REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-2215/2025-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Kujundžić Novak, predsjednika vijeća, dr. sc. Jelene Čuveljak, suca izvjestitelja i Mirne Maržić, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DADAR EKO d.o.o. za proizvodnju, trgovinu i usluge, Zagreb, Kanalski put II. Odvojak 17, OIB: 02952885915, kojeg zastupa punomoćnica Maja Barbir Bekavac, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi predaje teretnog vozila i isplate (vps: 29.033,11 eur), odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-3198/2023-30 od 28. travnja 2025., ispravljene rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-3198/2023-35 od 8. svibnja 2025., a koje je ispravljeno rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-3198/2023-37 od 14. svibnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 16. travnja 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-3198/2023-30 od 28. travnja 2025., ispravljena rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-3198/2023-35 od 8. svibnja 2025., a koje je ispravljeno rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-3198/2023-37 od 14. svibnja 2025. u točkama I. i II. izreke.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu je odbijen tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio da mu tuženik vrati motorna vozila te je odlučeno o naknadi troškova parničnog postupka.
2. Iz obrazloženja proizlazi da je predmet ovog spora zahtjev tužitelja da mu tuženik vrati vozilo koje je oduzeto u upravnom postupku jer je utvrđeno da je njime počinjen carinski prekršaj s obzirom da je kao pogonsko gorivo koristio loživo ulje, namijenjeno grijanju i to u dograđenom spremniku od 300 litara, a odluka o trošku temelji se na čl. 154., čl. 155. i čl. 164. Zakona o parničnom postupku.
3. Protiv navedene presude u točkama I. i II. izreke tužitelj je izjavio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku, bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 12. Zakona o parničnom postupku, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 355. Zakona o parničnom postupku, pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. Zakona o parničnom postupku, relativno bitne povrede parničnog postupka zbog pogrešne upute o pravnom lijeku i pogrešno naznačenog paricijskog roka iz čl. 354. st. 1. te zbog povrede temeljnih ustavnih prava sadržanih u čl. 48. (pravo vlasništva) i u čl. 29. (pravo na pravično suđenje) Ustava Republike Hrvatske. U žalbi u bitnome ponavlja navode istaknute u postupku pred sudom prvog stupnja te predlaže da ovaj sud usvoji žabu preinači pobijanu odluku i usvoji tužbeni zahtjev uz naknadu troškova.
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. Žalba nije osnovana.
6. Prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu je ispitana sukladno odredbi čl . 365. i čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP) pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. toga Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava.
7. Prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu nije zahvaćena bitnim povredama odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti pa ni povredom iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a. Pobijana presuda može se ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi ni razlozima presude, a u obrazloženju su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama
8. Žalbene navode vezane uz izvršen ispravak presude ovaj sud nije ocjenjivao s obzirom da je sud prvog stupnja ispravio pogreške na koje je ukazano u žalbi.
9. Iz pobijane odluke i iz spisa proizlazi da je predmetno teretno motorno vozilo trajno oduzeto u upravnom postupku na temelju pravomoćnog rešenja Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Osijek, Vijeća za prekršaje, Klasa: 413-01/21-26/1393, Urbroj: 513-02-7001/1-21-7 od 24. rujna 2021. (točka II. izreke), temeljem čl. 138. st. 4. Zakona o trošarinama i čl. 76.a st. 1. Prekršajnog zakona jer je istim počinjen prekršaj iz čl. 132 st. 1. t. 2. Zakona o trošarinama.
10. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da je Područni carinski ured Osijek dana 4. srpnja 2022. nakon provedenog postupka neposredne pogodbe prikupljanjem pisanih ponuda za oglašeno teretno motorno vozilo, u odnosu na početnu cijenu, prodao vozilo za iznos od 152.800,00 kn kupcu IZ, iz [adresa]. S obzirom na takvo stanje stvar, pravilno je utvrđeno da se tužitelj nakon oduzimanja i prodaje predmetnog teretnog motornog vozila u zakonito provedenom upravno sudskom postupku, više ne smatra vlasnikom predmetnog teretnog vozila, stoga nije aktivno legitimiran, kako za podnošenje vlasničke tužbe za predaju u posjed predmetne stvari, tako i za isplatu protuvrijednosti teretnog motornog vozila.
11. Dakle, u ovom postupku uopće nije bilo sporno da je predmetno vozilo oduzeto u upravnom postupku te da je prodano, pa zahtjev za povrat vozila više ni nije moguć s obzirom da predmetno vozilo nije kod tuženika. Stoga je u ovom dijelu pravilno odbijen tuženi zahtjev a i žalba jer nije moguće vrati vozilo koje više nije u posjedu tuženika.
12. Pored zahtjeva za povrat vozila tužitelj je naveo i da potražuje isplatu novčane vrijednosti predmetnog vozila u iznosu od 29.033,11 eura. I ovom dijelu je odluka suda prvog stupnja pravilna i zakonita jer je utvrđeno da je predmetno vozilo oduzeto u upravnom postupku te je tuženik proveo postupak javne prodaje te je 4. srpnja 2022. predmetno vozilo prodano. Naime, u ovom slučaju je vozilo tuženika oduzeto temeljem rješenja Carinske Uprave od 24. rujna 2021. s obzirom da je korišteno loživo ulje za pogon vozila i to u posebnom dodatnom spremniku od 300 litara. Tim rješenjem je oduzeto i motorno vozilo kojim je počinjen prekršaj. Naime vozilo je oduzeto jer je čl. 138. st. 4. Zakona o trošarinama propisano obavezno oduzimanje prijevoznog ili prenosnog sredstva u koje je ugrađen poseban prostor za skrivanje trošarinskih proizvoda, a koji je iskorišten za prijevoz trošarinskh proizvoda koji su predmet prekršaja uz napomenu da postoji opasnost od ponavljanja djela.
13. Dakle tuženiku je vozilo oduzeto s obzirom da je isto preinačeno na način da je ugrađen poseban prostor za skrivanje trošarinskih proizvoda, sve sukladno ovlastima upravnih tijela u carinskom postupku, stoga je pravilno sud prvog stupnja odbio tužbeni zahtjev jer u postupanju tuženika nije bilo protupravnosti.
14. Osnovano žalitelj ističe da je sud prvog stupnja pogrešno naveo rok za žabu, ali predmetna povreda nije utjecala na pravo stranke na pravni lijek jer je tužitelj žalbu izjavio u zakonom propisanom roku, te je o istoj odluku donio nadležan sud.
15. Neosnovano žalitelj ističe kako je sud u pobijanoj odluci trebao dodatno provesti test razmjernosti s obzirom da bi se time zadiralo u odluku koja je donesena zakonito provedenom upravnom postupku, a vozilo je oduzeto ne samo zbog toga što je njime počinjen prekršaj nego i zbog toga što je u vozilo ugrađen poseban prostor za skrivanje trošarinskih proizvoda, a što je tužitelj znao ili morao znati. Odnosno za ovaj pravni odnos nije bitno da li je prostor za skrivanje ugradio tužitelj kao vlasnik ili ALDORA j.d.o.o kao najmoprimac predmetnog vozila, jer nije sporno da je predmetni prostor bio u vozilu i to je bio razlog zbog kojeg je doneseno pobijano rješenje u upravnom postupku.
16. Analizirajući i ocjenjujući razloge sadržane u obrazloženju pobijane odluke, u odnosu na žalbene navode, a sve u vezi s relevantnim zakonskim odredbama, utvrđenje je drugostupanjskog suda da njima tuž itelj nije uspješno osporio prosudbe i utvrđenja prvostupanjskog suda koji je, u zakonito provedenom postupku, pravilnom primjenom materijalnog prava, pravilno i zakonito odlučio o tužbenom zahtjevu. Prvostupanjski sud je na temelju potpuno utvrđenog činjeničnog stanja, koje nije proturječno ispravama u spisu, valjano primijenio materijalno pravo.
17. Pravilna je i odluka o trošku kako po osnovi, u smislu odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, tako i po visini u smislu odredaba čl. 155. ZPP-a, a žalitelj ne spori obračun troškova postupka.
18. Budući da žalitelj svojim žalbenim navodima nije s uspjehom osporio utvrđenja prvostupanjskog suda sadržana u obrazloženju pobijane presude, valjalo je, na temelju odredbe čl. 368. ZPP-a, presudu u pobijanom dijelu potvrditi.
Zagreb, 16. travnja 2026.
Predsjednik vijeća
Tatjana Kujundžić Novak
