REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] Č 5

Poslovni broj: Us I-2291/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Danici Vučinić, dipl. iur., uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Misirača, u upravnom sporu tužitelja Nautica mare d. o. o., sa sjedištem u [adresa], Mel 1/B, OIB: 71672530894, zastupanog po opunomoćeniku Franji Hodaniću, odvjetniku u Krku, Bodulska 2C, protiv tuženika financija, Carinske uprave, Područnog Ministarstva financija, Carinskog ureda Rijeka, Rijeka, Riva boduli 9, OIB: 18683136487, zastupanog po službenim osobama ČA i RA, radi ispravka rješenja, 16. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja tuženika Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Rijeka, KLASA: UP/I-471-01/25-07/14, URBROJ: 513-02-6002/11-25-7 od 28. listopada 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem tuženika, KLASA: UP/I-471-01/25-07/14, URBROJ: 513- 02-6002/11-25-7 od 28. listopada 2025., točkom I. ispravljena je izreka rješenja tuženika, KLASA: UP/I-471-01/25-07/14, URBROJ: 513-02-6002/11-25-3 od 13. listopada 2025. na načina da se:

a)u točki I. izreke istog Rješenja nakon riječi "Odnosno sveukupno za razdoblje od 18.05.2023. do", umjesto pogrešnih riječi "31.12.2023. godine", trebaju stajati ispravne riječi "31.12.2024. godine",

b)u točki II. izreke istoga Rješenja nakon riječi "Odnosno sveukupno za razdoblje od 18.05.2023. do", umjesto pogrešnih riječi "31.12.2023. godine", trebaju stajati ispravne riječi "31.12.2024. godine".

Točkom II. je utvrđeno da rješenje KLASA: UP/I-471-01/25-07/14, URBROJ: 513-02- 6002/11-25-3 od 13. listopada 2025. u ostalom dijelu ostaje nepromijenjeno, dok je točkom III. utvrđeno da ispravci iz točke I. rješenja o ispravku rješenja proizvode pravni učinak od dana od kojeg pravni učinak proizvodi rješenje KLASA: UP/I-471-01/25- 07/14, URBROJ: 513-02-6002/11-25-3 od 13. listopada 2025.

2. Tužitelj je ovom Sudu pravodobno podnio tužbu kojom osporava zakonitost tuženikova rješenja, te u bitnome navodi da iz obrazloženja pobijanog rješenja od 28. listopada 2025. uopće nije razvidno da se radi o omaški u pisanju jer nije jasno obrazloženo na koji način bi se radilo o očiglednoj pogreški i u čemu se ista sastoji. Tuženik da nije obrazložio u ispravku pobijanog rješenja iz kojeg to točno dijela obrazloženja rješenja proizlazi da se radi o omaški u pisanju ili očiglednoj pogreški, pa da bi se pobijano rješenje moglo ispitati ili bi se radilo o pogrešnom obračunskom razdoblju koja činjenica onda nije predmet ispravka već drugog upravnog postupka. Slijedom navedenog tuženik da nije dokazao očitu netočnost ili grešku te da su ispunjenje pretpostavke da bi ju jednostrano mogao ispraviti pozivom na članak 104. ZOUP-a. U odnosu na normu članka 190. Općeg poreznog zakona na kojeg se tuženik poziva, tužitelj smatra kako isti ni u tom smislu nije dokazao ispunjenje pravnih pretpostavki. Pozivom na navedenu normu tuženik da je bio dužan obrazložiti nezakonitost ranijeg rješenja kojeg ispravlja iz kojeg razloga bi sud mogao poništiti to rješenje, a to je bio dužan na način da ukaže na neusklađenost izreke i obrazloženja. Obzirom da Naslov to u pobijanom rješenju nije učinio tada je njegova intervencija suprotna stavku 2. članka 190. OPZ-a jer se takvim načinom ne otklanja nezakonitost i stranku se dovodi u lošiji položaj. Obzirom da se o pravnoj stvari poništenja rješenja Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Rijeka, KLASA: UP/I-471-01/25-07/14, UR.BR. 513 – 02-6002/11-25-3 od 13. listopada 2025. vodi upravni spor koji se vodi kod ovog suda pod br. Us I – 2077/2025, a koje pobijano rješenje da je mijenjano ovim pobijanim rješenjem, tužitelj smatra svrhovitim spojiti oba predmeta radi zajedničkog raspravljanja i provesti jedinstveni postupak. Stoga predlaže da se poništi rješenje tuženika.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da je rješenjem o ispravku rješenja tuženik zapravo ispravio samo jednu znamenku u točki I- i Il. izreke rješenja tuženika od 13. listopada 2025., koja da je nastala očiglednom omaškom (tipfelerom) pri kopiranju stavke copy/paste računalnom akcijom, a koja se, kao u točki l. izreke rješenja od 13. listopada 2025., ponovila i u toči II. izreke rješenja od 13. listopada 2025. upravo prilikom copy/paste akcije na računalu, a isto da je korigirano na način da je u rješenju ispravljeno da je ukupna obveza u iznosu od 262.901 ,88 EUR koja je utvrđena tužitelju i naložena mu uplata iste po osnovi neplaćene naknade za koncesiju i pripadajućih zateznih kamata utvrđena za razdoblje od 18.05.2023. do 31.12.2024. (koje predstavlja razdoblje za koje je i proveden porezni nadzor), a omaškom da je prvotno u točki l. i II. izreke rješenja stajalo da je navedena obveza utvrđena te tužitelju naložena uplata za razdoblje od 18.052023. do 31.12.2023. Dakle, umjesto znamenke „3” u riječima „31 .12.2023. godine” sada u točki l. i Il. izreke rješenja ispravno stoj znamenka „4” odnosno riječi „31.12.2024. godine”. Naime, sav preostali sadržaj u izreci rješenja tuženika od 13. listopada 2025. godine da je ispravan kao što da je to vidljivo iz samoga rješenja, te ničim nije u koliziji s izrekom niti obrazloženjem istoga rješenja kako to tužitelj tvrdi. Ispravak očigledne omaške pri pisanju rješenja, upravo kako bi se otklonila svaka i najmanja nenamjerna pogreška, ne može biti osnova za proglašenje rješenja nezakonitim, odnosno za poništenje pobijanih rješenja u poreznom postupku u kojem je tužitelju zakonito i pravilno utvrđena obveza po osnovi neplaćene naknade za koncesiju i naložena uplata iste obveze u korist davatelja koncesije. Dakle, ne radi se u konkretnom slučaju o suštinskoj promjeni obračunskog razdoblja u poreznom postupku niti o utvrđenju veće porezne obveze na štetu tužitelja, kako on to promašeno tvrdi, već isključivo o korekciji nenamjerne omaške u pisanju rješenja kakve se ponekad znaju događati, a zbog čega da je i zakonodavac predvidio institut mogućnosti ispravka rješenja rješenjem, kako u članku 104. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine” broj 47/09, 110/21), tako i u članku 190. Općeg poreznog zakona („Narodne novine” broj 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 42/20, 1 14/22, 152/24). Tuženik da je, sukladno zakonskim propisima, ispravno i savjesno postupio primijenivši institut ispravka rješenja upravo kako bi otklonom uočenih omaški otklonio i svaku mogućnost pogrešne interpretacije pobijanog rješenja i inzistiranje na njegovoj nezakonitosti te niti jednom svojom radnjom nije povrijedio zakonske odredbe na štetu tužitelja, niti je tužitelj ispravkom rješenja doveden u lošiji položaj, obzirom da je iznos utvrđene mu porezne obveze nepromijenjen u odnosu na prvotno rješenje. Tužitelju da je u predmetnom postupku zakonito i pravilno utvrđena obveza neplaćene naknade za koncesiju i obračunata zatezna kamata te naložena uplata duga u korist davatelja koncesije. Slijedom svega navedenog, tuženik odbija navode i zahtjeve iz tužbe u cijelosti i predlaže naslovnom Sudu da odbije sve tužbene zahtjeve kao neosnovane i potvrdi predmetno rješenje tuženika.

4. Pravno odlučne činjenice među strankama ovog spora nisu sporne, već tužitelji osporavaju samo primjenu prava, a kako stranke u tužbi i odgovoru na tužbu nisu izričito zatražile održavanje rasprave, to je Sud bez održavanja rasprave, primjenom odredbe članka 98. točka 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, dalje: ZUS), donio odluku u ovom sporu.

5. U cilju ocjene zakonitosti osporavanog rješenja tuženika Sud je izvršio uvid u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje tuženika te dokumentaciju koja se nalazi u spisu ovog upravnog spora.

6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Odredbom članka 104. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09, 110/21) propisano je da javnopravno tijelo može rješenjem ispraviti pogreške u imenima ili brojevima, pisanju ili računanju te druge očite netočnosti u rješenju koje je donijelo ili u njegovim ovjerenim prijepisima.

8. Iz spisa predmeta upravnog postupka proizlazi da je pobijanim rješenjem tuženika, KLASA: UP/I-471-01/25-07/14, URBROJ: 513-02-6002/11-25-7 od 28. listopada 2025., ispravljena je izreka rješenja tuženika, KLASA: UP/I-471-01/25-07/14, URBROJ: 513-02-6002/11-25-3 od 13. listopada 2025. na način kako je to opisano pod točkom 1. obrazloženja ove presude.

9. Dakle, ovdje se radi o očitoj netočnosti u osporavanom rješenju u pogledu pisanja brojeva, obzirom da iz samog obrazloženja rješenja od 13. listopada 2025., nedvojbeno proizlazi da je porezni nadzor proveden za nadzirano razdoblje od 18. 05. 2023. do 31. 12. 2024., a kako je i utvrđeno predmetnim zapisnikom o poreznom nadzoru KLASA: 471-01124-07/220, URBROJ: 513-02-6002/11-25-11 od 24. ožujka 2025.

10. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja tuženika, Sud utvrđuje da je isto rješenje zakonito doneseno, te da prigovori tužitelja nisu od utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari, pa je stoga temeljem odredbe članka 116. stavak 1. ZUS-a, odučeno kao u izreci presude.

11. Odluka o troškovima spora temelji se na odredbi članka 147. stavak 1. ZUS- a kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora.

U Riječi 16. travnja 2026.

Sutkinja

Danica Vučinić, dipl. iur.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

Dostaviti:

- opunomoćeniku tužitelja Franji Hodaniću, odvjetniku u Krku, Bodulska 2C

- tuženiku Ministarstvu financija, Carinskoj upravi, Područnom carinskom uredu Rijeka,

Rijeka, Riva Boduli 9