REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-1418/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Maja Bilandžić, u pravnoj stvari tužitelja GRAD ZAGREB, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, kojeg zastupa Marko Ramljak, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika TEHNIKA VRBANI d.o.o. Zagreb, Ulica grada Vukovara 274, OIB: 24530445897, radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv dopunske presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-647/2016 od 11. veljače 2022., 16. travnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje dopunska presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-647/2016 od 11. veljače 2022. u točki II. njezine izreke.
II. Preinačuje se dopunska presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-647/2016 od 11. veljače 2022. u točki I. izreke i sudi:
Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 663,61 EUR s kamatama tekućim od 16. travnja 2026. do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Dopunskom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-647/2016 od 11. veljače 2022. u točki I. izreke odbijen je tužiteljev zahtjev za naknadu troškova sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 5.000,00 kn (sada 663,61 EUR), a u točki II. izreke naloženo je tuženiku platiti tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 5.000,00 kn (sada 663,61 EUR) s kamatama.
2. Na točku I. izreke te presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene odredaba Zakona o sudskim pristojbama s prijedlogom ovom sudu preinačiti pobijanu točku I. izreke dopunske presude. U žalbi navodi da je tužitelj uz podnesak od 7. kolovoza 2020. dostavio dokaz da je platio sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 5.000,00 kn pa je sud neosnovano odbio njegov zahtjev za naknadu tog troška uz netočan navod suda da tužitelj do donošenja dopunske presude nije dostavio dokaz da je platio sudsku pristojbu na tužbu.
3. Tuženik je podnio žalbu na točku II. izreke dopunske presude zbog svih žalbenih razloga s prijedlogom ovom sudu preinačiti i odbiti tužitelja sa zahtjevom za naknadu troškova postupka. U žalbi navodi da je nad tuženikom rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj St-3179/2018 od 9. siječnja 2019. otvoren postupak predstečajne uprave koji je okončan sklapanjem predstečajnog sporazuma 4. studenog 2019., da je tužitelj u postupak predstečajne uprave nad tuženikom prijavio svoje potraživanje iz predmetnog postupka, u pogledu glavnice i kamata, ali ne i potraživanje u pogledu troškova postupka, da je sukladno odredbi čl. 65. Stečajnog zakona propisano da pravne posljedice predstečajnog postupka nastaju za sve tražbine vjerovnika nastale do otvaranja postupka, da je tražbina tužitelja za naknadu troškova postupka nastala prije otvaranja postupka predstečajne uprave nad tuženikom jer su ti troškovi obuhvaćeni troškovnikom predanom u spis 22. veljače 2017. te da sukladno odredbi čl. 68. st. 1. i st. 5. Stečajnog zakona nema uvjeta za vođenje predmetnog parničnog postupka i donošenje dopunske presude.
4. Tužiteljeva žalba je osnovana, a tuženikova nije osnovana.
5. Pobijana dopunska presuda ispitana je na temelju odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje ZPP ), u granicama razloga navedenih u žalbama, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.
6. Nije počinjena niti jedna bitna povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a tuženik u žalbi ne navodi koja bi to bitna povreda odredaba parničnog postupka bila počinjena.
7. Iz podataka u spisu proizlazi da je prvostupanjski sud u ovom postupku donio presudu pod poslovnim brojem P-647/2016 od 15. ožujka 2017. kojom je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 2.410.411,20 kn sa zateznim kamatama (točka I. izreke) te je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 121.125,00 kn sa zateznim kamatama (točka II izreke); da je tuženik podnio pa zatim povukao žalbu podnijetu protiv te presude; da je tužitelj predložio donošenje dopunske presude radi odluke o naknadi troška sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 5.000,00 kn i sudske pristojbe na presudu u iznosu od 5.000,00 kn te da je taj trošak tužitelj zahtijevao u troškovniku predanom na ročištu na kojem je zaključena glavna rasprava. Potom je sud donio predmetnu dopunsku presudu.
8. Odredbom čl. 339. st. 1. ZPP-a propisano je da ako je sud propustio odlučiti o svim zahtjevima o kojima se mora odlučiti presudom, ili je propustio da odluči o dijelu zahtjeva, stranka može u roku od petnaest dana od primitka presude predložiti parničnom sudu da se presuda dopuni. Odredbom čl. 340. st. 4. ZPP -a propisano je da ako se prijedlog za dopunu presude odnosi samo na troškove postupka, odluku o prijedlogu donosi sudac pojedinac, odnosno predsjednik vijeća bez održavanja ročišta.
9. Pravilno je odlučio prvostupanjski sud u točki II. izreke pobijane dopunske presude kada je naložio tuženiku naknaditi tužitelju trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 5.000,00 kn (sada 663,61 EUR), budući da iz podataka u spisu proizlazi da je tužitelj platio tu sudsku pristojbu.
10. Naime, tužitelj ima pravo na naknadu troška sudske pristojbe na presudu sukladno odredbi čl. 4. st. 1. t. 4. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 118/18 i 51/23) u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP-a.
11. Neosnovani su tuženikovi žalbeni navodi da je tražbina tužitelja za naknadu troškova postupka nastala prije otvaranja postupka predstečajne uprave nad tuženikom jer su ti troškovi obuhvaćeni troškovnikom predanom u spis 22. veljače 2017. Naime, predstečajni postupak otvoren je rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj St-3179/2018 od 9. siječnja 2019., nalog suda za plaćanje sudske pristojbe na tužbu i presudu izdan je 14. srpnja 2020., a tužitelj je sudsku pristojbu na tužbu i na presudu (ukupno iznos od 10.000,00 kn) platio 4. kolovoza 2020. Stoga tužiteljeva tražbina nije nastala prije otvaranja predstečajnog postupka niti je ta tražbina nastala podnošenjem zahtjeva za naknadu troškova sudske pristojbe na tužbu i presudu u troškovniku predanom sudu na ročištu za glavnu raspravu kada je glavna rasprava zaključena.
12. Stoga je pobijana dopunska presuda potvrđena u točki II. izreke te je odlučeno kao u točki I. izreke ove drugostupanjske presude (čl. 368. st. 1. ZPP -a).
13. U odnosu na tužiteljevu žalbu podnesenu na točku I. izreke prvostupanjske presude valja reći da je osnovana. Naime, iz podataka u spisu proizlazi da je tužitelj 4. kolovoza 2020. platio sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 5.000,00 kn te je dokaz o uplati dostavio uz podnesak od 7. kolovoza 2020. koji je podnesak sud zaprimio 10. kolovoza 2020.
14. Stoga sud pogrešno utvrđuje da tužitelj do donošenja dopunske presude nije dostavio dokaz o plaćenoj sudskoj pristojbi na tužbu i pogrešno odbija tužiteljev zahtjev za naknadu tog troška. Tužitelj ima pravo na naknadu troškova sudske pristojbe na tužbu sukladno odredbi čl. 4. st. 1. t. 1. Zakona o sudskim pristojbama, kao i na kamate na taj trošak sukladno odredbi čl. 30. st. 3. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24).
15. Stoga je valjalo preinačiti pobijanu točku I. izreke prvostupanjske odluke te odlučiti kao u točki II. izreke ove drugostupanjske odluka (čl. 373. ZPP-a).
Zagreb, 16. travnja 2026.
Sudac
Maja Bilandžić
