REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI
STALNA SLUŽBA U IVANIĆ-GRADU
10310 Ivanić-Grad, Športska 2
Poslovni broj Povrv-200/2023-57
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu, OIB: 32284739479, po sucu toga suda Jasni Grgurić kao sucu pojedincu u parničnom postupku tužiteljice- protutuženice NJV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnica NJ, odvjetnica u [adresa], protiv tuženika- protutužitelja FJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik CJ, odvjetnik u [adresa] te umješača na strani tuženika HOK-Osiguranje d.d., OIB: 00432869176, Zagreb, Capraška 6, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Olujić, Pezić & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, nakon provedene javne glavne rasprave zaključene 18. ožujka 2026. u nazočnosti tužiteljice - protutuženice osobno uz pun. NJ, odvj. u [adresa] te pun. tuženika – protutužitelja CJ, odvj. u [adresa], temeljem čl. 445a – 454. i čl. 335. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25. – dalje u tekstu ZPP), objavljene 16. travnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužiteljica – protutuženica NJV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] s prijedlogom za izdavanje platnog naloga od 3. travnja 2023. koji glasi:
''U cijelosti se održava na snazi platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika javnog bilježnika Ranke Spevec iz Velike Gorice, poslovni broj UPP/OS-Ovrv-305/2023 (Ovrv-1581/2023), od 19.05.2023.g., kojim je naloženo FJ, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] da odvjetnici NJV, OIB: [osobni identifikacijski broj],iz [adresa], namiri tražbinu u iznosu od 13.261,50 EUR / 99.918,77 HRK uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku od 22. lipnja 2022. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se do 31.12.2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, kao i da joj naknadi troškove ovršnog postupka u iznosu od 357,03 EUR / 2.690,04 HRK sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena i troškove ovog parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena tekućom od donošenja presude pa do isplate, u roku od 15 dana.''
II. Odbija se tuženik-protutužitelj FJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] s protutužbenim zahtjevom od 17. siječnja 2024. kojim se nalaže donijeti presudu koja glasi:
"Nalaže se tužiteljici da tuženiku isplati iznos od EUR 5.857,10, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na isti iznos od 17.01.2024. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, kao i da mu naknadi prouzročeni trošak postupka, sve u roku od 15 dana."
III. Svaka stranka snosi svoje troškove ovog parničnog postupka.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je kao ovrhovoditeljica protiv tuženika kao ovršenika pokrenula ovršni postupak prijedlogom za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, dana 3. travnja 2024. te je kod javnog bilježnika Ranke Spevec iz Velike Gorice dana 19. svibnja 2023. ishodila rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-1581/2023 (Javnobilježnički predmet: UPP/OS-Ovrv-305/2023) prema odredbama Ovršnog zakona.
2.1. Ovaj sud je po prigovoru tuženika od 1. lipnja 2023. donio rješenje od 16. studenoga 2023. kojim se stavlja van snage rješenje o ovrsi i da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.
2.2. Tuženik u prigovoru od 1. lipnja 2023. na rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika ističe da tužiteljica nema pravo potraživati nagradu za rad od tuženika, niti od bilo kojeg drugog sudionika parničnog postupka, koji je pravomoćno okončan presudom Županijskog suda u Velikoj Gorici posl. br. Gž- 1183/2021 od 15.03.2022. Ukoliko je tužiteljici kojim slučajem promaklo, u dopisu upućenom suvlasnicima 29.11.2012. navela je sljedeće: „S obzirom na činjenicu da je moj prednik imao veliku vjeru u uspjeh u ovome postupku, koju dijelim i ja, njegovo potraživanje koje je nastalo do sada za sav obavljen posao u Vašim predmetima, kao i potraživanje za sve daljnje poslove u ovim predmetima, namjeravamo naplatiti u slučaju uspjeha od tuženika odnosno ovrhovoditelja.“ Dakle, tužiteljica je ovim dopisom potvrdila raniji usmeni dogovor suvlasnika i njezinog prednika ZJ o tome da će se troškovi postupka naplaćivati na teret Zagrebačke banke d.d., u slučaju uspjeha u sporu. Sve i da takav dogovor nije postojao, odnosno da nije valjan, tužiteljica je navedenim dopisom u svakom slučaju nedvojbeno preuzela rizik da možda neće uspjeti naplatiti naknadu za svoj rad, ukoliko predmetni spor izgubi. Prema tome, dopis tužiteljice od 29.11.2012. itekako ima učinak na njezino potraživanje prema suvlasnicima stambene zgrade koje je zastupala, uključujući i ovdje tuženika, i to takav učinak da svoju nagradu za rad ne može naplaćivati na teret suvlasnika stambene zgrade. U svakom slučaju, kuriozitetno je da tužiteljica 2012. nije isticala ništetnost prethodnog sporazuma između suvlasnika i njezinog prednika, o kojemu je svakako bila odmah obaviještena od strane suvlasnika na prvome zajedničkom sastanku, već je jasno potvrdila, odnosno navela da će se naplatiti na isključivo na teret banke, u slučaju uspjeha u sporu. Nadalje ističe da je netočan navod tužiteljice da bi njezin angažman vezan uz stambenu zgradu obuhvaćao zastupanje „do potpunog rješenja tereta na nekretnini“, budući da je suvlasnike stambene zgrade zastupala isključivo u parnici radi proglašenja ovrhe nedopuštenom (kao što to uostalom proizlazi i iz njezine specifikacije potraživanja). Prednik tužiteljice ZJ nije bio angažiran u stečajnom postupku vođenim nad knjižnim vlasnikom stambene zgrade (sada stečajna masa iza MATRIN d.o.o. u stečaju), niti to proizlazi iz dopisa od 26.01.1999. i priznanice od 28.01.1999. Također se osporava bilo kakva relevantnost „Liste potpisnika punomoći“ tužiteljici. Na navedenoj listi nije označeno u kojim postupcima i na koji način će tužiteljica zastupati suvlasnike stambene zgrade, pa je izgledno da se radi isključivo o internom dokumentu suvlasnika sačinjenom povodom prestanka angažmana tužiteljičinog prednika. Osim toga, valja ponoviti da se potraživanje tužiteljice odnosi isključivo na zastupanje u parničnom postupku radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Ništa relevantnije nisu niti interne bilješke tužiteljice sačinjene u ožujku 2014. i njezin dopis iz svibnja 2014., jer su to jednostrani dokumenti čiju autentičnost i nadnevak izrade nije moguće provjeriti, odnosno utvrditi. Tuženik navedene isprave svakako osporava i otklanja njihovu dokaznu snagu, budući da ih nije potpisao niti jedan od suvlasnika stambene zgrade. Zaključno, dojam o tužiteljičinom zastupanju suvlasnika u stečajnom postupku najbolje ocrtava mail tuženika upućen tužiteljici 23.05.2022., u kojem tuženik navodi: „Također nas je zateklo da je u idući petak stečajni postupak nad Matrinom doo u kojem je uz novo nađenu imovinu predmet postupka i naša zgrada. Ne znamo zašto nas Vi niste o tome informirali…“ Dakle, 22 godine nakon početka stečajnog postupka, još uvijek nije bilo odlučeno o izlučnom pravu suvlasnika u stečajnom postupku. Apropo navoda tužiteljice da je suvlasnike stambene zgrade detaljno izvještavala o tijeku spora, posebice se ističe mail od 26.02.2018., u kojem tužiteljica navodi da „u slučaju otkaza punomoći prije pravomoćnog okončanja postupka, teret plaćanja nagrade i troška zastupanja po odvjetnicima pada na suvlasnike zgrade.“ Budući da tužiteljici nitko od suvlasnika nije otkazao punomoć (točnije bi bilo opozvao) prije pravomoćnog okončanja postupka, već su je suvlasnici redom izvijestili da odustaju od ulaganja prijedloga za dopuštenje revizije, navedeni mail također potvrđuje shvaćanje tuženika da tužiteljica nema pravo naplaćivati svoje usluge od suvlasnika stambene zgrade, uključujući i tuženika. U tom smislu ukazuje se na prepisku tužiteljice i tuženika iz svibnja 2022., u kojem tužiteljica, nakon obavijesti tuženika da odustaje od izvanrednog pravnog lijeka, inzistira na otkazu punomoći, jer u suprotnom ima obvezu podnijeti izvanredni pravni lijek. Jasno je da se tužiteljica opisanim „lukavstvom“ poslužila kako bi ishodila temelj za ispostavljanje računa tuženiku, iako joj je obavijest tuženika o odustanku od izvanrednog pravnog lijeka trebala biti sasvim dovoljna da završi zastupanje u parničnom postupku. Posebno se osporavaju kao netočni navodi tužiteljice o tome da bi suvlasnici stambene zgrade sabotirali eventualni dogovor s bankom oko mirnog rješenja spora tijekom 2014. godine. Pregovori oko mirnog rješenja spora vođeni su nekoliko godina kasnije, pri čemu se kao razlog njihovog neuspjeha prvenstveno može apostrofirati držanje same tužiteljice. Ukazuje se na krajnji cinizam tužiteljičinog izlaganja o tome da je tuženik trebao prihvatiti prijedlog nagodbe Zagrebačke banke d.d., a „koji je bio najbolji što je mogao biti“. Suvlasnici stambene zgrade u [adresa], uključujući i ovdje tuženika, u konačnici su bili primorani zaključiti Sporazum o podmirenju troškova parničnog postupka sa Zagrebačkom bankom d.d. dana 28.11.2023., kojim su regulirali svoju obvezu prema banci. Obveza tuženika po navedenom Sporazumu iznosi EUR 5.857,10. Međutim, navedeno rješenje daleko je od najboljeg rješenja za suvlasnike, uključujući i ovdje tuženika, jer do njihove obveze prema banci nikada nije trebalo niti doći. Da je tužiteljica svoj mandat izvršila lege artis, svoju nagradu za rad bi naplatila na teret Zagrebačke banke d.d., a suvlasnici ne bi bili u obvezi prema Zagrebačkoj banci d.d., što se obrazlaže kako slijedi. Nisu točni navodi tužiteljice da je postupak proveden lege artis, dok je potpuni pravni nonsens da odbijanje upisa zabilježbe ovrhe ne dovodi do nemogućnosti provedbe ovrhe, niti do obustave ovrhe, već da zabilježba ovrhe predstavlja „radnju koja služi publiciranju postupka ovrhe trećim osobama i sprječavanju prijenosa vlasništva na predmetu ovrhe“. U ovome konkretnom slučaju, Općinski sud u Zagrebu je rješenjem posl. br. Z-18581/1996 od 04.11.2008., koje je potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž-9937/2011 od 04.12.2012., odbio provesti upis zabilježbe ovrhe I-2581/1996 u zemljišnu knjigu. Kako se radi o prvoj ovršnoj radnji, bez koje je nemoguće dalje voditi ovrhu, ovršni postupak je morao biti obustavljen, odnosno sud je bio dužan po primitku navedenog rješenja obustaviti postupak ovrhe i ukinuti sve provedene radnje. Radi izbjegavanja svake dvojbe, jasno je da se razlozi takve obustave ovrhe mogu pripisati ovrhovoditelju. Drugim riječima, tužiteljica je, primjenjujući dužnu razinu pažnje, svakako trebala inzistirati na obustavi ovršnog postupka posl. br. I-2581/1996, za što je svakako imala osnov u rješenju Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž-9937/2011 od 04.12.2012. Tako bi barem postupila svaka razumna i pažljiva osoba koja upotrebljava profesionalna znanja i vještine i postupa s potrebnom razinom pažnje da bi postigla određeni cilj za stranku. Nakon ishođenja obustave ovršnog postupka, tužiteljica bi svakako imala pravo povući tužbu i tražiti naknadu do tada nastalog parničnog troška na teret Zagrebačke banke d.d., temeljem prethodno citirane judikature i odredbe čl. 158. st. 2. Zakona o parničnom postupku. Prema tome, navodi tužiteljice kojima otklanja relevantnost zabilježbe ovrhe, koja predstavlja prvu ovršnu radnju bez koje je ovrhu nemoguće provesti, ulaze u sferu pogrešne pravne interpretacije Ovršnog zakona i samo potvrđuju njezin propust da u predmetu suvlasnika stambene zgrade u [adresa], primijeni dužnu razinu pažnje. Nastavljajući parnicu protivno shvaćanjima Vrhovnog suda Republike Hrvatske, otklanjajući potencijalni dogovor s bankom inzistiranjem na nerealnom iznosu parničnog troška, te u konačnici gubitkom spora, tužiteljica je suvlasnike stambene zgrade dovela u poziciju u kojoj su dužni platiti visok parnični trošak Zagrebačkoj banci d.d., potražujući pri tome i troškove zastupanja koji joj ne pripadaju.
2.2. Opisanim postupanjem, tužiteljica je suvlasnicima stambene zgrade nanijela štetu, u vidu parničnih troškova koje su dužni naknaditi Zagrebačkoj banci d.d., od čega se na tuženika odnosi iznos od 5.857,10 EUR. Tužiteljica je mail tuženika od 22.05.2022. tendenciozno izvukla iz konteksta njihove cjelokupne prepiske iz svibnja 2022. Naime, iz cjelokupne prepiske tužiteljice i tuženika kao predstavnika stanara mogu se izvući bitno drugačiji zaključci od toga da bi predmetni mail bio „de jure“ priznanje osnove potraživanja:
- da tuženik u mailu od 16.05.2022. navodi kako je potrebno sazvati sastanak svih suvlasnika da se odluči o svim daljnjim koracima,
- da tužiteljica u mailu od 22.05.2022. navodi kako je potrebno da suvlasnici ispune formular u kojemu su dužni očitovati se žele li da tužiteljica u njihovo ime podnese prijedlog za dopuštenje revizije,
- da tuženik u mailu od 23.05.2022. navodi da kao predstavnik stanara nije ovlašten davati generalni prijedlog za rješenje spora u ime svih suvlasnika, kao i da obavještava tužiteljicu kako ne nastavlja postupak ulaganjem prijedloga za dopuštenje revizije,
- da tužiteljica u mailu od 23.05.2022. ne prihvaća ovakvu obavijest tuženika te inzistira na otkazu punomoći,
- da tuženik u mailu od 23.05.2022. osporava potraživanje tužiteljice i navodi kako naknada za rad tužiteljice ovisi isključivo, prema vlastitim riječima tužiteljice, o uspjehu u sporu, u čiji je uspjeh uvijek bila sigurna i radi čega je osujetila zaključenje nagodbe sa Zagrebačkom bankom, a kao dokaz dodaje prepisku tuženika i tužiteljice u razdoblju od 17. do 23.05.2022. Prema tome, u kontekstu cjelokupne prepiske, ne može se zaključiti da tuženik priznaje potraživanje tužiteljice, već da je očigledno da se tuženik protivi bilo kakvome plaćanju troškova tužiteljici, pozivajući se na njezinu izjavu da će se naplatiti od Zagrebačke banke d.d. u slučaju uspjeha u sporu, te da izražava svoju konsternaciju nad cjelokupnom situacijom. U tom kontekstu, opet valja istaknuti da je potpuno nejasno, i u konačnici neprihvatljivo tumačenje tužiteljice da je potrebno otkazati punomoć u slučaju odbijanja njezinog prijedloga da se protiv drugostupanjske presude uloži prijedlog za dopuštenje revizije. Punomoćnik je vezan takvom uputom stranke, pa je obavijest tuženika od 23.05.2022. o tome da ne želi nastaviti postupak trebala biti dostatna tužiteljici za donošenje zaključka o završetku angažmana u parničnom postupku. Osim toga, stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske u pogledu ovog pitanja je jasan - u slučaju zastupanja stranke u sudskom postupku posao je obavljen kada je zastupanje završeno donošenjem pravomoćne sudske odluke ili eventualno otkazom ili opozivom punomoći prije donošenja odluke (rješenje posl. br. Rev-2067/2016 od 13.01.2021.). Budući da je tužiteljica prethodno pravomoćno izgubila spor (presudom Županijskog suda u Velikoj Gorici posl. br. Gž- 1183/2021 od 15.03.2022.), ne možemo tvrditi da je njezin mandat prestao otkazom, odnosno opozivom punomoći, već je završio pravomoćnim okončanjem postupka u kojem je bila angažirana. Stoga, imajući u vidu intoniranost maila tužiteljice od 22.05.2022., u kojemu traži od suvlasnika da se očituju o daljnjem nastavku postupka ulaganjem izvanrednog pravnog lijeka, kao i činjenicu da su suvlasnici redom pravni laici, njihove dopise tužiteljici jedino je moguće shvatiti kao obavijest o protivljenju ulaganju prijedloga za dopuštenje revizije. Zaključno valja navesti da su suvlasnici stambene zgrade, čiji je predstavnik ovdje tuženik, o pitanju isplate nagrade za rad tužiteljici na teret pričuve, jedino mogli odlučivati zajednički, pa eventualno razmatranje istoga pitanja u mailu od strane tuženika ni na koji način ne obvezuje njega, niti ostale suvlasnike stambene zgrade, a osobito ukoliko uzmemo u obzir tuženikovo otklanjanje bilo kakve obveze suvlasnika prema tužiteljici u mailu od 23.05.2022. Netočna je i pravna interpretacija tužiteljice u pogledu prigovora zastare njezinog potraživanja. Prvenstveno se ističe da opoziv punomoći, sve i da u ovom slučaju egzistira, nema utjecaja na tijek zastare njezinog potraživanja. Kako tužiteljica tvrdi da stranke nisu sklopile poseban ugovor o zastupanju (dok tuženik jedino upire na izjavu tužiteljice iz dopisa od 29.11.2012. kojom sama sebi nameće odgodni uvjet za naplatu troška, i to u slučaju uspjeha u sporu na teret Zagrebačke banke d.d.), možemo zaključiti da stranke nisu sklopile niti poseban sporazum o načinu plaćanja odvjetničkih usluga. Stav je Vrhovnog suda Republike Hrvatske da, u slučaju kada nema posebnog sporazuma između odvjetnika i klijenta kojega zastupa o načinu plaćanja odvjetničkih usluga, odvjetnik ima pravo zahtijevati nagradu za svaku obavljenu radnju od kada je ta radnja obavljena, a kako to proizlazi iz Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Zastarijevanje pak počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, odnosno u slučaju zastupanja na temelju punomoći od dana kada su te radnje obavljene. Brojne su odluke u kojima je iskazan takav stav, od kojih valja izdvojiti rješenje Rev- 2067/2016 od 13.01.2021., presudu Rev-202/2018 od 07.12.2021., presudu Rev- 498/2015 od 24.09.2019., rješenje Rev-953/2012 od 26.02.2013. i i rješenje Rev-x- 68/2017 od 24.01.2017. Pri tome se još jednom posebno napominje da je stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske da je u slučaju zastupanja stranke u sudskom postupku posao obavljen kada je zastupanje završeno donošenjem pravomoćne sudske odluke ili eventualno otkazom ili opozivom punomoći prije donošenja odluke (rješenje Rev-2067/2016). Dakle, kako je u ovome predmetu posao tužiteljice završen donošenjem presude Županijskog suda u Velikoj Gorici posl. br. Gž-1183/2021 od 15.03.2022., nakon čega je tuženik odustao od ulaganja prijedloga za dopuštenje revizije, ne može biti govora o prestanku tužiteljičinog mandata opozivom punomoći. Sve i da je to slučaj, imajući u vidu relevantnu judikaturu, u odnosu na najveći dio potraživanja tužiteljice svakako je nastupila zastara. S obzirom da tuženik smatra da je tužiteljica opisanom postupanjem njjemu nanijela štetu u visini od EUR 5.857,10, to sudu predlaže donošenje presude, u vezi čega podnosi protutužbu, kao pod toč. II. Izreke.
3. Tužiteljica-protutuženica u odgovoru na protutužbu navodi kako su navodi tuženika u cijelosti neosnovani. Ističe da nije potrebno da tuženik pretpostavlja na što se rješenje o ovrsi, odnosno platni nalog odnosi, jer je kako poštom, tako i mailom (i to na mail s kojeg je poslao tužiteljici otkaz punomoći) isti zaprimio Račun br. 37/1/2 od 13.06.2022.g. i troškovnik, koji se dostavljaju u prilogu. Navedeno je tuženiku dostavljeno povodom primitka otkaza/opoziva punomoći izvršenog dana 23.05.2022.g., a sve sukladno čl. 18 Zakona o odvjetništvu. Daljnji navodi tuženika su u cijelosti neosnovani i ničime dokazani. Sukladno članku 19. Zakona o odvjetništvu u imovinskopravnim odnosima odvjetnici mogu sa strankom ugovoriti naknadu i u razmjeru s uspjehom u sporu, međutim navedeni Ugovor, sukladno st. 2. istog članka je valjan jedino ako je sastavljen u pisanom obliku. Tuženik nikada nije s tužiteljicom, kao niti sa njezinim prednikom odvjetnikom Tišler Željkom, zaključio bilo kakav ugovor o obračunu odvjetničke naknade, koji bi određivao obračun iste drugačije od Zakona o odvjetništvu i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, a kamoli u pisanom obliku. Stoga kada bi sud i povjerovao iskazu tuženika, jer drugog dokaza nema, takav ugovor bio bi ništetan, jer je suprotan prisilnom prisilnom propisu i to čl. 19 Zakona o odvjetništvu, odnosno isti ne bi bio valjan. Ističe da tuženik je opunomoćio prednika tužiteljice odvjetnika ZJ da ga zastupa u postupku ovrhe pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu koji se vodio pod brojem I-2581/96 (sada Ovr4044/2018), te je opunomoćio istoga i da u njegovo ime podnese tužbu protiv Zagrebačke banke d.d. i Matrin s.p.o. radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, što je i učinio u predmetu P-254/2021, te da ga zastupa u navedenom predmetu i svim daljnjim postupcima do potpunog rješenja tereta na nekretnini koje je tuženik suvlasnik, pa tako kasnije i u stečajnom postupku koji se vodio pod brojem St-530/2000 pred Trgovačkim sudom u Zagrebu. Da tuženik nikada nije smatrao da će prednik tužiteljice zastupati istoga u bilo kojem od navedenih postupaka bez naknade vidljivo je i iz priznanice o plaćanju predujma od 28.01.1999.g., a sve temeljem dopisa istoga od 26.01.1999.g. Povodom odlaska u mirovinu odvjetnika ZJ s **.**.2012.g., sve su stranke ureda tužiteljice, pa tako i tuženik, zaprimile dopis kojim se o navedenom obavještavaju, kao i o činjenici preuzimanja ureda. Po primitku navedenog dopisa u ured tužiteljice je pristupio JJ (Drago) Pavelić, dana 24.04.2012.g. u svojstvu predstavnika i kontakt osobe svih suvlasnika stambene zgrade u [adresa], a koji su bili tužitelji u preuzetom predmetu tada broj P-3389/2000 (P- 254/2021). Isti je upoznao tužiteljicu sa dogovorom tuženika s ostalim suvlasnicima da se sva komunikacija vrši preko predstavnika suvlasnika, a da se osoba predstavnika mijenja svakih cca tri mjeseca i da su to uglavnom JJ i FJ, a ukoliko bude netko drugi isti će odmah obavijestiti ured tužiteljice. Nakon navedenog u ured tužiteljice dostavio je dokument Lista potpisnika punomoći odvjetnici NJV za nastavak vođenja sudskih i ostalih radnji do reguliranja stanja naše zgrade, koji su vlastoručno potpisali tužitelji u predmetu P-254/2021, pa tako i ovdje tuženik, i punomoći za zastupanje u predmetu P-3389/2000. Tužitelji u navedenom predmetu VJ i UJ, koji nisu kontaktirani od strane g. JJ, javili su se sami u ured radi potpisivanja punomoći i upute 10.09.2012.g. Navedenom ispravom, kao i potpisivanjem punomoći za zastupanje, suvlasnici stambene zgrade u [adresa], pa tako i tuženik, vlastoručno potpisan, dali su nalog tužiteljici da ih zastupa u pokrenutoj parnici, ali i svim ostalim potrebnim postupcima do potpunog rješenja tereta na nekretnini u njihovom suvlasništvu. Tijekom postupka koji je trajao od 2000.g. do 2022.g. tuženik ostali suvlasnici stambene zgrade, redovito su i iscrpno izvještavani o tijeku postupka i njihovim mogućnostima, te o obvezi plaćanja odvjetničke nagrade u roku predviđenom Zakonom o odvjetništvu u slučaju opoziva punomoći. Tijekom godina putem tuženika je upućeno više desetina, što mailova, što dopisa, koje je isti objavljivao na oglasnoj ploči u zgradi ili na drugi način učinio dostupnim ostalim suparničarima. Tako je glede obveze tuženika i njegovih suparničara za plaćanje odvjetničke nagrade dostavljano na mail tuženika objašnjenje mailovima, npr. od 01.04.2016.g., 26.02.2018.g., 27.08.2020.g., 03.09.2020.g. i dr. Nadalje, glede mogućnosti neuspjeha u sporu i posljedicama navedenog mailovima od 26.02.2018.g., 27.08.2020.g., dok je iz maila tuženika od 24.03.2014.g. vidljivo da su tuženik i njegovi suparničari bili svjesni mogućnosti neuspjeha u sporu. Također su tuženik i ostali tužitelji u navedenom parničnom postupku obaviješteni mailom od 27.08.2020.g. i da je Zagrebačka banka opunomoćila odvjetnika, te da će u slučaju da po žalbi odluka ne bude u njihovu korist biti dužni prostustranci platiti troškove postupka. Nadalje tijekom postupka i to dana 06.03.2014.g. održan je sastanak u prostorijama Zagrebačke banke d.d., tuženika u predmetu P-254/2021 (tada P- 3389/2000), te je na navedenom sastanku Zagrebačka banka d.d. ponudila ovdje tuženiku i njegovim suparničarima u navedenom sporu mirno rješenje spora na način da o ista obustavi ovršni postupak, obriše sve hipoteke koje terete nekretninu tuženika (u vrijednosti od preko 11 milijuna kuna), s time da tuženik i ostali suvlasnici kao tužitelji u navedenom predmetu povuku tužbu i da svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka. Navedeni prijedlog prenesen je tužiteljima u navedenom predmetu na sastanku u stambenoj zgradi u [adresa], dana 12.03.2023.g., te im je predočeno što navedeno znači i prednosti sklapanja nagodbe po prijedlogu, te su isti upozoreni na ozbiljnost predmeta. Navedenom prilikom tuženik i njegovi suparničari (osim MJ i UJ) odlučili su odbiti prijedlog nagodbe Zagrebačke banke d.d. Nisu se predomislili niti nakon dopisa od 06.05.2014.g., nakon što je na održanom ročištu dana 28.04.2014.g. punomoćnik Zagrebačke banke d.d. obavijestio tužiteljicu da ista i dalje stoji kod svog prijedloga. Na navedenom sastanku dana 12.03.2014.g. glede predmeta P-3389/2000 dana je uputa i nalog da se odbije prijedlog protustranke i nastavi sa parničnim postupkom do njegova okončanja. Ukoliko je tuženik smatrao da nije dužan platiti troškove zastupanja, postavlja se pitanje zašto isti nije prihvatio prijedlog nagodbe Zagrebačke banke d.d., a koji prijedlog je bio najbolji što je mogao biti. Osim navedenog tuženik je navedenim postupanjem onemogućio ispunjenje uvjeta na koji se u prigovoru poziva, a koji bi bio ispunjen sklapanje navedene nagodbe. Također se napominje da je tuženik s ostalim suparničarima u navedenom parničnom predmetu, nakon primitka drugostupanjske preinačujuće presude Županijskog suda u Velikoj Gorici Gž-1183/2021 od 15.03.2022.g., mailom od 22.05.2022.g. priznao potraživanje tužiteljice i naveo da su on i ostali suvlasnici nekretnine, koji su tužitelji u parničnom postupku, spremni platiti „neki odgovarajući razumni iznos za dosadašnje zastupanje”, čime je isti de jure priznao osnov potraživanja. Dakle, tuženik je kao nalogodavac tužiteljici kao nalogoprimcu dao tijekom razdoblja od 22 godine dva naloga . Prvi nalog određen je vlastoručno potpisanom uputom naziva Lista potpisnika punomoći odvjetnici NJV za nastavak vođenja sudskih i ostalih radnji do reguliranja stanja naše zgrade , a drugi nalog samo za parnični postupak na sastanku 12.03.2014.g. da se odbije prijedlog nagodbe Zagrebačke banke d.d. i nastavi sa parničnim postupkom P-3389/2000 (kasnije P-2470/2015, P-1177/2017, P-68/2020, P-254/2021), pri čemu nije povučen nalog za izvršenje svih drugih potrebnih radnji za rasterećenje nekretnine. Konačno, mailom od 23.05.2022.g. tuženik je opozvao punomoć za zastupanje u odnosu na navedeni postupak, kao i glede drugih radnji u svrhu ispunjenja naloga, te je onemogućio ispunjenje naloga do „reguliranja stanja zgrade” kako je navedeno u dokumentu koji je vlastoručno potpisao, kao i podnošenje Prijedloga za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude u predmetu P-3389/2000 (kasnije P- 2470/2015, P-1177/2017, P-68/2020, P-254/2021). Sukladno čl. 297 ugovor je sklopljen pod uvjetom ukoliko nastanak ili prestanak njegovih učinaka zavisi od buduće i neizvjesne činjenice, a smatra se da je uvjet ispunjen ako njegovo ispunjenje, protivno načelu savjesnosti i poštenja, spriječi strana na čiji teret je određen. Iako je potpuno proizvoljan navod o postojanju, za potrebe ovog postupka iskonstruiranog, usmenog ugovora o zastupanju , odnosno nalogu, sa odgodnim uvjetom, tuženik je u dva navrata tijekom 20 godina izvršavanja naloga protivno načelu savjesnosti i poštenja spriječio ispunjenje uvjeta na koji se poziva. Navedenim postupanjem tuženik je ispunjenje navodnog uvjeta učinio nemogućim, a čime je sukladno čl. 298. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ugovor pod odgodnim uvjetom, ako sud odluči povjerovati tuženiku, postao ništetan, te je isti sukladno čl. 325 Zakona o obveznim odnosima konvertiran u bezuvjetni ugovor o nalogu. Osim navedenog sprječavanjem ispunjenja uvjeta, smatra se da je uvjet ispunjen, pa neovisno o pravnom tumačenju navodi tuženika nisu osnovani, a potraživanje tužiteljice je dospjelo na naplatu. Prednik tužiteljice nije povukao tužbu, a presuda kojom se postupak pravomoćno dovršava, kao i dvije prvostupanjske presude kojima je prihvaćen tužbeni zahtjev tuženika i njegovih suparničara, donesene su protiv Zagrebačke banke d.d. kao ovrhovoditelja i Stečajne mase iza Matrin d.o.o. kao pravnog slijednika ovršenika u predmetu sada br. Ovr-4044/2018 (prije I-2581/96). Postupak je proveden u skladu sa pravilima struke, u cijelosti pažnjom dobrog stručnjaka. Nadalje, činjenica da je zemljišnoknjižni odjel odbio upisati zabilježbu ovrhe, ne dovodi do nemogućnosti provedbe ovrhe , niti do obustave ovrhe. Navedena ovršna radnja je radnja koja služi publiciranju postupka ovrhe trećim osobama i sprječavanju prijenosa vlasništva na predmetu ovrhe . Tako je, očito, smatrao i Županijski sud u Velikoj Gorici prilikom donošenja drugostupanjske odluke i Općinski građanski sud u Zagrebu u ovršnom postupku I-2581/96, sada Ovr- 4044/2018, koji se i dalje vodi. Međutim, navedena činjenica jest tijekom postupka P- 254/2021 isticana kao jedan od razloga za nedopuštenost ovrhe. S obzirom da je tuženik opozvao punomoć i dao uputu tužiteljici da se ne podnosi Prijedlog za dopuštenje revizije, pravni stav glede navedene činjenice i pravnog pitanja, a o kojoj se Županijski sud u preinačujućoj presudi nije izjasnio, neće se saznati. Stoga nije bilo propusta u zastupanju. Tražbina tužiteljice dospjela je opozivom punomoći od strane tuženika, kada je ista sukladno čl. 6. Zakona o odvjetništvu dostavila račun za zastupanje. Stoga je prigovor zastare neosnovan.
4. Tužiteljica-protutuženica se podneskom od 22. ožujka 2024. očitovala na protutužbu. Navodi kako je protutužba u cijelosti neosnovana. Nadalje navodi da je tijekom zastupanja tuženika-protutužitelja bila osigurana od odgovornosti Policom osiguranja kod HOK Osiguranja d.d., Capraška ulica 6, Zagreb. Tužiteljici/protutuženoj nije promaklo što je napisala u dopisu upućenom suvlasnicima 29.11.2012. Namjera naplate troškova od protivne strane u slučaju uspjeha u sporu je u skladu s pozitivnim propisima, i navedenim dopisom nije napisala, kako to pokušava prikazati tuženik/protutužitelj, da u slučaju neuspjeha u sporu neće potraživati naknadu od svoje stranke. O istom se je tužiteljica/protutužena već očitovala u podnesku od 06.12.2023. Prvenstveno napominje da tuženik/protutužitelj u ovršnom predmetu Ovr 4044/2018 (prije I 2581/96, Ovr 2581/96) nije bio niti je danas ovršenik, već treća osoba, koja je podnijela prigovor treće osobe u ovršni postupak, te je po istom prigovoru upućen u parnicu. Legitimacija treće osobe u cijelosti je konzumirana ovlastima iz čl. 55 57 i čl. 63. Ovršnog zakona (NN 57/96) koji se primjenjuje na navedeni ovršni postupak, dakle podnošenje prigovora treće osobe i traženja odgode ovrhe uz osiguranje eventualne štete ovrhovoditelju i nije legitimiran u ovršnom postupku stavljati nikakve druge prijedloge. Nadalje, tijekom ovršnog postupka Ovr 4044/2018 (prije I 2581/96, Ovr 2581/96), temeljem Rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu br. St 530/2000 od 27.01.2001.g. otvoren je stečajni postupak nad ovršenikom Matrin d.o.o. u stečaju, te su nastupile posljedice otvaranja stečajnog postupka. Sukladno čl. 212. ZPP a, koji se na odgovarajući način primjenjuje u ovršnom postupku, postupak se ex lege prekida kada nastupe pravne posljedice otvaranja stečajnog postupka. U navedenom postupku stečajni upravitelj nikada nije preuzeo postupak, niti je na isto pozvan, te nisu nastupile okolnosti čl. 215 ZPP a za nastavak postupka. Sukladno čl. 214. ZPP a za trajanja prekida postupka sud ne može poduzimati nikakve radnje u postupku. Stoga, bez obzira na sva „inzistiranja”, prijedloge i druge radnje sudionika ovršnog postupka raspravni sudac u postupku Ovr 4044/2018 (prije I 2581/96, Ovr 2581/96) nije mogao donijeti rješenje o obustavi postupka. Sudska praksa je usuglašena u navedenom (npr. presude Županijskog suda u Splitu Gž 577/2017, G. 1594/2016). Osim navedenog, tuženik/protutužitelj kao treća osoba nije niti ovlašten podnijeti prijedlog za obustavu postupka. Naime, člankom 67. st.3 Ovršnog zakona (NN 57/96), koji se primjenjuje na ovršni postupak Ovr 4044/2018 (prije I 2581/96, Ovr 2581/96), a kojem u cijelosti odgovara čl.72. st. 4. Ovršnog zakona (NN 112/12,131/20,06/24) je propisano: „Ovrha će se na prijedlog ovršenika obustaviti ako sud utvrdi da su nakon isteka roka za žalbu provedbom ovrhe zahvaćeni predmeti koji nisu određeni u rješenju o ovrsi, a izuzeti su od ovrhe ili je na njima mogućnost ovrhe ograničena.„ Navedene okolnosti u postupku Ovr 4044/2018 (prije I 2581/96, Ovr 2581/96) nisu se ostvarile i nisu bile ispunjene pretpostavke da se na prijedlog ovršenika obustavi ovrha. Da je takav prijedlog dostavljen sudu, isti bi opravdano bio odbijen, dok sudska praksa (npr. presuda Županijskog suda u Zagrebu Gž Ovr 633/2021) pokazuje da i u slučaju kada ovršenik podnese prijedlog temeljem nekog drugog članka kojim se uređuje da će sud obustaviti postupak (ali ne po prijedlogu ovršenika) takav prijedlog će također sud odbiti, pozivajući se na gore navedeni članak Ovršnog zakona. Naime, ukoliko nisu ispunjeni uvjeti za obustavu postupka po prijedlogu ovršenika, na raspravnom sudu u konkretnom predmetu leži odluka da li su za obustavu postupka stečeni uvjeti, odnosno o njegovom stavu npr. je li ovrha postala nemoguća isključivo ovisi odluka o eventualnoj obustavi postupka. Raspravni sud u navedenom ovršnom predmetu očito nije smatrao da je ovrha postala nemoguća, a niti je navedeno smatrao Županijski sud u Zagrebu prilikom donošenja drugostupanjske odluke Gž 1183/2021 od 15.03.2022.g. u spornom parničnom predmetu, iako je tužiteljica/protutužena tijekom cijelog parničnog postupka P-254/2021 isticala navedenu činjenicu odbijanja upisa zabilježbe ovrhe od strane zemljišnoknjižnog odjela kao i činjenicu da osporavano rješenje o ovrsi ne sadrži uopće navedenu ovršnu radnju u odnosu na nekretninu tuženika/protutužitelja, pa tako i u podnescima od 02.07.2014..g., 11.03.2015.g., odgovoru na žalbu 06.10.2021.g. i dr. Ponovno se napominje da s obzirom da je tuženik/protutužitelj dao uputu tužiteljici/protutuženoj da se ne podnosi Prijedlog za dopuštenje revizije, pravni stav glede navedene činjenice i pravnog pitanja, a o kojoj se Županijski sud u preinačujućoj presudi nije izjasnio, neće se saznati, a iz sudske prakse dostavljene od strane tuženika/protutužitelja proizlazi da je bilo uputno podnijeti Prijedlog za dopuštenje revizije, zbog suprotnosti drugostupanjske odluke iskazanom pravnom stavu u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Osim navedenog, tuženik/protutužitelj ne spominje slijedeće bitne činjenice: da je tužba u predmetu P 3389/2000 (kasnije P 2470/2015, P 1177/2017, P 68/2020, P-254/2021) podnesena, ne samo radi utvrđenja ovrhe koja se vodi pod brojem Ovr 4044/2018 (prije I 2581/96, Ovr 2581/96) nedopuštenom, već i radi brisanja dviju hipoteka upisanih u zkulbr. 1938 k. o. [katastarska općina], a sve sukladno nalogu tuženika/protutužitelja u dokumentu Lista potpisnika punomoći odvjetnici NJV za nastavak vođenja sudskih i ostalih radnji do reguliranja stanja naše zgrade, da je tijekom ovršnog postupka otvoren stečajni postupak nad ovršenikom Matrin d.o.o. u stečaju, te su nastupile posljedice otvaranja stečajnog postupka, te da stečajni upravitelj nikada nije preuzeo postupak, niti je na isto pozvan, te nisu nastupile okolnosti čl.215 ZPP a za nastavak postupka, da je ovrhovoditelju u predmetu Ovr 4044/2018 (prije I 2581/96, Ovr 2581/96) i založnom (razlučnom) vjerovniku Zagrebačkoj banci d.d. u stečajnom postupku nad Matrin s.p.o. priznato pravo na odvojeno namirenje na nekretnini koja je predmet postupka P 3389/2000 (kasnije P 2470/2015, P 1177/2017, P 68/2020, P 254/2021), rješenjem St 530/2000 na zapisniku sa ispitnog ročišta održanog dana 20.02.2002.g., da je isključivo radi pravovremene prijave izlučnog prava u stečajnom postupku nad Matrin s.p.o. koji se vodio pod brojem St 530/2000, koji se sada vodi pod br. St 1780/2019 kao stečajni postupak iza Stečajne mase iza Matrin d.o.o., a koje izlučno pravo je prijavio odnosno o istome obavijestio stečajni sud prednik tužiteljice /protutužene odvjetnik ZJ, izlučno pravo tuženika/protutužitelja priznato i uvršteno u Tablicu izlučnih prava, a temeljem čega je došlo do Pisma namjere Zagrebačke banke d.d. za izdavanje brisovnog očitovanja radi brisanja upisanih hipoteka.
5.1. U dokaznom postupku, uz suglasnost stranaka izvršen je uvid i pročitan je Račun od 13.6.2022. (list 5-6), Račun od 13.4.2023. (list 9), Rješenje OGSZ broj Z- 18581/96 od 4. studenog 2008., Rješenje ŽS u Zagrebu od 4. prosinca 2012. (list 16- 19), Troškovnik tužiteljice za zastupanje u postupku posl. broj P-254/2021 s prilozima (list 32-46), Rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu broj P-254/2021 od 24. kolovoza 2021. (list 47-52) i broj P-68/2020 od 13. kolovoza 2020. (list 53-62), Dopis tužiteljice od 29.11.2012. (list 67), ZK izvadak i rješenje Z (list 68-72), Rješenje ŽS u Zagrebu od 4. prosinca 2012. (list 72a -74), Komunikacija mail-om između tužiteljice i tuženika (list 74-77), Sporazum o podmirenju troškova parničnog postupka zaključenog između ZBZ d.d. i suvlasnika stambene zgrade, [adresa], od 28.11.2023. (list 78-82), Obrazac 17, tj. Tablica izlučnih prava u stečajnom postupku koji je vođen iza investitora zgrade [adresa], a kojemu su pravni slijednici ovdje suvlasnici pojedinih stanova, Zapisnik sa skupštine vjerovnika, Zapisnik s ispitnog ročišta (list 110-117), Pismo namjere ZBZ d.d. (list 118), Podnesak HOK osiguranja s prilozima, tj. policom i uvjetima (list 131-133), Odluka VSRH od 11. listopada 2022. (list 136-137), Rješenje o obustavi OGSZ broj Ovr- 383/2025 od 11. veljače 2025. (list 149), Povijesni izvadak za Matrin d.o.o., tj. pravnog prednika sada suvlasnika stambene zgrade [adresa] (list 151-155), Rješenje TS Zagreb od 19. studenoga 2024. (list 160-163), Izvatci iz e – predmeta za postupak Ovr-383/2025 OGSZ (list 164-172), Ispravak rješenja o obustavi broj Ovr-383/2025 od 25. veljače 2025. (list 174), iskaz tuženika - protutužitelja sa zapisnika od 10. srpnja 2025. (list 210-214), iskaz svjedoka VJ i EJ sa zapisnika od 12. studenog 2025. (list 227-231), e – mail komunikacija (list 235-237), priznanice za akontacije (list 238-239a), proveden je dokaz salušanjem tužiteljice NJV te je po službenoj dužnosti putem e
– Spisa izvren uvid u spis OSNZ broj P-254/2021 te se printao i uvezao iza raspravnog zapisnika presuda od 24. kolovoza 2021., presuda ŽS u Velikoj Gorici broj Gž- 1183/2021-2 od 15. ožujka 2022., Odluka o reviziji VSRH broj Revd-2940/2022 od 11. listopada 2022.,a koji prijedlog za dopuštenje revizije je podnijela VII. tužiteljica ŽJ koja nije zastupana po ovdje tužiteljici - protutuženici.
5.2. Iz iskaza tužiteljice NJV proizlazi da je preuzela ured odvjetnika Tišler Željka 31. prosinca 2011. pa je stoga i obavijestila sve stranke o preuzimanju ureda i da joj se jave ukoliko žele da ih nastavi zastupati. Tuženik joj je potpisao punomoć, ali komunikacija je uglavnom vršena preko g. JJ. Tuženika je zastupala u parničnom, ovršnom i stečajnom postupku, a tako i u van sudskim postupcima. Pisani Ugovor o zastupanju nisu sklopili. Kako joj je tuženik i ostali suvlasnici rekli da ne mogu plaćati po pojedinim radnjama ona je tuženika i ostale suvlasnike obavijestila da će im se onda naknada za zastupanje obračunati po završetku postupka. Bio je dogovor kako s tuženikom i ostalim suvlasnicima koje je zastupala da plaćaju predujam za svaku poduzetu radnju koji je iznosio 2.500,00 kn. Na računu koji je predmet ovog spora su iznosi koji se potražuju umanjeni za plaćene predujmove. Punomoć joj je otkazana 23. svibnja 2022. od strane tuženika. Punomoć joj je otkazana kada je donesena II. stupanjska preinačena presuda kojom su tužitelji izgubili spor. U trenutku zaprimanja II. stupanjske odluke je obavijestila tuženika i ostale suvlasnike da imaju mogućnost izjaviti izvanredni pravni lijek – prijedlog za dopuštenje revizije. Dana 9. svibnja 2022. u njezin odvjetnički ured je pristupila ĆJ (svjedokinja) i rekla da je dan prije održan sastanak suvlasnika i da na sastanku je dogovoreno da joj ništa suvlasnici neće platiti u pogledu njezinog zastupanja i da će preći kod drugog odvjetnika. Došao joj je tuženik s g. JJ **.**.2022. u ured i tražio da dogovori sastanak sa Zagrebačkom bankom u pogledu troškova koji su trebali biti po presudi plaćeni banci i da li postoji mogućnost da se eventualno ti troškovi plate na rate. 23. svibnja 2022. je bio dogovoren sastanak u Zagrebačkoj banci, međutim dobila je obavijest da se navedeni sastanak otkazuje i da će se održati za par dana jer je odvjetnik CJ tražio odgodu sastanka jer se nije pripremio za sastanak a preuzeo je tek zastupanje, o čemu je obavijestila tuženika. I nakon toga je dobila otkaz punomoći. 2014. godine Zagrebačka banka je zatražila sastanak s punomoćnicima radi mirnog rješenja spora u predmetu P-254/21 predlažući da se povuku sve tužbe, izbrišu sve hipoteke, na kojem sastanku je ona rekla da će obavijestiti stranke, kada ih je obavijestila tuženik i ostali suvlasnici su rekli da oni ostaju kod tužbi i da ne žele mirno rješenje spora. Na prijedlog Zagrebačke banke tražila je od tuženika i ostalih suvlasnika da se ponovno očituju na prijedlog Zagrebačke banke ukoliko su promijenili mišljenje, međutim nisu htjeli povući tužbu. Pojedini suvlasnici točnije VJ i UJ su došli kod nje u ured i rekli da oni pristaju na ponudu Zagrebačke banke, međutim Zagrebačka banka nije pristajala samo u odnosu na pojedine suvlasnike riješiti spor mirnim putem, nego samo u odnosu na sve suvlasnike. Što se tiče navoda tuženika da je postojao između njih sporazum da je plaćanje troškova zastupanja uvjetovan uspjehom u sporu, ona to nikada nije dogovarala niti s tuženikom niti s nekim drugim suvlasnikom, niti je njoj ijedan suvlasnik rekao da postoji takav sporazum. Prvi put je čula za takvu konstrukciju u mailu tuženika od 23. svibnja 2022., dok je dan prije 22. svibnja 2022. tuženik u mailu napisao da su spremni platiti troškove postupka. Također napominje da ni jednoj stranci nikada nije rekla da će sto posto uspjeti u sporu. Na pitanje pun. tužitelja na koji način je tekla komunikacija sa suvlasnicima navodi da je nakon preuzimanja ureda u njezin ured došao g. JJ sa zahtjevom da ona preuzme zastupanje u predmetima i donio joj punomoći potpisane od strane tuženika i ostalih suvlasnika. Sva daljnja komunikacija vršena je putem tuženika. Na pitanje pun. tužitelja kome su ispostavljeni računi za plaćanje predujmova, tužiteljica navodi da su ispostavljeni tuženiku i svaki je plaćen. Predujmovi su plaćeni iz sredstava pričuve. Na upit suda u odnosu na ukupno potraživanje u iznosu od 99.981,75 kn navedeno u troškovniku da li se navedeni iznos potražuje od svakog suvlasnika, tužiteljica ističe da se potražuje od svakog od suvlasnika navedeni iznos. Na pitanje pun. tužitelja je li tužiteljica razgovarala s ijednim od predloženih svjedoka u ovom postupku o plaćanju troškova zastupanja, navodi da je samo razgovarala s MJ s kojim je dogovoreno da će se troškovi zastupanja podmiriti nakon završetka postupka i da se predujam plaća iz sredstava pričuve. Na pitanje pun. tužitelja da li joj se tuženik obratio sa zahtjevom za mirno rješenje spora, izjavljuje da nije. Na pitanje pun. tuženika da se tužiteljica očituje na dopis od 29. studenog 2012. (list 14 spisa), na što je mislila u pasosu 5. kada je naznačila da će se naplatiti u slučaju uspjeha u sporu od tuženika, odnosno ovrhovoditelja, tužiteljica navodi da je htjela upoznati ovdje tuženika i sve suvlasnike koliko košta svaka radnja i ukoliko suvlasnici uspiju u sporu trošak njezinog zastupanja će moći naplatiti od Zagrebačke banke. Na pitanje pun. tuženika zašto nije navela što će biti ukoliko suvlasnici pa tako i tuženik izgube spor, navodi da je iz razgovora koji je proveden kod nje u uredu kod preuzimanja punomoći to bilo jasno rečeno. Na pitanje pun. tuženika kada je preuzela zastupanje tuženika, navodi da je to bilo negdje u ožujku 2012. Na pitanje pun. tuženika na koji način je zastupala suvlasnike u ovršnom postupku, navodi da se u ovršnom postupku nisu mogle poduzimati nikakve radnje jer je postupak bio u prekidu. Na pitanje pun. tuženika je li joj poznato da je suvlasnik EJ u ovršnom postupku dostavio rješenje ŽS u Zagrebu kojim je potvrđeno odbijanje upisa zabilježbe ovrhe u zemljišne knjige, navodi da joj je poznato da je dostavljeno 2025. a zemljišnoknjižni sud je 2009. ovršnom sudu dostavio zk rješenje kojim se odbija zabilježba ovrhe. Na pitanje pun. tuženika da li je u trenutku kad je EJ dostavio navedeno rješenje u spis, postupak ovršni bio u prekidu, tužiteljica izjavljuje da je ovršni postupak bio u prekidu. Na pitanje pun. tuženika je li dostavila II. stupanjsko rješenje, izjavljuje da ona nije posjedovala II. stupanjsko rješenje. Na pitanje pun. tuženika ukoliko je znala da postoji I. stupanjsko rješenje, zašto se nije interesirala za II. stupanjsko rješenje, navodi da nije bila stranka u zk postupku, tuženik i suvlasnici nisu bili stranke u zk postupku. Na pitanje pun. tuženika da li je predujmove naplaćivala na teret pričuve, a da je suvlasnike zastupala pojedinačno, a ne kao suvlasnike stambene zgrade, navodi da je ona izdala račun te da nije imala utjecaja iz kojih sredstava će se račun platiti.
5.3. Iz iskaza tuženika FJ proizlazi da je kupio stan (ured) 1993. i nakon što je uselio, njih suvlasnike je obavijestio predstavnik stanara da u pogledu zgrade imaju ovršni postupak od strane Zagrebačke banke zbog hipoteke koja postoji nad zgradom. Preko poznanstva, oni kao suvlasnici su se obratili odvjetniku ZJ da ih zastupa u ovršnom postupku protiv Zagrebačke banke. Održali su sastanak na kojem je predočen problem odvjetniku, nakon kojeg sastanka je odvjetnik rekao da će njih suvlasnike zastupati u ovršnom postupku. Tom prilikom je odvjetnik rekao da će sigurno uspjeti u tom postupku, međutim da će postupak trajati duže i da u pogledu vođenja postupka nemaju nikakve brige jer da je on uvjeren u pozitivan ishod postupka. Dogovoreno je da ukoliko bude nekih troškova tipa vještačenja i predujmova da će ih suvlasnici platiti iz pričuve, a što se tiče naknade odvjetniku za zastupanje, rečeno im je da u pogledu toga nemaju nikakvih troškova jer će se odvjetnik naplatiti od suprotne strane. Suvlasnici koji su bili na tom sastanku, a to je većina suvlasnika, pristali su na zastupanje odvjetnika ZJ i da će se u konačnici on za naknadu za zastupanje naplatiti od Zagrebačke banke. Nisu ništa pisano sklopili s odvjetnikom ZJ (ugovor o zastupanju) nego su išli na povjerenje. Kada je odvjetnik ZJ otišao u mirovinu tužiteljica je preuzela njegov ured. O tome su bili obaviješteni dopisom. Nakon toga su održali sastanak sa tužiteljicom da vide u pogledu nastavka zastupanja. Na sastanku im je rečeno da će se morati pokrenuti i dodatni postupak pored ovršnog postupka i oni kao suvlasnici suglasili su se da ih tužiteljica nastavi zastupati. Dogovor je s tužiteljicom bio da sve što je dogovoreno s odvjetnikom ZJ, da vrijedi i za nju. Tužiteljica je bila uvjerena u uspjeh u sporu, međutim oni su spor izgubili, a kada su je pitali iz kojeg razloga, dobili su odgovor "da su se uključili veći lobiji u spor". Na upit zašto nisu pristali na nagodbu sa Zagrebačkom bankom, ističe da su oni cijelo vrijeme htjeli sklopiti nagodbu sa Zagrebačkom bankom, međutim tužiteljica nije htjela odustati od svojih troškova prema Zagrebačkoj banci, tako da nije došlo u konačnici do dogovora sa Zagrebačkom bankom. Kako su izgubili spor protiv Zagrebačke banke svaki od suvlasnika je bio dužan isplatiti Zagrebačkoj banci troškove postupka (cca 6.000,00 - 8.000,00 eura) koje još uvijek otplaćuje. Kada je donesena prvostupanjska odluka u korist suvlasnika, on i još par suvlasnika nisu bili za to da se piše žalba na prvostupanjsku odluku koja je donesena u njihovu korist međutim tužiteljica je inzistirala na žalbi jer nisu bili dosuđeni svi troškovi postupka koji su traženi. Suvlasnici koji su bili za žalbu su rekli da su suglasni za žalbu iz razloga što može odvjetnica potraživati od suprotne strane da joj se priznaju veći troškovi, jer ako hoće više naplatiti neka piše žalbu. Za uložiti žalbu je trebalo potpisati punomoć odvjetnici koju su neki suvlasnici potpisali međutim on i suvlasnica KJ nisu. Iznenadio se je kada je dobio predmetnu tužbu jer nikada nije bilo riječi da je dužan nešto platiti odvjetnici. Isto tako ima informaciju da je tužba podnesena samo protiv njih trojice suvlasnika za naknadu troškova zastupanja, a zašto je to tako ne zna, pretpostavlja iz tog razloga jer je bio predstavnik suvlasnika dugi niz godina i dosta bio aktivan oko predmetnog postupka. Na pitanje pun. tuženika s obzirom na dogovor suvlasnika s odvjetnikom ZJ kada se odvjetnik trebao naplatiti od suprotne strane, tuženik navodi da je bio dogovor po završetku spora kada uspije u sporu. Na pitanje pun. tuženika je li odvjetnik ZJ pristao na takav način da se naplati, tuženik izjavljuje da je to bio njegov prijedlog i da su suvlasnici pristali na njegov prijedlog, a ne odvjetnik. Na pitanje pun. tuženika je li odvjetnica (tužiteljica) pristala na takav dogovor, tuženik ističe da je na sastanku tužiteljica preuzela kako je bilo dogovoreno s odvjetnikom ZJ, na sastanku se nisu navodili nikakvi novi uvjeti ili obveze za njih suvlasnike. Nakon sastanka s tužiteljicom smatrali su suvlasnici da sve što je dogovoreno s odvjetnikom ZJ vrijedi i za njezino zastupanje. Na pitanje pun. tuženika je li s tužiteljicom bilo jasno iskomunicirano u pogledu njezine naplate troškova zastupanja, tuženik navodi da je bilo jasno iskomunicirano i dogovoreno da će se tužiteljica naplatiti od suprotne strane u slučaju uspjeha u sporu. Na pitanje pun. tuženika je li tužiteljica nakon preuzimanja zastupanja se obratila suvlasnicima dopisom u kojem se navodi na koji način će se naplatiti, tuženik navodi da je bilo više dopisa u kojima se navodi da će se tužiteljica naplatiti od suprotne strane. Na pitanje pun. tuženika je li s odvjetnikom ZJ ili s tužiteljicom bilo govora oko toga da će suvlasnici morati platiti troškove zastupanja, tuženik navodi da nije. Na pitanje pun. tuženika kada je tužiteljica ispostavljala račune za plaćanje predujmova, jesu li takvi računi ispostavljeni na suvlasnike osobno ili na pričuvu, tuženik navodi da su računi bili naslovljeni na stambenu zgradu. Na pitanje pun. tuženika je li ga tužiteljica pitala za suglasnost da ulože reviziju, tuženik navodi da ga je pitala, ali da je tužiteljica rekla da ne vidi mogućnost pozitivnog ishoda povodom revizije, a pored toga je još i on kontaktirao i neke druge odvjetnike koji su mu to potvrdili pa iz tog razloga nisu pristali na reviziju. Na pitanje pun. tuženika je li ikada priznao potraživanje tužiteljice, navodi da nije. Na pitanje pun. tužiteljice je li on ikada platio odvjetniku ZJ ikakav iznos, navodi da je izvršio plaćanje po uplatnicama za pristojbe, ali ne osobno on nego cijela zgrada. Na pitanje pun. tužiteljice vezano za priznanicu koja se nalazi na listu 36 spisa, a odnosi se na akontaciju za zastupanje odvjetniku ZJ, tuženik navodi da to on osobno nije plaćao nego u ime cijele zgrade, a s obzirom da je bio predstavnik suvlasnika priznanica glasi na njegovo ime. Na pitanje pun. tužiteljice je li odvjetnik ZJ tražio akontaciju u iznosu od 1.000,00 kn za svakog suvlasnika a na ime troškova zastupanja, tuženik navodi da osim predujmova i pristojbi nisu plaćali ništa odvjetniku ZJ na ime zastupanja. Na pitanje pun. tužiteljice je li potpisao listu potpisnika punomoći sa lista 38 spisa, tuženik navodi da ju je potpisao, ali da ju on nije sastavljao nego pretpostavlja g. JJ. Na pitanje pun. tužiteljice je li tužiteljici plaćao po računima koji su bili ispostavljeni, navodi da je plaćano po ispostavljenim računima na način da bi račune dostavio Stambenom servisu – upravitelju zgrade koji bi izvršio plaćanje iz pričuve. Na pitanje pun. tužiteljice u odnosu na mail od 23. svibnja 2022. sa lista 76 spisa, što znači rečenica "naša je obaveza bila plaćati podneske i rješenja koje smo i izvršili", tuženik navodi da to znači da su oni prema dogovoru plaćali predujmove u iznosu od cca 1.250,00 kn i to prema dogovoru suvlasnika iz pričuve. Navedene iznose su plaćali direktno sudu, a ne tužiteljici. Tužiteljici bi platili materijalne troškove na temelju računa koje bi im ispostavila. Na pitanje pun. tužiteljice u odnosu na mail od 22. svibnja 2022. sa lista 46 spisa, što znači rečenica "a vama smo također spremni platiti neki dogovarajući iznos za dosadašnje zastupanje" tuženik navodi da su suvlasnici bili spremni (neki) nešto platiti tužiteljici za zastupanje, pričalo se da bi svaki od suvlasnika dao po 1.000,00 eura, iako takav nije bio dogovor, ali je to bilo ipak zastupanje višegodišnje, međutim on nije bio za to jer je već dobio iznos koji je bio dužan platiti Zagrebačkoj banci i nije htio "nagrađivati" nekoga tko ga je doveo u tu situaciju. Na pitanje pun. tužiteljice je li bilo mogućnosti 2014. dogovora sa Zagrebačkom bankom, tuženik navodi da se ne sjeća. Na daljnji upit je li bio održan sastanak 2014. sa predstavnicima Zagrebačke banke u pogledu mirnog rješenja spora, tuženik navodi da se ne sjeća, a ukoliko je bio sastanak on na njemu nije bio prisutan. Na daljnji upit je li mu poznato da je tužiteljica 2014. poslala dopis suvlasnicima da postoji mogućnost mirnog rješenja spora sa Zagrebačkom bankom, tuženik navodi da nije upoznat sa tim dopisom. Tuženiku se predočava dopis sa lista 45 spisa, navodi da mu isti dopis nije poznat, da je naslovljena na suvlasnike stambene zgrade niti mu je poznato je li itko od suvlasnika primio taj dopis, niti smo mi ostali suvlasnici o tome bili obaviješteni. Na pitanje pun. tužiteljice je li on bio 2014. predstavnik suvlasnika, navodi da je on bio 4 godine, i to od 2018. Na pitanje pun. tužiteljice u odnosu na mailove 2014. koje je tuženik upućivao tužiteljici je li ih upućivao u svoje osobno ime, tuženik navodi da nikakve mailove ni dopise nije upućivao u svoje osobno ime. Na pitanje pun. tužiteljice je li ga tužiteljica u mailu pitala na koga da ispostavi račune, navodi da su se suvlasnici dogovorili da se računi ispostavljaju na pričuvu. Na pitanje pun. tužiteljice gdje je, kada i tko je bio prisutan na prvom sastanku sa tužiteljicom, navodi da je to bilo kod njega u popodnevnim satima koliko se može sjetiti 2012. ili 2013. na jesen, na kojem su bili prisutni većina suvlasnika, osim dvojice. Na pitanje pun. tužiteljice u odnosu na propuste u zastupanju na koje se poziva u protutužbi da li može reći kada je za te propuste saznao i od koga, navodi da je saznao kada je primio drugostupanjsku odluku kojom su izgubili spor. Na pitanje pun. tužiteljice je li tražio trošak postupka kada je obustavljena ovrha, navodi da nije ništa tražio i da je imao odvjetnicu, pa je eventualno ona mogla postaviti zahtjev. Na pitanje pun. tužiteljice u odnosu na prvi sastanak sa tužiteljicom je li se sjeća kada je potpisao punomoć, misli da je to bilo nakon sastanka. Na pitanje pun. tužiteljice u odnosu na dug koji je obvezan isplatiti Zagrebačkoj banci koliko je platio do podnošenja protutužbe, tuženik navodi da svaki mjesec plaća rate po Sporazumu sa Zagrebačkom bankom, ali ne može točno reći koliko je plaćeno u trenutku podnošenja protutužbe.
5.4. Iz iskaza svjedoka VJ proizlazi da je suvlasnik zgrade na adresi [adresa] od 1991., i to poslovnog prostora u prizemlju površine 53 m2. Nikada nije bio prisutan na sastancima suvlasnika koje je održavao odvjetnik ZJ sa suvlasnicima, s obzirom da je bio u sporu s jednim od suvlasnika zato je pojedinačno dolazio kod odvjetnika ZJ, a kasnije kod tužiteljice koja je preuzela njegov ured. Odvjetnik ZJ mu je rekao da će preuzeti zastupanje u predmetu koji bi i suvlasnici pokrenuli protiv Zagrebačke banke radi skidanja tereta koji je postojao na predmetnoj zgradi, te mu je tom prilikom rekao da on ne preuzima spise velike vrijednosti, a da nije uvjeren da će uspjeti u tom postupku. Kako se radilo o velikoj vrijednosti spora odvjetnik mu je rekao da svi troškovi vezano za taj predmet će ići iz pričuve te da će se svakog suvlasnika teretiti po njegovoj površini na predmetnoj nekretnini. To ga je posebno zanimalo zato što su suvlasnici bili njegovi pok. otac, majka i on, pa je htio znati za koji iznos će ga teretiti. Više puta mu je odvjetnik naglasio da će se pojedini suvlasnik teretiti po površini koje je suvlasnik i svi troškovi će se isplaćivati iz pričuve. Za vrijeme zastupanja ZJ, nikada nije osobno njemu plaćao nego se sve plaćalo iz pričuve. Također odvjetnik mu je rekao da ga ništa neće to vođenje postupka koštati jer će on svoje zastupanje naplatiti od suprotne strane. Nakon smrti odvjetnika, zastupanje je preuzela tužiteljica kod koje je bio i u uredu i viđali su se osobno na ročištima jer je dolazio na svako ročište. U jednom momentu Zagrebačka banka mu je bila ponudila da će im dati brisovno očitovanje ako povuku tužbu, o čemu je razgovarao sa nekim suvlasnicima da idu na povlačenje tužbe, međutim do povlačenja tužbe nije došlo jer je tužiteljica, tada odvjetnica, tražila visoki iznos troškova za svoje zastupanje, stoga neki od suvlasnika onda na to nisu pristali iako je on bio spreman isplatiti dio troškova odvjetnici koje je potraživala samo da se spor završi i riješi u njihovu korist. Kako je već rekao, osobno je dolazio kod tužiteljice u ured i uvijek mu je bilo rečeno da će se plaćanje izvršiti na teret suprotne strane ukoliko se uspije u postupku i da njega to ništa neće koštati. Kada su izgubili spor protiv Zagrebačke banke tužiteljica je potraživala troškove zastupanja od njih, tj. suvlasnika, međutim nije ništa platio, tako da očekuje da će podnijeti tužbu protiv njega. Svjedok ukazuje na dopis koji je tužiteljica poslala suvlasnicima 29. studenoga 2012. u kojem se navodi da su ona i njezin prednik imali veliku vjeru u uspjeh u postupku protiv Zagrebačke banke te u odnosu da potraživanje koje je nastalo i tim predmetima kao i za sve daljnje poslove u tim predmetima namjeravaju naplatiti u slučaju uspjeha od tuženika, odnosno ovrhovoditelja, što je on protumačio na onaj način kako mu je i bilo rečeno da će se svi troškovi naplatiti od suprotne strane u slučaju uspjeha u sporu. Na pitanje pun. tužiteljice kada je bio prijedlog Zagrebačke banke za mirno rješenje spora, svjedok navodi da je to bilo na ročištu na Općinskom građanskom sudu u Zagrebu kada je predstavnik Zagrebačke banke g. HJ stavio navedeni prijedlog. Na daljnji upit pun. tužiteljice je li se osobno obraćao Zagrebačkoj banci, svjedok navodi da je se obraćao, međutim da mu je Zagrebačka banka odgovorila da ne može samo on izići iz spora i riješiti spor nagodbom, nego samo svi suvlasnici. Na pitanje pun. tužiteljice je li on osobno nudio odvjetnici isplatiti ikakve troškove, neovisno od drugih suvlasnika, svjedok izjavljuje da je bio spreman platiti određeni iznos troškova odvjetnici samo da se spor okonča, o iznosu je pričao sa svojom majkom kao suvlasnicom koji iznos bi oni mogli platiti odvjetnici odnosno s kojim iznosom raspolažu pa su dogovorili da bi to mogao biti iznos od 20.000,00 - 30.000,00 kuna. Napominje da o tom iznosu nije razgovarao s tužiteljicom, niti je ona stavila takvu službenu ponudu. Međutim kako on sam nije mogao izići iz spora, nego samo svi suvlasnici, tužiteljici odnosno odvjetnici nije ništa niti platio. Na pitanje pun. tužiteljice je li kontaktirao druge odvjetnike vezano za spor sa Zagrebačkom bankom, svjedok izjavljuje da je kontaktirao i druge odvjetnike nakon što su izgubili pravomoćni spor protiv Zagrebačke banke, kojima je pokazao dopis od 29. studenoga 2012. i isti su mu rekli da iz njega proizlazi naplata troškova u slučaju uspjeha u sporu. Na pitanje pun. tužiteljice je li kontaktirao druge odvjetnike za vrijeme trajanja tog spora, svjedok izjavljuje da nije s obzirom da je bio uvjeren da će uspjeti u tom postupku. Na pitanje pun. tužiteljice ako je bio uvjeren u uspjeh u sporu, zašto je pristao na prijedlog Zagrebačke banke i sklapanje nagodbe odgovara da zato što je vidio da su troškovi rasli preko 2.000.000,00 kn, a u konačnici Zagrebačka banka je nudila brisovno očitovanje, pa zašto ne bi pristao na to čak unatoč tome što je trebao platiti dio troškova tužiteljici iz svoje ušteđevine. Na pitanje pun. tužiteljice je li podnio prijedlog za dopuštenje revizije, izjavljuje da nije. Na pitanje pun. tužiteljice je li traži trošak u ovršnom postupku koji je obustavljen 2025., izjavljuje da nije i da mu nije poznato na koji postupak se odnosi. Na pitanje pun. tužiteljice je li ikada odvjetniku ZJ išta osobno plaćao izjavljuje da osobno ništa nije platio i da ne zna je su li njegovi roditelji išta platili.
5.5. Iz iskaza svjedoka EJ proizlazi da je do prije 4 godine bio suvlasnik na adresi [adresa]. Navodi kako je upoznat s cijelom situacijom koja je zadesila suvlasnike te zgrade i to na način da je Zagrebačka banka imala teret na zemljištu na kojem je izgrađena njihova zgrada, iako nitko od suvlasnika nije imao kredit ili neki drugih poslovni odnos sa Zagrebačkom bankom. Suvlasnici predmetne nekretnine su isplatili svoje stanove nakon čega se pojavio problem s tim teretom Zagrebačke banke koji je postojao na zemljištu na kojem je izgrađena njihova zgrada. Kada se pojavio taj problem oni, kao suvlasnici su odlučili angažirati odvjetnika ZJ s kojim su bili održani sastanci. Na svim sastancima na kojima su sudjelovali suvlasnici bio je prisutan i on te je odvjetnik ZJ kada su mu iznijeli problem bio uvjeren u uspjeh u sporu i rekao im na sastanku da s obzirom da se radi o velikoj vrijednosti spora, da će se sve pristojbe i svi drugi troškovi isplaćivati iz pričuve, a on će svoje troškove naplatiti od suprotne strane odnosno Zagrebačke banke. Tako je i bilo, ništa on osobno nije platio odvjetniku, a sve ono što se trebalo platiti je išlo iz pričuve. Kada je ovdje tužiteljica preuzela zastupanje bio je održan sastanak s njom i oni su kao suvlasnici pristali da ih tužiteljica zastupa pod uvjetom da bude isti dogovor kakav su imali s odvjetnikom ZJ, na što je tužiteljica pristala. Pri tome misli posebno na troškove zastupanja, te je na tom sastanku naglašeno da će se odvjetnica naplatiti od suprotne strane jer je i ona kao i odvjetnik ZJ bila uvjerena u uspjeh u sporu, a eventualno drugi troškovi koji bi teretili njih suvlasnike bi se isplatili iz pričuve. Sve su to zahtijevali da dobiju napismeno, pa im je odvjetnica poslala dopis 2012. u kojem navodi da prema njima nema nikakvih potraživanja i da će se naplatiti od suprotne strane u slučaju uspjeha u sporu. Cijelo vrijeme ih je uvjeravala da je riječ o sporu u kojem će uspjeti, da bi 2018. bio održan treći sastanak s odvjetnicom, ovdje tužiteljicom, predstavnikom stanara i njima suvlasnicima na kojem im je rečeno da Zagrebačka banka predlaže mirno rješenje spora, pod uvjetom da Zagrebačka banka njima da brisovnicu, a da se od Zagrebačke banke ne potražuju nikakvi troškovi. Na tom sastanku oni kao suvlasnici su bili suglasni s navedenim, međutim odvjetnica ne uvažavajući njihove interese je rekla da ne pristanu, jer ćemo sigurno dobiti spor. Također im je odvjetnica tada rekla da su njezini troškovi oko 2.000,000,00 kn i da će ona od njih suvlasnika potraživati taj iznos ako pristanu na nagodbu pa iz toga razloga brojni suvlasnici su rekli da neće pristati na nagodbu koju je nudila Zagrebačka banka. Izgubili su spor 2022. te kako su vidjeli da je izgubljeni slučaj i da s revizijom neće uspjeti odlučili su otkazati punomoć odvjetnici i ne podnositi reviziju. Tužiteljica revoltirana s navedenim nakon toga je počela tražiti troškove zastupanja. Ističe kako je jedna od suvlasnica imala tijekom cijelog trajanja postupka drugu odvjetnicu koja ju je zastupala, koja je podnijela reviziju u njeno ime protiv odluke, nije uspjela s revizijom te ista ta odvjetnica nije od spomenute suvlasnice potraživala troškove, dok su bili obvezni prema Zagrebačkoj banci isplatiti sve troškove koje i dan danas pojedini suvlasnici isplaćuju. Na pitanje pun. tužiteljice da se svjedok očituje o dopisu odvjetnika ZJ koji se nalazi na listu 35 spisa, od 26. siječnja 1999. u odnosu na 8 odlomak tog dopisa "prije toga potrebno je predujmiti akontaciju od 1.000,00 kn po stanu ili poslovnom prostoru…" izjavljuje da se u tom slučaju radilo o akontacijama koje je prethodno rekao da su isplaćivale iz pričuve, na način da je svaki od suvlasnika taj iznos predao predstavniku stanara, a predstavnik stanara bi isplatio navedeni iznos odvjetniku, a sve zbog toga što u to vrijeme stambeni servis nije bio registriran pa nije imao ni račun. Na daljnji upit pun. tužiteljice da se svjedok očituje je li njegov potpis na listi potpisnika punomoći odvjetnici NJV, s list 38 spisa, svjedok izjavljuje da je to njegov potpis. Na daljnji upit pun. tužiteljice je li upoznat s dopisom od 6. svibnja 2014. (list 45 spisa), izjavljuje da nije upoznat sa tim dopisom, međutim taj dopis mu samo potvrđuje da je Zagrebačka banka puno prije u više navrata, predlagala mirno rješenje spora, a odvjetnica ih je dovodila u zabludu da će uspjeti u sporu. Za onaj sastanak na kojem je rekao da je bio prisutan, bio je 2018. na kojem im je prezentiran prijedlog Zagrebačke banke i na kojem sastanku suvlasnici nisu pristali na nagodbu. Na daljnji upit pun. tužiteljice kada je rekao da nije upoznat s navedenim dopisom je li se može očitovati na koji način su suvlasnici dobivali informacije o sporu, izjavljuje da bi dobili informacije na sastanku koji su bili održani te mu je također poznato da je odvjetnik slao predstavniku suvlasnika obavijesti vezano za predmet spora, međutim to je bilo toliko informacija koje oni nisu mogli sve pratiti za vrijeme trajanja spora koji je trajao 25. godina. Na daljnji upit pun. tužiteljice je li mu poznato da je suvlasnik VJ htio potpisati dogovor sa Zagrebačkom bankom 2014. izjavljuje da mu nije poznato. Na daljnji upit pun. tužiteljice je li u postupku koji je obustavljen 2025. tražio troškove ovršnog postupka, svjedok izjavljuje da nije niti je upoznat s navedenim postupkom. Svjedok iskazuje da se protiv njega također vodi postupak od strane odvjetnice za naplatu troškova postupka u istom iznosu kao i u ovom predmetu, te je isti podnio i protutužbu protiv odvjetnice radi naknade štete koju je morao platiti Zagrebačkoj banci.
5.6. Iz računa tužiteljice – protutuženice broj 37/1/2 utvrđuje se da je spomenuti račun koji je vjerodostojna isprava tužiteljica kao odvjetnica sačinila 30.6.2022., nema podataka u spisu da li je i kada dostavljen tuženiku, a u prilogu se nalazi odvjetnički troškovnik te e – mail u kojem je vidljivo da je spomenuto mail-om dostavljeno na adresu z.mihanicvgmail.com 13. lipnja 2022., nema potvrde o tome da je tuženik spomenuto zaprimio te se u dopisu navodi da se račun i troškovnik dostavlja zbog opoziva punomoći od 23.5.2022. u predmetu P-254/2021.
5.7. Iz Liste potpisnika punomoći odvjetnici NJV s datumom 10.09.2012. godine utvrđuje se da je FJ potpisnik punomoći za nastavak vođenja sudskih i ostalih postupaka ''naše zgrade'', a nakon što je odvjetnica, tj. tužiteljica preuzela zastupanje odnosno ured iza odvjetnika ZJ.
5.8. Iz spisu priloženih rješenja ZK odjela Zagreb vezano uz postupak I-2581/96 iz priloženih odluka tog ovršnog spisa te osobito rješenja Z-18581/96 utvrđuje se da je odbijena provedba rješenja o ovrsi broj I-2581/96 od 6.3.1997. te je spomenuto potvrđeno odlukom Županijskog suda. Nadalje se, uvidom u Sporazum podmirenja parničnog troška, u vezi kojeg potraživanje je predmet tužbenog zahtjeva tužiteljice u ovom spisu, utvrđuje da su ovdje tuženik – protutužitelj te drugi suvlasnici na adresi [adresa] sa Zagrebačkom bankom d.d. postigli sporazum temeljem kojeg suvlasnici stambene zgrade se obvezuju isplatiti ZBZ d.d. određene odnose potraživanja u roku od 24 mjesečna obroka te da je postignuta suglasnost o raspodjeli parničnih troškova gdje su se ovdje tuženik – protutužitelj te drugi suvlasnici obvezali platiti ZBZ d.d. parnične troškove.
6.1. Temeljem provedenog dokaznog postupka, brižljivom i savjesnom ocjenom svakog dokaza zasebno iz svih dokaza zajedno, u smislu čl. 8. Zakona o parničnom postupku (N/N 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 96/08 57/11, 148/ 11, 25/13 i 2 108/13, 70/19, 80/22; u daljnjem tekstu ZPP) kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je uz primjenu pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221. a ZPP, odlučio da da je tužbeni zahtjev tužiteljice - protutuženice, tj. prijedlog za izdavanje platnog naloga zaprimljen u cijelosti neosnovan, kao i protutužbeni zahtjev tuženika – protutužitelja.
6.2. Ocjenjujući provedene dokaze sud je dokaznu snagu istih, cijenio dovodeći ih u međusobnu vezu te uz odlučne činjenice koji je tužitelj, s obzirom na osnovu tužbe, bilo dužan dokazati jer o njima ovisi odluka o osnovanosti tužben ih zahtjeva.
7. Pri donošenju odluke sud je poklonio vjeru svim izvedenim dokazima.
8. Analizirajući tužbeni zahtjev tužiteljice- protutuženice utvrđuje se da je odvjetnica ovdje tužiteljica preuzela zastupanje suvlasnika stambene zgrade iza odvjetnika ZJ koji je otišao u mirovinu te se utvrđuje da su pojedini suvlasnici stambene zgrade pa i ovdje tuženik – protutužitelj potpisali odvjetnici, tj. tužiteljici punomoć za zastupanje u sudskim postupcima vezani uz njihovu zgradu. Nadalje se ističe okolnost kako je provedenim dokaznim postupkom utvrđeno da se potraživanje tužiteljice odnosi na zastupanje svih suvlasnika stambene zgrade u [adresa] u parničnom postupku broj P-254/2021, a u kojem su suvlasnici izgubili spor protiv Zagrebačke banke d.d. Prije svega se ističe kako ovdje tužiteljica u tom sporu nije zastupala samo ovdje tuženika FJ, već sve suvlasnike stambene zgrade pa je stoga nezakonito formulirana pasivna legitimacija jer bi u konkretnom slučaju pasivno legitimirani bili svi suvlasnici stambene zgrade koji bi za eventualno potraživanje tužiteljice trebali i morali odgovarati solidarno, a u skladu sa Odlukom VSRH Revt-243/10-2. Pored navedenog utvrđuje se kako je ovdje tužiteljica obavijestila tuženike kako će njezini troškovi naplatiti ovisno o uspjehu o sporu, tj da će svoj trošak naplatiti isključivo na teret protivne stranke u tom sporu, tj. Zagrebačke banke d.d., a što proizlazi iz dopisa od 29.11.2012. (list 14). Također se utvrđuje kako iz tog dopisa proizlazi da odvjetnica, tj. tužiteljica potražuje, kako bi mogla ažurno zastupati suvlasnike, za svaku radnju iz pričuve predujam od 3.125,00 kn. Nadalje se utvrđuje i to da je ovdje tužiteljica postupala protivno nalozima tuženik, tj. ovdje konkretno tuženika iz razloga što je u dokaznom postupku utvrđeno da je tužiteljica zastupala suvlasnike stambene zgrade isključivo u parnici radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, a za koju konkretnu parnicu tuženik – protutužitelj nije dao punomoć. Naime, uvidom u spis utvrđuje se kako iz priloženih rješenja OGS u Zagrebu proizlazi da je ZK odjel odbio provesti rješenje o ovrsi u zemljišnim knjigama te je u konkretnom slučaju ovdje tužiteljica kao odvjetnica trebala inzistirati na obustavi ovršnog postupka obzirom da se radilo o ovrsi na nekretninama. Također je nedvojbeno utvrđeno kako je tužiteljica kao odvjetnica izgubila spor protiv ZBZ d.d. pa je stoga njezin angažman kao odvjetnika, dakle punomoćnika, završio donošenjem pravomoćne presude Županijskog suda u Velikoj Gorici 15.3.2022. godine te stoga ista nije imala punomoć za podnošenje pravnih lijekova pred VSRH. Osobito se naglašava okolnost da je ovdje tuženik te drugi suvlasnici zaključio sporazum sa ZBZ d.d. o plaćanju troškova postupka i otplate potraživanja, a u kojem sklapanju sporazuma tužiteljica nije sudjelovala. Nadalje se utvrđuje kako su tužiteljici i njezinom predniku i8splaćivane akontacije za pojedine sudske radnje iz iznosa pričuve te se iz iskaza svih svjedoka pa i dopisa odvjetnice, tj. tužiteljice utvrđuje kako je dogovoreno da će ih tužiteljica zastupati pod uvjetom da će se naplatiti od suprotne strane. Iako je spor izgubljen 2022. godine, ovdje tuženik i drugi suvlasnici su se u izvansudskom postupku nagodili sa Zagrebačkom bankom d.d., a tužiteljica je tada svakom od suvlasnika počela ispostavljati račune za trošak zastupanja. Vezano uz navedeni iznos koji tužiteljica potražuje troškovnikom od 13.6.2022. utvrđuje se da sud nije mogao provjeriti u ovom postupku da li su doista nastali troškovi koje tužiteljica potražuje te da li je takav troškovnik pravodobno dostavljen tuženiku na formalno valjan način. Obzirom na sve izloženo sud nalazi utvrđenim, prije svega, da potraživanje nije u zastari, kao što to prigovara tuženik iz razloga što zastara ne nastupa po svakoj odvjetničkoj radnji već nakon izdavanja računa, a što je bilo 13.6.2022. No međutim, sud je našao utvrđenim da nije osnovano potraživanje tužiteljice jer isto nije utvrđeno da je doista nastalo u postupku P-254/2021, spisu nije priložena valjana punomoć pa se utvrđuje da punomoć niti ne postoji već prileži samo lista potpisnika punomoći za nastavak vođenja, ali nije utvrđeno kojih sudskih postupaka i radnji vezanih uz zgradu. Stoga se utvrđuje da je potraživanje tužiteljice – protutuženice neosnovano.
9. Analizirajući protutužbeni zahtjev tuženika – protutužitelja utvrđuje se da je isti također u cijelosti neosnovan. Naime, nesporno i nedvojbeno je utvrđeno da su suvlasnici stambene zgrade, dakle ovdje tuženik te drugi tuženici u postupku P- 254/2021 izgubili spor te je nedvojbeno utvrđeno da je donošenjem II. stupanjske odluke kojom je potvrđena I. stupanjska presuda, a radi se o odluci Županijskog suda u Velikoj Gorici posl. broj Gž-1183/2021-2 od 15. ožujka 2022. kojim je preinačena I. stupanjska presuda te je odbijen tužbeni zahtjev suvlasnika pa i ovdje tuženika – protutužitelja kojim se tražilo proglašenje nedopuštenom ovrhe broj I-2851/97. Nadalje se utvrđuje da je u tom postupku ovdje tuženika navodno zastupala punomoćnica, tj. tužiteljica NJV, iako sud nije na uvid dobio punomoć. Analizirajući spomenutu odluku Županijskog suda te navode tuženika – protutužitelja utvrđuje se da tuženik – protutužitelj potražuje naknadu štete od tužiteljice, tj. odvjetnice jer da je obveza tuženika – protutužitelja koji je zaključio izvansudski sporazum sa ZBZ d.d. 28.11.2023. Naime, nakon što su suvlasnici stambene zgrade izgubili spor, a ponovno se naglašava kako je tužiteljica – protutuženica dopisom obavijestila suvlasnike pa i ovdje tuženika da će se u tom postupku naplatiti od ZBZ d.d., tj. da će oni platiti trošak, utvrđuje se da je ovdje tuženik – protutužitelj naprijed opisanim sporazumom, kao i drugi suvlasnici, obvezao se podmiriti trošak ZBZ d.d. u iznosu od 5.857,10 EUR. Naglašava se kako spomenuti iznos koji je predmet sporazuma odnosno nagodbe između suvlasnika stambene zgrade, tj. ovdje tuženika i ZBZ d.d., a kojem sastavljanju i zaključenju sporazuma nije prisustvovala tužiteljica – protutuženica kao odvjetnica; ne može biti na štetu spomenute odvjetnice, tj. tužiteljice, već je to trošak odnosno rizik stranke koja ulazi u spor te je obveza isključivo tuženika. Pritom se naglašava da odvjetnik koji nije zastupao stranku pri zaključenju konkretne nagodbe ne može plaćati niti naknadu štete jer je tuženik sam raspolagao svojim pravima i sam potpisao navedeni sporazum. Stoga je potraživanje tuženika – protutužitelja u tom smislu, dakle kao zahtjev za naknadu štete od strane tužiteljice – protutuženice u cijelosti neosnovano.
10. O troškovima ovog parničnog postupka sud je odlučio primjenom čl. 154. st. 4. ZPP jer je utvrđeno da su stranke podjednako uspjele u sporu. Radi toga je odlučeno da svaka stranka snosi svoj trošak ovog parničnog postupka. Pri tom se naglašava kako je trošak ovršnog i javnobilježničkog postupka sastavni dio ovog parničnog postupka, a sve u skladu sa Zaključcima sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-204/17 od 2. lipnja 2017. godine.
11. Slijedom naprijed izloženog odlučeno je kao u izreci.
U Ivanić-Gradu 16. travnja 2026.
Sudac:
Jasna Grgurić
Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano u tri primjerka, u roku 15 dana od dana objave presude, odnosno od dana dostave prijepisa ove presude u slučaju neuredne obavijesti o ročištu na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. ZPP).
Presuda nepravomoćna
1. Vidi upisnik Povrv
2. DNA
- Pun. tužiteljice – protutuženice NJ, odvj. u [adresa]
- Pun. tuženika – protutužitelja CJ, odvj. u [adresa]
- Pun. umješača na strani tuženika ĐJ, odvj. u [adresa]
4. Sredi spis
5. Kal. 15 dana
