Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-758/2023-3

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Brankice Malnar, predsjednice vijeća, Alena Perhata člana vijeća i suca izvjestitelja i Tajane Polić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Nataši Lisac, odvjetnici iz Dugog Sela, protiv tuženika Zagrebačke banke d. d. iz [adresa], OIB: 92963223473, zastupane po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević i Partneri d. o. o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika izjavljenima protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini poslovni broj 13 P-939/2022-12. od 24. srpnja 2023. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 16. travnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I Uvaženjem žalbi tužitelja i tuženika ukida se presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini poslovni broj 13 P-939/2022-12. od 24. srpnja 2023. godine, te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II O zahtjevima tužitelja i tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka odlučiti će sud prvog stupnja u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda (točka I. izreke) utvrđeno je da je u Ugovoru o gotovinskom namjenskom kreditu broj 3203935252/04 kojim tuženik Zagrebačka banka d. d. kao kreditor odobrava i stavlja na raspolaganje tužitelju ĆJ kao korisniku kredita iznos od 14.800,00 eura u protuvrijednosti kuna po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke ništetan stavak 1. članka 2. koji glasi: „Korisnik kredita dužan je Kreditoru platiti u anuitetima iznos od 14.800,00 eura i redovnu kamatu koja je tijekom postojanja obveze po ovom Ugovoru promjenjiva u skladu s promjenama Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke, a na dan sklapanja ovog Ugovora iznosi 9,50% godišnje, interkalarnu kamatu po stopi jednakoj stopi redovne kamate, sve u kunskoj protuvrijednosti na dan plaćanja obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja“.

2. U točki II. izreke naloženo je tuženiku da u roku od 15 dana naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 597,24 eura/4.500,00 kuna[1] .

3. U istoj točki izreke odbijen je zahtjev tužitelja radi utvrđenja da je u cijelosti ništetan Ugovor o gotovinskom namjenskom kreditu broj 3203935252/04 kojim tuženik kao kreditor odobrava i stavlja na raspolaganje tužitelju kao korisniku kredita iznos od 14.800,00 eura u protuvrijednosti kuna po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke, te da isti ne proizvodi pravne učinke među strankama, kao i zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška.

4. Protiv te presude pravovremene žalbe podnose tužitelj i tuženik.

5. Tužitelj pobija presudu u dijelu točke II. izreke u kojem je odbijen njegov zahtjev radi utvrđenja da je u cijelosti ništetan Ugovor o gotovinskom namjenskom kreditu broj 3203935252/04 kojim tuženik kao kreditor odobrava i stavlja na raspolaganje tužitelju kao korisniku kredita iznos od 14.800,00 eura u protuvrijednosti kuna po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke, te da isti ne proizvodi pravne učinke među strankama, i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, dakle iz žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. točka 1. i 3. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, u nastavku teksta: ZPP), te predlaže da se presuda u naznačenom dijelu ukine, a podnosi i zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka.

6. Tuženik pobija presudu u točki I. izreke, te u dijelu točke II. izreke u kojem je istome naloženo da u roku od 15 dana naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 597,24 eura/4.500,00 kuna, i to iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. ZPP-a, te također potražuje naknadu troškova postupka po žalbi.

7. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

8. Žalbe su osnovane.

9. Sud prvog stupnja na temelju sadržaja priložene dokumentacije i iskaza tužitelja u bitnome utvrđuje da je predmet ovog postupka zahtjev tužitelja radi utvrđenja da je u cijelosti ništetan Ugovor o gotovinskom namjenskom kreditu broj 3203935252/04 kojim tuženik kao kreditor odobrava i stavlja na raspolaganje tužitelju kao korisniku kredita iznos od 14.800,00 eura u protuvrijednosti kuna po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke, te da isti ne proizvodi pravne učinke među strankama, kao i eventualno kumulativni zahtjev radi utvrđenja da je navedeni Ugovor o gotovinskom namjenskom kreditu ništetan u odnosu na stavak 1. članka 2. koji glasi: „Korisnik kredita dužan je Kreditoru platiti u anuitetima iznos od 14.800,00 eura i redovnu kamatu koja je tijekom postojanja obveze po ovom Ugovoru promjenjiva u skladu s promjenama Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke, a na dan sklapanja ovog Ugovora iznosi 9,50% godišnje, interkalarnu kamatu po stopi jednakoj stopi redovne kamate, sve u kunskoj protuvrijednosti na dan plaćanja obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja“.

10. U vezi toga utvrđuje da je između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora zaključen dana 10. studenoga 2004. godine navedeni Ugovor o gotovinskom namjenskom kreditu broj 3203935252/04 (u nastavku teksta: Ugovor), kojim je tuženik stavio na raspolaganje tužitelju kredit u iznosu kunske protuvrijednosti od 14.800,00 eura obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke, pri čemu je u članku 5. tog Ugovora navedeno da je Ugovor nenamjenski, dok je u članku 2. stavak 1. ugovoreno da je tužitelj dužan platiti tuženiku iznos od 14.800,00 eura u anuitetima, kao i redovnu kamatu koja je tijekom postojanja obveze po ovom Ugovoru promjenjiva u skladu s promjenama odluke o kamatnim stopama tuženika, a na dan sklapanja ovog Ugovora iznosi 9,50% godišnje, te interkalarnu kamatu po stopi jednakoj stopi redovne kamate, sve u kunskoj protuvrijednosti na dan plaćanja obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja.

11. Nadalje utvrđuje da je tužitelj predmetni Ugovor zaključio kao fizička osoba i da je dobiveni nenamjenski kredit utrošio za popravak kuće, te da isti u vrijeme podizanja navedenog kredita nije imao firmu niti obrt, pa utvrđuje da je tužitelj ovaj Ugovor zaključio u svojstvu potrošača, u smislu odredbe članka 3. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03, u nastavku teksta: ZZP/03).

12. Prvostupanjski sud utvrđuje da je odredbom članka 2. stavak 1. Ugovora redovna kamata uz koju je vezana glavnica izražena na sadržajno identičan način kao i ona koja je točkom 1. izreke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 04. srpnja 2013. godine koja je donesena u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača utvrđena ništetnom, u vezi čega se poziva i na presudu i rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev- 2221/2018 od 03. rujna 2019. godine, kao i na presudu i rješenje tog suda poslovni broj Revt-249/2014 od 09. travnja 2015. godine, pa utvrđuje da je naznačena odredba Ugovora ništetna.

13. Nastavno utvrđuje kako tuženik tijekom postupka nije dokazao da je tužitelja informirao o svim mogućim posljedicama predmetnog kredita, te da iz tužiteljevog iskaza proizlazi da se propitivao zašto je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, ali da je dobio odgovor da su takva pravila banke, u vezi čega utvrđuje kako okolnost da je tuženik kasnije nakon sklapanja Ugovora obavještavao tužitelja da se mijenja kamatna stopa ne znači da ga je prilikom zaključenja Ugovora na pravilan i na odgovarajući način informirao o mogućim posljedicama kredita, niti što će za tužitelja prilikom otplate kredita značiti promjenjiva kamatna stopa, pri čemu utvrđuje i kako okolnost da je tužitelj imao pravo na raskid Ugovora nakon što ga je tuženik tijekom otplate kredita obavijestio da se mijenja kamatna stopa također ne opravdava postupanje tuženika.

14. Sud prvog stupnja utvrđuje da je predmetni Ugovor dospio najkasnije do 01. prosinca 2011. godine, pa da se tuženik ne može pozivati na okolnost da je 01. siječnja 2013. redovna kamata definirana uz primjenu objektivnih parametara, sukladno odredbama članaka 5. i 14. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ br. 112/12), jer utvrđuje da je tužitelj u to vrijeme već otplatio predmetni kredit.

15. S obzirom na navedeno, a pozivom i na odredbe članaka 8., 138.a, 188. stavak 2. i 502.c ZPP-a, odredbu članka 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 41/14), odredbe članaka 81. stavak 1., 84. i 87. ZZP/03, odredbe članaka 96., 99. i 102. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 97/07, 125/07, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12 i 56/13), te odredbe članaka 4., 323. stavak 1. i 1111. Zakona o obveznim odnosima («Narodne novine» br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, u nastavku teksta: ZOO), usvaja eventualno kumulativni tužbeni zahtjev tužitelja opisan u točki I. izreke pobijane presude, a odbija osnovni tužbeni zahtjev (radi utvrđenja predmetnog Ugovora u cijelosti ništetnim, te da isti ne proizvodi pravne učinke među strankama), pri čemu utvrđuje kako nije potrebno obrazlagati zbog čega nije prihvaćen taj zahtjev.

16. Odluku o parničnim troškovima temelji na odredbama članaka 154. stavak 1. i 155. ZPP-a.

17. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 365. stavak 2. ZPP-a, utvrđeno je da u provedenom postupku i prilikom donošenja pobijane presude nije počinjena neka od tih povreda.

18. Isto tako, nije ostvarena niti bitna postupovna povreda iz članka 354. stavak 1. ZPP-a, u vezi s odredbom članka 338. tog Zakona, na koju sadržajem žalbe ukazuje tuženik, jer sud prvog stupnja prilikom donošenja pobijane presude nije postupio protivno odredbi članka 338. ZPP-a.

19. Međutim, osnovano tužitelj i tuženik ukazuju na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, a tuženik i na bitnu postupovnu povredu iz članka 354. stavak 1. ZPP-a, u vezi s odredbom članka 8. ZPP-a.

20. Naime, prije svega valja navesti kako je pogrešno stajalište suda prvog stupnja da u situaciji kada je usvojen eventualno kumulativni tužbeni zahtjev tužitelja, koji je označen u točki I. izreke pobijane presude, nije potrebno obrazlagati zbog čega nije prihvaćen osnovni tužbeni zahtjev tužitelja, tj. onaj kojim je zatraženo utvrđenje predmetnog Ugovora u cijelosti ništetnim, te da isti ne proizvodi pravne učinke među strankama, pa budući da pobijana presuda u odnosu na odbijanje navedenog osnovnog tužbenog zahtjeva ne sadrži nikakve razloge, ostvarena je bitna postupovna povreda iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.

21. Nadalje, kako pravilno navode oba žalitelja, neosnovano je prvostupanjski sud pobijanu presudu utemeljio na utvrđenjima iz postupka zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu u predmetu poslovni broj P-1401/2012, kao i na presudi i rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2221/2018 od 03. rujna 2019. godine, te presudi i rješenju tog suda poslovni broj Revt-249/2014 od 09. travnja 2015. godine.

21.1. To stoga jer se u sporu radi utvrđenja ništetnim odredaba ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi u ugovoru o kreditu s valutnom klauzulom u eurima prema kojoj banka ima pravo promjene kamatne stope, kao što je slučaj u konkretnom predmetu, odluka suda ne može temeljiti na presudi iz navedenog spora za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u švicarskim francima koja sadrži pravno utvrđenje o ništetnosti odredaba ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi, prema kojoj banka ima pravo promjene kamatne stope u ugovorima o kreditu s valutnom klauzulom u švicarskim francima, jer se odredba članka 502.c ZPP-a koja propisuje da je sud vezan pravnim utvrđenjima iz presude donesene u sporu za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u individualnoj parnici koju pokrene fizička ili pravna osoba pozivajući se na navedenu presudu ne može primijeniti i u situacijama u kojima se predmet tužbenog zahtjeva u individualnoj parnici ne odnosi na istu kategoriju pravnih odnosa (s obzirom na drugu valutu obveze iz ugovora o kreditu), o kojima je sud odlučivao u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, a koje stajalište je zauzeto i u više odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske (npr. Rev-678/2024-2 od 21. svibnja 2024. godine, Rev- 647/2021-2 od 11. siječnja 2023. godine, Rev-953/2020-2 od 11. siječnja 2023. godine, Rev-314/2021-2 od 30. kolovoza 2023. godine i dr.).

22. U vezi toga valja navesti i kako se tužitelj u predmetnoj tužbi uopće nije pozivao na utvrđenja iz spomenutog postupka radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, već je tužbu i tužbene zahtjeve (osnovni i eventualno kumulativni) temeljio na tvrdnjama da mu tuženik nije pojasnio na koji način će se mijenjati Ugovorena promjenjiva kamatna stopa i što utječe na njezin rast ili pad, te da tužitelj nije bio u mogućnosti pregovarati o ovoj odredbi, kao niti o drugim odredbama Ugovora koji je bio unaprijed sastavljen na tipskom obrascu, a da istome nije pojašnjeno niti od čega se sastojala kamatna stopa u trenutku zaključenja predmetnog Ugovora, pa da je ugovaranje kamatne stope na način da se ista mijenja jednostranom odlukom banke (tuženika) prouzročilo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja.

22.1. Dakle, tužitelj sadržajem naznačenih tužbenih navoda tvrdi da su sporne Ugovorne odredbe nepoštene, u smislu odredbe članka 81. ZZP/03, koji propis je bio na snazi u vrijeme zaključenja Ugovora, te po kojem propisu (odredbe članaka 81-87. ZZP/03) se ima prosuđivati (ne)valjanost spornih odredaba Ugovora, pa je radi pravilne odluke o tužbenim zahtjevima trebalo utvrditi da li je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu s jednostranom odlukom banke, da li se o spornim Ugovornim odredbama pojedinačno pregovaralo, da li su te odredbe nejasne, teško razumljive ili teško uočljive, te da li iste suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, a čiji status potrošača u odnosu na sklopljeni Ugovor je sud prvog stupnja protivno žalbenim navodima tuženika pravilno utvrdio, u smislu odredbe članka 3. točka 1. ZZP/03, a tuženik nije dokazao protivno.

23. Međutim, iako se sud prvog stupnja pozvao na stranački iskaz tužitelja, kao i na odredbe članaka 81. stavak 1., 84. i 87. ZZP/03, propustio je u skladu s relevantnim odredbama ZZP/03 utvrditi sve činjenice o kojima u skladu s navedenim ovisi odluka o postavljenim tužbenim zahtjevima, te u tom pogledu cijeniti sve provedene dokaze na način propisan odredbom članka 8. ZPP-a, s time da (ne)osnovanost tužbenih zahtjeva valja cijeniti i u skladu s odgovarajućim odredbama ranije važećeg Zakona o obveznim odnosima («Narodne novine» br. 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01), koji propis je bio na snazi u vrijeme zaključenja Ugovora, a ne odredbama kasnijeg ZOO-a na kojima se između ostalog temelji pobijana presuda, a to stoga jer je odredbom članka 1163. stavak 1. potonjeg ZOO-a propisano da se njegove odredbe neće primjenjivati na obvezne odnose koji su nastali prije stupanja na snagu ovoga Zakona (stupio je na snagu 01. siječnja 2006. godine, osim odredaba članka 26. stavka 1-3. i članka 29. stavka 2-6. i stavka 8.).

24. Stoga je uvaženjem žalbi tužitelja i tuženika i primjenom odredbe članka 369. stavak 1. ZPP-a valjalo ukinuti pobijanu presudu u dijelu u kojem je odlučeno o osnovnom i eventualno kumulativnom tužbenom zahtjevu, a posljedično tome i u odluci o parničnim troškovima, te vratiti predmet sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

25. Pozivom na odredbu članka 166. stavak 3. ZPP-a odlučeno je kao u točki II izreke ovog rješenja.

26. U nastavku postupka sud prvog stupnja će na temelju provedenih dokaza ponovno utvrditi sve činjenice koje su u skladu s navedenim od značaja za pravilnu odluku o tužbenim zahtjevima, nakon čega će ponovno odlučiti o istima, kao i o zahtjevima tužitelja i tuženika za naknadu troškova parničnog postupka.

U Rijeci, 16. travnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Brankica Malnar