REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž-506/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Dolores Peruško, predsjednica vijeća, Alenka Paus, sutkinja izvjestiteljica i članica vijeća i Iva Kancijanić, članica vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. AS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]; 2. ZS, [adresa], JMBG: [jedinstveni matični broj građana], 3. ĐS, [adresa], JMBG: [jedinstveni matični broj građana] i 4. FS, [adresa], JMBG: [jedinstveni matični broj građana]; svi zastupani po punomoćniku Vinku Samardžiću, odvjetniku u Splitu, protiv tužene ES, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Darku Varnica, odvjetniku u Kaštel Kambelovcu, radi utvrđenja pravne valjanosti oporuke, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-2222/2020-43 od 8. prosinca 2025., na sjednici vijeća 16. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženice kao djelomično neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-2222/2020-43 od 8. prosinca 2025. u točki I. izreke u dijelu u kojem je utvrđeno da usmena oporuka sada pok. BS kao ostaviteljice od 09. studenog 2016. nije pravovaljana te u točki II. izreke presude.

II. Prihvaća se djelomično žalba tuženice te se preinačuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-2222/2020-43 od 8. prosinca 2025. u točki I. izreke u dijelu u kojem je utvrđeno da usmena oporuka sada pok. BS kao ostaviteljice od 09. studenog 2016. nije istinita te se u tom dijelu odbija tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženice za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je: „I. Utvrđuje se da usmena oporuka sada pok. BS kao ostaviteljice od 09. studenog 2016. godine nije istinita i pravovaljana. II. Nalaže se tuženoj naknaditi tužiteljici troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 3.995,88 eura, sa zateznom kamatom od dana presuđenja pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana, dok se za više traženo zahtjev za naknadu parničnog troška odbija."

2. Protiv presude pravovremenu žalbu podnosi tuženica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o troškovima postupka. Ukazuje na bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP glede proturječnosti izreke; da se valjanost usmene oporuke kao i postojanje izvanrednih okolnosti utvrđuje u trenutku sastavljanja usmene oporuke; da je pogrešan zaključak suda da je ostaviteljica mogla sačiniti pisanu oporuku pred dva svjedoka; da je stisak ruke refleksna i gruba motorna radnja koja se može dogoditi automatski te takva radnja ne zahtijeva razmišljanje u koordinaciji pokreta; da u obrazloženju pobijane presude nisu navedeni odlučni razlozi koji bi opravdali zaključak prvostupanjskog suda kako je pokojna BS u trenutku sastavljanja oporuke bila sposobna potpisati ili vlastoručno sastaviti oporuku; da stisak ruke ne znači sposobnost potpisivanja, da je za utvrđenje da je ostaviteljica kritične prigode mogla sastaviti vlastoručnu oporuku ili pak potpisati sastavljenu izjavu pred dva svjedoka potrebno utvrditi zdravstveno stanje ostaviteljice u trenutku sastavlja usmene oporuke. Ističe da sud nije naveo odlučujuće razloge kojima se vodio pri donošenju zaključka da je ostaviteljica bila sposobna makar potpisati (pisanu) oporuku pred svjedocima; da je time povrijeđeno pravo tužitelja na pravično suđenje iz članka 29. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske; da činjenica da je ostaviteljica umrla svega 13 sati nakon sastavljanja usmene oporuke predstavlja izvanrednu okolnost u kojoj je sastavljena usmena oporuka. Ukazuje i da sud nije ocijenio nalaz i mišljenje vještaka; na otpusno pismo pokojne, a iz kojeg slijedi da je ostaviteljica od prijema do dana smrti bila smještena na odjel intenzivne njege, što da ukazuje da je ista bila u životnoj opasnosti, pa su postojale izvanredne okolnosti sastavljanja usmene oporuke. Predlaže preinaku presude, podredno ukidanje iste i vraćanje predmeta na ponovo suđenje. Potražuje solidarno od tužitelja trošak za sastav žalbe i pristojbe na žalbu.

3. Sa žalbom je postupljeno sukladno odredbi čl. 359. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011 – pročišćeni tekst, 25/2013, 89/2014 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, 146/2025 – dalje: ZPP).

4. U odgovoru na žalbu tužitelji predlažu odbiti žalbu kao neosnovanu, ističu da tužena izvlači navode iz konteksta, ukazuju na bitne činjenice i predmet postupka, da su neosnovani navodi o nerazumljivoj presudi; da seciranje predstavlja mehaničku primjenu prava; ukazuju na iskaze svjedoka PS, LS, na odredbu čl. čl. 37. Zakona o nasljeđivanju; da činjenica da je netko operiran, da ima zdravstvenih problema u području želuca, da je nakon operacije smješten na jedinicu intenzivnog liječenja i da je naposljetku preminuo nisu same po sebi izvanredne okolnosti. Ukazuju na sudsku praksu; da nije od značaja da je pok. BS ranije višekratno ponavljala da će tuženoj ostaviti sve, pa i grobnicu; da je ista bila u stanju valjano oporučiti u nekom drugom obliku, ukazuje na iskaze svjedoka ; da ne postoji niti jedan dokaz koji bi ukazivao na problematiku s motorikom ruke pokojne BS; da nije bila ni u komatoznom stanju, nije imala neuroloških oštećenja, a lijekovi koje je primala nisu mogli utjecati na sposobnost potpisivanja; da je mogla oporučiti u nekom drugom obliku u cijelom razdoblju liječenja, pa čak i dan prije smrti; da se na JIL nalaze i pacijenti čije zdravstveno stanje zahtijeva monitoring zbog postoperativnog ciklusa a ne samo životno ugroženi pacijenti. Potražuje trošak za sastav odgovora na žalbu.

5. Žalba je, u bitnom, neosnovana.

6. Predmet spora je zahtjev za utvrđenjem da usmena oporuka pok. BS od 9. studenog 2016. nije istinita i pravovaljana.

7. Prvostupanjski sud prihvatio je zahtjev tužitelja zaključivši da je pok. BS bila sposobna pred svjedocima LS i PS izjaviti svoju posljednju volju; da nije utvrđeno da nije bila u stanju sačiniti neki drugi oblik redovne oporuke, da nisu postojale izvanredne okolnosti u smislu valjanosti usmenog oporučivanja kako to zahtijeva odredba čl. 37. Zakona o nasljeđivanju.

8. Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama razloga određeno navedenih u žalbi, pazeći i po službenoj dužnosti na zakonom propisane bitne povrede odredaba parničnog postupka i na pravilnu primjenu materijalnoga prava , osim u odluci o troškovima postupka (članak 365. stavak 2. ZPP), ovaj žalbeni sud ocjenjuje kako je prvostupanjska odluka dijelom pravilna i zakonita.

9. Počinjena je bitna povreda iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, ali samo u dijelu u kojem sud prvog stupnja utvrđuje da oporuka ostaviteljice nije istinita. Naime, prvostupanjski sud navodi da ne sumnja u to da je pok. BS htjela oporučiti kako su iskazali svjedoci; dakle u osnovi da ne sumnja da je izjavljeno bilo njezina stvarna volja. Istinita oporuka je oporuka u kojoj je iskazana prava volja ostavitelja, pa stoga, u tom je dijelu izreka proturječna obrazloženju odluke. Neovisno o toj povredi koja zahvaća presudu samo u tom dijelu, valjalo je istu preinačiti u tom dijelu, a budući u tom segmentu bitne činjenice nisu niti sporne, čl. 373.a st. 1. t. 1. i st. 3. ZPP.

9.1. Naime, tužitelji nisu niti osporavali istinitost izjave ostaviteljice, dakle ne radi se o spornoj činjenici, ali su isticali da nisu postojali zakonski uvjeti za takvu izjavu posljednje volje, kao i da ostaviteljica nije bila sposobna za takvo raspolaganje. U osnovi zahtjev je tako postavljen jer su tako upućeni iz ostavinskog postupka. Stoga, odluku je u tom dijelu valjalo preinačiti jer nije niti sporno da je volja ostaviteljice bila da raspolaže svojom imovinom kako je to rekla toga 9. studenog 2016.

10. Sporno je, je li ostaviteljica svoju izjavu posljednje volje mogla pravovaljano učiniti na taj način - usmeno pred svjedocima toga 9. studenog 2016. i je li za to bila poslovno sposobna, odnosno sada u žalbenom postupku samo je li oporuka pravovaljano učinjena jer je iz nalaza vještaka utvrđeno da je ostaviteljica u vrijeme iskazivanja oporuke bila sposobna shvatiti značenje i učinke predmetne usmene oporuke, a na koji nalaz vještaka stranke nisu imale primjedbi.

10.1. Ovdje valja dodati da su neosnovani žalbeni navodi u smislu da prvostupanjski sud nije cijenio nalaz i mišljenje vještaka Sanje Batinica jer u situaciji kao što je predmetna kada na taj nalaz nije bilo primjedbi od strane stranaka, nedvojbeno je, a to slijedi i iz činjenice kada prvostupanjski sud utvrđuje da je izjava bila i prava volja ostaviteljice, da nalaz i mišljenje sud prvog stupnja prihvaća. Dakle, nije se radilo više o spornoj činjenici.

11. Bitne povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP nisu počinjene.

12. Odredbom čl. 37. Zakona o nasljeđivanju (“Narodne novine” 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15, 14/19) propisano je da oporučitelj može očitovati svoju posljednju volju usmeno pred dva istodobno nazočna svjedoka samo u izvanrednim okolnostima zbog kojih nije u stanju oporučiti ni u jednom drugom valjanom obliku, da usmena oporuka prestaje vrijediti kad protekne 30 dana od prestanka izvanrednih okolnosti u kojima je napravljena.

13. U konkretnom slučaju sud prvog stupnja je nakon pravilno provedenog postupka pravilno zaključio da u vrijeme sastavljanja predmetne usmene oporuke nisu postojale izvanredne okolnosti koje bi sprečavale oporučiteljicu da sačini pisanu oporuku. Niti jedna okolnosti ne ukazuje da ista nije mogla sačiniti pisanu oporuku pred dva svjedoka ili da nije mogla sastaviti bilo koji drugi redovan oblik oporuke.

14. Žalbeni navodi u svezi nemogućnosti ostaviteljice da potpiše oporuku ne mogu se prihvatiti jer u tijeku postupka tuženici nisu niti isticali da ostaviteljica ne bi mogla pisati, odnosno potpisati se, čl. 352. st. 2. ZPP. U takvim okolnostima pravilan je zaključak prvostupanjskog suda, cijeneći i utvrđenu činjenicu da se ostaviteljica toga dana rukovala sa svjedokom LS, da je tuženicu uhvatila za ruku , da je prema nalazu vještaka bila sposobna za rasuđivanje, da je mogla sastaviti oporuku i to kako vlastoručnu tako i barem pisanu oporuku pred svjedocima.

15. Također, niti činjenica da je ostaviteljica preminula cca 13 sati po iskazivanju oporuke ne ukazuje da se radilo u konkretnom slučaju o izvanrednim okolnostima jer niti jedna okolnost ne ukazuje da je smrt bila očekivana, izvjesna i to u tako kratkom roku, da je ostaviteljičino zdravstveno stanje bilo tako teško (da se smrt mogla očekivati kao izvjesna u kratkom vremenu) i da upravo zbog toga ostaviteljica nije mogla oporučiti na neki drugi način, kraj već i ranije navedenog.

15.1. Osim toga, svjedok LS navodi da u ponašanju ostaviteljice toga dana i prilikom ranijih posjeta nije bilo razlike koju bi ona zamijetila, a iz nalaza vještaka slijedi da je pok. BS liječena u Zavodu za abdominalnu kirurgiju od 1. studenog 2016. do 10. studenog 2016., da je po primitku obavljena operacija, odnosno resekcija tankog crijeva adhezioloza, da je usprkos mjerama intenzivnog liječenja preminula **.**.2016. uslijed kardiorespiratornog aresta, da je u vrijeme sastavljanja oporuke bila sposobna za rasuđivanje i izražavanje vlastite volje, dakle sposobna shvatiti značenje i učine svog iskazivanja, pa je, dakle, logičan zaključak da nije bilo zapreke da svoju volju izrazi na neki drugi zakonom propisani način.

16. Nastavno niti činjenica da je ostaviteljica boravila na jedinici intenzivnog liječenja ne predstavlja izvanredne okolnosti jer kraj činjenice da su bile dozvoljene posjete, pa su je tako posjećivali i posjetili toga dana svjedoci i tuženica, logičan je zaključak da je bilo moguće ostaviteljici i zatražiti angažman javnog bilježnika ili suda radi sastava oporuke. Niti jedna okolnost ne ukazuje da to po redovnom tijeku stvari ne bi bilo moguće zbog njezina zdravstvenog stanja, a ostaviteljica je bila sposobna za rasuđivanje i slobodno izražavanje vlastite volje, dakle sposobna shvatiti značenje i učinke takvog svog iskazivanja, a tim više je mogla takvu svoju volju izraziti na neki od zakonom propisanih načina u čemu su joj mogli pomoći, angažmanom npr. bilježnika, i posjetitelji. Zapreka za takvo postupanje koje bi se mogle okarakterizirati kao izvanredne okolnosti nisu postojale, kako je pravilno utvrdio prvostupanjski sud.

17. Stoga, pravilno je iz utvrđenih činjenica prvostupanjski sud izveo zaključak da nisu postojale izvanredne okolnosti koje bi sačinjenu usmenu oporuku činile pravovaljanom. Za ocjenu jesu li okolnosti u kojima se oporučiteljica nalazila kada je usmeno oporučila bile izvanredne ili ne odlučno je jesu li te okolnosti objektivne naravi uz subjektivni moment vezan za konkretnu ostaviteljicu onemogućavale istu da sastavi oporuku u drugom zakonom valjano obliku, a to u konkretnom slučaju nije utvrđeno.

18. Slijedom navedenog, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP i čl. 373.a st. 1. t. 1. i st. 3. ZPP u svezi sa čl. 373. t. 3. ZPP valjalo je odlučiti kao u izreci.

19. Odluka o trošku se određeno žalbom ne osporava, osim u smislu neosnovanosti iste uslijed neosnovanosti i zahtjeva tužitelja, a koji žalbeni navod nije osnovan jer tužitelji i sada, kako je odluka preinačena, nisu sa zahtjevom uspjeli u neznatnom dijelu zbog kojeg nisu nastali nikakvi posebni troškovi, čl. 154. st. 5. ZPP.

20. Kako je žalba neosnovana u pretežitom dijelu, odbijen je zahtjev tuženice za naknadu troška žalbenog postupka, čl. 166. st. 1. ZPP. Odbijen je i zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka jer odgovor na žalbu nije bio potreban radi vođenja postupka, čl. 155. st. 1. ZPP.

U Puli – Pola 16. travnja 2026.

Predsjednica vijeća

Dolores Peruško