REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-930/2023-42

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu po sucu Ivi Karin Šipek u pravnoj stvari tužitelja TRIGLAV OSIGURANJE d.d. Zagreb, Ulica Antuna Heinza 4, OIB: 29743547503, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Lui, odvjetnik iz Odvjetničkog društva MAĐARIĆ & LUI d.o.o. Zagreb, Zelinska 4, protiv tuženika EUROHERC OSIGURANJE d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupa punomoćnik Branimir Perić, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Grgić & partneri d.o.o. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate, nakon održane glavne rasprave zaključene dana 3. ožujka 2026. u prisutnosti punomoćnika stranaka, s danom objave 16. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku u roku od 15 (petnaest) dana tužitelju isplatiti iznos od 1.305,85 EUR sa zateznom kamatom od 19. ožujka 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 (petnaest) dana isplatiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.003,10 EUR sa zateznom kamatom od 16. travnja 2026. do isplate prema stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referen tna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadom parničnih troškova za iznos od 362,50 EUR sa zateznom kamatom od 16. travnja 2026. do isplate prema stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1.1. Tužitelj u tužbi tvrdi da se 12. siječnja 2022. oko 22:00 sata na cesti A8, na 60 km + 100 m (čvorište Kanfanar-Pazin-Lupoglav-Matulji) dogodila prometna nezgoda u kojoj u kojoj je sudjelovao PR, upravljajući osobnim vozilom reg. oznake [registarska oznaka] u vlasništvu trgovačkog društva PBZ leasing d.o.o., a koje vozilo je bilo osigurano kod tužitelja policom kasko osiguranja broj 020400305102. Navodi da je do štetnog događaja došlo na način da se vozač vozilom kretao navedenom ces tom iz smjera Pule prema Rijeci kada mu je iznenada na kolnik izletjela divljač (divlja svinja) koja je pretrčavala kolnik s desne na lijevu stranu te da je tom prilikom došlo do udara između divljači i vozila, nakon čega se divljač udaljila u šumu. Nastavno tvrdi da je u predmetnoj prometnoj nezgodi na vozilu kasko osiguranom kod tužitelja nastala materijalna šteta zbog čega mu se osiguranik obratio odštetnim zahtjevom te je nakon obrade štete tužitelj svom osiguraniku 18. ožujka 2022. isplatio iznos naknade štete u visini od 9.838,94 kn/1.305,85 EUR.

1.2. Tužitelj nastavno u tužbi navodi da se predmetni štetni događaj dogodio zbog iznenadnog i neočekivanog istrčavanja divljači na cestu na području lovišta kojim gospodari osiguranik tuženika HRVATSKI LOVAČKI SAVEZ i svi članovi Hrvatskog lovačkog saveza, odnosno svi lovovolaštenici na teritoriju Republike Hrvatske, koji su osigurani kod tuženika policom osiguranja broj [broj police osiguranja]. Budući da se divljač na cesti smatra opasnom stvari, tužitelj ističe kako odgovara njezin vlasnik po načelu objektivne odgovornosti, a da je u konkretnom slučaju vlasnik divljači osiguranik tuženika kao lovoovlaštenik, što proizlazi i iz činjenice da je divljač došla na cestu iz smjera lovišta kojim gospodari lovačko društvo na području Primorsko-goranske županije. Budući da je tuženik osiguratelj štetnika koji je prouzročio predmetni štetni događaj i štetu te da je tužitelj svojem osiguraniku isplatio naknadu nastale mu štete, tvrdi da je tako stekao pravo regresno od tuženika potraživati iznos isplaćene oštećenom u predmetnoj nezgodi, uvećan za pripadajuće zakonske zatezne kamate i troškove. Pri tome navodi da osiguranik tuženika u konkretnom slučaju odgovora za štetni događaj i štetu sukladno općim propisima obveznog prava (članci 1063. -1067. Zakona o obveznim odnosima, ''Narodne novine'' broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23, dalje u tekstu: ZOO). Naime, tvrdi da se odgovornost osoba koje gospodare lovištem, a time i tuženika kao njegova osiguravatelja, utvrđuje prema propisima Zakona o lovstvu te općim propisima obveznog prava, odnosno ZOO-om pa da stoga tuženik kao osiguravatelj Lovačkog saveza Primorsko-goranske županije i njegovih članova, odnosno lovoovlaštenika u smislu odredbe članka 83. Zakona o lovstvu odgovara za štetu koju je prouzročila divljač naletom na motorno vozilo, i to po načelu uzročnosti (tzv. kriterij objektivne odgovornosti). Premda osiguranik tuženika nije ni vlasnik lovišta ni divljači (divljač se smatra javnim dobrom), u ovom slučaju s obzirom na njegove ovlasti, prava i obveze kao koncesionara ili zakupnika lovišta, može mu se priznati takvo svojstvo posredno u smislu odgovornosti za ovu štetu sukladno odredbi članka 1064. ZOO-a. Također, tužitelj se poziva i na rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-6264/2014 od 04. ožujka 2015. kojim je odbijen prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom članka 50. st. 1. Zakona o cestama. Navodi kako iz navedenog rješenja jasno proizlazi da se člankom 50. st. 2. Zakona o cestama uređuje pravno područje javnih cesta, odnosno osoba koje upravljaju javnom cestom , odnosno koncesionara javne ceste za štetu koja na javnoj cesti bude prouzročena trećim osobama naletom divljači, a ne pravnom uređenju odgovornosti osoba koje gospodare lovištima (lovozakupnika i lovoovlaštenika). Sukladno tome, tvrdi da se članak 50. st. 1. Zakona o cestama ni na koji način ne odnosi na odštetnu odgovornost osoba koje gospodare lovištima jer je njihova odgovornost, kao objektivna odgovornost, uređena i dalje Zakonom o lovstvu i općim propisima obveznog prava (članci 1063. -1067. ZOO- a), a čl. 50. st. 1. nije derogirana, jer se osporeni članak tiče isključivo odštetne odgovornosti pravne osobe koja upravlja javnom cestom odnosno koncesionara javne ceste. Sukladno gore iznesenim navodima, tužitelj tvrdi da je nedvojbeno da tuženik, a vezano za štetu nastalu u ovom štetnom događaju, odgovara po načelu kauzaliteta, temeljem odredbe članka 83. Zakona o lovstvu i odredaba članka 1045 stavak 3. i 1063.- 1067. ZOO-a te tužbom zahtjeva od tuženika da mu isplati iznos od 1.305,85 EUR koji je tužitelj isplatio svom osiguraniku s osnove materijalne štete nastale na njegovom vozilu sa zateznim kamatama.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava činjenične navode tužbe, nastanak osiguranog slučaja, aktivnu legitimaciju tužitelja, pasivnu legitimaciju tuženika, osnov i visinu tužbenog zahtjeva, navodeći da navedeno ne proizlazi iz dostavljenih i predloženih dokaza uz tužbu. Poriče činjenične navode tužbe da je do predmetne prometne nezgode došlo uslijed naleta vozila osiguranika tužitelja na divlju svinju ili bilo koju drugu životinjsku vrstu navedenu u članku 9. Zakona o lovstvu ("Narodne novine" broj 98/18, 32/19 i 32/20) pa stoga osporava pasivnu legitimaciju tuženika i odgovornost za štetu. Ističe i prigovor promašene pasivne legitimacije jer osiguranik tuženika nije vlasnik lovišta niti divljači, budući se divljač smatra javnim dobrom, pa su pogrešni navodi tužitelja da je osiguranik tuženika vlasnik divljači koja je prouzročila predmetnu štetu, a opreza radi osporava odgovornost za štetu i iz razloga što nema dokaza da bi predmetna šteta na vozilu tužitelja nastala zbog provođenja lova od strane lovoovlaštenika, a što je propisano odredbom članka 80. stavak 6. točka 2. Zakona o lovstvu, navodeći da iz navedene odredbe proizlazi da je pretpostavka za pasivnu legitimaciju ovlaštenika prava lova da je šteta na vozilu uvjetovana vršenjem skupnog lova. Tvrdi da odredba članka 80. Zakona o lovstvu predstavlja specijalni propis koji se primjenjuje u konkretnom slučaju s obzirom na činjenične navode tužbe prema kojima postoji odgovornost lovoovlaštenika. Tvrdi da novi Zakon o lovstvu koji je na snazi od 17. studenog 2018. tj. koji je bio na snazi u vrijeme predmetne nezgode izrijekom sadrži i takvu odredbu (članak 76. stavak 2.) pa da se isti primjenjuje u konkretnom slučaju. Stoga tuženik ističe da kada je Zakonom o lovstvu određeno da odgovornost za štetu na vozilu do koje je došlo zbog naleta divljači snosi prvenstveno vozač (ukoliko nije prilagodio brzinu kretanja uvjetima na cesti, tako da pravovremeno može postupiti po prometnom pravilu ili znaku), dok je odgovornost lovoovlaštenika uvjetovana provođenjem lova, a koji se u konkretnom slučaju nije provodio pa tvrdi da ne postoji odgovornost tuženika za naknadu štete. Tuženik posebno ističe kako se predmetni štetni događaj odigrao izvan područja lovišta tj. na nelovnoj površini pa se ne radi o šteti za koju odgovaraju lovoovlaštenici i davatelji prava lova sukladno Zakonu o lovstvu, a posebice ne tuženik. Tuženik ističe prigovor isključive krivnje treće osobe tj. Hrvatskih autocesta d.o.o. jer nije postupila sukladno zakonskim odredbama prema kojima javne ceste moraju biti građene, rekonstruirane i održavane na način da ih na siguran način mogu koristiti korisnici ceste kojima je namijenjena, a opreza radi ističe da vozač nije prilagodio brzinu kretanja stanju i uvjetima na kolniku, radi čega odgovornost za nastalu štetu postoji na strani vozača. Tuženik osporava i visinu tužbenog zahtjeva, a osporava i utuženi tijek zatezne kamate. Imajući u vidu naprijed navedeno, tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3. Stranke su na pripremnom ročištu učinile nespornom visinu tužbenog zahtjeva, aktivnu legitimaciju tužitelja te činjenicu da je tužitelj svom osiguraniku isplatio štetu u utuženom iznosu, kao i činjenicu da je tuženik osiguratelj Hrvatskog lovačkog saveza. Tako je među strankama sporna osnova tužbenog zahtjeva i nastanak osiguranog slučaja jer tuženik spori da bi šteta nastala od divljači, a sporna je i pasivna legitimacija tuženika, kao i odgovornost za štetu jer tuženik tvrdi da ista nije nastala zbog provođenja lova. Među strankama je sporna i sama dinamika nastanka predmetnog štetnog događaja, odnosno postoji li doprinos osiguranika tužitelja nastanku istoga.

4.1. Tijekom postupka sud izveo dokaze uvidom u sadržaj isprava priloženih spisu predmeta i to u dopis tuženika od 15. rujna 2022. (list 4. spisa), Polica kasko osiguranja tužitelja broj 020400305102 (list 5. i 90. spisa), regresni zahtjev tužitelja (list 7. spisa), potvrda o uplati (list 8. do 9. spisa), odštetni zahtjev iz osiguranja automobilske odgovornosti (list 10. spisa), račun popravka od 10. ožujka 2022. (list 11. spisa), izvid štete od 25. siječnja 2022. (list 12. do 13. spisa), dopis tužitelja od 17. veljače 2022. (list 14. spisa), izjava PR od 1. veljače 2022. (list 15. spisa), preslika prometne dozvole (list 16. do 17. spisa), fotografije vozila (list 18. do 77. spisa), dopis MUP-a, PU Primorsko-goranska, PP Opatija od 13. rujna 2022. (list 78. spisa), potvrda policije o prometnoj nezgodi (list 80. do 81. spisa), prijava štete (list 82. do 84. spisa), Zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu (list 85. spisa), preslika prometne i vozačke dozvole (list 86. do 89. spisa), sudska praksa (list 111. do 124., 155. do 165., 187. do 197. spisa), preslika spisa policije Klasa: 211- 04/22-O/383, Ur. br: 511-09-31/06-O-2-2/2022 od 13. siječnja 2022. (list 130. do 134. spisa), zamolbenim putem kod Općinskog suda u Puli-Poli proveden je dokaz saslušanjem svjedoka PR (iskaz na listovima 140. i 141. spisa), provedeno je prometno vještačenje po društvu Ereš vještačenje d.o.o. koje je nalazi mišljenje izradilo po stalnom sudskom vještaku Nevenu Erešu (nalaz i mišljenje na listovima 167. do 170. spisa), provedeno je biološko vještačenje izuzete dlake po Centru za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić" (nalaz i mišljenje na listovima 220. do 223. spisa) te je izvršen uvid u pribavljeni spis Policijske postaje Opatije koji u preslici prileži spisu na listovima 129. do 134. spisa.

4.2. Tužitelj je tijekom postupka odustao od prijedloga da se provede financijsko knjigovodstveno vještačenje te od prijedloga da se provede prometno vještačenje na okolnost visine štete, kao i od prijedloga da se sasluša kao svjedok supruga PR.

4.3. Ovaj sud nije smatrao potrebnim provoditi po tuženiku predloženo vještačenje po vještaku za lovstvo na okolnost je li mjesto nastanka štetnog događaja na mjestu lovišta i je li u trenutku nastanka istog provođen skupni lov.

4.4. S obzirom da se vještak izjasnio da za potrebe izrade nalaza i mišljenja nije potrebno provoditi očevid na licu mjesta sud taj dokaz nije provodio.

5. Sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP) temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja prema tuženiku za isplatom iznosa od 1.305,85 EUR, a koji iznos je tužitelj platio svojem osiguraniku po osnovi police kasko osiguranja broj 020400305102 na ime naknade štete nastale 12. siječnja 2022. naletom divljači (divlja svinja) na osiguranikovo vozilo na cesti A8, na 60 km + 100 m (čvorište Kanfanar-Pazin-Lupoglav-Matulji).

7. Tužitelj tvrdi da je za predmetnu nezgodu i štetu odgovoran osiguranik tuženika u skladu s odredbom članka 1045. st. 3., članka 1063. i članka 1064. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23, dalje u tekstu: ZOO) te da je od njega ovlašten naplatiti isplaćeni iznos svom osiguraniku, ostvarujući time svoje pravo regresa u smislu odredbe članka 963. ZOO-a.

8. Među strankama nije sporna aktivna legitimacija tužitelja, nije sporna visina tužbenog zahtjeva, nije sporno da je tuženik osiguratelj Hrvatskog lovačkog saveza, a nije sporna niti činjenica da je tužitelj svom osiguraniku isplatio štetu u utuženom iznosu.

9. Među strankama je sporna osnova tužbenog zahtjeva te nastanak osiguranog slučaja jer tuženik spori da bi šteta nastala od divljači, a sporna je i pasivna legitimacija tuženika i odgovornost za štetu jer tuženik tvrdi da ista nije nastala zbog provođenja lova. Među strankama je sporna i dinamika nastanka predmetnog štetnog događaja, odnosno postoji li doprinos osiguranika tužitelja nastanku istoga.

10. Tuženik tijekom postupka osporava pasivnu legitimaciju i odgovornost za štetu u bitnome iz razloga jer osiguranik tuženika nije vlasnik lovišta niti divljači budući se divljač smatra javnim dobrom te iz razloga što šteta na vozilu kasko osiguranom kod tužitelja nije nastala zbog provođenja lova od strane njegovog osiguranika (lovoovlaštenika) smatrajući da prema članku 80. stavku 6. točka 2. Zakona o lovstvu za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi odnosno lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova. Kako se prema tvrdnjama tuženika na dan štetnog događaja nije provodio lov, tuženik smatra da ne postoji njegova odgovornost za naknadom štete. Tuženik je također sporio i da je do predmetne nezgode došlo uslijed naleta vozila osiguranika tužitelja na divljač, a tvrdi da odgovornost za štetu do koje je došlo snosi vozač jer nije prilagodio brzinu kretanja stanju i uvjetima na kolniku. Ističe i prigovor isključive krivnje treće osobe društva Hrvatske autoceste d.o.o. jer nije postupilo sukladno zakonskim odredbama prema kojim javne ceste moraju biti građene, rekonstruirane i održavane na način da ih na siguran način mogu koristiti korisnici ceste kojima je namijenjena.

11. Prvenstveno se ističe kako okolnost da se šteta dogodila na cesti, odnosno izvan granica lovišta, nije odlučna jer se odgovornost lovoovlaštenika proteže i na štete nastale na cestama koje se nalaze u blizini lovišta ili prolaze kroz lovišta u situacijama kad divljač koja je uzrokovala štetu potječe iz lovišta, a ukoliko se u blizini ceste nalazi više lovišta kojima upravljaju i gospodare različiti lovoovlaštenici pa se ne može sa sigurnošću utvrditi iz čijeg lovišta potječe divljač koja je uzrokovala štetu, njihova je odgovornost solidarna.

12. Odredbom članka 80. stavka 6. Zakona o lovstvu propisano je da za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi odnosno lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova. Međutim, u slučaju kada je došlo do štete na vozilu naletom vozila na divljač kada se nije provodio lov (kao što je to u ovom predmetu), za odgovornost za štetu mjerodavne su odredbe ZOO-a. Naime, odredbom članka 76. stavka 2. Zakona o lovstvu propisano je da u pogledu uzroka i odgovornosti za štetu važe odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi, ako Zakon o lovstvu ne propisuje drugačije. Prema tome, budući da Zakonom o lovstvu kao lex specialis nije propisano tko odgovara za štetu nastalu na vozilu u slučaju naleta divljači na vozilo u području lovišta kojim gospodari osiguranik tuženika kada se nije provodio lov, tada valja primijeniti odredbe ZOO -a kojima se uređuje odgovornost za štetu (vidi primjerice odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-166/2024-2 od 24. rujna 2024.). Pri tome, ovaj sud napominje da je i Ustavni sud Republike Hrvatske u obrazloženju svoje odluke poslovni broj U-I-4249/2018 od 18. lipnja 2019. dao svoje mišljenje o zakonskom rješenju članka 80. stavak 6. ZL-a i odštetnoj odgovornosti za štete od divljači koje treba tumačiti sukladno općim načelima odštetne odgovornosti.

13. Stoga, premda je člankom 80. stavkom 6. Zakona o lovstvu propisano da je lovoovlaštenik (a time i njegov osiguratelj) odgovoran za štetu nastalu naletom vozila na divljač ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova, u slučaju kada je do naleta vozila na divljač došlo u vremenu kada se nije provodio lov (i ako je vozač upravljao vozilom sukladno propisima kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi), činjenica što se u vrijeme nastanka prometne nezgode (i štete) nije provodio lov ne znači da lovoovlaštenik (njegov osiguratelj) ne može odgovarati za štetu. Zbog navedenog sud nije smatrao potrebnim provesti po tuženiku predloženo vještačenje na okolnost je li u trenutku nastanka istog provođen skupni lov.

14. Divljač koja se kreće na javnoj cesti je opasna stvar pa stoga u slučaju kada je do štete nastale u lovištu naletom vozila na divljač, kada se nije provodio lov lovoovlaštenik i nadalje odgovara po načelu objektivne odgovornosti u smislu članka 1063. ZOO-a u vezi s člankom 76. stavkom 2. Zakona o lovstvu. Slijedom navedenog, da bi se lovoovlaštenik (njegov osiguratelj) mogao osloboditi od obveze naknade štete nastale naletom vozila na divljač kada se nije provodio lov, on je u smislu članka 1067. ZOO-a morao dokazati da šteta na vozilu potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti odnosno ako dokaže da je šteta nastala radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti.

15. U nastavku prvenstveno valja istaknuti sljedeće. Ovaj sud je stava da je na tuženiku bio teret dokaza činjenice da do predmetnog štetnog događaja nije došlo zbog naleta vozila na divlju životinju-divlja svinja jer bi navedena činjenica isključila njegovu odgovornost za štetu (vidi odluku Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3762/2023).

16. Tuženik nije predlagao provođenje vještačenja pa je sud u konkretnom slučaju na prijedlog tužitelja proveo biološko vještačenje izuzete dlake po Centru za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić", međutim, u okviru tog vještačenja dano je mišljenje kako mikroskopskim vještačenjem spornog traga je utvrđeno da se radi o oskudnom tragu-jednoj dlaci životinjskog porijekla, s premalo distinktivnih morfoloških karakteristika na osnovu kojih bi se moglo odrediti kojoj porodici životinja dostavljeni trag pripada.

17. Međutim, iz iskaza svjedoka PR (iskaz na listovima 140. do 141. spisa), kojem iskazu je ovaj sud poklonio vjeru jer je isti životan i logičan te nije u suprotnosti s ostalim provedenim dokazima, proizlazi da je na predmetni auto kojim je upravljao naletjela divlja svinja koju je udario te da je pozvao policiju zbog toga što je auto bio u leasingu te iz razloga što je bila riječ o naletu divlje svinje, odnosno divljači pa je svjedok mislio da je bio dužan u tom slučaju pozvati policiju. Također, ovaj sud je uvidom u Potvrdu Ministarstva unutarnjih poslova, Policijska uprava Primorsko- goranska, Policijska postaja Opatija (list 80. do 81. spisa) utvrdio da je policija o predmetnom događaju obavijestila lovačko društvo "Lane Opatija" i lovnika HR, koji nije izlazio na lice mjesta. Nadalje, prometni vještak je također u okviru svog mišljenja naveo da iz stanja spisa ne proizlazi da bi se radilo o naletu na nekakvu drugu životinju ili domaću životinju.

18. Cijeneći tako sadržaj dokumentacije policije koja prileži spisu i iskaz navedenog svjedoka, a imajući u vidu da je tuženik na kojem je bio teret dokaza te činjenice nije predlagao dokaze na tu okolnost, ovaj sud je utvrdio da je predmetni štetni događaj nastao upravo zbog naleta vozila osiguranika tužitelja na divlju životinju -divlju svinju. Ocjena je ovog suda da tuženik u konkretnom predmetu nije dokazao da se ne radi o divljoj životinji pa time nije ni dokazao činjenicu koja bi isključila eventualno njegovu odgovornost za štetu.

19. Imajući u vidu ranije u obrazloženju citirane pozitivne propise koji se primjenjuju u konkretnom predmetu te činjenicu da je tuženik tijekom postupka tvrdio da je uzrok prometne nezgode neprilagođena brzina kretanja tužiteljeva osiguranika stanju i uvjetima na kolniku, ovaj sud je na te sporne okolnosti kao svjedoka zamolbenim putem kod Općinskog suda u Puli-Poli saslušao PR, koji je upravljao vozilom osiguranim kod tužitelja, te je proveo prometno vještačenje po stalnom sudskom vještaku Nevenu Erešu koji je pisani nalaz i mišljenje podnio 15. srpnja 2024.

(list 167. do 170. spisa).

20. Iz iskaza saslušanog svjedoka PR proizlazi da se predmetni događaj dogodio na izlasku tunela Učka, u pravcu Rijeke, na nizbrdici te da je na njegov auto, kako je to već ranije navedeno, s desne strane naletjela divlja svinja koju je udario. Iz iskaza proizlazi da se kretao brzinom od 50 km/h ili manje, odnosno da je vozio sporo i ispod ograničenja brzine, te da nikako nije mogao izbjeći udar jer se radilo o nano sekundi, bio je mrak jer se nezgoda dogodila oko 22:00 ili 23:00 sata navečer, te je vidio divljač u trenutku ispred sebe koja se odjednom pojavila ispred njegovog auta. Svjedok je iskazivao da su u tijeku bili radovi na cesti, ali se nije mogao sjetiti koje je točno bilo ograničenje brzine niti se mogao sjetiti je li postojala prometna s ignalizacija koja bi ukazivala na divljač na kolniku, ali da je ista možebitno bila postavljena odmah na izlasku iz tunela Učka. Svjedok se sjeća da je policija našla dlake divlje svinje između prednje desne gume i felge te da je ostalo blato po cijelom prednjem desnom dijelu auta, kao i da se sjeća da su bili u tijeku radovi na cesti.

21.1. Prometni vještak je u okviru izrade nalaza analizirao opće podatke o nezgodi, oštećenja na vozilu osiguranika tužitelja, naletni položaj i mjesto naleta, brzinu vozila osiguranika tužitelja, analizirao je dinamiku štetnog događaja te mogućnost izbjegavanja naleta.

21.2. Nakon tako provedene analize vještak je iznio mišljenje prema kojem je vozilo osiguranika tužitelja svojim prednjim desnim dijelom naletjelo na divljač koja je prelazila kolnik dolazeći vozilu osiguranika tužitelja s desne strane. Mjesto naleta, gledano u smjeru kretanja vozila osiguranika tužitelja, moglo se nalaziti na desnoj polovini kolnika u blizini desnog ruba kolnika. Brzina kretanja vozila osiguranika tužitelja neposredno prije naleta tehnički je prema mišljenju vještaka mogla iznositi iskaznih do najviše 50 km/h. U odnosu na mogućnost izbjegavanja naleta osiguranika tužitelja na divljač, provedena analiza pokazuje da se u trenutku ulaska divljači u vidno polje osiguranika tužitelja njegovo vozilo nalazilo udaljeno od mjesta naleta oko 7,6 m pa da je osiguranik tužitelja tada i pravovremeno reagirao kočenjem, ne bi uspio zaustaviti svoje vozilo prije mjesta naleta i do naleta bi ipak došlo jer mu je zaustavni put kočenjem iznosio čak 22,6 m, dok je na raspolaganju imao put od samo 7,6 m. Mišljenje je vještaka da na raspoloživom putu od oko 7,6 m bi osiguranik tužitelja pravovremenim kočenjem uspio zaustaviti svoje vozilo prije mjesta naleta i do naleta ne bi došlo, da se kretao brzinom manjom od 21,6 km/h. Vještak je također utvrdio da je na mjestu štetnog događaja brzina kretanja vozila ograničena na 80 km/h, dok je predmetna dionica autoceste označena prometnim znakom opasnosti „divljač na cesti“.

22. Tužitelj nije imao prigovora na nalaz i mišljenje vještaka (podnesak od 18. srpnja 2024.), dok se tuženik na nalaz i mišljenje očitovao podneskom od 9. kolovoza 2024. pri čemu tuženik u navedenom podnesku nije iznio nikakve prigovore na nalaz i mišljenje vještaka već je opetovano upirao na već u bitnome do tada iznesene stavove glede svoje odgovornosti.

23. Vještak je usmeno iznio nalaz i mišljenje na ročištu održanom 24. listopada 2024. kojom prilikom je ostao kod svojeg mišljenja ranije iznesenog u pisanom nalazu i mišljenju.

24. Ovaj sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje prometnog vještaka iz razloga što je vještak prema ocjeni ovog suda brižljivo razmotrio predmet vještačenja, točno je naveo sve što je opazio i našao te je svoje mišljenje iznio savjesno i u skladu sa pravilima znanosti i vještine, pri čemu stranke nisu imale prigovora na nalaz i mišljenje vještaka.

25. Ovaj sud je tako iz provedenih dokaza, posebice iskaza svjedoka PR i provedenog prometnog vještačenja, utvrdio da je osiguranik tužitelja u trenutku naleta na divlju svinju upravljao vozilom primjerenom brzinom te nije imao mogućnosti izbjegavanja štetnog događaja. Naime, vještak je utvrdio da je na licu mjesta brzina kretanja vozila ograničena na 80 km/h, što proizlazi i iz Zapisnika o očevidu (list 132. do 134. spisa), a da se osiguranik tužitelja tehnički mogao kretati do iskazanih najviše 50 km/h, iz čega proizlazi da je osiguranik tužitelja, suprotno tvrdnjama tuženika, prilagodio brzinu kretanja stanju kolnika i uvjetima na kolniku, tim više što su se u trenutku nezgode na mjestu događaja izvodili radovi. Nadalje, s obzirom da je u trenutku ulaska divljači u vidno polje vozača vozila osiguranog kod tužitelja isto vozilo bilo udaljeno od mjesta naleta oko 7,6 metara, osiguranik tužitelja ne bi uspio zaustaviti svoje vozilo prije mjesta naleta i da je reagirao kočenjem jer mu je zaustavni put kočenjem iznosio čak 22,6 metara, dok mu je na raspolaganju bio put od samo 7,6 metara. Stoga osiguranik tužitelja u svakom slučaju nije imao mogućnost izbjegavanja naleta na divljač.

26. Kako je to već ranije navedeno, odredbom članka 1067. ZOO-a propisano je da se tuženik može osloboditi odgovornosti ako dokaže da šteta na vozilu potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti, odnosno ako dokaže da je šteta nastala radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći ni otkloniti.

27. U konkretnom slučaju, kako to proizlazi iz provedenih dokaza, oštećeni osiguranik tužitelja nije pridonio nastanku štete, a tuženik nije tijekom postupka dokazao da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti. Tuženik je istaknuo i prigovor isključive odgovornosti treće osobe društva Hrvatske autoceste d.o.o., ali nije iznio niti jednu tvrdnju iz koje bi proizlazila krivnja navedenog društva niti je na te okolnosti predložio bilo kakve dokaze, dok iz provedenih dokaza proizlazi da je predmetna dionica autoceste označena prometnim znakom opasnosti "divljač na cesti" te je ujedno i ograničena brzina kretanja vozila na 80 km/h.

28. Među strankama nije sporna visina nastale štete na vozilu osiguranom kod tužitelja u iznosu od 1.305,85 EUR, a nije sporno niti da je tužitelj navedeni iznos isplatio svom osiguraniku 18. ožujka 2022., što proizlazi i iz naloga na listu 8. spisa.

29. Slijedom navedenog, tužitelj primjenom odredbe članka 963. ZOO u vezi s odredbama članka 1063. i 1064. ZOO-a osnovano od tuženika potražuje isplatu utuženog iznosa od 1.305,85 EUR, slijedom čega je tužbeni zahtjev ocijenjen osnovanim te je odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.

30.1. Člankom 1086. ZOO-a je propisano da se obveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete. Isplatom štete osiguraniku na tužitelja su prešla sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu sukladno čl. 963. ZOO-a do visine isplaćene naknade. Osiguratelj koji stupa u prava i obveze svog osiguranika kao oštećenika može zahtijevati kamate na iznos naplaćene naknade od dana kada je izvršio isplatu svom osiguraniku.

30.2. Tužitelj je svom osiguraniku štetu isplatio 18. ožujka 2022. slijedom čega je sud prihvatio tužiteljev zahtjev za isplatom zatezne kamate na utuženi iznos od dana nakon izvršenog plaćanja (prema postavljenom tužbenom zahtjevu), odnosno od 19. ožujka 2022. pa do isplate pa je i u tom dijelu tužbeni zahtjev ocijenjen osnovanim (točka I. izreke).

30.3. Odluka o visini stope zatezne kamate donesena je u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a propisanu za ostale odnose imajući u vidu predmet konkretnog spora.

31. Odluka o tužiteljevom zahtjevu za naknadom troškova parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 1., čl. 155. st. 1. i 2. ZPP, Zakonu o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 74/95, 57/96, 137/02, 26/03, 125/11, 112/12, 157/13 i 118/18, dalj u tekstu: ZSP) u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23 i 107/2025, dalje u tekstu: Tarifa) prema zahtjevu za naknadom troškova na listu 237. i 243. spisa, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora i vrijednost boda od 2,00 EUR.

32. Tužitelju je kao potreban priznat slijedeći trošak:

- trošak sastava tužbe (Tbr. 7.1. Tarife) u iznosu od 150,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife) u iznosu od 37,50 EUR,

- trošak zastupanja po odvjetniku na ročištu 9. studenog 2023. (Tbr. 9.1. Tarife) u iznosu od 150,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife) u iznosu od 37,50 EUR,

- trošak zastupanja po odvjetniku na ročištu 15. prosinca 2023., održanog kod Općinskog suda u Poli-Poli (Tbr. 9.1. Tarife) u iznosu od 150,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife) u iznosu od 37,50 EUR,

- trošak sastava podneska od 18. srpnja 2024. (Tbr. 8.1. Tarife) u iznosu od 150,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife) u iznosu od 37,50 EUR,

- trošak zastupanja po odvjetniku na ročištu 24. listopada 2024. (Tbr. 9.1. Tarife) u iznosu od 150,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife) u iznosu od 37,50 EUR,

- trošak sastava podneska od 10. veljače 2025. (Tbr. 8.1. Tarife) u iznosu od 150,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife) u iznosu od 37,50 EUR,

- trošak zastupanja po odvjetniku na ročištu 14. travnja 2025. (Tbr. 9.1. Tarife) u iznosu od 150,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife) u iznosu od 37,50 EUR,

- trošak zastupanja po odvjetniku na ročištu 3. ožujka 2026. (Tbr. 9.1. Tarife) u iznosu od 150,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife) u iznosu od 37,50 EUR,

- trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 26,55 EUR

- trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 26,55 EUR

- trošak plaćenog predujma za provođenje veterinarskog vještačenja u iznosu od 100,00 EUR,

- trošak plaćenog predujma za provođenje prometnog vještačenja u iznosu od 350,00 EUR, odnosno ukupno mu je priznat trošak u iznosu od 2.003,10 EUR slijedom čega je odlučeno kao u točki II. izreke ovog rješenja.

33. Odluku o zateznoj kamati na dosuđeni iznos parničnog troška sud je donio na temelju odredbe članka 151. stavak 3. ZPP-a, dok je visinu stope zatezne kamate odredio u skladu sa odredbom članka 29. stavak 2. ZOO-a.

34. Tužiteljev zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka odbijen je u odnosu na zatraženi trošak sastava podneska od 10. studenog 2023. iz razloga što je isti predan neposredno nakon pripremnog ročišta održanog 9. studenog 2023. za pristup na koje je tužitelju dosuđena zatražena naknada i na kojem ročištu je tužitelj mogao i morao iznijeti sve navode iz tog podneska jer se sadržajno istim tužitelj očituje na odgovor na tužbu tuženika podnesen još 31. svibnja 2023. te na dokazne prijedloge tuženika iz odgovora na tužbu koje je ovaj istaknuo i na pripremnom ročištu. Stoga zatraženi trošak sastava tog podneska prema ocjeni ovog suda nije bio potreban trošak za vođenje ove parnice. Tužiteljev zahtjev odbijen je i u odnosu na prekomjerno neosnovano zatraženi trošak plaćenog predujma za provođenje prometnog vještačenja iz razloga što je tužitelj s te osnove platio ukupan iznos od 350,00 EUR (iznos od 175,00 EUR plaćen 8. veljače 2024. te iznos od 175,00 EUR plaćen 19. srpnja 2024.) pa mu je u tom iznosu taj trošak i dosuđen, dok je za preostalo zatraženi iznos od 175,00 EUR zahtjev odbijen kao neosnovan jer taj trošak tužitelju nije ni nastao. Stoga je tužiteljev zahtjev za naknadom troškova odbijen je za ukupni iznos od 362,50 EUR, slijedom čega je odlučeno u točki III. izreke ove presude.

U Zagrebu 16. travnja 2026.

S U D A C

Iva Karin Šipek

POUKA O REDOVITOM PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku 15 (petnaest) dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena, odnosno od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje). Žalba se podnosi putem ovog suda.

Presuda kojom se završava postupak u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP te zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st . 1. ZPP).