REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-693/2026-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A Z B O G O G L U H E
Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Brankici Bobšić, u pravnoj stvari tužitelja AŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ivanu Adžiću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d. iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, radi utvrđenja, dana 16. travnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuju se ništavom odredba Ugovora o međufinanciranju i stambenom kreditu, broj kreditne partije: 7130032833, sklopljenog 15. prosinca 2005. između prednika tuženika Prve stambene štedionice d.d., kao kreditora, i tužitelja kao korisnika kredita, kojom je ugovorena obveza tužitelja da tuženiku plati naknadu za obradu kredita, dakle odredba čl. 2. navedenog Ugovora u dijelu u kojim je ugovoreno da se Korisnik kredita obvezuje platiti sve naknade i troškove sukladno Općim uvjetima poslovanja i Odluci o Tarifi naknada Kreditora.
II. Nalaže se tuženiku Zagrebačkoj banci d.d. naknaditi tužitelju AŠ troškove parničnog postupka u iznosu od 329,64 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 16. travnja 2026. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je ovom sudu 4. veljače 2026. podnio tužbu protiv tuženika u kojoj je naveo da je kao korisnik kredita s prednikom tuženika, kao kreditorom, 15. prosinca 2005. sklopio Ugovor o međufinanciranju i stambenom kreditu za kupnju stana za osobne potrebe, broj kreditne partije 7130032833, kojim mu je tuženik odobrio i stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti od 22.000,00 EUR obračunato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita. Nadalje je naveo da je u odredbi čl. 2. Ugovora određeno da se korisnik kredita obvezuje platiti sve naknade i troškove sukladno Općim uvjetima poslovanja i Odluci o Tarifi naknada kreditora. Isto tako tužitelj je u tužbi naveo da mu je tuženik 12. siječnja 2006., prilikom isplate kredita, naplatio naknadu za obradu kredita u iznosu od 1.624,61 kn. Tužitelj je još naveo da su predmetni Ugovor stranke sklopile u okolnostima u kojima je tuženik koristio nepoštenu poslovnu praksu i to kao jača ugovorna strana, a u kojem se položaju nalazio zbog nesporne okolnosti da je financijska institucija i profesionalno dioničko društvo, te da je nezakonito i nepošteno primjenjivao ugovorne odredbe o naknadi za obradu kredita na koji način je doveo tužitelja u neravnopravan položaj u kojem isti nije mogao utjecati na sadržaj unaprijed pripremljenog ugovora. Tužitelj, nadalje, smatra da je tuženik na opisani način postupio suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača i odredbama Zakona o obveznim odnosima. Istaknuo je i da tuženik prije sklapanja i u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora nije s tužiteljem pojedinačno pregovarao o predmetnoj odredbi Ugovora, već je isti bio stavljen u poziciju „uzmi ili ostavi“. Također je naveo da mu tuženik nije prezentirao koje to točno troškove ima tuženik u vezi postupka odobravanja kredita pa da bi iste tužitelj morao naknaditi, niti mu je objasnio strukturu tih troškova i zašto iznos te naknade izravno ovisi o visini iznosa kredita koji se traži. Tužitelj je još naveo da je odredba koja su se odnosila na naplatu naknade za obradu kredita bila sastavni dio standardnog ugovora o kreditu unaprijed sastavljenog od tuženika, o kojoj odredbi se s tužiteljem nije pojedinačno pregovaralo, niti je tužitelj imao utjecaj na njezin sadržaj, a kojom odredbom je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja tužitelju nametnuta prekomjerna i potpuno neopravdana obveza, iz čega proizlazi da takva ugovorna odredba uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita - potrošača kao jedne ugovorne strane u odnosu na banku - trgovca kao drugu ugovornu stranu, a što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava, uz ostalo načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, te načelu dužnosti njihove suradnje i načelu zabrane zlouporabe prava. Tužitelj je još naveo da će posljedica utvrđene ništavosti (ništetnosti) biti obveza tuženika da vrati tužitelju sve što je primio na temelju ništave (ništetne) odredbe Ugovora sa zateznim kamatama od dan stjecanja jer je tuženik nepošteni stjecatelj.
2. Slijedom navedenog, tužitelj tužbenim zahtjevom postavljenim u tužbi traži da se utvrdi ništavom (ništetnom) odredba Ugovora o međufinanciranju i stambenom kreditu, broj kreditne partije: 7130032833, sklopljenog 15. prosinca 2005. između prednika tuženika Prve stambene štedionice d.d., kao kreditora, i tužitelja kao korisnika kredita, kojom je ugovorena obveza tužitelja da tuženiku plati naknadu za obradu kredita, dakle odredba čl. 2. navedenog Ugovora u dijelu u kojim je ugovoreno da se Korisnik kredita obvezuje platiti sve naknade i troškove sukladno Općim uvjetima poslovanja i Odluci o Tarifi naknada Kreditora, uz naknadu troškova parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.
3. Tuženik nije podnio odgovor na tužbu u roku od 30 dana, iako je uredno pozvan rješenjem ovog suda od 6. veljače 2026.
4. Kako su tuženiku tužba i rješenje kojim je tuženik pozvan podnijeti odgovor na tužbu uredno dostavljeni 9. veljače 2026., a osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, te kako navedene činjenice nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio, niti s činjenicama koje su općepoznate, a ne postoje niti općepoznate okolnosti iz kojih bi proizlazilo da su opravdani razlozi tuženika spriječili podnijeti odgovor na tužbu, tako je na temelju odredbe čl. 331.b st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025.; dalje: ZPP) odlučeno kao u t. I. izreke ove presude zbog ogluhe.
5. Odluka o troškovima parničnog postupka se temelji na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, a sukladno vrijednosti predmeta spora naznačenoj u tužbi. Troškovi su odmjereni prema troškovniku stranke, a sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023., dalje: Tarifa), po kojoj vrijednost jednog boda iznosi 2,00 EUR, kao i sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/2018. i 51/2023.).
6. Tužitelju je tako na ime troška zastupanja po punomoćniku odvjetniku dosuđen trošak u iznosu od 250,00 EUR, a isti se odnosi na trošak sastavljanja tužbe od 4. veljače 2026. u iznosu od 200,00 EUR (100 bodova - Tbr. 7/1 Tarife), te trošak PDV- a na istu radnje (25%) u iznosu od 50,00 EUR. Tužitelju je isto tako priznat trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 53,09 EUR i trošak sudske pristojbe za presudu zbog ogluhe u iznosu od 26,55 EUR. Stoga su tužitelju dosuđeni troškovi parničnog postupka u ukupnom iznosu od 329,64 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje, sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a, teku od presuđenja, odnosno od 16. travnja 2026. do isplate po stopi određenoj u odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. i 155/2023.).
7. Slijedom navedenog odlučeno je kao u t. II. izreke.
Zagreb, 16. travnja 2026.
Sutkinja
Brankica Bobšić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude zbog ogluhe dopuštena je žalba Županijskom sudu, koja se podnosi putem ovoga suda. Žalba se podnosi pisanim putem u 4 primjerka u roku od 15 dana od dana dostave ove presude. Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 353. st. 2. ZPP-a).
Dna:
- tužitelju po pun. uz rješenje za plaćanje sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 53,09 EUR i za presudu zbog ogluhe u iznosu od 26,55 EUR.
- tuženiku
