Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

Poslovni broj Gž R-73/2026-3

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Brankice Malnar, predsjednice vijeća, Alena Perhata člana vijeća i suca izvjestitelja i Tajane Polić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Nenadu Dianiću, odvjetniku iz Ivanić-Grada, protiv tuženika Hrvatske šume d. o. o., Podružnica Zagreb, Ulica kneza Branimira 1, OIB: 69693144506, te umješača na strani tuženika Croatia osiguranja d. d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, odlučujući o žalbi umješača izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Pr-9/2025-10 od 03. veljače 2026. godine, u sjednici vijeća koja je održana dana 16. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba umješača kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Pr-9/2025-10 od 03. veljače 2026. godine u dijelu točke I. izreke u kojem je naloženo tuženiku da u roku od 15 dana isplati tužitelju s naslova naknade imovinske štete iznos od 560,00 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 03. veljače 2026. godine do isplate.

II Djelomičnim uvaženjem žalbe tuženika preinačuje se presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Pr-9/2025-10 od 03. veljače 2026. godine u dijelu točke I. izreke u odnosu na dosuđenu visinu zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos od 560,00 eura s naslova naknade imovinske štete, zatim u dijelu iste točke izreke u odnosu na dosuđenu zakonsku zateznu kamatu na dosuđeni iznos od 560,00 eura s naslova naknade imovinske štete za razdoblje od 21. travnja 2015. godine kao dana podnošenja odštetnog zahtjeva do 03. veljače 2026. godine, potom u dijelu iste točke izreke u kojem je naloženo tuženiku da u roku od 15 dana isplati tužitelju s naslova naknade imovinske štete iznos od 1.680,00 eura (preko dosuđenog iznosa od 560,00 eura do dosuđenog iznosa od 2.240,00 eura), sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na taj iznos od 21. travnja 2015. godine do isplate, te u točki III. izreke i sudi:

Nalaže se tuženiku da tužitelju na dosuđeni iznos od 560,00 eura s naslova naknade imovinske štete isplati pripadajuće zakonske zatezne kamate koje na taj iznos za razdoblje od 03. veljače 2026. godine do isplate teku po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu pripadajućih zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos od 560,00 eura s naslova naknade imovinske štete za razdoblje od 21. travnja 2015. godine kao dana podnošenja odštetnog zahtjeva do 03. veljače 2026. godine.

Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 1.680,00 eura s naslova naknade imovinske štete (preko dosuđenog iznosa od 560,00 eura do dosuđenog iznosa od 2.240,00 eura), kao i zahtjev za isplatu pripadajućih zakonskih zateznih kamata na taj iznos za razdoblje od 21. travnja 2015. godine kao dana podnošenja odštetnog zahtjeva pa do isplate.

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 15.526,37 eura, kao i zahtjev za isplatu zakonske zatezne kamate na taj iznos za razdoblje od 03. veljače 2026. godine do isplate.

Svaka stranka sama snosi svoje troškove ovog postupka.

III Odbija se zahtjev umješača za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda (točka I. izreke) naloženo je tuženiku da u roku od 15 dana isplati tužitelju s naslova naknade imovinske štete iznos od 2.240,00 eura, zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja se određuje za polugodište koje je prethodilo tekućem polugodištu s uvećanjem za pet postotnih poena, od 21. travnja 2015. godine kao dana podnošenja odštetnog zahtjeva do 31. srpnja 2015. godine, a od 01. kolovoza 2015. godine do isplate u visini stope obračunate uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, na iznos od 2.240,00 eura od 22. travnja 2016. godine do isplate.

2. U točki II. izreke odbijen je zahtjev tužitelja radi plaćanja rente za tuđu pomoć i njegu u visini od 265,45 eura mjesečno, počev od 01. svibnja 2015. godine, sve pobliže naznačeno u toj točki izreke.

3. U točki III. izreke naloženo je tuženiku da u roku od 15 dana isplati tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 15.526,37 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom u visini stope obračunate uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefìnancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, na svaki pojedini dospjeli a neisplaćeni obrok, od dana pojedinog dospijeća od dana donošenja presude 03. veljače 2026. godine do isplate.

4. Protiv te presude, u dijelu koji se odnosi na točke I. i III. izreke, pravovremenu žalbu podnosi umješač, iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, u nastavku teksta: ZPP), te predlaže da se presuda u pobijanom dijelu preinači, a podnosi i zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka.

5. Odgovor na žalbu nije podnesen.

6. Žalba umješača je djelomično osnovana.

7. Sud prvog stupnja na temelju sadržaja priložene dokumentacije, iskaza tužitelja, te iskaza svjedoka II, FI, GI, ŠI i PI, zatim nalaza i mišljenja vještaka medicinske struke prim. mr. sc. Maje Mušura, prim. LI i prof. dr. sc. RI i iskaza tih vještaka, nalaza i mišljenja vještaka za medicinu rada prim. dr. sc. Marije Zavalić i njezinog iskaza, kao i nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za zaštitu na radu i zaštitu od požara VI i njegovog iskaza, u bitnome utvrđuje da je predmet ovog postupka bio zahtjev tužitelja kao bivšeg zaposlenika tuženika za naknadu neimovinske i imovinske štete nastale uslijed njegove povrede na radu dana 01. kolovoza 2013. godine, prilikom izvođenja radne operacije na području šume Čret.

8. U vezi toga utvrđuje da je presudom ovog drugostupanjskog suda poslovni broj Gž R-73/2021-3 od 29. siječnja 2025. godine potvrđena presuda suda prvog stupnja poslovni broj Pr-37/16-61 koja je u istom predmetu donesena dana 13. studenoga 2020. godine u dijelu u kojem je utvrđeno da je tužitelju zbog povrede prava osobnosti nastala neimovinska šteta u odnosu na sve kvalifikatorne okolnosti (pretrpljene fizičke bolove, duševne bolove i strah), tj. u dosuđenom iznosu od 100.000,00 kuna/13.272,28 eura, zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama na taj iznos počev od 21. travnja 2015. godine kao dana podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku do isplate, dok je navedena prvostupanjska presuda ukinuta u odnosu na dosuđenu naknadu imovinske štete u ukupnom iznosu od 66.000,00 kuna/8.759,71 eura, te u odnosu na dosudu rente za tuđu pomoć i njegu u visini od 2.000,00 kuna mjesečno/265,45 eura, te je predmet u tom dijelu vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

9. Nadalje utvrđuje kako iz nalaza i mišljenja vještaka prim. dr. sc. Maje Mušura, dr. med., prof. dr. sc. RI, dr. med., te prim. LI, dr. med. proizlazi da je tužitelju u vezi predmetnog štetnog događaja bila potrebna tuđa pomoć i njega nestručne osobe u trajanju od 2 sata dnevno kroz 4 tjedna, pa odlučuje kao u točki I. izreke pobijane presude.

10. Nasuprot tome, prvostupanjski sud odbija zahtjev tužitelja opisan u točki II. izreke pobijane presude, jer utvrđuje da istome nije potrebna krajnja pomoć u vidu rente.

11. Odluku o troškovima parničnog postupka temelji na odredbama članaka 154. stavak 1. i 155. ZPP-a.

12. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 365. stavak 2. ZPP-a, utvrđeno je da je prilikom donošenja pobijane presude ostvarena bitna postupovna povreda iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP- a, na koju osnovano ukazuje i umješač u svojoj žalbi.

13. Naime, u pravu je žalitelj kada ističe da sud prvog stupnja nije obrazložio na koji način je utvrdio visinu dosuđene naknade imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege, koja je tužitelju u točki I. izreke pobijane presude dosuđena u ukupnom iznosu od 2.240,00 eura, pa se u tom dijelu ta odluka ne može ispitati.

14. Međutim, ovaj drugostupanjski sud je postupajući u skladu sa svojim ovlaštenjem iz odredbe članka 373.a stavak 1. ZPP-a utvrdio da tužitelju, kojemu je prema njegovom iskazu i iskazu njegove supruge FI kao svjedokinje pomoć zbog zadobivenih ozljeda u predmetnom štetnom događaju cijelo vrijeme pružala njegova supruga, pripada u skladu s odredbom članka 1095. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima («Narodne novine» br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, u nastavku teksta: ZOO) pravo na naknadu za tuđu pomoć i njegu u visini neto zarade osobe koja bi u mjestu u kojem je tuđa pomoć pružena ([adresa]) bila sposobna pružiti tužitelju takvu uslugu, a visina te naknade iznosi 10,00 eura po satu pružene pomoći i njege, kako je naznačeno od strane tužitelja na ročištu od 15. prosinca 2025. godine, a koji se u tom pogledu pozvao na stajalište sudske prakse koje tuženik niti umješač nisu osporili, iz čega slijedi da tužitelju pripada naknada po potonjoj osnovi u ukupnom iznosu od 560,00 eura, a imajući u vidu pravilno utvrđenje suda da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega nestručne osobe u trajanju od 2 sata dnevno kroz 4 tjedna (28 dana x 2 sata = 56 sati x 10,00 eura = 560,00 eura), pa je u tom dijelu trebalo usvojiti tužbeni zahtjev po navedenoj osnovi, a primjenom odredbe članka 1086. ZOO-a i zahtjev tužitelja za isplatu pripadajućih zateznih kamata na taj iznos, ali ne od od 21. travnja 2015. godine kao dana podnošenja odštetnog zahtjeva, kako je pogrešno učinjeno pobijanom presudom, već od dana donošenja pobijane presude do isplate, jer se u konkretnom slučaju radi o tražbini tzv. nenovčane imovinske štete čija visina je utvrđena prema cijenama u vrijeme presuđenja. Osim toga, pogrešno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo i u odnosu na dosuđenu visinu zatezne kamate na dosuđeni iznos od 560,00 eura za razdoblje od presuđenja do isplate, jer ta kamata u skladu odredbom članka 29. stavak 2. ZOO-a pripada tužitelju po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

14.1. Shodno navedenom, trebalo je pravilnom primjenom materijalnog prava odbiti preostali dio zahtjeva tužitelja za naknadu imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege, tj. za isplatu iznosa od 1.680,00 eura s naslova naknade imovinske štete (preko dosuđenog iznosa od 560,00 eura do dosuđenog iznosa od 2.240,00 eura), kao i zahtjev za isplatu pripadajućih zakonskih zateznih kamata na taj iznos za razdoblje od 21. travnja 2015. godine kao dana podnošenja odštetnog zahtjeva pa do isplate.

15. Što se tiče troškova predmetnog parničnog postupka, valja navesti da je tužitelj tijekom postupka zatražio naknadu štete po tri osnove, i to na ime naknade neimovinske štete u iznosu od 13.272,28 eura (1. osnova), zatim s naslova rente u iznosu od 265,45 eura mjesečno (2. osnova), te na ime troškova tuđe pomoći i njege u iznosu od 2.240,00 eura (3. osnova), s time da je u odnosu na prvu osnovu uspio sa 100%, u odnosu na drugu osnovu nije uspio, a u odnosu na treću osnovu uspio je u omjeru od 25%, što znači da je u ovoj parnici u odnosu na osnovu uspio u omjeru od 41,66% (100% + 0% + 25% = 125% : 3 = 41,66%).

15.1. Nadalje, tužitelj je u postupku u odnosu na visinu zahtjeva po prvoj osnovi uspio u cijelosti, jer je istome na ime naknade neimovinske štete pravomoćno dosuđen iznos od 13.272,28 eura, u odnosu na visinu zahtjeva po drugoj osnovi (renta) nije uspio, dok je u odnosu na treću osnovu (tuđa pomoć i njega) uspio djelomično-za iznos od 560,00 eura. Pri tome valja navesti da u skladu s odredbom članka 36. ZPP-a ukupna vrijednost postavljenog tužbenog zahtjeva koji se odnosi na rentu iznosi 15.927,00 eura (265,45 eura x 12 mjeseci = 3.185,40 eura x 5 godina = 15.927,00 eura), pa ukupna visina tužbenog zahtjeva kada se uračuna i zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 13.272,28 eura na ime naknade neimovinske štete iznosi 31.439,28 eura (13.272,28 eura + 2.240,00 eura + 15.927,00 eura), što znači da je tužitelj u odnosu na visinu zahtjeva uspio u omjeru od 43,99% (13.832,28 eura : 31.439,28 eura x 100), odnosno da je u parnici ukupno uspio u omjeru od 42,85% (41,66% + 43,99% : 2).

15.2. Što se tiče tuženika, isti nije uspio u odnosu na prvu osnovu tužbenog zahtjeva (neimovinska šteta), u odnosu na drugu osnovu (renta) uspio je sa 100%, dok je u odnosu na treću osnovu (tuđa pomoć i njega) uspio u omjeru od 75%, što znači da je uspio s osnovom u omjeru od 58,33% (0% + 100% + 75% : 3), dok je u odnosu na visinu uspio u omjeru od 56,01%, iz čega proizlazi da je u ovom sporu uspio u omjeru od 57,17% (58,33% + 56,01% : 2).

16. Budući da iz navedenog proizlazi da su tužitelj i tuženik u ovoj parnici uspjeli u približno jednakim dijelovima, to je primjenom odredbe članka 154. stavak 4. ZPP-a trebalo odlučiti da svaka stranka snosi svoje troškove predmetnog postupka, te posljedično tome u cijelosti odbiti zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova.

17. Stoga je žalbu umješača valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu odluku u dijelu naznačenom u točki I izreke ove presude, u skladu s odredbom članka 368. stavak 1. ZPP-a, a djelomičnim uvaženjem njegove žalbe i primjenom odredbe članka 373.a stavak 1. ZPP-a odlučiti kao u točki II izreke presude.

18. Primjenom odredbe članka 151. stavak 1. ZPP-a odbijen je zahtjev umješača za naknadu troškova žalbenog postupka u zatraženom iznosu od 100,00 eura na ime sudske pristojbe za žalbu, jer isti nije dokazao da je imao taj trošak.

U Rijeci, 16. travnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Brankica Malnar