REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-73/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirne Maržić, predsjednice vijeća, Tatjane Kujundžić Novak, sutkinje izvjestiteljice i dr. sc. Jelene Čuveljak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BPŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Danijel Klobučar, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Lovrić & Klobučar u Zagrebu, protiv tuženika ADRIA WIND POWER d.o.o., OIB 90921458823, Sesvete, Varaždinska 61, kojeg zastupa punomoćnica Dunja Pavić, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Pečarević & Relić u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti odluke glavne skupštine, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2777/2023 od 6. listopada 2025., u sjednici vijeća održanoj 16. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2777/2023 od 6. listopada 2025. i sudi:

I. Utvrđuje se ništetnom Odluka Skupštine društva ADRIA WIND POWER d.o.o., Varaždinska 61, Sesvete, održane 11. prosinca 2020. o isključenju člana društva BPŽ.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 4.714,54 eur, u roku od 15 dana, dok se za više zatraženi trošak u iznosu od 194,14 eur njegov zahtjev odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu u točki 1. izreke odbijeni su kao neosnovani tužbeni zahtjevi koji glase:

„I. Utvrđuje se da je ništetna Odluka Skupštine društva ADRIA WIND POWER d.o.o., OIB 90921458823, Varaždinska 61, Sesvete, održane 11. prosinca 2020. godine i to Odluka o isključenju člana društva BPŽ.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju u roku osam dana naknadi troškove parničnog postupka uvećane za zatezne kamate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a koje teku od dana donošenja presude pa do isplate. i

I. Poništava se Odluka Skupštine društva ADRIA WIND POWER d.o.o., OIB 90921458823, Varaždinska 61, Sesvete, održane 11. prosinca 2020. godine i to Odluka o isključenju člana društva BPŽ.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju u roku osam dana naknadi troškove parničnog postupka uvećane za zatezne kamate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a koje teku od dana donošenja presude pa do isplate.“

U točki 2. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku u roku od 15 dana troškove postupka u iznosu od 3.080,85 eur.

2. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da razlozi na koje se tužitelj poziva ne bi bili razlozi za ništetnost predmetne skupštinske odluke iz čl. 355. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“ broj: 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11, 152/11, 111/12, 68/13, 110/15, 40/19, 34/22, 114/22, 18/23, 130/23 i 136/24; dalje: ZTD), a sud ujedno smatra da nisu ispunjeni uvjeti ni za njenu pobojnost temeljem odredbe čl. 360. ZTD-a, slijedom čega je tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan. O troškovima postupka sud je odlučio na temelju odredbe čl. 154. st. 1. u vezi s čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP).

3. Presudu žalbom u cijelosti pobija tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a prvenstveno zbog pogrešne primijene materijalnog prava. Navodi kako je sud nakon odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske koja je ukinuta zbog pogrešnog pravnog shvaćanja i pogrešne primjene materijalnog prava održao ročište za glavnu raspravu 1. prosinca 2023. na kojem je predloženo izvođenje dokaza materijalnih i personalnih od strane tuženika. S obzirom na to da prvostupanjska presuda od 28. travnja 2022. nije ukinuta zbog povreda do kojih je došlo u tijeku prethodnog postupka, već zbog pogrešnog pravnog shvaćanja i pogrešne primjene materijalnog prava, a prethodni postupak je zaključen rješenjem od 19. listopada 2021. poslovni broj P-14/21 unatoč navedenom, sud svoju novu presudu temelji (u većem dijelu) na onim dokazima koji su predloženi od strane tuženika na ročištu za glavnu raspravu održanom 1. prosinca 2023., dakle, na dokazima predloženima nakon zaključenja prethodnog postupka, a ne radi se o činjenicama koje tuženik nije mogao iznijeti, odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka u listopadu 2021. Tuženik te dokaze (pisanu dokumentaciju i personalne dokaze) na kojima naslovni sud temelji svoju trenutnu presudu nesporno nije predložio u odgovoru na tužbu, niti do zaključenja prethodnog postupka 19. listopada 2021. S tim u vezi, tužitelj se i tijekom ponovnog postupka, kao što to čini ovom žalbom, pozvao na presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-5968/2019-2 od 18. listopada 2020. u kojem je također bila ukinuta ranija presuda prvostupanjskog suda, te se u ponovnom postupku nisu uzele, niti su se smjele uzeti u obzir činjenice/dokazi koji su iznijeti nakon zaključenja prethodnog postupka temeljem odredbe čl. 299. st. 2. i 3. ZPP-a. Dakle pisani iskaz BP; materijalnu dokumentaciju dostavljenu uz podnesak tuženika od 12. prosinca 2023., usmeni iskaz BP i usmeni iskaz OP sud nije smio uzeti u obzir prilikom donošenja svoje odluke. Ističe da je naslovni sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a jer nije primijenio odredbe čl. 299. st. 3. ZPP-a, te čl. 377. st. 2. ZPP-a, što je bilo od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude pritom uvažavajući da naslovni sud nimalo nije vodio računa o primjeni pravila o teretu dokazivanja (čl. 219. st. 1. ZPP-a, čl. 221.a ZPP-a i čl. 8. ZPP-a), što je daljnja povreda uvodno spomenute neprimjene odredbe čl. 299. st. 3. ZPP -a. Pobijana presuda je maksimalno konfuzna u onom dijelu u kojem je naslovni sud, prema stajalištu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, bio dužan utvrditi na koji način tužitelj: nanosi štetu društvu; onemogućava rad Društva; onemogućava ostvarenje nekih prava; svojim aktivnostima ugrožava svrhu Društva; djeluje suprotno odredbama Skupštine Društva i sprječava ostvarivanje prava ostalih članova Društva. Sud u točki 59. obrazloženja stavlja tužitelju na teret da nije aktivno sudjelovao u radu društva; da nije dokazao svoje „lobiranje“, da nije dokazao sudu da je uopće kontaktirao investitore i koje točno; da nije uspio prolongirati kredit kod banke – što se u osnovi odrazilo na rad i poslovanje društva, iako to nije tvrdio niti sam tuženik tijekom postupka, niti aktivno sudjelovanje ili nesudjelovanje u radu društva može za sobom povući bilo kakvu sankciju, a kamoli isključenje iz društva. Dugovanje tužitelja prema tuženiku, po osnovi pozajmice, koju tužitelj niti ne osporava, je iznosilo 500.000,00 kn. Dakle, udio dugovanja tužitelja u odnosu na dug prema HETA-i je manje od 4% (ukupno 3,90%), a naslovni sud karakterizira dugovanje tužitelja kao svjesno nanošenje štete tuženiku, za što nema apsolutno niti jednog jedinog razloga. Društvo tuženika je samostalno dalo pozajmicu ovdje tužitelju, isto nije na odgovarajući način osiguralo takvu svoju tražbinu prema tužitelju, a u konačnici zbog tog dugovanja i iz niti jednog dokaza u spisu ne proizlazi da bi tuženiku bila prouzročena šteta u vidu nemogućnosti poslovanja, isplate plaće i slično. Da je tome tako govori činjenica da društvo tuženika zbog dugovanja tužitelja nije niti jednom došlo u stanje blokade, niti jednom nije prijetilo otvaranje stečajnog postupka, te da društvo tuženika i dan danas uredno posluje, te da je u 2022. godini ostvarilo dobit u iznosu od gotovo 470.000,00 EUR, a u 2023. godini dobit u iznosu od gotovo 830.000,00 EUR. Sud u točki 60. obrazloženja navodi da tužitelj nije platio cijenu poslovnog udjela u Društvu u iznosu od 3.900,00 kn , čime je po mišljenju suda oštetio društvo tuženika, slijedom čega sud postavlja pitanje moralnosti takvog postupanja tužitelja. Dakle, tužitelj je postao član društva na temelju Ugovora o prijenosu udjela iz 2004. godine, odnosno 21 godinu prije nego sud piše ovu osporavanu presudu. Naslovni sud 21 godinu poslije stjecanja udjela postavlja pitanje moralnosti tužitelja i pronalazi razloge njegovog nanošenja štete društvu zbog toga što tužitelj navodno nije platio poslovni udjel u društvu u 2004. godini (nominalne vrijednosti od 3.900,00 kn), što samo ukazuje na neobjašnjivi motiv naslovnog suda da iz ovakvog potpuno irelevantnog, za ovaj postupak potpuno nebitnog događaja pronađe razloge za odbijanje tužbenog zahtjeva. Zadatak suda u ovom predmetu je bio jedino i isključivo ispitati valjanost ili nevaljanost odluke skupštine društva tuženika o isključenju tužitelja, te postojanju razloga za njegovo isključenje. Ti razlozi su trebali biti konkretizirani i individualizirani, a u konačnici potkrijepljeni pisanim ispravama na samoj skupštini koja je održana 11. prosinca 2020. Iz zapisnika Skupštine tuženika jasno proizlazi da je naznačen prijedlog direktora tuženika za isključenje tužitelja iz društva, ali se o tom prijedlogu uopće nije raspravljalo, niti skupštini dati na uvid dokumenti kojima bi se svjedočilo o radnjama koje je na štetu tuženika navodno poduzimao tužitelj Prilikom isključenja tužitelja iz društva tuženika jedina pisana isprava koja sa skupštine društva je bila kartica partnera 438 prema kojoj je proizlazilo dugovanje tužitelja prema tuženiku u iznosu od 528.977,78 kn. Niti jedan drugi razlog za isključenje tužitelja (poput onemogućavanja rada društva, nepostojanju interesa tužitelja u vezi drugih razloga propisanih odredbama društvenog ugovora) nije na bilo koji način potkrijepljen na samoj skupštini, niti je bilo osnove za donošenje pobijane odluke. Sud u točki 62. obrazloženja istražuje financijsko stanje tužitelja izvodeći zaključak da tužitelj nema namjeru ponašati se kao savjesni dužnik smatrajući da tužitelj ne vraćanjem duga svjesno nanosi štetu društvu, da ne poduzima ništa u cilju omogućavanja redovnog rada društva, ne saziva skupštine društva, a one koje su sazvane opstruira. Tužitelj, a niti njegov punomoćnik do ove presude, nije znao da je obveza članova društva (osobito onih manjinskih / članova društva koji drže najmanji udio u temeljnom kapitalu društva) sazivati skupštine društva, organizirati poslovanje društva ili biti odgovoran za prekid subvencija ili pad turbina. U točkama 63. i 64. obrazloženja sud ponovno govori da tužitelj svjesno nanosi štetu i onemogućava rad društva tuženika nevraćanjem duga i opstrukcijom nalaženja rješenja kroz skupštinu i sastanke s članovima i upravom društva, pa ako i ne obavljanjem '“poslova'“ radi kojih je postao član društva, te se sud posebno referira na skupštinu iz studenog 2018. godine na koji tužitelj nije pristupio. Opravdanost ovakvog imputiranja tužitelju se osobito dovodi u obzir da je član društva koji drži najmanji udio u temeljnom kapitalu društva je član društva bez kojega se može donijeti apsolutno svaka odluka u društvu tuženika iz čl. 18. Društvenog ugovora, neovisno radi li se o odluci koja se donosi običnom ili kvalificiranom većinom, te neovisno od toga da li je on glasao za takvu odluku ili protiv takve odluke. Pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje ogleda se u tome što sud zauzima sasvim pogrešne zaključke iz izvedenih dokaza (većina od kojih dokaza su u potpunosti nezakoniti), pritom utvrđivanjem onih činjenica i činjeničnog stanja koje niti je relevantno za odluku o predmetu ovog spora, niti su stranke ukazivale na te činjenice (poput financijskog stanja tužitelja i njegove sposobnosti za plaćanje troškova odvjetničkog zastupanja). Baveći se potpuno nebitnim, odnosno za ovaj postupak irelevantnim činjeničnim stanjem, sud zaboravlja dati bilo kakvo obrazloženje o ništetnosti odluke o isključenju tužitelja iz društva tuženika zbog nepoštivanja propisane procedure odredbama Društvenog ugovora iz čl. 14., a sve u vezi s odredbom čl. 420. st. 1. ZTD-a prema kojoj se uvjeti i postupak za isključenje člana društva mogu odrediti društvenim ugovorom. U konkretnom slučaju, takvi uvjeti su jasno uređeni, a od strane tuženika nisu poštivani. S tim u vezi, tužitelj smatra da iz provedenih dokaza, pa čak i po činjeničnom stanju utvrđenom od strane suda proizlazi da je tužitelj jasno bio nezadovoljan odlukom o isključenju. Pobija i odluku o trošku postupka. Predlaže da ovaj sud ukine pobijanu presudu i predmet vrati na ponovno suđenje, podredno, preinači prvostupanjsku presudu na način da u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev i naloži tuženiku naknadi ti tužitelju troškove parničnog postupka uključujući i trošak sastava žalbe.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Tužiteljeva žalba je osnovana.

6. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredbi čl. 365. st. 2. ZPP -a u granicama žalbenih razloga, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP -a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava ovaj sud zaključuje da se pobijana presuda donesena uz pogrešnu primjenu materija prava iz odredbe čl. 355 i čl. 360. ZTD-a.

7. U ovoj pravnoj stvari predmet postupka su dva eventualno kumulirana tužbena zahtjeva istaknuta u jednoj tužbi u smislu odredbe čl. 188. st. 1. i 2. ZPP -a. Prvi tužbeni zahtjev odnosi se na utvrđenje ništetnosti odluka glavne skupštine tuženika od 11. prosinca 2020., a u slučaju da taj zahtjev sud ocijeni neosnovanim, tužitelj je postavio i drugi zahtjev kojim se traži poništenje tih istih odluka.

8. Tužba radi utvrđenja ništetnosti, kao i tužba za pobijanje odluka glavne skupštine, moraju sadržavat i tužbeni zahtjev da sud utvrdi ništetnom određenu odluku glavne skupštine. Odredbom iz čl. 355. t. 5. ZTD-a propisano je da je odluka glavne skupštine ništava ako je pravomoćnom presudom donesenom povodom tužbe za pobijanje odluke proglašena ništavom. Prema tome, iz citirane odredbe proizlazi da neovisno o tome na kojim razlozima tužitelj temelji tužbu (na razlozima ništetnosti iz čl. 355. ZTD-a ili na razlozima pobojnosti iz čl. 360. ZTD-a), tužbeni zahtjev može glasiti samo da se utvrdi da je određena odluka glavne skupštine ništetna. Slijedom navedenog, tužitelj u ovom parničnom predmetu nije ni morao postavljati eventualni tužbeni zahtjev za poništenje odluka glavne skupštine.

9. Među strankama nije sporno da je 11. prosinca 2020. održana skupština društva na kojoj donesene odluka o isključenju tužitelja-člana društva koji je poziv za skupštinu zaprimio na vrijeme, te da je u vrijeme održavanja skupštine bio upoznat i s dopunom dnevnog reda koja se odnosila na t. Ad. 5. kojom je bilo određeno donošenje odluke o njegovom isključenju.

10. Među strankama je sporno je li odluka donesena na skupštini 11. prosinca 2020. o isključenju tužitelja kao člana društva ništetna, odnosno jesu li razlozi koji se navode o isključenju na skupštini istiniti s obzirom na to da nisu navedeni stvarni razlozi na koji način je tužitelj prouzročio štetu društvu, na koji način je ometao rad društva, kao i je li izrazio protivljenje navedenoj odluci o svom isključenju.

11. Odredbom čl. 448. ZTD-a propisano je da se na ništetnost odluka skupštine društva s ograničenom odgovornošću na odgovarajući način primjenjuju odredbe o ništetnosti odluka glavne skupštine dioničkog društva.

12. Odredbom čl. 355. ZTD-a određuje se koji su to razlozi zbog kojih se može utvrditi ništetnost odluka glavne skupštine. Radi se o taksativnom nabrajanju razloga za ništetnost u točkama 1.-5. tog članka. Sukladno ovim točkama, odluke se mogu pobijati ako su donesene na glavnoj skupštini koja nije sazvana na način propisan u čl. 277. st. 2., 3. i 6. ZTD-a, osim ako su na njoj sudjelovali svi dioničari (t. 1.), ako nije unesena u zapisnik na način propisan u čl. 286. st. 1. i 4. t. 2. ZTD -a, ako nije u skladu s biti društva ili ako se njezinim sadržajem čini povreda propisa kojima se isključivo ili pretežno štite interesi vjerovnika društva ili su doneseni radi zaštite javnog interesa (t. 3.); ako je suprotna moralu (t. 4.) i ako je pravomoćnom presudom donesenom povodom tužbe za pobijanje odluke proglašena ništetnom (t. 5.). Ovi razlozi te oni koji su navedeni u čl. 333. -359. ZTD-a jedini su razlozi zbog kojih se može tražiti utvrđenje ništetnosti odluka glavne skupštine. Naime, ništetnost odluke glavne skupštine znači da odluka ima takve nedostatke da uopće ne proizvodi pravne učinke pa su upravo zbog tih posljedica propisani jasni i točno određeni uvjeti zbog kojih se može utvrditi da je određena odluka ništava.

13. Iz isprava u spisu proizlazi da je skupština uredno sazvana. Iz zapisnika sa skupštine društva održane 11. prosinca 2020. proizlazi da je vođen po javnom bilježniku Ignacu Vugeru iz Sesveta, pod brojem OU-1694/20, da je skupština održana u prostorima društva, da je kao Ad. t. 5 dnevnog reda naznačeno donošenje odluke o isključenju tužitelja kao člana društva, da su skupštini nazočili BP s 50% temeljenog kapitala, odnosno 50 glasova, VP s 15% temeljenog kapitala, odnosno 15 glasova, zastupan po punomoćniku BP, FP s 15% temeljenog kapitala, odnosno15 glasova, zastupan po odvjetniku Sanji Relić, da je bio nazočan tužitelj s 10% temeljenog kapitala, što mu daje 10 glasova i da je je utvrđeno kako su skupštini prisutni svi članovi društva osobno i po punomoćniku, da skupština ima kvorum propisan Društvenim ugovorom i da je donesena odluka o isključenju člana društva OPŽ s

88.88% glasova ZA i 11,11% PROTIV.

14. Od taksativno navedenih razloga propisanih odredbom čl. 355. ZTD-a nesporno je da je skupština sazvana na način propisan u čl. 277. st. 2., 3. i 6. ZTD-a Nadalje, Iz Zapisnika o održanoj glavnoj skupštini društva 11. prosinca 2020. proizlazi da na zahtjev člana društva tužitelja predsjednik skupštine stavio na glasovanje prijedlog člana tužitelja da se u zapisnik unese njegovo očitovanje na razlog za isključenje i da se utvrđuje da je s 88,88% glasova protiv i 11,11% glasova za donesena odluka kojom se ne prihvaća prijedlog člana društva tužitelja da se u zapisnik unese njegovo očitovanje na razlog za isključenje i isto se ne unosi u zapisnik.

15. Dakle, tužitelj koji je glasovao protiv svog isključenja, traži da se unese njegovo očitovanje na razlog za isključenje, a što ostali članovi društva ne dopuštaju o čemu donose odluku s 88,88% glasova. Osim toga , i iz iskaza direktora tuženika FP na ročištu 16. ožujka 2022. proizlazi kako tužitelj nije naznačio protivljenje već da je očitovao svoje neslaganje s odlukom. Stoga nije jasno na temelju čega sud zaključuje da tužitelj nije istaknuo svoje protivljenje donošenju odluke kada je tužitelj na samoj skupštini izrazio svoje protivljenje i pokušavao iznijeti svoje očitovanje u čemu je spriječen na temelju odluke ostalih članova društva s pravom glasa od 88,88%. Zaključak da tužitelj svoje protivljenje nije izrijekom izrazio u zapisnik predstavlja pretjerani formalizam o čemu govore i presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske (poslovni broj Revt 390/18-3 i B94/14). Stoga je nejasno na koji način je tužitelj mogao izraziti svoje protivljenje na zapisnik kada je u tome spriječen s 88,88% glasova.

16. Nadalje, Iz zapisnika sa skupštine društva održane 11. prosinca 2020. proizlazi da je donesena odluka koja glasi „uslijed svjesnog nanošenja štete Društvu, onemogućavanja rada Društva i sumnje drugih članova Društva u interes BPŽ za daljnjim zajedničkim aktivnostima u svezi s opstankom Društva, donosi se odluka o isključenju člana društva BPŽ. Međutim, izostali su razlozi o tome koju je štetu tužitelj nanio društvu i na koji način je onemogućio rad Društva te o sumnjama drugih članova Društva u interes BPŽ za daljnjim zajedničkim aktivnostima u svezi s opstankom Društva. Ti razlozi su trebali biti konkretizirani i potkrijepljeni pisanim ispravama na samoj skupštini koja je održana 11. prosinca 2020.

Naime, Iz zapisnika sa Skupštine tuženika jasno proizlazi da je naznačen prijedlog zastupnika po zakonu tuženika za isključenje tužitelja iz društva, ali se o tom prijedlogu nije raspravljalo, niti su skupštini dani na uvid dokumenti iz kojih bi proizlazile radnje koje je na štetu tuženika poduzimao tužitelj. Jedini dokument koji je bio priložen zapisniku sa skupštine društva za ovu točku dnevnog reda je bila kartica partnera 438 iz koje proizlazi dugovanje tužitelja prema tuženiku u iznosu od 528.977,78 kn.

17. Na ročištu 16. ožujka 2022. zastupnik po zakonu tuženika FP je na upit suca koji su bili razlozi za donošenje odluke na skupštini za isključenje tužitelja kao člana društva, naveo da su razlozi navedeni na samoj skupštini . Na poseban upit suca da pojasni navode o razlozima isključenja tužitelja naveo je da je članovima društva bilo poznato da je tužitelj u dugovima, da je blokiran i da se protiv njega vode postupci i u drugim državama vezano za njegovo poslovanje.

18. Razlozi za isključenje člana društva navedeni su u čl. 420. ZTD-a u kojem je određeno da se Društvenim ugovorom može odrediti da član može istupiti iz društva i da ga društvo može isključiti. Tada se moraju odrediti i uvjeti, postupak i posljedice istupanja ili isključenja člana iz društva.

19. Točno je kako to navodi sud da iz sadržaja odredbe čl. 14. Društvenog ugovora (str. 45.-57. spisa) tuženika proizlazi da su uređeni uvjeti pod kojima se podrazumijevaju razlozi za isključenje člana iz društva tuženika, sam postupak isključenja tj. nadležnost skupštine za donošenje odluke o isključenju. Dakle, odredba čl. 14. Društvenog ugovora tuženika u vezi s čl. 420. st. 1. ZTD-a, predstavlja mjerodavan propis za isključenje člana iz društva u konkretnom slučaju, odnosno u pogledu razloga za isključenje i postupak isključenja mjerodavno je ono što je propisano Društvenim ugovorom tuženika.

20. Odredbom čl. 14.1. Društvenog ugovora trgovačkog društva Adria Wind Power d.o.o. iz listopada 2005. propisano je da član društva može biti isključen iz društva ako: društvu prouzroči štetu, onemogućava rad Društva ili Društvu onemogućava ostvarenje nekih prava ili svojim aktivnostima ugrožava svrhu društva, povredi odredbu o zabrani konkurencije, povredi obvezu čuvanja poslovne tajne, djeluje suprotno odredbama Skupštine Društva, sprječava ostvarivanje prava ostalih članova Društva, povredi odredbe Društvenog ugovora u kaznenopravnom smislu. Odredbom čl. 14.2. i čl. 14.5. Društvenog ugovora trgovačkog društva Adria Wind Power d.o.o. iz listopada 2005. postojanje kvoruma i potreban broj glasova samo su samo jedan od više uvjeta koji se moraju biti ispunjeni za donošenje odluke o isključenju člana društva.

21. U čl. 14.3. Društvenog ugovora navedeno je ukoliko postoji opravdani razlog za isključenje, ostali članovi društva mogu pismenim putem pozvati po zajedničkom predstavniku, člana društva koji onemogućava ostvarivanje svrhe društva da izmijeni svoje ponašanje i moraju mu ostaviti rok od najmanje 15 (petnaest) dana za izmjenu postupanja i postizavanje sporazuma. U čl. 14.4. DU navedeno je ukoliko u daljem roku od 15 (petnaest) dana član društva ne promijeni svoje postupanje ili se ne sporazumi s ostalim članovima društva, članovi društva mogu ga isključiti.

22. Odredbom čl. 360. ZTD-a propisano je da se odluka skupštine može pobijati tužbom, ako je donesena protivno zakonu ili statutu (st. 1.). Odluku se može pobijati i zbog toga što je dioničar glasovanjem na glavnoj skupštini pokušao za sebe ili za nekoga drugoga postići korist na štetu društva ili drugih dioničara a pobijanom odlukom se to postiže. To ne vrijedi onda ako se tom odlukom drugim dioničarima primjereno nadoknađuje šteta koja im se njome nanosi (st. 2.). Odluka glavne skupštine može se pobijati zbog toga što su dane netočne, nepotpune obavijesti ili je davanje obavijesti bilo uskraćeno, ako bi dioničar koji objektivno prosuđuje smatrao davanje obavijesti bitnom pretpostavkom za očuvanje prava sudjelovanja na glavnoj skupštini i drugih članskih prava.

23. Međutim, tužitelj je za svoje isključenje saznao na skupštini kada je u dnevni red uvrštena i odluka o njegovom isključenju što je protivno odredbi čl. 14. st. 3. i 4. Društvenog ugovora, a što je u svom iskazu na ročištu 16. ožujka 2022. potvrdio zastupnik po zakonu tuženika FP koji je na upit suca koji su bili razlozi za donošenje odluke na skupštini za isključenje tužitelja kao člana društva, naveo da su razlozi navedeni na samoj skupštini i da su članovi društva to znali prije održavanja skupštine posebno kada se ima u vidu da su član VP i BP brat i sestra. Pritom je naveo kako smatra da je opće poznato da nije više postojala dobra volja između članova društva i tužitelja i vjera od njihove strane u njegovo postupanje, da su odnosi između članova bili poremećeni i da je bilo na svoj način očekivano da dođe do isključenja tužitelja.

24. Iz njegovog iskaza može se zaključiti da su odnosi između članova društva bili poremećeni, ali ne može se zaključiti da je tužitelj bio upoznat s odlukom o njegovom isključenju, a Odluka glavne skupštine može se pobijati zbog toga što su dane netočne, nepotpune obavijesti ili je davanje obavijesti bilo uskraćeno kao u konkretnom slučaju. Osim toga, kao to proizlazi iz odredbe čl. 14. t. 5. st. 2 i čl. 14. t. 6. DU ukoliko je isključeni član društva nezadovoljan članovi društva konačnu odluku o isključenju prepustit će ad hoc imenovanoj arbitraži sastavljenoj od tri člana (str. 49. spisa), što je izostalo.

25. Po mišljenju ovog suda sud pogrešno zaključuje da odluka ne bi bila pobojna, jer je donesena s potrebnom većinom glasova od 88,88%. Međutim, postojanje kvoruma i potreban broj glasova samo su jedan od više uvjeta koji moraju biti ispunjeni za donošenje odluke o isključenju člana društva kako to proizlazi čl. 14. st. 2. i čl. 14. st. 3-5. Društvenog ugovora).

26. Nadalje, sud u obrazloženju svoje odluke kao razlog za isključenje navodi kako tužitelj nije osporio da temeljem presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-3367/18 od 24. siječnja 2019., a koja je presuda pravomoćna i potvrđena presudom Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-608/20 od 11. siječnja 2021. duguje društvu tuženika iznos od 477.760,34 kn s pripadajućom kamatom i troškom postupka od 34.437,50 kn, te da nije prisustvovao skupštini društva 16. studenog 2018. na kojoj bi se odlučivalo o prodaji društva i da nije uplatio društvu temeljni ulog od 3.900,00 kn.

27. Međutim, prema mišljenju ovog suda činjenica da postoji dug društvu ne može predstavljati nanošenje štete društvu, niti činjenica da nije pristupio skupštini društvu ne predstavlja valjan razlog za isključenje člana društva iz društva tim više što se radi o članu društva koji drži najmanji udio u temeljnom kapitalu (10%)društva i bez njega se može donijeti svaka odluka u društvu tuženika iz čl. 18. Društvenog ugovora. Sud u obrazloženju navodi kako tužitelj nije aktivno sudjelovao u radu društva, da nije dokazao svoje lobiranje, da nije dokazao sudu da je uopće kontaktirao investitore i koje točno da nije uspio prolongirati kredit kod banke–što se u osnovi odrazilo na rad i poslovanje društva što tuženici nisu ni osporavali tijekom postupka.

28. Sud smatra svjesnim nanošenje štete društvu cijeneći iskaze BP i VP koji iskazi su se odnosili na teškoće i onemogućavanje rada društva, zatim dokumentaciji tuženika dostavljenu uz podnesak od 12. prosinca 2023. uključujući i dopis Hete od 23. travnja 2018. vezano za dug od 3.314.086,05 kn (str. 275.-317. spisa).

29. U odnosu na dopis Hete od 23. travnja 2018. zaključuje kako je društvo tuženika bilo u financijskim teškoćama te da bi povrat navedenog duga od oko 500.000,00 kuna doprinio redovnom radu društva i u osnovi ostvarivanju njegove biti, a time i ostvarivanju prava ostalih članova društva pa i tužitelja. Nejasno je temeljem čega sud zaključuje da je društvo tuženika bilo u poteškoćama kada zbog tog dugovanja društvo nije bilo u blokadi, da je uredno poslovalo i da je i nadalje nastavilo uredno poslovati, te da je u 2022. godini ostvarilo dobit u iznosu od gotovo 470.000,00 EUR, a u 2023. godini dobit u iznosu od gotovo 830.000,00 EUR. Pritom nije jasno zašto sud smatra da je tužitelj oštetio društvo jer nije platio cijenu poslovnog udjela u Društvu u iznosu od 3.900,00 EUR, kada je postao član društva na temelju Ugovora o prijenosu poslovnog udjela iz 2004. godine kada iz čl. 5. Ugovora o prijenosu poslovnog udjela u čl. 5. (str. 313. spisa) proizlazi da prenositelj ovdje tuženik na tužitelja prenosi poslovni udio bez naknade.

30. Međutim, s obzirom na to da je prva odluka suda ukinuta zbog pogrešnog pravnog pristupa i pogrešne primjene materijalnog prava i vraćena u stadij glavne rasprave žalitelj osnovano navodi da sud veći dio svoje odluke temelji na dokumentaciji tuženika dostavljenoj uz podnesak od 12. prosinca 2023. između ostalog i na dopis Hete od 23. travnja 2018., te personalnim dokazima iskazima BP i OP koji su predloženi od strane tuženika na ročištu 1. prosinca 2023., odnosno dokazima predloženima nakon zaključenja prethodnog postupka 19. listopada 2021., a ne radi se o dokazima koje stranke bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka, a na kojima sud nije mogao temeljiti svoju odluku. Pritom se žalitelj pravilno poziva na odredbe čl. 299. st. 2. i 3. ZPP-a prema kojoj stranke mogu tijekom glavne rasprave iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka. Nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile tijekom glavne rasprave protivno st. 2. čl. 299. ZPP-a sud neće uzeti u obzir prilikom donošenja odluke.

31. S obzirom na to da iz isprava u spisu i iskaza ne proizlazi da je tužitelj onemogućavao Društvo u radu, ili Društvu onemogućavao ostvarenje nekih prava ili je svojim aktivnostima ugrozio svrhu društva i djelovao suprotno odredbama Skupštine Društva i sprječavao ostvarivanje prava ostalih članova Društva te kako je odluka skupštine protivna odredbi čl. 14. t. 3., 4. i. 5. st. 2 i čl. 14. t. 6. Društvenog ugovora, valjalo je pravilnom primjenom materijalnog prava iz odredbe čl. 355. i čl. 360. ZTD-a preinačiti odluku suda i utvrditi ništetnom odluku skupštine društva.

32. S obzirom na to da je tužitelj uspio u sporu na temelju odredbe čl. 154. st. 1. u vezi s čl. 155. ZPP-a uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23), valjalo mu je dosuditi trošak postupka. Prema troškovniku (str. 495. spisa) tužitelj potražuje iznos od 4.490,00 eur uvećano za trošak sastava žalbe i pristojbe na žalbu u iznosu od 418,68 eur ukupno iznos od 4.908,68 eur, a pripada mu pravo na slijedeći trošak:

- za trošak sastava podneska od 5. siječnja 2020. - tužbe iznos od 200,00 eur po Tbr. 8. t. 1. u vezi s Tbr. 7.1.

-za trošak sastava podneska od 18. siječnja 2020., 7. rujna 2021. i 25. ožujka 2024. iznos od 200,00 eur svaki po Tbr. 8. t. 1. u vezi s Tbr. 7.1.

- za trošak sastava podneska-žalbe od 11. svibnja 2022. iznos od 250,00 eur,

- za trošak pristupa na ročišta 24. lipnja 2021., 19. listopada 2021., 16. ožujka 2022., 1. prosinca 2023., 8. ožujka 2024., 25. travnja 2024., 26. travnja 2024.,18. rujna 2024., 30. listopada 2024. i 4. lipnja 2025., u iznosu od 200,00 eur svako po Tbr. 9. t. 1. u vezi s Tbr. 7.1.

- za trošak pristupa na ročište 2. veljače 2022. u iznosu od 100,00 eur po Tbr. 9. t. 2. u vezi s Tbr. 7.1.

- trošak PDV-a 25% u iznosu od 787,50 eur ukupno iznos od 3.937,50 eur uvećano za trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 179,18 eur, sudske pristojbe na presudu u iznosu od 179,18 eur i trošak sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu ukupno iznos od 418,68 eur , sveukupno iznos od 4.714,54 eur, što je i dosuđeno tužitelju, dok je za više zatraženi trošak u iznosu od 194,14 eur valjalo odbiti njegov zahtjev kao neosnovan.

33. Slijedom iznijetog, odlučeno je kako u izreci na temelju odredbe čl. 373. st. 1. t. 2. ZPP-a.

Zagreb, 16. travnja 2026.

Predsjednica vijeća

Mirna Maržić