P-1038/2024-48

Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Stalna Služba u Supetru

21400 Supetar

Ulica Hrvatskih velikana 6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Supetru, po sutkinji Anđelini Kliškić, u pravnoj stvari tužiteljice LJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]. 27, koju zastupaju Ivo Juričko MJ i Ivan Radačić, odvjetnici u Odvjetničko društvu Juričko & partneri d.o.o., Split, protiv tuženice LJA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]., koju zastupa punomoćnik Antonio Bolanča, odvjetnik u Splitu, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 18. veljače 2026., u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, na ročištu radi objave presude 16. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužiteljica vlasnica za cijelo nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u Splitu, Zemljišnoknjižni odjel Supetar i označene kao čest. zem. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], pa se ovlašćuje na temelju ove presude, a bez svakog daljnjeg sudjelovanja i odobrenja tužene, zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva na svoje ime za cijelo na nekretnini označenoj kao čest. zem. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], uz istovremeno brisanje toga prava s imena tužene za cijelo.

II. Nalaže se tuženici LJA isplatiti tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 19.374,48 EUR-a, uvećan za zakonske zatezne kamate koje na taj iznos teku od dana donošenja prvostupanjske odluke pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Kod ovog suda je 18. ožujka 2024. zaprimljena tužba tužiteljice HJ protiv tuženice LJA, radi utvrđenja prava vlasništva nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], z. u. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina].

2. U tužbi tužiteljica navodi da je u zemljišnim knjigama kao vlasnica predmetne nekretnine za cijelo upisana tuženica i to temeljem Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 16. kolovoza 2023., zaključenog sa SJ kao primateljem uzdržavanja, a koji upis je proveden u zemljišnim knjigama pod poslovnim brojem Z- 33271/2023. Međutim, ističe se da je stvarna vlasnica predmetne nekretnine za cijelo tužiteljica koja da je istu stekla nasljeđivanjem iza svog prednika te dosjelošću. Prednik tužiteljice, njezin suprug, pok. ČJ, da je zaključio kao kupac 15. svibnja 1993. "Kupovni ugovor (na hrvatsko-srpskom jeziku)" sa sada pok. KJ i pok. ŽJ, kao prodavateljima, predmet kojeg ugovora da je bila kupoprodaja "kuće, zemljišta i čitavog pokućstva bračnog para ŽJ na otoku Braču, mjesto [adresa] (Republika Hrvatska)" za ukupan iznos od 40.000,00 DEM, a po zaključenju kojeg ugovora da su pok. ČJ i tužiteljica stupili u posjed predmetne nekretnine, dakle u svibnju 1993. Dalje se navodi, da je po zaključenju navedenog ugovora preminula ŽJ **.**.1995., pa da su radi nemogućnosti provedbe navedenog ugovora, jer u istom nisu bile navedene zemljišnoknjižne oznake nekretnine koja je bila predmet kupoprodaje, ČJ i KJ **.**.1997. zaključili Dodatak ugovoru od 15. svibnja 1993. kojim su naveli oznake nekretnine i to čest. zgr. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], prdio Sv. Rok, te je KJ kao prodavatelj dao ČJ kao kupcu ovlaštenje na uknjižbu prava vlasništva istih nekretnina. Nadalje, u tužbi se navodi da predmetnu nekretninu od 15. svibnja 1993. koristi isključivo tužiteljica i njezina obitelj, odnosno ranije prednik tužiteljice, a u mirnom i zakonitom i poštenom posjedu ih nitko nikada nije ometao. Predmetnu nekretninu da su privremeno koristili i obiteljski prijatelji obitelji ČJ te istu održavali te plaćali račune za potrošnju električne energije i vode. Stoga tužiteljica ističe kako su ona i njezin prednik u posjedu predmetne nekretnine duže od trideset godina, dok s druge strane tuženica, kao niti njezini prednici da od 1993. godine nikada nisu bili u posjedu iste znajući da nekretnina nije njihovo vlasništvo. Tužiteljica opreza radi ističe u tužbi kako je slijednik prodavatelja bračnog para KJ, njih sin SJ, zaključio gore navedeni ugovor o dosmrtnom uzdržavanju temeljem kojeg je pravo vlasništva nekretnine s njegovog imena prešlo na ime tužene za cijelo, iako je znao da nekretnina nije njegovo vlasništvo niti je ikada bila, već da je ta nekretnina vlasništvo tužiteljice za cijelo. Stoga, da SJ nije mogao pravo vlasništva predmetne nekretnine temeljem zaključenog ugovora o dosmrtnom uzdržavanju prenijeti na tuženu jer "nemo plus iuris ad altrum transfere potest quam ipse habet". Tužiteljica se stoga poziva odredbe čl. 159. i 160. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima te predlaže kao u tužbenom zahtjevu.

3. Tužba je dostavljena tuženici na odgovor te se ista u svom odgovoru zaprimljenom kod ovog suda 24. lipnja 2024. usprotivila tužbenom zahtjevu u cijelosti te predložila isti odbiti. U odgovoru se navodi kako je tuženica predmetnu nekretninu stekla zaključenjem pravnog posla sa svojim knjižnim prednikom SJ, a predmetni upis na ime tuženice da je izvršen nakon zaključenja Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju ovjerenog pod brojem OV-2068/2023, te proveden u zemljišnim knjigama za k. o. [katastarska općina] pod brojem Z-33271/2023. Prijenos prava vlasništva na tuženika da je izvršen s upisanog zemljišnoknjižnog vlasnika nekretnine, a u trenutku zaključenja pravnog posla da u zemljišnim knjigama nije bilo vidljivo da bi predmetna nekretnina po bilo kojem osnovu pripadala bilo kojoj trećoj osobi, a da nije bilo ni vidljivo da bi eventualno postojala tuđa prava na nekretnini ili u pogledu same nekretnine Ističe se kako je tuženica pošteni stjecatelj nekretnine koja je svoj upis zatražila i provela u dobroj vjeri s povjerenjem u zemljišnu knjigu kao javni upisnik, te se u tom smislu tuženica poziva na odredbu čl. 124.st.1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, kao i na odredbu članka 125.st. 1. istog Zakona, a koja odredba regulira višestruko otuđenje nekretnine, i iz koje bi proizlazilo da bi tužiteljica eventualno mogla imati obvezno pravni zahtjev prema pravnom predniku tuženice, ali nikako tužbeni zahtjev koji je istaknut prema tuženici. Nadalje, tuženica ističe da je u posjedu predmetne nekretnine, da iz isprava dostavljenih uz tužbu nije vidljivo da bi pravni prednik tužitelja zaključio kao kupac ugovor kojim je stečeno pravo vlasništva predmetne nekretnine, a dostavljene isprave da nemaju propisani sadržaj da bi se mogle smatrati ispravama na temelju koji je preneseno pravo vlasništva nekretnine. Konačno, tuženica ističe da predmetna nekretnina nikada nije bila u vlasništvu pravnog prednika tužiteljice, a da je tome tako da svjedoči i činjenica da u rješenju o nasljeđivanju priloženom uz tužbu ista nije navedena kao dio ostavinske mase.

4. U postupku je sud izveo dokaze pregledom i čitanjem izvatka iz zemljišne knjige za predmetnu nekretninu, ugovora o dosmrtnom uzdržavanju sklopljenog između SJ i MJA ovjerenog kod javnog bilježnika Ane Zavorović pod posl. br. Ov-2068/2023, 16. kolovoza 2023., rješenje o nasljeđivanju Javnog bilježnika Željane Biuk pod posl. br. O-63/07-4 od 22. ožujka 2007., Kupovnog ugovora (na hrvatsko – srpskom jeziku), dodatka ugovoru od 15. svibnja 1993., sklopljenog između gosp. ČJ JJ i gosp. L KJ, " [adresa] **.**.1997.", čitanje spisa ovog suda pod posl. br. O-1895/2023, dokumenta pisanog na žućkastom papiru (list 68 spisa), uplatnica na ime javnih usluga (list 72-169 spisa), očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka geodetske struke Petra Garmaza, čitanjem nalaza i mišljenja stalnog sudskog vješta za geodeziju Petra Garmaza od 4. lipnja 2025., saslušanje svjedoka CJ , GJ, NJ, OJ i HJA te saslušanje parničnih stranaka.

5. Tužbeni zahtjev tužiteljice je osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da se utvrdi vlasnicom nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], i to temeljem instituta dosjelosti.

7. Sud je ocjenom svakog dokaza zasebno te svih dokaza zajedno, utvrdio u nastavku navedene pravno odlučne činjenice.

8. Među strankama u tijeku postupka nije bilo sporno da je tuženica upisana kao vlasnica predmetne nekretnine u zemljišnim knjigama, što je uostalom vidljivo iz zemljišnoknjižnog izvatka za predmetnu nekretninu, kao i da se ista u zemljišnim knjigama upisala kao vlasnica temeljem Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 16. kolovoza 2023., zaključenog s SJ kao primateljem uzdržavanja , ovjerenog i solemniziranog kod vršitelja dužnosti javnog bilježnika Ane Zavarović 16. kolovoza 2023. pod brojem OV-2068/2023.

9. Čitanjem kupovnog ugovora (na hrvatsko-srpskom jeziku) između JJ i bračnog para KJ i ŽJ utvrđeno je da je isti pisan rukom, da u istom stoji da je ČJ kupio kuću, zemljište i čitavo pokućstvo bračnog para ŽJ na otoku Braču, mjesto [adresa], da je kupoprodajna cijena kuće 40.000,00 DEM, da će 25.000,00 DEM ČJ platiti prilikom potpisivanja ugovora, a preostalih 15.000,00 DEM nakon prepisivanja vlasništva na njegovo ime. Pri dnu ugovora stoje potpisi ŽJ i KJ, svjedoka ĐJ te JJ. Također, u navedenom ugovoru stoji da će sve troškove i dugove pristigle do 15. svibnja 1993. snositi bračni par KJ, a nakon tog datuma sve troškove preuzima ČJ.

10. Nadalje, čitanjem Dodatka Ugovoru od 15. svibnja 1993. sklopljenog između ČJ i KJ utvrđeno je da je istim dodatkom KJ izjavio da je ČJ ovlašten uknjižiti od njega kupljenu kuću shodno ugovoru od 15. svibnja 1993. na otoku [adresa] u [adresa] u zemljišne knjige na svoje ime ili na nekog trećeg, a da kuća i zemljište imaju broj čest. zem. [katastarska čestica] te čest. zgr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], predio „Sv. Rok“. Također je navedeno u istome da je ostatak kupoprodajnog iznosa plaćen, čime da je gospodin ČJ vlasnik kuće. Čitanjem je također utvrđeno da je Dodatak sastavljen 8. prosinca 1997. te da su potpisi JJ i KJ na istome Dodatku ugovora ovjereni od strane javnog bilježnika u Njemačkoj, [adresa], Hans Guenter Langenbach, kao i da je prijevod navedenog Dodatka s njemačkog jezika na hrvatski jezik potvrđen od strane sudskog tumača za njemački jezik Djurdjice Bosancic, 28. prosinca 1997.

11. Čitanjem rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Željane Biuk poslovnog broja O-63/07-4, UPP/OS-TROGIR-24/7 od 22. ožujka 2007., iza pok. JJ utvrđeno je da je njegovom nasljednicom proglašena supruga LJ, odnosno tužiteljica za cijelo, s tim da istim rješenjem nije obuhvaćena predmetna nekretnina kao ostavinska imovina.

12. Nadalje, na ročištu održanom 16. travnja 2025. saslušan je svjedok EJ koji je u svom iskazu naveo kako je ČJ, pravni prednik tužiteljice, bio u jako dobrim odnosima s PJ kojem je dao odobrenje za korištenje kuće na način da je isti izvodio radove i popravke u toj kući, za što mu je ČJ dao i pisano odobrenje. Kako je svjedok raspolagao takvim pisanim dokumentom u trenutku saslušanja, punomoćnik tužiteljice je predložio da se isti dokument preda u sudski spis te da se koristi kao dokaz. Također, svjedok je u svom iskazu naveo i kako je u posjedu računa za predmetnu kuću, budući je sve račune za predmetnu kuću do svoje smrti plaćao JJ, a nakon smrti da su nastavili činiti oni, za koje račune je naveo da ih ima kod sebe u trenutku saslušanja. Podneskom zaprimljenim u sudski spis 29. travnja 2025. tužiteljica je dostavila u sudski spis uplatnice (račune) za korištenje predmetne nekretnine, i to račune za usluge komunalne naknade, potrošnje električne energije, potrošnje vode, odvoza komunalnog otpada te poreza na kuću za odmor, na koje se pozivao svjedok PJ u svom iskazu. Pri tome je za navesti da je odredbom članka 299. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, dalje u tekstu: ZPP- a) propisano da su stranke dužne u već u tužbi i odgovoru na tužbu , a najkasnije na pripremnom ročištu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve, predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te se izjasniti o činjeničnim navodima i dokaznim prijedlozima protivne strane. Stavkom 2. istog članka propisano je da stranke mogu tijekom glavne rasprave iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka, dok je u stavku 3. propisano da nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile tijekom glavne rasprave protivno stavku 2. ovog članka sud neće uzeti u obzir. U konkretnom slučaju prethodni postupak je zaključen 10. ožujka 2025., iz čega proizlazi da je tužiteljica navedene dokaze, kako dokument kojim ČJ daje odobrenje PJ odobrenje za korištenje kuće, tako i račune za javne usluge za predmetnu kuću, predložila, odnosno dostavila nakon zaključenja prethodnog postupka. Međutim, kako je tužiteljica za činjenicu postojanja dokumenta kojim ČJ daje odobrenje PJ za korištenje predmetne kuće, kao i za račune za javne usluge za predmetnu kuću doznala tek na ročištu od 16. travnja 2025., da su se navedeni dokumenti nalazili kod svjedoka PJ koji je u trenutku saslušanja i fizički posjedovao iste, to je očito da tužiteljica nije niti bila u posjedu navedenog dokumenta i računa kao dokaza, pa ih bez svoje krivnje nije bila u mogućnosti ni priložiti kao dokaze do zaključenja prethodnog postupka. Zbog navedenog, sud je navedeni dokument te račune prihvatio te ih cijenio u dokazne svrhe.

13. Čitanjem dokumenta sastavljenog na žućkastom papiru koji prileži spisu (list 68 spisa) utvrđeno je da je isti sastavljen rukom, kao i da na istome piše da ČJ iz [adresa] daje PJ i CJ pravo da mogu čuvati, održavati i koristiti njegovu kuću sa garažom u [adresa] kada je on odsutan.

14. Također, čitanjem navedenih računa (uplatnica) koji su dostavljeni u spis predmeta podneskom od 29. travnja 2025., utvrđeno je da iste glase na ČJ, [adresa], kao i da se isti odnose na mjesečne obveze prema pružateljima javnih usluga struje, čistoće, vode, komunalne naknade, te poreza na kuće za odmor. Također, neki od računa naslovljeni su na ime EJ, [adresa], poput računa tvrtke HEP elektra d.o.o., br. 2201552932-200620-3 za razdoblje 19.08.2019.-10.06.2020.

15. U postupku je izveden i dokaz očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka geodetske struke Petra Garmaza. Na očevidu na licu mjesta sud nije mogao pristupiti unutrašnjem dijelu nekretnine. Naime, punomoćnik tužitelja je naveo da ne posjeduje ključeve od predmetne nekretnine niti ključ od garaže, iako ima saznanja da se u nekretnini nalaze stvari pok. prednika tužiteljice, te stvari u vlasništvu ranijeg svjedoka GJ, te automobil svjedokinje CJ, dok je punomoćnik tuženika naveo da je u posjedu ključa kojim bi se morala moći otvoriti ulazna vrata dvorišta nekretnine, međutim da je neposredno na očevidu isti osobnim opažanjem utvrdio da je netko njemu nepoznat ponovno promijenio bravu i stavio lanac s lokotom na ulazna vrata.

16. U svom nalazu i mišljenju dostavljenom u sudski spis vještak za geodeziju Petar Garmaz naveo je da predmetna nekretnina označena kao čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] predstavlja zemljište na kojem se nalazi stambeni objekt sa pripadajućom okućnicom, visine prizemlja i dva kata, te da nosi anagrafsku oznaku [adresa], dok se nekretnini pristupa sa istočno položene ulice, te se uz istočnu među nalazi i garaža. Sve navedeno vještak je prikazao i u skici mjesta spora te priloženim fotografijama. Sud je pri tome u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za geodeziju Petra Garmaza budući je nalaz izrađen stručno i objektivno, pri čemu stranke nisu imale ni primjedbe na isti.

17. U postupku je sud saslušao svjedoke. Iz iskaza svjedokinje CJ proizlazi da ista posljednjih trideset godina živi u [adresa], njezina kuća da se nalazi preko puta predmetne kuće, te je istoj poznato da je vlasnik te kuće bio pok. ČJ, a sjeća se da je nakon njegove smrti u toj kući susrela LJ, za koju misli da je njegova sestra. ČJ da je njoj dozvolio da u garaži koja se nalazi u sklopu njegove kuće drži svoj automobil, a nakon njegove smrti da je susrela i LJ te ju pitala je li uredu da i dalje drži svoj automobil tamo, na što da joj je ona rekla da može. Svjedokinja ne zna je li IJ imao djece niti je li imao suprugu, inače da ne ide kod nikoga, da svoje slobodno vrijeme koristi kod kuće. Svjedokinja ne poznaje LJA niti je čula za nju. Nije joj poznato niti na koji je način ČJ stekao vlasništvo ove kuće, a nikoga drugoga osim JJ i LJ nije viđala u ovoj kući. Svjedokinja je posebno navela da se njezin prijatelj M družio sa pok. ČJ, isti mu je znao pomagati u postavljanju pločica u njegovoj kući, a ne sjeća se kada je to bilo. Navela je da je ona imala ključ od ove kuće, ključ da joj je dao ČJ, kako bi ona taj ključ mogla dati svom prijatelju koji bi nešto po kući radio, a taj ključ da se i dalje nalazi kod nje.

18. Iz iskaza svjedoka GJ proizlazi da su 1997. godine njegov šogor i on došli na područje Brača s namjerom da tamo kupe kuću za njegovu punicu CJ. Tada da su kupili kuću u [adresa], u ulici u kojoj se nalazi i ova predmetna kuća, odmah nasuprot iste. U [adresa] da su tada počeli dolaziti u ljetnom periodu te su upoznali i ČJ koji je bio vlasnik predmetne kuće. IJ da je redovito ljeti dolazio, dok njegova supruga i dvije kćeri nisu dolazile. Tada da je započelo i njihovo druženje s njim koje je svakog ljeta bilo intenzivnije, pa se znalo dogoditi dana kad bi znali biti u njegovoj kući razgovarati i raditi, nakon čega bi ponekad znali ostati spavati kod njega. Inače izvanbračni suprug njegove punice CJ koji se zvao PJ da je bio u jako dobrim odnosima sa JJ te mu je često izvodio radove u njegovoj kući. Također je naveo da bi PJ preko cijele godine, često znao odlaziti u Brankovu kuću izvršiti nekakve popravke, pa da je PJ inzistirao od JJ da mu pisanim putem da odobrenje za to kako ne bi bilo problema sa susjedima, a što je IJ i učinio te mu pisanim putem dao odobrenje za održavanje kuće. IJ da je preminuo 2009. godine, a nakon njegove smrti njegova punica i njen izvanbračni suprug da su nastavili održavati ovu kuću na isti način kako su to činili do njegove smrti. Njegova punica da je nakon Brankove smrti srela Brankovu sestru u njegovoj kući te su joj htjeli vratiti ključeve koje su oni posjedovali, a koje im je IJ dao, međutim njegova sestra da je rekla da oni slobodno mogu nastaviti koristiti te ključeve i održavati kuću kako su to činili do sada. Osim toga njegova punica da je po odobrenju JJ držala svoj automobil u njegovoj garaži, a njegova sestra da je dala dopuštenje za dalje. Svjedok je naveo da nikoga drugoga osim JJ i njegove sestre nikada nije vidio u ovoj kući, a nakon smrti da su u kući i dalje njegove stvari, a u istoj ima nešto i njihovih stvari. Svjedoku nije poznato tko je SJ, ni LJA. Naveo je da su sve ove godine od kad su u [adresa] gdje su se često družili sa JJ, nikada nisu posumnjali da kuća nije njegovo vlasništvo , međutim, 2021. godine, na poticaj komunalnog redara da se u mjestu priča da ovo nije Brankova kuća, on da je otišao u gruntovnicu i provjerio ZK stanje iste i tada se uvjerio da kuća nije upisana kao vlasništvo JJ, već kao vlasništvo KJ i ŽJ. Naveo je da je vidljivo da je u predmetnoj kući netko živio, kao i da se automobil njegove punice nalazi u garaži. Oni da više nemaju ključeve od kuće, a 2023. godine da im se obratio odvjetnik Antonijo Bolanča, kao punomoćnik SJ, isti da je naveo da je vlasnik te kuće SJ, i da se trebaju iseliti iz kuće. Oni da na to nisu pristali, već su zahtijevali od njega da se dogovore, odnosno da ih se na neki način obešteti za sve što su ove godine ulagali u kuću. Oni da su njima poslali specifikaciju troškova te iznos koji zahtijevaju, ali oni da na to nisu pristali. Dva, tri mjeseca nakon ovog razgovora da ga je ponovno kontaktirao odvjetnik Bolanča, predstavio mu se kao punomoćnik LJA te mu rekao da je sada nova situacija te da je gđa. LJA nova vlasnica zbog čega da trebaju iseliti iz kuće. Također je naveo da je nakon prvog razgovora sa odvjetnikom Bolančom došlo do promjene brave na vratima na kući nakon čega da oni više nisu imali pristup ovoj kući. Također je naveo da nikad nije stupio u kontakt niti ikad vidio SJ u ovoj kući, a niti njegovog punomoćnika. Svjedok je posebno naveo da se potrudio te po papirima svoje punice pronašao papir na kojem je od strane JJ ispisano njegovoj punici i SJ da mogu koristiti njegovu kuću u [adresa] kada je on odsutan. Također je naveo da je sve račune za predmetnu kuću IJ plaćao, a nakon njegove smrti da su to nastavili raditi oni, te račune da ima kod sebe te ih je bio spreman i priložiti sudu prilikom saslušavanja. Svjedok je posebno naveo da se u dvorištu kuće sa lijeve strane nalazi garaža u koju da se ulazi sa ulice, s ceste, a pri ulasku u dvorište da se penje uz petnaestak stepenica, dolazi se do prvog kata gdje je terasa, a zatim da se ulazi u glavni ulaz u kuću gdje je mali predprostor iz kojeg se na desno ulazi u jednu spavaću sobu, ravno da je kupaona, a lijevo da je dnevna soba i kuhinja koja je malo povišena budući da je naknadno izgrađena. Iz dnevne sobe da se može izaći na terasu, a na gornjem katu do kojeg se dolazi sa dodatnih petnaest stepenica da se ulazi u kuću sa stražnje strane kuće, gdje je predprostor, lijevo da je mala spavaća soba sa kupaonom, a desno da je spavaća soba sa kupaonom, sa malom terasom prema ulici. Naveo je da je kuća danas u jako lošem stanju, da je sve neodržavano, na ulazu u dvorište da je postavljen veliki katanac

19. Iz iskaza svjedokinje NJ proizlazi da ista živi u blizini predmetne kuće te joj je poznato da je vlasnik iste bio ČJ, nikad nije vidjela vlasnički list, međutim takva da je priča kružila po mjestu. Također je navela da je po mjestu kružila i priča da je on tu kuću kupio, ne zna od koga, ali misli da je to bilo oko 2000-te godine. Poznato joj je da je u nju dosta uložio, a radove da mu je izvodio PJ kojemu je on dao i ključeve. Ona osobno da nikad nije razgovarala s JJ, ali ga je vidjela kako boravi u ovoj kući. Svjedokinja je posebno navela da je čula da ČJ imao suprugu i djecu, da je živio u [adresa], ali bi povremeno dolazio u [adresa]. Navela je da JJ nitko nije ometao kod renoviranja ove kuće i tvrdio da ovo nije njegovo, te da nije čula da je vlasnik ove kuće netko drugi. Svjedokinja nikada nije čula za ŽJ i KJ, dok nije vidjela vlasnički list nedavno, prije mjesec dana, te je navela da su vjerojatno oni bili nekoć vlasnici ove kuće, ali da ih ona zadnjih trideset godina nikad nije vidjela tu. Svjedokinja ne zna ni tko je SJ. Posebno upitana navela je da je posljednji put vidjela JJ 2002. godine na piru njihove susjede kada je boravio u ovoj kući, o kući da su inače brinuli PJ koji je bio izvanbračni suprug CJ, a nakon smrti JJ brigu da su preuzeli zet i kćer gospođe CJ, PJ, a nakon njegove smrti brigu da su preuzeli zet i kćer gđe. CJ.

20. Iz iskaza svjedoka OJ proizlazi da je isti prije sedam godina kupio kuću u [adresa] koja je u međi sa predmetnom kućom, on da iz svoje kuće gleda direktno u tu kuću. Tada da je predmetna kuća bila zarasla, te je on kako bi uopće pristupio svojoj kući morao osloboditi prilaz koji je bio zarastao zbog neodržavanja ove predmetne kuće. Međutim, nije znao tko su vlasnici, kuća je bila prazna, te se po mjestu raspitivao o tome tko su vlasnici, međutim nije uspio doznati tu informaciju, pitao je jedne H koji su njegovi susjedi, ali ni oni nisu znali reći tko su vlasnici. Nakon toga da je prije otprilike godinu dana prvi put susreo TJ na toj nekretnini, a nakon toga da ju je vidio još jedan put. Tada da su razgovarali isključivo o ovom problemu kojeg je on imao vezano za raslinje koje je padalo na prilazni put do njegove nekretnine i tada da ju je zamolio da se u budućnosti to održava jer će u protivnom on morati ući na tu nekretninu i posjeći to raslinje. Ona da ga je samo pitala poznaje li nekoga tko bi se mogao brinuti oko toga. Naveo je da u njihovom razgovoru nije bilo govora o tome tko je vlasnik kuće niti je svjedoku to poznato. Nije mu poznato ni tko je LJ, a niti je čuo za obitelj SJ. Naveo je da nikada u ovih sedam godina nije vidio nikoga oko kuće niti u kući, a tamo da je dolazio jako često. Naveo je da je katastarska oznaka njegove nekretnine čest. zem. [katastarska čestica], a adresa Stivanskih težaka 7. Naveo je da se inače radi o bijeloj kući sa izbočenjem na zapadnom dijelu, zapravo nadograđenim dijelom od cca 20 m2 prema njegovoj kući, prema istočnom dijelu kaskadne gradnje, a inače da ima prizemlje i kat. Nije mu poznato ime ČJ, a on kada je kupio svoju kuću, da je uspio pronaći imena svih susjeda, jedino da nije uspio doći do vlasnika ove kuće. Svjedok je naveo da mu nisu poznate osobe imena CJ, AJ, ZJ i PJ. Posebno je naveo da je predmetna kuća kada je on kupio svoju kuću izgledala staro, neodržavano i zaraslo, da je on morao sa svojih pet radnika prokrčiti dio parcele na kojoj se nalazi predmetna kuća, kako bi uopće pristupio svojoj kući, da je morao istrgnuti ogradu svoje kuće, jer ju nije mogao otvoriti od "džungle" koja je tamo bila. Svjedok je upitan pokazao na skici lica mjesta vještaka Petra Garmaza koja prileži spisu da je njegova kuća parcela oznake 103 na kojoj je upisan broj 7.

21. Iz iskaza svjedoka HJA proizlazi da mu je predmet spora dobro poznat budući da je pok. ČJ bio njegov stric, koji da je devedesetih godina živio i radio u Njemačkoj, gdje je imao svoje restorane, a u jednom od tih restorana da su radili bračni par SJ, čijih imena se nije mogao sjetiti, ali je naveo da je SJ dugi niz godina bio kuhar kod njegovog strica. Dobro mu je poznato da je on bio vlasnik kuće u [adresa], a koju je odlučio prodati, te ju je na kraju kupio njegov stric IJ, a sjeća se da je to bilo 1997. godine. Naveo je da također da ga je krajem devedesetih godina stric pozvao da zajedno s njim odu pogledati tu kuću. On da je traži od njega savjet po pitanju renovacije kuće, budući da se on u to vrijeme također se bavio ulaganjima u nekretnine. Naveo je da se radilo se o staroj kući koja je zahtijevala renovaciju, a kako se njegovom stricu njegovo mišljenje po pitanju renovacije nije svidjelo, jer je podrazumijevalo velika ulaganja, on da je odlučio sam se pozabaviti sa renovacijom. Ta kuća da je njemu bila previđena kao kuća za odmor, u koju je on dolazio svake godine, ali da su dolazili i drugi članovi njegove obitelji, pa je tako tamo bio i njegov otac, a on da je osobno bio sigurno trideset puta. Naveo je da obitelj SJ nakon prodaje nije dolazila u ovu kuću, a da nije ni imala razloga dolaziti jer više nisu bili vlasnici. On da je ostao poprilično iznenađen da se vodi ovakav postupak, jer mu je bilo neshvatljivo da se nakon ovoliko godina može pojaviti netko i tvrditi da ta kuća nije vlasništvo njegovog strica, a on da je čak mislio da se tu radi o nekakvoj grešci, i da se tu netko zabunio. Nadalje je naveo da je njegov stric 2007. godine poginuo u prometnoj nesreći, a nakon toga da je u ovu kuću dolazila njegova supruga LJ, ne zna koliko često, ali zna da je bila jednom ili dvaput sama. Za sina obitelji SJ je naveo da se kroz maglu može sjetiti iz priča unutar obitelji da je njihov sin imao problema sa drogom, a dalje od toga ništa ne zna, dok za SJA nikada nije čuo sve do ovog postupka kada je doznao da je ona vlasnik ove kuće, iako ne zna na koji način je došla do vlasništva. Naveo je da je njegov stric bio u dobrim odnosima sa susjedom koja je živjela preko puta njegove kuće, ne može se sjetiti kako se zvala, ali zna da je imala kćerku i zeta, i zna da su oni vodili računa o kući njegovog strica dok je on bio odsutan. On da je čak osobno bio u kući tih susjeda i zna da su oni imali ključ od stričeve kuće, a osim toga zna da su zamolili njegovog strica, budući je kuća imala i garažu, da ostavljaju svoj automobil parkiran u tu garažu, što im je stric i omogući. Naveo je dalje da je njegov stric sa jednim gospodinom koji je imao veze sa ovom susjedom, ne zna je li joj on bio sin, izvodio radove na svojoj kući, zna da je taj gospodin bio vješt u građevinskim radovima, tako da su njih dvoje malo po malo tu kuću uređivali i to na način da su ožbukali prostorije, postavili keramiku i na nekim mjestima da su proveli struju. Sin obitelji SJ da je desetak godina mlađi od njega i on da je živio sa svojim roditeljima neko vrijeme dok su oni radili u Njemačkoj, a u to vrijeme oni da su bili već prodali ovu kuću. Posebno upitan je naveo da je sin bračnog para SJ sigurno znao da je kuća prodana. Nije mu poznato je li netko od šire obitelji SJ živio u [adresa], on da nije detaljno poznavao obitelj SJ. Svjedok je naveo da se radi o kući do koje se dolazi preko Ulice Žrtava, u prizemlju da se nalazi kapija i mala garaža, a zatim da su stepenice sa strane koje vode prema gornjem katu. Naveo je da se u kući nalaze stvari njegovog strica, a njemu da je to dobro poznato budući je 2023. kada je čuo da netko polaže prava na ovu kuću poslao svoga rođaka i jednog njegovog radnika da mu provjere što je sa kućom i da snime stanje i oni su prilikom ulaska u kuću snimili, fotografirali stanje i na tim snimkama, fotografijama se vide sve stvari njegovog strica, dok da je postojala jedna kutija sa stvarima gosp. GJ. Posebno upitan naveo je da je njegov stric poginuo iznenada, ne toliko star u prometnoj nesreći, to je bio šok za cijelu njegovu obitelj, u toj situaciji da je on pokušao pomoći njegovoj obitelji po pitanju provođenja pogreba i provođenja ostavinske rasprave, međutim u tom trenutku da nisu uspjeli pronaći sve papire koji su se odnosili na kuću, kao i za neke druge objekte koji su bili u njegovom vlasništvu. Isto tako da je njegov stric imao neke račune za koje oni nisu znali da on ima u RH, i to da je razlog zašto nije bilo to navedeno u rješenju o nasljeđivanju. Na pitanje zašto se kao odvjetnik nakon toga nije pozabavio da to ipak uđe u nasljedstvo svjedok je naveo da on nije odvjetnik u RH nego u Njemačkoj, i da je on zapravo pomagao na način da je angažirao drugog odvjetnika da se pozabavi imovinom njegovog strica, međutim stanje da je bilo dosta komplicirano jer stric nije imao popis o tome što bi predstavljalo njegovu imovinu, on da se bavio s time nekih dva tri mjesec, međutim nakon toga da su uslijedile neke njegove osobne obveze, a angažirani odvjetnik da ga nije naknadno obavijestio o stanju kuće u [adresa]. Naveo je da se nakon smrti strica do danas on indirektno brinuo o ovoj kući, da je kontaktirao sa obitelji EJ i oni da su se ponudili da će i dalje održavati ovu kuću, što je njemu odgovaralo, a u dogovoru da se i LJ s tim složila. Ključevi kuće da su i dalje bili kod obitelji EJ, koja da je redovito plaćala račune za ovu kuću, a sve iz razloga jer su kuću koristili za svoje potrebe kada bi im zatrebalo. Naveo je da je SJ znao da je kuća u [adresa] prodana jer se obitelj zajedno odlučila prodati kuću, i to baš u vrijeme poslije ratnog zbivanja u RH, oni da su to čak i pričali, i to na način da su sami govorili da se ne žele vratiti u RH jer su na području Hrvatske gledali negativno. Posebno je naveo da SJ nikada nije dolazio u ovu kuću.

22. U postupku su saslušane i parnične stranke

23. Tužiteljica je u svom iskazu navela da je vlasništvo predmetne nekretnine stekla nasljeđivanjem nakon smrti svog supruga JJ, a on da je ovu nekretninu stekao kupnjom od KJ, prijašnjeg vlasnika. Navela je da je KJ bio kuhar u jednom od njihovih restorana koje su imali u Dusselderofu. On da je tu kuću kupio 90-ih godina, u vrijeme rata, a KJ da je bio iz Srbije koji se iz Njemačke nije htio vratiti u Hrvatsku zbog rata. Nakon ove kupoprodaje njezin suprug da je 1992. ili 1993. prvi put došao u Hrvatsku nakon trideset godina, a tada da je i došao u ovu kuću koju je kupio u [adresa], ona da je bila cca. tri, četiri puta jer je inače dvadeset godina ozbiljno bolesna zbog čega općenito izbjegava putovanja, međutim njezin suprug da je dolazio redovito, ali se ne može izjasniti koliko puta godišnje. Navela je da je njezin suprug renovirao ovu kuću, tijekom godina dolaska u istu da je cijelo vrijeme ulagao u kuću, a ne može se izjasniti što je točno u kući promijenio. S obzirom da su oni živjeli u [adresa] navela je da su angažirali susjeda kao kućepazitelja ove nekretnine i to na način da je isti pazio na kuću, te plaćao sve režijske troškove, a za uzvrat da su mu dozvolili da njegova obitelj, odnosno rodbina ljetuje u istoj, inače taj susjed da živi preko puta ove nekretnine, ali nije joj poznato kako se zove taj gospodin. U ovih više od trideset godina od kada su vlasnici ove kuće navela je da nikada nisu imali problema, nitko ih nije ometao u korištenju iste ili tvrdio da to nije njihovo, a tuženu da nikada nije vidjela. Nakon smrti svog supruga kuću i ključeve iste da je prepustila svom nećaku ĆJ. Nije joj poznato da je tužena imala sklopljen ugovor o dosmrtnom uzdržavanju sa SJ za kojeg je navela da je bio sin KJ, kojeg je ona prvi put upoznala kad je on bio u ranim dvadesetim godinama prije smrti njenog supruga koji je umro 2007. godine. Ne zna je li SJ ikada bio u ovoj kući, to da bi morala pitati svoga nećaka koji od smrti njenog supruga vodi računa o ovoj kući. Posebno upitana je li sa SJ kada ga je upoznala razgovarala o kupoprodaji ove kuće, odnosno o tome da je njezin suprug kupio ovu kuću od njegovog oca ista je navela da je on sigurno znao da je on prodao njima ovu kuću. Također je navela da prije smrti svog supruga SJ u toj kući nije viđala SJ niti je čula da bi on tamo dolazio. Posebno upitana navela da je predmetna kuća bila vlasništvo njenog supruga, a nakon njegove smrti da je postala njeno vlasništvo, njezin suprug da nije imao druge nasljednike osim nje. Nije joj poznato zašto u rješenju o nasljeđivanju iza njenog supruga nije navedena ova nekretnina, to da bi trebalo pitati njezinog nećaka HJA.

24. Tuženica je u svom iskazu navela da je vlasništvo predmetne kuće stekla ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju kojeg je sklopila sa rođakom SJ. Inače, majka SJ da je sestra njene majke, a on danas da ima 51 godinu. Predmetni ugovor da su sklopili jer SJ nije bio zainteresiran za ovu kuću, on inače da živi svojim načinom života tako da mu previše materijalnog nije potrebno, jedino na što troši da su putovanja koja financira ona s obzirom na sklopljeni ugovor o dosmrtnom uzdržavanju. On da je radno sposobna osoba i nema zdravstvenih problema. Nakon sklapanja ugovora da je stupila u posjed ove kuće odmah, ključeve da joj je predao SJ i s tim ključevima da je otvorila nekretninu koja da je inače u jako lošem stanju. Njezini roditelji da žive u [adresa], a Željkovi roditelji u Dusseldorfu, a SJ da je živio u [adresa] od rođenja sa bakom i djedom. Navela je da su se njezini roditelji i njegovi družili, i da nikada nije bilo priče o tome da je ova kuća u [adresa] prodana. Navela je da je ona prije sklapanja ovog ugovora bila u ovoj kući kao malo dijete sa svojim roditeljima nakon rata, ali ne zna tko je bio sve s njima u kući, ne zna ni tko ih je u toj kući ugostio. Navela je da joj tužiteljica nije poznata, a poznato joj je da je njezin tetak KJ radio u restoranu, međutim nikada nije čula za obitelj tužiteljice, njezin tetak KJ da je prije toga imao svoj restoran. Nakon sklapanja ugovora da je došla u predmetnu kuću te je navela da kuća ima I. i II. kat, na II. katu da se nalaze dvije spavaće sobe, svaka soba ima svoj wc, u jednoj sobi da su dva balkona, a u drugoj sobi jedan balkon. U prizemlju da se nalazi mali hodnik, jedan wc, jedna spavaća soba, dnevna soba i kuhinja, a iz kuhinje da se može izaći u vrt. Inače kuća da ima garažu i vrt. Navela je da je prije sklapanja ugovora znala kako izgleda ova kuća, i to preko fotografija koje je vidjela, inače da se radi o fotografijama koje su snimljene na ljetovanju jedne godine kad su bili tamo. Za SJ je navela da je rođen 1979. godine, i da isti nema djece. Posebno je navela da se otac njezine majke zvao FJ. Posebno upitana navela je da je kuća bila u lošem stanju na način da su "grilje" bile oštećene, fasada da je bila u lošem stanju, propala drvenarija, kuća da nije uopće spojena na kanalizaciju zbog čega da su započeli s rješavanjem te situacije, nakon toga da su dobili ovu tužbu pa su prekinuli s radovima. Posebno je navela da u kući nije pronašla nikakve pokretnine koje bi predstavljale osobno vlasništvo JJ, odnosno pokazivale da je to njegovo. Također je navela da je ona započela pomirivati troškove predmetne nekretnine od 2023.

25. Odredbom članka 114. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, - dalje u tekstu: ZVDSP-a) pravo vlasništva se može steći na temelju pravnog posla, odluke suda, nasljeđivanjem ili na temelju zakona. Pravo vlasništva je stečeno kad su ispunjene sve pretpostavke određene zakonom.

26. Odredbom članka 115. stavak 1. ZVDSP-a popisano je da na temelju valjanoga pravnoga posla kojemu je cilj stjecanje vlasništva prelazi vlasništvo s dotadašnjega vlasnika na stjecatelja, a na način određen zakonom, dok je stavkom 3. istog članka propisano da pravni posao kojemu je cilj stjecanje vlasništva nekretnine, da bi bio valjan, treba uz ostale pretpostavke valjanosti biti u pisanom obliku. Stavkom 4. navedenog članka propisano je da stjecanje vlasništva na temelju pravnog posla ne utječe na prava trećih koja postoje na toj stvari, osim ako je drukčije određeno zakonom radi zaštite onoga koji je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige ili druge javne evidencije namijenjene spoznaji mjerodavnih podataka.

27. Odredbom članka 586. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, – dalje u tekstu: ZOO-a) propisano je da ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju obvezuje se jedna strana (davatelj uzdržavanja) da će drugu stranu ili trećega (primatelja uzdržavanja) uzdržavati do njegove smrti, a druga se strana obvezuje da će mu za života prenijeti svu ili dio svoje imovine. (2) Davatelj uzdržavanja stječe stvari ili prava koji su predmet ugovora o dosmrtnom uzdržavanju kad mu, na temelju toga ugovora, te stvari ili ta prava budu preneseni na zakonom predviđeni način stjecanja.

28. Odredbom članka 119. stavka 1. ZVDSP-a propisano je da se vlasništvo nekretnine stječe se zakonom predviđenim upisom stjecateljeva vlasništva u zemljišnoj knjizi na temelju valjano očitovane volje dotadašnjega vlasnika usmjerene na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja, ako zakonom nije određeno drukčije.

29. Odredbom članka 122. ZVDSP-a propisano je da se smatra da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje nekretnine, pa tko je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, ne znajući da ono što je u njih upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnoga stanja, uživa glede toga stjecanja zaštitu prema odredbama zakona. Stjecatelj je bio u dobroj vjeri ako u trenutku sklapanja posla, a ni u trenutku kad je zahtijevao upis, nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati u to da stvar pripada otuđivatelju.

30. Odredbom članka 123. stavak 1. ZVDSP-a propisano je da stjecatelj upisom stječe nekretninu kao od njezina vlasnika, ako je, postupajući s povjerenjem u zemljišnu knjigu, u dobroj vjeri stekne od osobe koja je bila upisana kao vlasnik te nekretnine premda to nije bila, i ako mu upis ne bude izbrisan zbog nevaljanosti (načelo povjerenja u istinitost zemljišne knjige), dok je člankom 124. stavak 1. ZVDSP-a propisano da stjecatelj koji je, postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige, u dobroj vjeri stekao pravo vlasništva neke nekretnine, stekao je tu nekretninu kao da na njoj ne postoje tuđa prava, tereti ni ograničenja koja u tom trenutku nisu bila upisana, niti je iz zemljišnih knjiga bilo vidljivo da je zatražen njihov upis (načelo povjerenja u potpunost zemljišne knjige).

31. Navedena načela predviđena su i odredbama Zakona o zemljišnim knjigama (Narodne novine broj: 91/96, 114/01, 100/04 i 107/07, - dalje u tekstu: ZZK-a) i to odredbom članka 8. navedenog Zakona.

32. Odredbom članka 159. stavak 1. ZVDSP-a, propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj posjed ima određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban biti vlasnikom te stvari.

33. Odredbom članka 160. stavak 1. ZVDSP-a propisano je da vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kad je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjega dana vremena potrebnoga za dosjelost, dok je u stavku 2. propisano da se u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava i vrijeme za koje su prednici sadašnjega posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici.

34. Iz činjeničnog supstrata prezentiranog u tužbi proizlazi da se tužiteljica prziva na stjecanje prava vlasništva predmetne nekretnine temeljem nasljeđivanja i dosjelosti. Pri tome je za navesti da je za stjecanje prava vlasništva nekretnine putem redovne dosjelosti potreban kvalificiran posjed (istinit, zakonit i pošten) te samostalno i neprekinuto posjedovanje predmetne nekretnine kroz razdoblje od deset godina, dok je za izvanrednu dosjelost potreban posjed koji je barem pošten i neprekidno samostalno posjedovanje predmetne nekretnine kroz razdoblje od dvadeset godina.

35. Sagledavajući rezultate dokaznog postupka, cijeneći pri tome svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, ovaj sud zaključuje da je prednik tužiteljice, ČJ, 1993. godine kupio predmetnu nekretninu od prijašnjih vlasnika pok. KJ i ŽJ, kada je isti ujedno i stupio u posjed predmetne nekretnine. Navedeno prvenstvo proizlazi iz materijalnih dokaza koje prileže spisu, i to "Kupovnog ugovora (na hrvatsko-srpskom jeziku) iz kojeg proizlazi da je pok. ČJ predmetnu nekretninu kupio za iznos od 40.000,00 tadašnjih DEM, ali također i iz Dodatka ugovoru od 15. svibnja 1993., u kojem je naznačena zemljišnoknjižna oznaka predmetne nekretnine. Također, iz provedenog dokaznog postupka, i to iskaza svjedoka saslušanih u ovom postupku nedvojbeno proizlazi da je prednik tužiteljice pok. IJ, nakon kupnje, nastavio redovito koristiti predmetnu nekretninu na način da je u isto redovito dolazio ljeti kao i da je na istoj nekretnini izvodio građevinske radove. Naime, iz iskaza svjedoka saslušanih u ovom postupku, posebno iz iskaza svjedoka GJ, proizlazi da je pok. IJ bio u prijateljskim odnosima sa PJ, inače izvanbračnim suprugom svjedokinje CJ, i to od 1997. godine od kada je započelo njihovo učestalo druženje, pa je tako PJ koji je u [adresa] boravio tijekom cijele godine učestalo odlazio u Brankovu kuću izvoditi popravke, a koja činjenica također proizlazi i iz dokumenta sastavljenog na žućkastom papiru čitanjem kojeg je sud utvrdio da je pok. IJ dao odobrenje PJ i njegovoj izvanbračnoj supruzi CJ za čuvanje, održavanje i korištenje predmetne kuće dok je on odsutan. Iz iskaza navedenog svjedoka proizlazi također da su nakon smrti pok. ČJ PJ i CJ nastavili održavati predmetnu kuću, pri čemu je CJ nastavila držati svoj automobil u garaži predmetne kuće, a vse budući im je odobrenje za to dala i sama tužiteljica, za koju je nedvojbeno utvrđeno da je isključiva nasljednica po. JJ kako to proizlazi iz spisu priloženog rješenja o nasljeđivanju 22. ožujka 2007. Pri tome je za navesti da je sud u cijelosti povjerovao svjedoku GJ budući je svjedok iskazivao vrlo detaljno, životno i uvjerljivo, a njegov iskaz je sud cijenio i dovodeći ga u vezu s preostalim materijalnim dokazima u spisu, kao i sa iskazima drugih svjedoka saslušanih u ovom postupku, i to iskazom svjedokinje CJ i NJ, koje su također iskazivale o tome da je vlasnik predmetne nekretnine bio upravo pok. ČJ kojemu je PJ izvodio radove na predmetnoj nekretnini. Iz ovakvih utvrđenja proizlazi zaključak ovog suda da se pok. prednik tužiteljice nakon stupanja u posjed ove nekretnine 1993. godine, u cijelosti ponašao kao vlasnik iste, na istoj na očigled drugih vršio posjedovne čine na način da je na predmetnoj nekretnini izvodio radove, pri čemu su svi svjedoci suglasno iskazivali kako se po mjestu općenito pričalo da je ta nekretnina vlasništvo pok. ČJ, kao i da ga prilikom izvođenja radova nitko nije priječio ili ometao u tome. Nadalje, iz iskaza saslušanih svjedoka proizlazi da je nakon smrti pok. JJ predmetnu nekretninu nastavila koristiti tužiteljica, kao njegova nasljednica, pa iako ista, kako to proizlazi iz njezinog iskaza, nije često dolazila u [adresa], iz iskaza svjedoka GJ, CJ te svjedoka HJA jasno proizlazi da se ista ponašala kao vlasnica predmetne nekretnine, pa je tako između ostalog dala odobrenje CJ da u garaži predmetne nekretnine ostavlja svoj automobil. Svi svjedoci su potvrdili da nikoga drugog na predmetnoj nekretnini osim pravnog prednika tužiteljice te tužiteljice, nisu viđali, pa tako ni tuženicu ni njezinog pravnog prednika SJ. Pri tome je za navesti da sud nije posebno cijenio iskaz svjedoka OJ radi utvrđivanja činjenica posjedovanja odnosno neposjedovanja predmetne nekretnine od strane tužiteljice i njezinog pravnog prednika, odnosno od strane tuženice i njezinog prednika, budući navedeni svjedok nije imao detaljnih saznanja o načinu korištenja odnosno posjedovanju predmetne nekretnine.

36. Uzimajući u obzir gornja utvrđenja do kojih je sud došao ocjenom izvedenih dokaza u ovom postupku, zaključak je da je tužiteljica u postupku dokazala da je ista bila u dugogodišnjem posjedu predmetne nekretnine, i to putem svog pravnog prednika, pok. supruga JJ koji je stupio u posjed predmetne nekretnine još 1993. godine, da je na istoj nekretnini njezin pravni prednik ČJ, očigledno vršio posjedovne čine na predmetnoj nekretnini, te se u potpunosti ponašao kao isključivi vlasnik iste, a jednako se tako ponašala i tužiteljica nakon njegove smrti kao njegova zakonska nasljednica, pri čemu takav posjed ni njoj, a ni njenom predniku nitko nije osporavao, pa su se kod iste ostvarile pretpostavke propisane člankom 159. stavak 1. i 160. stavak 1. ZVDSP-a za stjecanje prava vlasništva predmetne nekretnine temelje izvanredne dosjelosti jer je ista putem svog prednik bila u dugogodišnjem neometanom i poštenom posjedu preko dvadeset godina.

37. Međutim, polazeći od nedvojbene činjenice u ovom postupku da je tuženica vlasništvo predmetne nekretnine stekla temeljem pravnog posla, i to Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju sklopljenog sa SJ, uzimajući pri tome sadržaj odredbe čl. 130. st. 2. ZVDSP-a, u postupku je trebalo utvrditi je li tuženica u dobroj vjeri postupala s povjerenjem u zemljišnu knjigu prilikom upisa svog prava vlasništva na predmetnoj nekretnini, odnosno je li ista prilikom sklapanja navedenih pravnih poslova te u trenutku upisa svog prava vlasništva u zemljišnu knjigu znala ili s obzirom na okolnosti imala dovoljno razloga posumnjati u to da vlasništvo predmetne nekretnine, ne pripada SJ s kojim je sklopila sporni ugovor o dosmrtnom uzdržavanju.

38. Iz rezultata provedenog dokaznog postupka, i to iskaza svjedoka saslušanih u tijeku postupka te pročitanih isprava, nedvojbeno proizlazi da je predmetnu nekretninu, a kako je sud već to i utvrdio, pok. ČJ 1993. godine kupio od prethodnih vlasnika pok. KJ i ŽJ, koji su nesporno bili roditelji SJ. Pri tome iz iskaza svjedoka saslušanih u ovom postupku jasno proizlazi kako je pok. ČJ redovito nakon kupnje koristio predmetnu kuću i u istu dolazio ljeti, pri čemu su svi svjedoci suglasno iskazivali kako SJ, sina prijašnjih vlasnik, nikada nisu vidjeli ondje. Sve navedeno proizlazi i iz iskaza svjedok ČJA, koji je kao nećak pok. JJ detaljno opisao način na koji je njegov stric kupio predmetnu kuću, te je kasnije i koristio, pri čemu je posebno naveo da nakon prodaje kuće bračni par ŽJ i KJ nikada više nisu ni dolazili u predmetnu kuću, pa tako ni njihov sin SJ. Iz iskaza navedenog svjedoka proizlazi i to da se obitelj SJ zajedno odlučila na prodaju predmetne kuće i to baš u vrijeme poslijeratnog zbivanja u Republici Hrvatskoj, pa su tako i sami pričali kako se više ne žele vratiti u Republiku Hrvatsku. Uzimajući u obzir dob SJ u vrijeme prodaje predmetne nekretnine, isti je u to vrijeme imao 23 godine, kao i činjenicu da iz iskaza saslušanih svjedoka, posebno iskaza svjedoka HJA, čiji iskaz sud u cijelosti cijeni istinitim i objektivnim budući da vjerodostojnost istoga, unatoč tome što je u bliskom srodstvu s tužiteljicom, nije doveden u pitanje ni rezultatima preostalih dokaza u ovom postupku, jasno proizlazi da su predmetnu nekretninu nakon 1993. godine koristili isključivo tužiteljica i njezin prednik pok. ČJ, dok SJ, a ni njegovi roditelji nikada nakon te godine nisu bili u predmetnoj kući, zaključak je ovog suda da je pravni prednik tuženice SJ u vrijeme sklapanja Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju zasigurno znao da predmetna nekretnina ne predstavlja vlasništvo njegovih roditelja ŽJ i KJ. Cijeneći pri tome iskaz tuženice saslušane u ovom postupku, te ga dovodeći u vezu s preostalim rezultatima izvedenih dokaza i na njima utvrđenim činjenicama, posebno s činjenicom da je na temelju iskaza svjedoka utvrđeno da su se u predmetnoj kući nalazile stvari pok. JJ, a u garaži kuće automobil svjedokinje DJ, što bi svakom tko stječe nekretninu na bilo koji način te stupa u posjed iste prilikom stjecanja bilo lako uočljivo, to je zaključak ovog suda da je tuženica prilikom sklapanja Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju zasigurno mogla posumnjati u to da predmetna nekretnina ne predstavlja vlasništvo SJ. Pri tome je sud uzeo u obzir i činjenicu da je tuženica u bliskom srodstvu sa SJ, isti joj je prvi rođak, te je ista u svom je iskazu navela da su se njegovi roditelji i njezini družili, pa je ocjena ovog suda da činjenica prodaje nekretnine u [adresa] koju su bračni drug SJ obavili 1993. godine, zasigurno ne bi mogla ostati nepoznata unutar bliske obitelji.

39. Stoga, a uzimajući u obzir okolnosti prema kojima su tužiteljica te njezin prednik pok. ČJ prije nje, naočigled drugih manifestirali svoja vlasnička ovlaštenja na predmetnoj nekretnini, da su po odobrenju tužiteljice, te ranije njezinog supruga o kući brinule osobe koje žive u blizini predmetne kuće, koje su redovito dolazile u kuću, pa su se u toj kući osim stvari prednika tužiteljice nalazile i stvari svjedoka GJ, te u garaži automobil CJ, a posebno kod činjenice da je tuženica u bliskom srodstvu sa SJ s kojim je sklopila Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, pa joj promijenjeno vlasničko stanje predmetne nekretnine zasigurno ne bi moglo ostati nepoznato jer se njezina obitelj družila s roditeljima SJ, ŽJ i KJ, zaključak je ovog suda da je tuženica svakako imala razloga posumnjati da predmetna nekretnina ne predstavlja vlasništvo njezinog pravnog prednika SJ s kojima je sklopila Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju temeljem kojeg se upisala kao vlasnica predmetne nekretnine.

40. Slijedom navedenog a kako je u postupku nedvojbeno utvrđeno da su tužiteljica, a prije nje njezin prednik pok. ČJ, godinama, točnije od 1993. godine, bili u posjedu predmetne nekretnine na način da su naočigled drugih, i to kako pravnog prednika tuženice, tako i same tuženice, jasno manifestirali svoja vlasnička ovlaštenja, to je zaključak ovog suda da je tuženica imala dovoljno razloga posumnjati da predmetna nekretnina ne predstavlja vlasništvo otuđivatelja SJ pa se kod iste u odnosu na predmetnu nekretninu nisu ispunile pretpostavke potrebne za stjecanje prava vlasništva temeljem načela povjerenja u zemljišne knjige propisanog odredbom članka 122. stavak 1. u svezi s člankom 123. stavak 1. ZVDSP-a.

41. Slijedom sve navedenog, a kako je u postupku tužiteljica dokazala sve pretpostavke potrebne za stjecanje prava vlasništva predmetne nekretnine temeljem instituta izvanredne dosjelosti u odnosu na tuženicu, kako je to obrazloženo pod točkama 35. i 36. ovog obrazloženja, to je sud odlučio kao pod točkom I. izreke presude.

42. U nastavku je sud odlučio o troškovima postupka.

43. S obzirom da je tužiteljica u cijelosti uspjela u ovom sporu, bilo je potrebno istoj dosuditi troškove parničnog postupka polazeći od odredbi čl. 154 st. 1 i čl. 155 st. 1 ZPP-a. Uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora u visini od 100.000,00 eura te priloženi troškovnik, tužiteljici je zastupanoj po odvjetniku priznato za sastav tužbe 753 boda, za zastupanje na ročištima od 22. listopada 2024., 10. ožujka 2025., 16. travnja 2025., 29. svibnja 2025., 9. srpnja 2025., 1. siječnja 2026., i 18. veljače 2026. po 753 boda, sve sukladno Tbr. 7.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22 - dalje u tekstu: Tarifa) te za sastav podnesaka od 30. prosinca 2025. i 10. veljače 2026. po 753 boda, sukladno Tbr. 8.1. Tarife, što ukupno iznosi 7530 bodova. Kako vrijednost jednog boda iznosi 2 eura sukladno Tbr. 50 Tarife, tužiteljici pripada naknada troška u iznosu od 15.060,00 eura koji iznos uvećan za 25% pdv-a iznosi 18.825,00 eura. Tužiteljici pripada i naknada materijalnog troška vještačenja u ovom predmetu u iznosu od 549,48 eura, pa je ukupni iznos koji je tuženica dužna nadoknaditi tužiteljici na ime troškova ovog parničnog postupka 19.374,48 eura.

44. Stoga je o trošku parničnog postupka odlučeno kao pod točkom II izreke presude.

45. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Supetru, 16. travnja 2026.

Sutkinja

Anđelina Kliškić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe, u roku od petnaest dana, računajući od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi ovom sudu, za Županijski sud, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu.

Dostaviti:

- tužitelju po punomoćniku, OD Juričko i partneri, Split

- tuženom po punomoćniku, Antonio Bolanča, Split

- u spis