REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U CRIKVENICI
Kralja Tomislava 85a
51260 Crikvenica
Poslovni broj: Povrv-130/2022-13
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Crikvenici, po sucu Sonji Alač, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja EOS MATRIX d.o.o. Zagreb, OIB: 76674680107, Horvatova 82, 10000 Zagreb, kojeg zastupa punomoćnica Sonja Šoštar, odvjetnica u Samoboru, protiv tužene PZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Gjergj Lekaj, odvjetnik u Rijeci, radi isplate, nakon zaključene javne glavne rasprave održane 25. ožujka 2026., 16. travnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Održava se na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Nevena Kućara iz Omišlja, posl. br. Ovrv-1619/2022 od 25. svibnja 2022. u dijelu kojim je naloženo tuženoj da tužitelju namiri tražbinu u iznosu od 182,49 EUR (kao protuvrijednost iznosa od 1.374,97 HRK) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 17. veljače 2022. pa do isplate, i to po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referenta stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 8 dana.
II. Ukida se platni nalog iz rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave opisanog u točki I izreke presude za iznos tražbine od 225,12 EUR (kao protuvrijednost iznosa od 1.696,17 HRK) sa zatraženim zateznim kamatama, te nastalih troškova ovršnog postupka u iznosu od 107,84 EUR (kao protuvrijednost iznosa od 812,50 HRK) sa zakonskom zateznom kamatom od 25. svibnja 2022. pa do isplate, te se u navedenom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja odbija.
III. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.
Obrazloženje
1. Tužitelj je prvotno kao ovrhovoditelj 27. travnja 2022. podnio protiv tužene, kao ovršenika, prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, u kojem navodi da mu tužena temeljem izvatka iz poslovnih knjiga – izvoda otvorenih stavaka duguje iznos od 3.071,19 HRK, što u sada važećoj valuti EUR iznosi 407,61 EUR, sa zateznim kamatama. Tužitelj je predložio donošenje rješenja o ovrsi kojim će se naložiti tuženoj da mu namiri navedenu novčanu tražbinu, sa zateznim kamatama i troškovima ovrhe.
2. Odlučujući o prijedlogu za ovrhu javni bilježnik Neven Kućar iz Omišlja je 25. svibnja 2022., u predmetu pod posl. br. Ovrv-1619/2022 donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, sa sadržajem kako je to predložio tužitelj, te je istome određen i nastali trošak ovršnog postupka u iznosu od 812,50 HRK, što u sada važećoj valuti EUR iznosi 107,84 EUR.
3. Protiv navedenoga rješenja o ovrsi tužena je podnijela prigovor, u kojem pobija isto u cijelosti, kao neosnovano, navodeći da je isto uplatila u cijelosti 14. srpnja 2022., a da ju prije toga nitko nije obavijestio o pokretanju bilo kakvog postupka. Stoga da osporava predmetno potraživanje u cijelosti i iz razloga jer joj nikada nije dostavljen račun temeljem kojeg je doneseno rješenje za navodno dugovanje, te da nije zaprimila nikakvu obavijest od strane tužitelja vezano za postojanje dugovanja. Predlaže ukidanje rješenja o ovrsi i odbacivanje prijedloga za ovrhu, a podredno stavljanje izvan snage rješenja o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha i ukidanje provedene radnje.
4. Rješenjem ovoga suda od 22. ožujka 2024. stavljeno je izvan snage predmetno rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha i ukinute su provedene radnje (točka I izreke), te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga (točka II izreke). Nadalje, u točki III izreke, određeno je da su u postupku u sporovima male vrijednosti stranke dužne najkasnije u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznijetih činjenica (članak 461.a stavak 2. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19.; u nastavku: ZPP/19.). Nadalje, tužitelj da je dužan najkasnije u podnesku predanom sudu u roku od 15 dana od primitka navedenoga rješenja iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznijetih činjenica (članak 461.a stavak 3. ZPP/19.). Nadalje, tuženi da je dužan najkasnije u roku od 15 dana od primitka tužiteljevog podneska iz točke III, stavka drugog izreke rješenja iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznijetih činjenica (članak 461.a stavak 4. ZPP/19.).
Gore navedeno rješenje stranke su po punomoćnicima zaprimile 25. ožujka 2024., a tužitelju je, uz navedeno rješenje, dostavljen i prigovor tužene s prilozima.
5. Tužitelj je u podnesku od 2. travnja 2024. naveo da je temeljem ugovora o cesiji br. F3-08/2015 sklopljenim s trgovačkim društvom Hrvatski Telekom d.d. Zagreb, Radnička cesta 21, OIB: 81793146560, od 20. listopada 2015. i pripadajućim aneksima kojima se produljuje trajanje istog, postao vlasnik potraživanja koje je predmetom ovoga postupka. Tužitelj nadalje navodi da su zakonske odredbe koje uređuju ustup potraživanja, odredbe članka 80. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. i 126/21.; u nastavku: ZOO), kojim je propisano da (stavak 1.) vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga. Nadalje, odredbom članka 82. stavak 1. ZOO propisano je da za ustup tražbine nije potreban pristanak dužnika, ali da je ustupitelj dužan obavijestiti dužnika o ustupanju. Tužitelj također napominje da sukladno prethodno navedenim zakonskim odredbama kao i postojećoj sudskoj praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Revt-3/07 od 6.3.2007., Revt-36/03-2 od 18.2.2004., Rev-1559/01 od 12.9.2001. itd.) obavijest dužniku nije pretpostavka valjanosti ugovora o cesiji. Ugovor o cesiji da je dvostranoobvezni pravni odnos koji regulira prijenos potraživanja sa starog vjerovnika na novog. Tužitelj naglašava kako su samo dvije strane takvog ugovora, stari vjerovnik (ustupitelj) te novi vjerovnik (primatelj), međutim ne i dužnik prema kojem stari vjerovnik ima predmetno potraživanje. U odnosu na prigovor tužene protiv rješenja o ovrsi, tužitelj ističe kako je predmetni ovršni postupak protiv tužene putem javnog bilježnika kao povjerenika suda u ovršnom postupku pokrenuo 27. travnja 2022. te da je javni bilježnik 25. svibnja 2022. donio rješenje o ovrsi. Tužitelj nadalje potvrđuje da je 14. srpnja 2022., nakon pokretanja ovršnog postupka, zaprimio uplatu tužene u iznosu od 225,12 EUR / 1,696.17 HRK, a kojom uplatom da je tužena djelomično podmirila glavnicu potraživanja tužitelja koja je iznosila 3.071,19 HRK / 407,61 EUR te da je ista sukladno odredbama članka 240. stavka 2. ZOO priznala postojanje dugovanja prema tužitelju. Potraživanje tužitelja da se temelji na sljedećim niže navedenim računima u ukupnom iznosu od 3.071,19 HRK / 407,61 EUR ustupljenim od strane društva HRVATSKI TELEKOM d.d., Zagreb na ime korištenih telekom usluga unutar tarifnog paketa MAX 2 Biram (usluga ADSL interneta i digitalne televizije) na adresi [adresa] temeljem zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog odnosa od 7. travnja 2021. kojeg je tužena zaključila s prednikom tužitelja, navodeći da se radi o računima kako slijedi: računu od 31. srpnja 2021., broj računa 63001347389995, koji dospijeva 16. kolovoza 2021. u iznosu od 261,00 HRK; računu od 31. kolovoza 2021., broj računa 63001347389995, koji dospijeva 16. rujna 2021. u iznosu od 279,79 HRK; računu od 30. rujna 2021., broj računa 63001347389995, koji dospijeva 18. listopada 2021. u iznosu od 260,40 HRK; računu od 31. siječnja 2022., broj računa 63001347389995, koji dospijeva 16. veljače 2022., u iznosu od 2.270,00 HRK. Tužena da je uplatom iznosa od 225.12 EUR / 1,696.17 HRK u cijelosti zatvorila dugovanje po računima za srpanj, kolovoz i rujan 2021. te da je djelomično podmirila račun za siječanj 2022. s datumom dospijeća 16. veljače 2022. koji je bio izdan u iznosu od 2.270,00 HRK, tako da preostalo potraživanje tužitelja na ime glavnog duga iznosi 182,49 EUR odnosno 1,374.97 HRK te na ime nepodmirenih javnobilježničkih i odvjetničkih troškova ovršnog postupka 107.83 EUR odnosno 812.50 HRK. Nadalje, u odnosu na prigovor tužene kako ista nije bila obavještena o pokretanju bilo kakvog postupka radi naplate predmetnog potraživanja, tužitelj napominje da je prije pokretanja ovršnog postupka na adresu tužene poslao obavijest o ustupanju potraživanja u kojem je naveo osnov potraživanja zajedno sa stanjem dugovanja i podacima za dobrovoljno podmirenje dugovanja. Tužitelj ujedno ističe kako nema saznanja o evidentiranim prigovorima protiv ispostavljenih računa kao ni o uplatama tužene upućenim starom vjerovniku te isti predlaže odbiti prigovor tužene kao neosnovan i prihvatiti umanjeni tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, a koji se odnosi na isplatu iznosa od 182.49 EUR / 1.374,97 HRK uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od 17. veljače 2022. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 8 dana, sve uz naknadu troška ovršnog i ovog parničnog postupka s pripadajućom zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi propisanoj odredbom članka 29. ZOO koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 01.01.2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 8 dana.
6. Gore navedeni podnesak tužitelja dostavljen je tuženoj po punomoćniku 10. travnja 2024. i ista je 24. travnja 2024. dostavila u spis podnesak u kojem navodi da tužitelj podneskom od 2. travnja 2024. djelomično povlači tužbu, odnosno platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi. Tužena ističe da je podmirila tražbinu ovrhovoditelja 14. srpnja 2022., samoinicijativno, u trenutku kada nije znala za postojanje rješenja o ovrsi Općinskog suda u Crikvenici, javnog bilježnika Nevena Kućara, Omišalj, posl. br. Ovrv- 233/2022 od 25. svibnja 2022. Tužena da je navedeno rješenje o ovrsi zaprimila 18. kolovoza 2022., nakon što je podmirila tražbinu tužitelja pa da je s obzirom na izvršeno plaćanje bila prisiljena prigovoriti na navedeno rješenje o ovrsi. Tužitelj da nije povukao prijedlog za ovrhu nakon plaćanja tužene, već da je zbog svog (ne)postupanja i pasivnog držanja uzrokovao nepotrebne troškove za tuženu budući da je ista morala podnijeti prigovor na rješenje o ovrsi kako isto ne bi postalo pravomoćno i ovršno, a tražbina je bila plaćena. Tužitelj da je imao mogućnost (djelomično) povući prijedlog za ovrhu, za onaj iznos tražbine koji smatra da mu je namiren u periodu od 14. srpnja 2022. do 26. kolovoza 2022. kada je tužena bila prisiljena podnijeti prigovor protiv rješenja o ovrsi, a za onaj dio za koji smatra da tražbina nije namirena specificirati zahtjev, na koje postupanje je isključivo ovlašten tužitelj kao aktivna strana, a ne javni bilježnik i sud, koji postupaju i provode postupak u skladu s dispozicijama stranaka. Iz iznesenog da je vidljivo da je povod za parnicu i time za nastanak troškova u konkretnom slučaju dao tužitelj. Kriterij uspjeha u parnici – načelo causae – nametnut je kao temeljno načelo za prosudbu o tome koja će od stranaka biti dužna naknaditi troškove. Stoga da se tužena protivi povlačenju tužbe izvršenim podneskom od 2. travnja 2024. Tužena ističe da tužitelj povlači tužbu 629 dana nakon izvršene uplate, koja je izvršena prije nego što je ovršenica primila rješenje o ovrsi i prije zasnivanja litispendencije. Stoga tužena predlaže sudu da donese meritornu odluku i obveže tužitelja na naknadu parničnih troškova tuženici, sukladno načelu causae, odnosno podredno sukladno uspjehu u ovom sporu.
Gore navedeni podnesak dostavljen je tužitelju po punomoćniku 12. studenoga 2024. i isti se na taj podnesak nije očitovao.
7. Na ročištu održanom 25. ožujka 2026. tužena je po punomoćniku navela da, s obzirom na činjenicu da je univerzalni nalog za plaćanje sa stranice 28 spisa, koji je dakle, dostavljen uz prigovor, nečitak, da tužena ne raspolaže drugim primjerkom tog naloga odnosno dokaza o uplati, ali da i nadalje tvrdi da je podmirila cjelokupnu tražbinu i nije u mogućnosti dostaviti čitki primjerak uplatnice te je navela da ne ističe nikakve prijedloge za pribavu dokaza o plaćanju.
8. Provedeni su dokazi uvidom u izvod otvorenih stavaka dužnika od 27. travnja 2022. (stranica 8 spisa), u univerzalni nalog za plaćanje od 14. srpnja 2022. (stranica 28 spisa), u račune Hrvatskog Telekoma d.d. Zagreb (stranice 43-58 spisa), u Okvirni ugovor o prodaji i ustupu potraživanja broj: F3-08/2015 sklopljen između Hrvatskog Telekoma d.d. Zagreb, kao prodavatelja / cedenta i tužitelja kao otkupitelja / cesionara od 20. listopada 2015. (stranice 61-69 spisa), u Anekse navedenog Okvirnog ugovora (stranice 74-97 spisa), te 73. Dodataka Okvirnom ugovoru od 21. listopada 2021. (stranice 59-60 spisa), u zahtjev za Magenta 1 fiksnim uslugama Hrvatskog Telekoma od 7. travnja 2021. (stranice 70-73 spisa), u obavijest o ustupanju potraživanja od 24. ožujka 2022. (stranica 98 spisa), u karticu prometa na dan 2. travnja 2024. (stranica 99-100 spisa).
Po provedenom dokaznom postupku odlučeno je kao u izreci presude, iz razloga koji će biti pojašnjeni u daljnjem slijedu obrazloženja ove odluke.
9. Iz izvoda otvorenih stavaka dužnika sa stanjem na dan 27. travnja 2022. (stranica 8 spisa) proizlazi da je u poslovnim knjigama tužitelja na navedeni dan evidentiran dug tužene prema tužitelju, na ime otkupljenih glavnica, i to po računima kako slijedi: po računu broj 63001347389995, koji dospijeva 16. kolovoza 2021. u iznosu od 261,00 HRK (račun na stranicama 47-50 spisa, za srpanj 2021.); računu broj 63001347389995, koji dospijeva 16. rujna 2021. u iznosu od 279,79 HRK (račun na stranicama 51-53 spisa, za kolovoz 2021.); računu broj 63001347389995, koji dospijeva 18. listopada 2021. u iznosu od 260,40 HRK (račun na stranicama 43-46 spisa, za rujan 2021.; te računu broj 63001347389995, koji dospijeva 16. veljače 2022., u iznosu od 2.270,00 HRK (račun na stranicama 55-58 spisa, za siječanj 2022.). Ukupno, dug s osnova glavnica po gore navedenim računima iznosi 3.071,19 HRK, što u sada važećoj valuti EUR iznosi 407,61 EUR.
Iz materijalne dokumentacije dostavljene od strane tužitelja, a radi se o računima, ugovoru o prodaji i ustupu potraživanja te dodacima tog ugovora, kao i iz zahtjeva za Magenta 1 fiksnim uslugama Hrvatskog Telekoma od 7. travnja 2021. te obavijesti o ustupu potraživanja od 24. ožujka 2022., koji prileže na stranicama 43-98 spisa, proizlazi da se gore navedeno potraživanje tužitelja prema tuženoj, odnosi na dug tužene po ranije navedenim računima u ukupnom iznosu od 3.071,19 HRK odnosno 407,61 EUR, ustupljenim od strane trgovačkog društva Hrvatski Telekom d.d. Zagreb, na ime korištenih telekomunikacijskih usluga unutar tarifnog paketa MAX2 Biram (usluga ADSL interneta i digitalne televizije), na adresi [adresa], temeljem zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog odnosa od 7. travnja 2021., kojeg je tužena zaključila s prednikom tužitelja Hrvatski Telekom d.d. Zagreb, koji je ustupio navedeno potraživanje tužitelju, temeljem odredbe članka 80. stavak 1. ZOO/21., a za koji ustup tražbine nije potreban pristanak tužene kao dužnika, s time da obavijest dužniku nije pretpostavka valjanosti ugovora o cesiji.
Tužena, kako u svome prigovoru, tako ni nakon primitka podneska tužitelja od 2. travnja 2024. u prilogu kojega je dostavljena gore navedena materijalna dokumentacija, nije osporila navode tužitelja da je u utuženom razdoblju bila korisnik gore navedenih telekomunikacijskih usluga koje joj je pružao pravni prednik tužitelja Hrvatski Telekom d.d. Zagreb, koji je svoja potraživanja prema tuženoj ustupio tužitelju.
Tužena tvrdi da je ranije navedeno potraživanje tužitelja u cijelosti podmirila 14. srpnja 2022., a u prilog ovim svojim tvrdnjama dostavlja univerzalni nalog za plaćanje (stranica 28 spisa), od 14. srpnja 2022., koji je nečitak, i na kojem se ne vide kako podaci o uplaćenom iznosu, tako i platitelju i u čiju korist (primatelj) je izvršena uplata.
Tužitelj je u podnesku od 2. travnja 2024. naveo da je tužena 14. srpnja 2022. uplatila iznos od 225,12 EUR, odnosno 1.696,17 HRK, kojim je tužena djelomično podmirila glavnicu potraživanja tužitelja, odnosno zatvorila dugovanje po računima za srpanj, kolovoz i rujan 2021., te djelomično podmirila račun za siječanj 2022., tako da nepodmireno potraživanje tužitelja na ime glavnog duga iznosi 182,49 EUR, odnosno 1.374,97 HRK, uvećano za troškove ovršnog postupka.
Tužitelj je precizirao tužbeni zahtjev u gore navedenom podnesku, kojim traži od tužene isplatu iznosa od 182,49 EUR, odnosno 1.374,97 HRK sa zateznim kamatama i troškom ovršnog i parničnog postupka, iz čega proizlazi da povlači tužbu za preostali iznos od 225,12 EUR (kao protuvrijednost iznosa od 1.696,17 HRK), a s obzirom na to da se tužena u podnesku od 24. travnja 2024. protivila takvom povlačenju tužbe, to je potrebno odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja iz tužbe u iznosu od 3.071,19 HRK, što u sada važećoj valuti EUR iznosi 407,61 EUR.
S obzirom na to da je tužena uplatom iznosa od 225,12 EUR odnosno 1.696,17 HRK, koja uplata je vidljiva i na kartici prometa na dan 2. travnja 2024. sa stranica 99- 100 spisa, podmirila potraživanje tužitelja u dijelu koji se odnosi na dugovanje po računima za srpanj, kolovoz i rujan 2021. te je djelomično podmirila račun za siječanj 2022., tako da nepodmireno potraživanje tužitelja na ime glavnog duga iznosi 182,49 EUR, odnosno 1.374,97 HRK, to su neosnovani navodi tužene da je navedenom uplatom podmirila cjelokupno potraživanje tužitelja.
Naime, uplatnica dostavljena uz prigovor, koja prileži na stranici 28 spisa, je nečitka, a tužena je navela da ne raspolaže čitkijim primjerkom uplatnice, odnosno da ne stavlja nikakve druge dokazne prijedloge o toj uplati, odnosno o pribavi dokaza o takvoj uplati.
S obzirom na to da je na tuženoj u smislu odredbe članka 7. u svezi sa odredbom članka 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25.; u nastavku: ZPP/25.) teret dokaza tvrdnji o podmirenju cjelokupne tražbine, a tužitelj je potvrdio da je tužena uplatila samo iznos od 225,12 EUR odnosno 1.696,17 HRK, čime je djelomično podmirila tražbinu, to sud tvrdnje tužene o podmirenju preostalog dijela tražbine smatra nedokazanim.
Kako je tužena uplatom iznosa od 225,12 EUR odnosno 1.696,17 HRK djelomično podmirila potraživanje tužitelja, i to u dijelu koji se odnosi na dugovanje po računima za srpanj, kolovoz i rujan 2021. te je djelomično podmirila račun za siječanj 2022., to je potraživanje tužitelja u iznosu od 225,12 EUR (kao protuvrijednost iznosa od 1.696,17 HRK) sa zatraženim zateznim kamatama, neosnovano, jer je isto podmireno.
U preostalom iznosu od 182,49 EUR (kao protuvrijednost iznosa od 1.374,97 HRK), a koje potraživanje tužitelja se odnosi na potraživanje po računu za siječanj 2022., koji dospijeva 16. veljače 2022., zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 17. veljače 2022. pa do isplate, potraživanje tužitelja je osnovano, jer tužena nije dokazala svoje tvrdnje da je podmirila ovo potraživanje, a na njoj je teret dokaza ovih navoda.
Stoga je neosnovano potraživanje tužitelja u ukupnom iznosu od 225,12 EUR kao protuvrijednost iznosa od 1.696,17 HRK (točka II. izreke presude), a osnovano je potraživanje tužitelja u ukupnom iznosu od 182,49 EUR kao protuvrijednost iznosa od 1.374,97 HRK, sa zateznim kamatama, kako je to opisano u točki I. izreke presude.
Na dosuđeni iznos od 182,49 EUR sud je tužitelju priznao i zakonske zatezne kamate kako je to navedeno u točki I. izreke presude, primjenom odredbi članka 29. stavak 1. ZOO. Odluka o visini stope zakonske zatezne kamate donijeta je primjenom odredbe članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima («Narodne novine» broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.).
Slijedom iznijetog, primjenom odredbe članka 451. stavak 3. ZPP, odlučeno je kao u točkama I. i II. izreke ove presude.
10. Odluka o troškovima postupka iz točke III. izreke presude temelji se na odredbi članka 154. stavak 4. ZPP, te je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka jer su stranke djelomično uspjele u ovoj parnici u približno jednakim dijelovima, radi čega je sud ukinuo platni nalog iz ranije cit. rješenja o ovrsi, u pogledu nastalih troškova ovršnog postupka koji su bili odmjereni u iznosu od 812,50 HRK, što u sada važećoj valuti EUR iznosi 107,84 EUR (točka II. izreke presude), sa zateznom kamatom od 25. svibnja 2022., jer ti troškovi sada predstavljaju parnični trošak.
U Crikvenici 16. travnja 2026.
Sudac:
Sonja Alač
UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:
Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude. Žalba se podnosi pisanim putem ovom sudu, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud. Ova odluka može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
DNA:
1. pun. tužitelja
2. pun. tužene
