno 43.646,09 kn (slovima: četrdesettritisućešeststotinačetrdesetšest kuna i devet lipa) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 13.5.2009. do 30.6.2011. do stopi od 14% godišnje, od 1.7.2011. do 31.7.2015. po stopi od 12% godišnje, od 1.8.2015. do 31.12.2022. godine uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 01.01.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, i to:
na iznos 10,59 EUR sa kamatom od 13.05.2009. do isplate;
na iznos 20,57 EUR sa kamatom od 22.05.2009. do isplate;
na iznos 23,47 EUR sa kamatom od 16.06.2009. do isplate;
na iznos 17,57 EUR sa kamatom od 26.06.2009. do isplate;
na iznos 23,47 EUR sa kamatom od 16.07.2009. do isplate;
na iznos 16,31 EUR sa kamatom od 20.07.2009. do isplate;
na iznos 23,47 EUR sa kamatom od 14.08.2009. do isplate;
na iznos 26,52 EUR sa kamatom od 28.08.2009. do isplate;
na iznos 23,47 EUR sa kamatom od 15.09.2009. do isplate;
na iznos 29,99 EUR sa kamatom od 17.09.2009. do isplate;
na iznos 23,47 EUR sa kamatom od 15.10.2009. do isplate;
na iznos 26,90 EUR sa kamatom od 20.10.2009. do isplate;
na iznos 23,47 EUR sa kamatom od 16.11.2009. do isplate;
na iznos 29,49 EUR sa kamatom od 23.11.2009. do isplate;
na iznos 23,47 EUR sa kamatom od 15.12.2009. do isplate;
na iznos 25,97 EUR sa kamatom od 16.12.2009. do isplate;
na iznos 23,47 EUR sa kamatom od 15.01.2010. do isplate;
na iznos 34,68 EUR sa kamatom od 28.01.2010. do isplate;
na iznos 23,47 EUR sa kamatom od 15.02.2010. do isplate;
na iznos 37,87 EUR sa kamatom od 17.02.2010. do isplate;
na iznos 23,47 EUR sa kamatom od 15.03.2010. do isplate;
na iznos 35,83 EUR sa kamatom od 16.03.2010. do isplate;
na iznos 66,23 EUR sa kamatom od 15.04.2010. do isplate;
na iznos 23,47 EUR sa kamatom od 14.05.2010. do isplate;
na iznos 76,56 EUR sa kamatom od 15.06.2010. do isplate;
na iznos 32,52 EUR sa kamatom od 21.06.2010. do isplate;
na iznos 72,84 EUR sa kamatom od 16.07.2010. do isplate;
na iznos 70,58 EUR sa kamatom od 16.08.2010. do isplate;
na iznos 89,83 EUR sa kamatom od 15.09.2010. do isplate;
na iznos 76,56 EUR sa kamatom od 15.10.2010. do isplate;
na iznos 79,88 EUR sa kamatom od 15.11.2010. do isplate;
na iznos 76,56 EUR sa kamatom od 15.12.2010. do isplate;
na iznos 89,83 EUR sa kamatom od 14.01.2011. do isplate;
na iznos 69,92 EUR sa kamatom od 16.02.2011. do isplate;
na iznos 76,56 EUR sa kamatom od 16.03.2011. do isplate;
na iznos 73,90 EUR sa kamatom od 14.04.2011. do isplate;
na iznos 23,47 EUR sa kamatom od 13.05.2011. do isplate;
na iznos 61,05 EUR sa kamatom od 15.05.2011. do isplate;
na iznos 95,14 EUR sa kamatom od 15.06.2011. do isplate;
na iznos 109,74 EUR sa kamatom od 15.07.2011. do isplate;
na iznos 139,07 EUR sa kamatom od 16.08.2011. do isplate;
na iznos 81,87 EUR sa kamatom od 15.09.2011. do isplate;
na iznos 89,03 EUR sa kamatom od 14.10.2011. do isplate;
na iznos 89,83 EUR sa kamatom od 14.11.2011. do isplate;
na iznos 87,31 EUR sa kamatom od 15.12.2011. do isplate;
na iznos 95,14 EUR sa kamatom od 16.01.2011. do isplate;
na iznos 97,79 EUR sa kamatom od 15.02.2011. do isplate;
na iznos 97,92 EUR sa kamatom od 15.03.2012. do isplate;
na iznos 96,47 EUR sa kamatom od 13.04.2012. do isplate;
na iznos 94,47 EUR sa kamatom od 15.05.2012. do isplate;
na iznos 99,39 EUR sa kamatom od 14.06.2012. do isplate;
na iznos 96,47 EUR sa kamatom od 14.07.2012. do isplate;
na iznos 96,47 EUR sa kamatom od 14.08.2012. do isplate;
na iznos 91,16 EUR sa kamatom od 14.09.2012. do isplate;
na iznos 92,22 EUR sa kamatom od 15.10.2012. do isplate;
na iznos 2,65 EUR sa kamatom od 16.10.2012. do isplate;
na iznos 96,47 EUR sa kamatom od 14.11.2012. do isplate;
na iznos 95,14 EUR sa kamatom od 14.12.2012. do isplate;
na iznos 97,79 EUR sa kamatom od 15.01.2013. do isplate;
na iznos 89,83 EUR sa kamatom od 14.02.2013. do isplate;
na iznos 89,83 EUR sa kamatom od 15.03.2013. do isplate;
na iznos 96,86 EUR sa kamatom od 15.04.2013. do isplate;
na iznos 89,83 EUR sa kamatom od 14.05.2013. do isplate;
na iznos 90,23 EUR sa kamatom od 13.06.2013. do isplate;
na iznos 86,78 EUR sa kamatom od 12.07.2013. do isplate;
na iznos 89,83 EUR sa kamatom od 14.08.2013. do isplate;
na iznos 91,16 EUR sa kamatom od 12.09.2013. do isplate;
na iznos 93,28 EUR sa kamatom od 14.10.2013. do isplate;
na iznos 93,01 EUR sa kamatom od 13.11.2013. do isplate;
na iznos 97,26 EUR sa kamatom od 13.12.2013. do isplate;
na iznos 93,81 EUR sa kamatom od 15.01.2014. do isplate;
na iznos 53,99 EUR sa kamatom od 21.02.2014. do isplate;
na iznos 0,31 EUR sa kamatom od 28.02.2014. do isplate;
na iznos 55,32 EUR sa kamatom od 12.03.2014. do isplate;
na iznos 53,99 EUR sa kamatom od 14.04.2014. do isplate;
na iznos 0,22 EUR sa kamatom od 16.04.2014. do isplate;
na iznos 52,80 EUR sa kamatom od 13.05.2014. do isplate;
na iznos 51,61 EUR sa kamatom od 12.06.2014. do isplate;
na iznos 0,14 EUR sa kamatom od 16.06.2014. do isplate;
na iznos 54,39 EUR sa kamatom od 14.07.2014. do isplate;
na iznos 55,72 EUR sa kamatom od 13.08.2014. do isplate;
na iznos 23,39 EUR sa kamatom od 12.09.2014. do isplate;
na iznos 31,59 EUR sa kamatom od 13.09.2014. do isplate;
na iznos 56,65 EUR sa kamatom od 14.10.2014. do isplate;
na iznos 23,47 EUR sa kamatom od 12.11.2014. do isplate;
na iznos 35,17 EUR sa kamatom od 13.11.2014. do isplate;
na iznos 59,30 EUR sa kamatom od 12.12.2014. do isplate;
na iznos 59,30 EUR sa kamatom od 13.01.2015. do isplate;
na iznos 59,57 EUR sa kamatom od 12.02.2015. do isplate;
na iznos 59,30 EUR sa kamatom od 12.03.2015. do isplate;
na iznos 59,30 EUR sa kamatom od 14.04.2015. do isplate;
na iznos 59,30 EUR sa kamatom od 13.05.2015. do isplate;
na iznos 59,70 EUR sa kamatom od 12.06.2015. do isplate;
na iznos 59,70 EUR sa kamatom od 14.07.2015. do isplate;
na iznos 59,30 EUR sa kamatom od 12.08.2015. do isplate;
na iznos 59,30 EUR sa kamatom od 14.09.2015. do isplate;
u roku od 15 dana.
III. Odbija se tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži utvrđenje ništetnom ugovorene valute u CHF iz čl. 1 Ugovora o kreditu prema kojoj je vezana glavnica za švicarski franak.
IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.581,81 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. travnja 2026. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke uvećano za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
r i j e š i o j e
Dopušta se preinaka tužbe kao u podnesku tužitelja od 8.5.2023.
Obrazloženje
1. Tužitelj navodi u tužbi da je s tuženikom sklopio Ugovor o kreditu 3.7.2006., a 23.12.2015. Dodatak Ugovoru o kreditu temeljem Zakona o izmjenama i dopunama zakona o potrošačkom kreditiranju kojim je provedena konverzija kredita u kredit s valutnom klauzulom u EUR, smatrajući da provedena konverzija nije od utjecaja na ništetne ugovorne odredbe Ugovora o namjenskom kreditu od 3.7.2006. u pogledu promjenjivosti kamatne stope sukladno odluci tuženika i ništetnoj ugovornoj odredbi po kojoj je glavnica i kamata vezana uz valutu CHF. U Ugovoru o kreditu od 3.7.2006. u čl.2. da je bila ugovorena kamatna stopa od 4,5% godišnje, promjenjiva temeljem odluke tuženika, a u čl.7. da je ugovorena otplata kredita u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti obračunate po srednjem tečaju HNB važeće na dan plaćanja za CHF, a za slučaj izmjene redovne kamatne stope sukladno odluci o kamatnim stopama kreditora da korisnik kredita pristaje da kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta i da se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete. Takve ugovorne odredbe da su ništetne temeljem odredbe čl. 322. Zakona o obveznim odnosima, pri čemu se tužitelj poziva na presudu i rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž - 7129/13-4 od 13.6.2014., te na presudu istog suda Pž-6632/17-10 od 14.6.2018. Tužitelj smatra da je tuženik stekao bez osnove značajan novčani iznos uslijed više plaćenog zbog promjene kamatne stope i promjene tečaja CHF u iznosu od 43.493,83 HRK/5.772,62 EUR.
2. U odgovoru na tužbu tuženik u bitnome navodi da osporava i osnov i visinu tužbenog zahtjeva, ističe prigovor zastare u odnosu na sve iznose koji su dospjeli prije 11. travnja 2014., osporava i to da učinkom konverzije tužitelju ne bi bio nadoknađen iznos oštećenja zbog ništetnosti temeljem nepoštenih ugovornih odredaba za valutnu klauzulu u CHF i jednostrano promjenjivu kamatnu stopu, naime, da je tužitelj imao mogućnost izabrati i prihvatiti ili ne konverziju kredita, koja je bila na dispoziciji tužitelja kao i ostalih potrošača. Provedenom konverzijom svi iznosi koje je tužitelj platio po CHF kreditu, uključujući i iznose koje tužitelj potražuje u ovom postupku, da su uvršteni u izračun konverzije i iskorišteni za namirenje EUR kredita. Preračunom svih tužiteljevih uplata po CHF kreditu u iznose u EUR da se dolazi do zbroja ukupnih tužiteljevih uplata od 28.729,37 EUR pa je tužitelj preplatio EUR kredit za 768,90 EUR i taj iznos će biti iskorišten za namirenje budućih anuiteta.
3. Sud je u dokaznom postupku pročitao Ugovor o namjenskom kreditu od 3.7.2006., Dodatak Ugovoru o kreditu od 23.12.2015., promet po kreditu, saslušan je tužitelj, provedeno je financijsko vještačenje i pročitan nalaz vještaka Vlaste Santo - Olđa, pročitan je informativni sažetak izračuna konverzije na dan 30.9.2015. i saslušana je vještakinja na upućene primjedbe na nalaz.
4. Između stranaka nije sporno, a proizlazi i iz dokumentacije u spisu, da su 3.7.2006. sklopile Ugovor o namjenskom kreditu kojim je tužitelju odobren i isplaćen kredit u iznosu od 60.000,00 CHF, odnosno kunska protuvrijednost tog iznosa obračunata po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita, da je bila ugovorena kamatna stopa od 4,5% godišnje i to promjenjiva temeljem odluke o kamatnim stopama tuženika, da je ugovorena otplata kredita u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 330,44 CHF, obračunatoj po srednjem tečaju HNB važeće za CHF na dan plaćanja. Nije sporno da su stranke sklopile i Dodatak Ugovoru o kreditu temeljem Zakona o izmjenama i dopunama zakona o potrošačkom kreditiranju kojim je provedena konverzija u kredit s valutnom klauzulom u EUR, a kojim Dodatkom Ugovoru je utvrđena nova glavnica te je utvrđena preplata od 5.868,30 HRK.
5. Sporno je pravno pitanje zastare tražbine tužitelja, da li se presude na koje se poziva tužitelj mogu primijeniti na konkretni predmet, da li je provedenom konverzijom tužitelj izgubio pravo tražiti puno obeštećenje preplaćenih iznosa kao razlike između kamatne stope koja je vrijedila na dan sklapanja Ugovora od 4,5% godišnje u odnosu na kamate koje je tuženik tokom otplate kredita jednostrano mijenjao te kao razlike tečaja CHF koji je vrijedio na dan sklapanja Ugovora i tečaja na dan plaćanja svakog pojedinog anuiteta, uz uračunavanje priznatog preplaćenog iznosa u Dodatku Ugovora o kreditu.
6. Iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. proizlazi da je tužitelj Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača ishodio, između ostalih, presudu i protiv tuženika, kojom se i u odnosu na tuženika utvrđuje da je u razdoblju od 1.6.2004. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača kao korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja tih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim bitnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što pak je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača u razdoblju od 1.6.2004. do 6.8.2007., protivno čl. 81., 82. i 90. (NN 96/03), a od 7.8.2007. do 31.12.2008., protivno odredbama istog Zakona (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i čl. 96. i 97. Zakona, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te u razdoblju od 10.9.2003. do 31.12.2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, te koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije sa korisnicima kreditnih usluga pojedinačno pregovarao i ugovorom utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača.
7. Presudom pak istog suda broj Pž-6632/17-10 od 14.6.2018. utvrđena je ništetnost ugovornih odredaba između ostalih i tuženika, kojima se ugovarala valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a to iz razloga što se o takvim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, niti je tuženik potrošače u cijelosti informirao o svim bitnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što pak je suprotno načelu savjesnosti i poštenja i prouzročilo je neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu isključivo potrošača.
8. U odnosu na tvrdnju tuženika da se navedene presude ne mogu primjenjivati jednako na sve potrošače, već od slučaja do slučaja nakon utvrđenja prave volje ugovornih strana i utvrđenja informiranosti primatelja kredita o svim parametrima eventualnih rizika, tuženiku kratko treba reći da se prema odredbi čl. 502.c Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka US RH, 84/08, 96/08 - Odluka US RH, 123/08 - Ispravak; 57/11; 148/11 - Pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - Odluka US RH; dalje: ZPP), fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP -a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom slučaju sud je vezan uz utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na nj pozvati, a upravo na ta utvrđenja se tužitelj i poziva u tužbi.
9. Točno je da sve naprijed izloženo nikako ne znači automatsku primjenu pravnih stavova iz kolektivnog spora i u konkretnoj parnici već je na tuženiku, kao trgovcu u odnosu na kojeg je kao tuženika vođen navedeni kolektivni spor i u odnosu na kojeg je donesena pravomoćna presuda u tom sporu, teret dokazivanja da se odluke donesene u tom sporu ne mogu primijeniti i na konkretni ugovor. Dakle, tuženik je trebao dokazati činjenice iz kojih bi proizlazilo da se predmetni ugovor o kreditu ne može podvesti pod činjenični supstrat na kojem se temelje pravna utvrđenja iz citiranih presuda donesenih u kolektivnom sporu, odnosno da ugovorne odredbe o načinu promjene stope ugovorne kamate odlukom kreditora te odredbe o valutnoj klauzuli u CHF nisu identične onima koje je razmatrao sud u kolektivnom sporu. Tuženik je morao dokazati da su sporne odredbe ugovora bile razumljive za tužitelja kao potrošača i da je s njim pregovarao o tim odredbama, a zbog čega se one ne bi mogle smatrati nepoštenima. O pojedinačnom pregovaranju ne može se zaključivati niti iz spisu priloženih isprava od strane tuženika. Tuženik nije predložio izvođenje personalnih dokaza kojima bi se moglo utvrditi da su stranke pregovarale i da je tužitelj dobio informacije o načinu formiranja kamatne stope i upozorenja o riziku ugovaranja valutne klauzule u CHF, a isto tako na okolnost da je tužitelj razumio kao prosječni potrošač osporene ugovorne odredbe, a jedino u tom slučaju se te odredbe ne bi mogle smatrati nepoštenima. Dakle, tuženik nije dokazao niti ponudio dokaze kojima bi se moglo utvrditi kako su tužitelju pri sklapanju ugovora kreditorovi zaposlenici protumačili i objasnili značaj i posljedice spornih ugovornih odredbi i da su mu te odredbe učinili razumljivima, ne samo formalno i gramatički, već i suštinski, a kako to razmatra i sud u sporu za zaštitu kolektivnih interesa, a jednako tako i Sud Europske unije u predmetu C-186/16, prema kojem razumljivost odredbe podrazumijeva da su korisniku kredita od strane kreditora pružene potpune informacije kako bi mogao donositi razborite i informirane odluke na temelju kojih može procijeniti ekonomske posljedice koje bi takva odredba mogla imati za njegove financijske obveze.
10. U vrijeme podnošenja ove tužbe 11.4.2019. važile su odredbe Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/14, 110/15 i 14/19), a prema odredbi čl. 118. tog zakona, odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. toga zakona, u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a identično je bilo propisano i odredbom čl. 138.a. ZZP/07. U prilog takvom zaključivanju govori i odredba čl. 120. ZZP/14, prema kojoj pokretanje ili vođenje postupka pokrenutog na temelju čl. 106. st. 1. tog zakona, ne sprječava osobu kojoj je, postupanjem trgovca koje je suprotno odredbama ovoga zakona i drugih propisa koji su navedeni u članku 106. st. 1. ovoga zakona, prouzročena šteta, da pokrene pred nadležnim sudom postupak za naknadu štete protiv trgovca koji joj je nedopuštenim postupanjem prouzročio štetu, da pred sudom pokrene postupak za poništenje ili utvrđivanje ništetnosti ugovora koji je sklopljen pod utjecajem nedopuštenog postupanja, odnosno da pred sudom pokrene bilo koji drugi postupak kojim će zahtijevati ostvarenje prava koja joj pripadaju na temelju pravila sadržanih u ovom ili drugim zakonima.
11. S obzirom na direktni učinak pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu, broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. (za kamatnu stopu) i P-6632/17 od 14. lipnja 2018. (za valutnu klauzulu), donesenih u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, a imajući u vidu da se spomenute presude odnose i na tuženika, ništetne su sporne odredbe predmetnog Ugovora o kreditu kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa na temelju jednostrane odluke tuženika, kao i one koje se odnose na valutnu klauzulu. Obzirom na djelomičnu ništetnost ugovornih odredaba predmetnog ugovora o kreditu, tužitelju bi pripadalo pravo na povrat onoga što je isplatio na temelju ništetnih ugovornih odredbi, konkretno, razliku između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate i onog u vrijeme isplate kredita 2006. godine, kao i na povrat onoga što je isplatio kao razliku između kamatne stope od 4,5% prilikom sklapanja Ugovora i onih koje je jednostrano u daljnjem periodu mijenjao tuženik u smislu povećanja. Takvo pravo tužitelja proizlazi iz čl. 323. st. 1. u svezi s čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; dalje: ZOO).
12. Zakonom o izmjenama i dopunama zakona o potrošačkom kreditiranju koji je na snazi od 30.9.2015. (NN 102/15 – dalje: Novela), u odredbi čl. 19.b. propisano je načelo konverzije kredita tako da konverzija kredita denominiranog u CHF u kredit denominiran u EUR i kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR podrazumijeva konverziju kredita radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i provodi se na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR.
13. Kao način konverzije kredita, u odredbi čl. 19.c. st. 1. toč. 1. i 2. Novele propisano je da konverzija kredita podrazumijeva konverziju radi promjene valute odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i izračunava se na način da se: 1. na iznos početno odobrene glavnice kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF izračuna iznos glavnice kredita denominiranog u EUR i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u EUR, po tečaju primjenjivom na datum isplate kredita, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, pri čemu se iznosom početno odobrene glavnice smatra iznos koji je zadužen u poslovnim knjigama vjerovnika, a koji iznos može biti veći od isplaćenog iznosa zbog tečajne razlike zbog kupoprodaje deviza prilikom isplate kredita,
2. umjesto početno ugovorene kamatne stope kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF primijeni kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi (po iznosu, vrsti i razdoblju promjene) koju je vjerovnik primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu, uvažavajući smanjenja kamatnih stopa, tečaj ili uvjete odobrene određenim istovrsnim skupinama potrošača temeljem dobi, namjene kredita, iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF.
14. Učinak prihvata konverzije propisan je, između ostalog u odredbi članka 19.e stavak 7. i 8. tako da ako potrošač prihvati izračun konverzije kredita:
– učinak konverzije iz članka 19.c stavka 1. točke 8. ovoga Zakona snosi vjerovnik, a ona se u poslovnim knjigama vjerovnika iskazuje kao usklađenje tražbine zbog promjene tečajeva, odnosno rashod temeljem povrata preplate iz članka 19.c stavka 1. točke 5. podtočaka 1. i 2. ovoga Zakona,
– razliku u početnoj glavnici zbog kupoprodaje deviza iz članka 19.c stavka 1. točke 1. ovoga Zakona, iznos naplaćenih zateznih kamata, naknada i troškova iz članka 19.c stavka 1. točke 4. ovoga Zakona, iznos kamate i tečajnih razlika na ime preplate iz članka 19.c stavka 1. točke 5. ovoga Zakona snosi potrošač. Ako su ugovorom o kreditu denominiranom u CHF i denominiranom u kunama u valutnoj klauzuli u CHF potrošaču bile odobrene pogodnosti u vidu smanjene kamatne stope, posebnog tečaja ili druge specifične pogodnosti po odluci vjerovnika, vjerovnik ih nije dužan primijeniti na izračun konverzije iz članka 19.c ovoga Zakona, već one padaju na teret potrošača. Pritom se pogodnostima ne smatraju posebna smanjenja kamatnih stopa, posebni tečaj ili povoljniji uvjeti odobreni određenim istovrsnim skupinama potrošača temeljem dobi, namjene kredita, iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF.
15. Iz Dodatka Ugovora o kreditu od 23.12.2015. proizlazi da su stranke prihvatile konverziju te su mijenjale odredbe iz osnovnog ugovora i to valutu kredita, kamatnu stopu i iznos neotplaćenog kredita te postigle sporazum o preplaćenom iznosu, a utvrdile su i preostalu neotplaćenu glavnicu nakon provedene konverzije na dan 30.9.2015.
16. Dodatak Ugovoru o kreditu nije ništetan kao što je to zaključio u istovjetnom predmetu Vrhovni sud u svojoj odluci Gos-1/2019. Naime, u citiranoj odluci zauzet je pravni stav po kojem Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 102/15.) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.
17. Tako Vrhovni sud u citiranoj odluci ističe kako Novelu ("Narodne novine" broj 102/15) Ustavni sud Republike Hrvatske ocijenio usklađenim s Ustavom Republike Hrvatske te u svojem rješenju broj U-I-3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017. nije prihvatio prijedlog više predlagatelja fizičkih osoba te osam kreditnih institucija za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom tog Zakona (kao i Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o kreditnim institucijama – "Narodne novine" broj 102/15).
18. U svojoj odluci Ustavni sud Republike Hrvatske pored formalne i materijalne ustavnosti istaknuo je da osporeni ZIDZPK/15 ima legitiman cilj koji se ogleda u povećanju socijalne zaštite, sprječavanju nastavljanja nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i sprječavanju produbljivanja dužničke krize te da je navedena mjera (konverzija) razmjerna legitimnom cilju koji se želio postići jer su propisane mjere bile prikladne i nužne te nije postojala druga manje tegobna ili ograničavajuća mjera. Njome nije nametnut prekomjeran teret ni kreditnim institucijama kao adresatima.
19. U takvim okolnostima, a imajući nastavno na umu da je ZIDZPK/15 poseban zakon (lex specialis) u odnosu na opća pravila obveznog prava, odnosno Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 11/08, 125/11 i 78/15 - dalje: ZOO/05) te da je riječ o izvanrednoj, jednokratnoj i retroaktivnoj mjeri (intervenciji) zakonodavca, prema shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, ne mogu opća pravila ZOO/05 o ništetnosti ili izostajanju pravnih učinaka u dijelu u kojem su u eventualnoj koliziji s režimom ZID ZPK, o konverziji dovesti do ništetnosti ili nepostojanja sporazuma o konverziji.
20. Međutim, Vrhovni sud apostrofira da je sporazum trebao biti sklopljen sukladno prisilnim propisima ZID ZPK, odnosno Novele.
21. Razlozi za preuzimanje obveze u vidu sklapanja sporazuma o konverziji na strani potrošača nisu otpali naknadnim utvrđenjem ništetnosti valutne klauzule u subjektivnom smislu, a ni u objektivnom smislu – cilju u vidu izjednačavanja njihovog položaja s položajem svih onih mnogobrojnih korisnika kredita koji su izvorno sklopili ugovore vezane uz EUR-e.
22. U presudi Europskog suda u predmetu broj C-118/17 J protiv Erste Bank Hungary Zrt od 14. ožujka 2019. zauzeto je pravno shvaćanje da okolnost što su određene ugovorne odredbe putem zakona bile proglašene ništetnim i nepoštenim te zamijenjene novim odredbama kako bi se održao predmetni ugovor, ne može proizvesti učinak smanjenja zajamčene zaštite potrošača.
23. Točno je da je tužitelj kao korisnik kredita mogao odbiti konverziju koju mu je banka prethodno bila dužna ponuditi. Tužitelj ne osporava da je izračun prilikom provođenja konverzije napravljen temeljem spomenute Novele, odnosno da je izračun tuženika točan, dakle da mu je tuženik obračunao sve uplaćene iznose kao da je Ugovor o kreditu od početka bio sklopljen u valuti EUR.
24. Sklapanje Dodatka Ugovora o kreditu između stranaka ne znači da su istovremeno s njegovim sklapanjem stranke riješile pitanje ugovornih odredaba kojima se u ugovoru o kreditu sa valutom u CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa niti se tim Dodatkom rješava pitanje ništetnosti utuženih dviju odredaba ugovora koje se tiču promjenjive kamatne stope i valutne klauzule. Okolnost da su stranke sklopile Dodatak Ugovoru o kreditu i utvrdile preplate, ne upućuje na zaključak da je provedenom konverzijom tužitelju vraćen iznos kao razlika između plaćenih ugovornih kamata na temelju utvrđene ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i onoj početno ugovorenoj kao niti razlika u tečaju CHF na dan isplate kredita i na dan plaćanja daljnjih rata kredita. Jednako i prema odredbi čl. 41. Zakona o zaštiti potrošača koja je bila na snazi u vrijeme sklapanja Dodatka Ugovora o kreditu, koja propisuje da se potrošač ne može odreći, niti mu se mogu ograničiti prava ko ja ima temeljem citiranog zakona.
25. Kako je sud utvrdio da su ništetne spomenute odredbe Ugovora o kreditu, to takvo utvrđenje ništetnosti mora ima za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da takvih odredaba nije bilo. Kako je provedenim vještačenjem po vještaku Vlasti Santo-Olđa, utvrđeno da je tužitelj do konverzije, ukoliko se primjeni kamatna stopa koja je bila na snazi na dan sklapanja Ugovora o kreditu od 4,5% godišnje i obveze izraze u kunama po tečaju na dan korištenja kredita, tužitelj je do 30.9.2015. više uplatio 5.792,83 EUR, uzimajući u obzir i preplatu iz konverzije koja je iznosila 5.868,30 HRK/768,90 EUR sa više uplaćenim iznosima po pojedinim mjesecima kako je pobliže navedeno u izreci presude, to je sud obvezao tuženika isplatiti tužitelju navedeni iznos sa zateznim kamatama na pojedinačne iznose navedene u izreci presude od dospjelosti do isplate, a primjenom daljnje odredbe čl. 1115. ZOO-a koja propisuje da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i zatezne kamate i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Sud je prihvatio tužbeni zahtjev i uz pripadajuću zateznu kamatu od dana stjecanja svakog pojedinog preplaćenog iznosa do isplate je tuženik utuženi iznos primio na temelju ništetnih ugovornih odredbi, dakle bez valjane pravne osnove, zbog čega se ne može smatrati savjesnim stjecateljem preplaćenog iznosa. Pri tome je za navesti da je tužitelj postavio tužbeni zahtjev u skladu sa nalazom vještaka odnosno u većem iznosu na način kao u podnesku od 8.5.2023. Očito je da je tužitelj preinačio tužbu u odnosu na prvotno utuženi iznos od 5.772,62 EUR, a kako se tuženik protivi preinaci tužbe, to je o istome odlučeno na način da je preinaka dopuštena. Preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove, tzv. neprava preinaka je postupovna radnja koja je dopuštena prema odredbama čl. 190. i 191. Zakona o parničnom postupku, kojom se u tijeku postupka povećava iznos tražbine temeljem iste činjenice na kojoj se zasniva prvobitni tužbeni zahtjev. U takvom slučaju zastarni rok za potraživanje prekida se već podnošenjem tužbe u postupku, a ne tek u trenutku same preinake tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva.
26. Tuženik je prigovorio nalazu vještaka u smislu pravilnosti matematičkog izračuna jer da je sudski vještak iznos preplate priznat u konverziji pogrešno odbio od zakonskih zateznih kamata, a ne od glavnice jer se prema odredbi čl. 19.c st.1. toč.4. na preplatu priznatu u konverziji nisu obračunavale zatezne kamate. Na ovakve primjedbe vještakinja se očitovala na raspravi 3. ožujka 2026. Navodi da je pod točkom 6.1. obračunata zatezna kamata na dospijeća koja su utvrđena kao više plaćeni iznosi s osnova promjene kamatne stope i promjene tečaja CHF te je obračunata kamata na dio te glavnice do iskorištenja uz prvenstveno namirenje zatezne kamate koja je obračunata do 30.9.2015. Na taj način da je dobivena preplata nakon umanjenja za sredstva priznata u konverziji, a dani preplate navedeni su ispod tabele 11 na stranici 19 nalaza i smatra da je takav izračun ispravan i da tužitelju pripada kamata na utvrđene preplate s osnova promjene kamatne stope i tečaja, a nije obračunata zatezna kamata na preplate koje je utvrdio tuženik u obračunu konverzije. Također da bi se mogao izračun napraviti i na način da se od iznosa od 46.791,28 HRK oduzme preplaćeni iznos iz konverzije od 5.868,30 HRK i time bi se dobio novi glavnični iznos u kojem ne bi bila sadržana kamata, ali smatra da taj izračun nije ispravan jer tužitelj ima pravo na zatezne kamate prema Zakonu o obveznim odnosima.
27. Tuženik svojim navodima i to paušalnim navodima nije doveo u sumnju pravilnost i stručnost nalaza vještaka, tim više što i iz odredbe čl. 172. Zakona o obveznim odnosima proizlazi da ako dužnik pored glavnice duguje i kamate i troškove, prvo se namiruju troškovi, zatim kamate i napokon glavnica. Prema tome, sud temelji odluku na nalazu koji je napravljen prema pravilima struke i kojeg tuženik nije doveo u sumnju.
28. U odnosu na prigovor zastare, zastarni rok po stjecanju bez osnove, kako pravilno ističe tuženik, iznosi 5 godina. Međutim, kako se tužitelj poziva na presude Trgovačkog suda u Zagrebu, to je nakon pravomoćnosti presude P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., koja je postala pravomoćna 13. lipnja 2014., saznao za utvrđenje povrede prava potrošača iz ugovora o kreditu, zbog čega rok zastare teče tek od 13. lipnja 2014., a uz okolnost da je tužba u ovom predmetu podnijeta 11.4.2019. to nije nastupila zastara potraživanja vezana uz promjenu kamatne stope. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj traži utvrđenje ništetnim ugovornih odredaba kojima je u spornom ugovoru o kreditu ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, ništetnost takvih ugovornih odredaba utvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-6632/17-10 od 14.6.2018., tako da u tom slučaju također nije nastupila zastara tražbine za podnošenje konkretne tužbe.
29. U odnosu na tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti odredbe čl. 1. Ugovora o kreditu kojim se ugovara iznos kredita u kunskoj protuvrijednosti CHF, sud ocjenjuje taj dio tužbenog zahtjeva neosnovanim. Naime, iz Presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. donesene u sporu za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača proizlazi da ugovorna odredba kojom je ugovorena obveza banke, a ne potrošača, nije u kolektivnom sporu utvrđena ništetnom pa utvrđenja iz te presude nemaju obvezujući učinak, a kako tužiteljica nije iznijela nikakve razloge zbog kojih smatra tu odredbu ugovora kojim je obveza tužene isplatiti kredit u kunskoj protuvrijednosti prema tečaju tužene važećem na dan korištenja kredita ništetnim pa je tužbeni zahtjev u tom dijelu odbijen. Osim toga, riječ je o transparentnoj ugovornoj odredbi kojom je definirana glavna obveza kreditora (predmet Ugovora) pa na temelju čl. 84. ZZP/2003 ne podliježe testu poštenosti. Radi se o jasnoj odredbi kojom je definirana bitna obveza tužene na isplatu kredita, zbog čega nije riječ o obvezi koja u smislu čl. 81 st. 1. ZZP/2003 može stvoriti znatniju neravnotežu u pravima ili obvezama stranaka na štetu potrošača. Iz iznijetih razloga taj je dio tužbenog zahtjeva odbijen kao pod točkom III. izreke presude.
30. U odnosu na osporavanje vrijednosti predmeta spora, prema odredbi čl. 37. st.1. ZPP-a, ako jedna tužba protiv istog tuženika obuhvaća više zahtjeva koji se temelje na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, vrijednost predmeta spora se određuje prema zbroju vrijednosti svih zahtjeva. Tužitelj je u ovom slučaju naznačio vrijednost predmeta spora u iznosu od 43.493,83 HRK / 5.772,62 EUR, dakle u iznosu tražene novčane svote. Prema tome, u ovom predmetu vrijednost predmeta spora je pravilno naznačena u skladu s odredbom čl. 40. st. 2. ZPP-a pa je ista utvrđena u iznosu od 5.772,62 EUR.
31. Odluka o zateznoj kamati u skladu je s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a.
32. Odluka o parničnom trošku u skladu je s odredbom čl. 154. st. 1. u svezi s čl. 155. ZPP-a, stanjem spisa i Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe (računajući i PDV) 250,00 EUR, sastav podnesaka od 13.6.2019., 20.9.2019., 8.5.2023. i 3.11.2025., u iznosima od po 250,00 EUR, zastupanje na raspravama 17.9.2019., 11.11.2019., 3.12.2025., 3.3.2026. u iznosima od po 250,00 EUR, troškovi financijskog vještačenja u iznosu od 331,81 EUR ili ukupno 2.581,81 EUR. Naprotiv, tužitelju nije priznat trošak sastava podnesaka od 11.6.2019., 18.6.2019., 12.11.2019., 16.4.2024. i 24.11.2025. jer isti nisu bili potrebni za meritorno donošenje odluke.
Varaždin, 16. travnja 2026.
Sutkinja
Karmen Ošpuh
Uputa u pravnom lijeku:
Protiv presude stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi ovome sudu u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.
Dostaviti:
1) Punomoćnici tužitelja – ZOU Marijan Fosin i Božica Petak Vujec iz Varaždina, Graberje 4/I
2) Punomoćnici tuženika – OD Porobija & Porobija iz Zagreba, Iblerov trg 10/VII
