Poslovni broj: P-467/2024-22

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Zadru

Borelli 9, 23000 Zadar

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  Z B O G  O G L U H E

I

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sutkinji Maji Ivković, u pravnoj stvari tužitelja JŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Franko Kotlar, Ana Vidov & partneri d.o.o., sa sjedištem u [adresa], protiv tuženika: 1) TŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 23000 Zadar, 2) RŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 23000 Zadar i 3) Grada Zadra, OIB: [osobni identifikacijski broj], Narodni trg 1, zastupan po gradonačelniku LŠ, a ovaj po punomoćnicama AŠ i GŠ, diplomiranim pravnicama kod tuženika pod 3), radi utvrđenja prava vlasništva, nakon glavne, usmene i javne rasprave održane i zaključene 31. ožujka 2026. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja ĆŠ, odvjetničkog vježbenika u Odvjetničkom društvu Franko Kotlar, Ana Vidov & partneri d.o.o. iz Zadra, u i punomoćnice tuženika pod 3) GŠ, diplomirane pravnice kod tuženika pod 3), presude objavljene 16. travnja 2016.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj JŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], stekao valjani pravni osnov za upis prava vlasništva realnog dijela nekretnine oznake 1717/172 k. o. [katastarska općina], ukupne površine 1271 m2 i to onaj dio koji je označen u geodetskom elaboratu broj 36/2023 od dana 8. veljače 2023. po uredu ovlaštenog inženjera geodezije OŠ, pod Klasom broj: 932- 06/2023-02/733, Ur. broj: 541-24-01/3-23-5, što su tuženici pod 1) TŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], J [adresa], pod 2) RŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i pod 3) Grad Zadar, OIB: [osobni identifikacijski broj], Narodni trg 1, 23000 Zadar, dužni priznati i trpjeti da tužitelj na temelju ove presude i po njenoj pravomoćnosti izvrši uknjižbu prava vlasništva na svoje ime na tako novoformiranoj nekretnini koja nastaje od dijela nekretnine oznake k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisana u zk. uložak broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to točno onog dijela koji je označen u geodetskom elaboratu broj 36/2023 od dana 8. veljače 2023. po uredu ovlaštenog inženjera geodezije OŠ, pod Klasom broj: 932-06/2023- 02/733, Ur. broj: 541-24-01/3-23-5, kao čest. 1717/172 k. o. [katastarska općina], ukupne površine 1271 m2, uz istovremeni upis brisanja tog prava s imena tuženika, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku pod 3) naknaditi tužitelju troškove predmetnog parničnog postupka u iznosu od 2.235,53 EUR zajedno s zakonskim zateznim kamatama koje teku počevši od dana donošenja ove presude pa do isplate, sve po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana, dok se preko dosuđenog odbija kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška.

Obrazloženje

1. Tužitelj JŠ u tužbi podnesenoj 5. ožujka 2024. navodi da je stvarni vlasnik i posjednik nekretnine oznake 1717/172 k. o. [katastarska općina], ukupne površine 1271 m2 (koja će nastat od matične k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] temeljem geodetskog elaborata ing. geod. ČŠ, pod Klasom: 932-06/2023-02/733, Ur. broj:541-24-01/3- 23-5 od 8. veljače 2023.). Trenutno stanje u zemljišnim knjigama ne odgovara stvarnom vlasničkom stanju. Predmetna nekretnina, u naravi obiteljska kuća sa dvorištem i vrtom, u posjedu je i vlasništvu tužitelja. Pravo vlasništva na navedenoj nekretnini tužitelj je stekao darovanjem od strane svoga oca KŠ i to temeljem Ugovora o darovanju nekretnine sklopljenog dana 29. rujna 2021. kod javnog bilježnika u [adresa], Silvane Grdović, pod brojem ovjere OV-11578/2021. Stari dio obiteljske kuće je sagradio pradjed tužitelja, pok. CŠ, i to još 1948. godine. U predmetnoj nekretnini živio je pok. CŠ (pradjed tužitelja) zajedno sa svojom obitelji te kćeri IŠ, zetom SŠ i unucima. Pok. CŠ (pradjed tužitelja) je predmetnu nekretninu darovao KŠ (ocu tužitelja) još 1980. godine. Otac tužitelja, KŠ, koji je uzdržavao cijelu obitelj, je nakon smrti pok. CŠ, 1982. godine u predmetnoj nekretnini ostao živjeti zajedno sa svojom obitelji. Predmetna nekretnina je stradala u Domovinskom ratu te ju je obnovio otac tužitelja (KŠ). Osim obnove predmetne nekretnine, otac tužitelja je nekretninu i dodatno nadogradio. U posjedovnom listu broj 16112 k. o. [katastarska općina] kao posjednici predmetne nekretnine upisani su PŠ, ŽŠ, [adresa], KŠ MŠ i otac tužitelja (Franov KŠ). Međutim je predmetna nekretnina nesmetani posjed i vlasništvo tužitelja i njegovih pravnih prednika već preko 70 godina te ni tužitelju, a ni njegovim pravnim prednicima nitko nikada nije osporavao posjed i vlasništvo na predmetnoj nekretnini.

2. Sud je tuženicima pod 1) i 2) dostavio tužbu na odgovor uz upozorenje na pravne posljedice nedavanja odgovora na tužbu, kako to proizlazi iz čl. 284, u svezi s čl. 331. b. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 43/13, 89/14, 70/19, 80/22, i 114/22 155/23 i 146/25- u daljnjem tekstu: ZPP). Tuženici pod 1) i 2) u ostavljenom roku od 30 (trideset) dana nisu podnijeli odgovor na tužbu. Budući da su se ispunile zakonske pretpostavke iz citiranog čl. 331. b st. 1. ZPP-a, jer su tuženicima tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni, a osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi i činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je podnio tužitelj, nadalje, ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu, pa je valjalo je prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja i u odnosu na tuženike pod 1) i 2) donijeti presudu zbog ogluhe. Temeljem iznijetog, odlučeno je na način kako to stoji u izreci ove presude.

2.1. Tuženik pod 3) Grad Zadar se usprotivio tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu te predlaže isti odbiti u cijelosti, budući da dokumentacija priložena uz tužbu nije dovoljna da bi tužitelj dokazao svoje pravo vlasništva na utuženoj nekretnini. Navodi da u odnosu na predmetnu čest. zem. tužitelj ne raspolaže nikakvom materijalnom dokumentacijom, te stoga ne posjeduje valjani pravni osnov stjecanja prava vlasništva u odnosu na upisanog zk. vlasnika, Grad Zadar. Ističe da je u odnosu na utuženu nekretninu oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], već je vođen parnični postupka pokrenut po tužitelju UŠ radi utvrđenja prava vlasništva realnoga dijela nekretnine koji graniči sa ovdje utuženim, a koji je tužitelj UŠ pravomoćno izgubio. Predlaže se, stoga, pribaviti taj parnični postupak i izvršiti uvid u dokumentaciju, osobito u presudu iz kojeg je obrazloženja razvidno da ne postoji valjani pravni osnov stjecanja prava vlasništva utužene nekretnine od strane fizičkih osoba. Slijedom navedenog, ukoliko tužitelj ne dokaže činjenične navode iz tužbe ovaj tuženik predlaže isti odbiti u cijelosti, budući da nitko na drugoga ne može prenijeti više prava nego što ga sam ima.

3. Tužitelj je podneskom zaprimljenim 25. veljače 2025. (l.s. 46-49) uredio tužbeni zahtjev na način da je uz glavni tužbeni zahtjev postavio i alternativni kojim traži utvrđenje da je stekao valjani pravni osnov za upis prava vlasništva realnog dijela nekretnine oznake 1717/172 k. o. [katastarska općina] i podredni tužbeni zahtjev kojim traži utvrđenje da je vlasnik realnog dijela nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

4. Sud je proveo dokazni postupak u odnosu na tuženika pod 3), te je u dokaznom postupku izvršio uvid i pročitao: geodetski elaborat (l.s. 6-28), ugovor o darovanju od 29. rujna 2021. (l.s. 18-20), skicu lica mjesta (l.s. 21), prijepis posjedovnog lista (l.s. 22-23), Izjave MŠ (l.s. 23) i PŠ (l.s. 26), skice izmjere (l.s. 24 i 27), povijest promjena na katastarskim česticama (l.s. 29-30), Ugovor o kreditu od 10. kolovoza 1992. (l.s. 31-32), uvjerenje Ureda državne uprave u Zadarskoj županiji od 12. veljače 2018. (33-34), račune (l.s. 50-75), avio snimak (l.s. 78-81), proveden je očevid na licu mjesta 19. svibnja 2025. (l.s. 89-90), izvršen je uvid u skicu i fotografije sudskog očevida (l.s. 93-95), saslušani su svjedoci KŠ (l.s. 101), ZŠ (l.s. 101-102), NŠ (l.s. 102), HŠ (l.s. 102-103) i MŠ (l.s. 103), te je izvršen uvid u ovosudne predmet P-3649/05 (u privitku), P-749/13 (u privitku) i P-1346/23 (novi broj 122/26-u privitku).

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Predmet postupka je tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenjem da je vlasnik nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] površine 1271 m2, nastale cijepanjem čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

6.1. Tužitelj se u činjeničnom osnovu tužbe poziva na dosjelost.

7. Nije sporno da je predmetna nekretnina u naravi obiteljska kuća s dvorištem u kojoj živi tužitelj JŠ.

7.1. Sud je proveo očevid na licu mjesta 19. svibnja 2025. (l.s. 89-90) radi identifikacije prijepora, te je temeljem skice i fotografija sudskog očevida (l.s. 93-95) utvrđeno da je utužena nekretnina sukladna priloženom geodetskom elaboratu pretparcelacije i čini čest. zem. [katastarska čestica] za cijelo površine 1271 m2, u k. o. [katastarska općina] koja je nastala cijepanjem od matične čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Predmet spora predstavlja kuću katnicu tužitelja s uređenim dvorištem koje je sa svih strana ograđeno starim betonskim zidovima osim u krajnjem istočnom dijelu prema posjedu tužiteljevog strica, a što odgovara i situaciji iz geodetskog elaborata. Nadalje je vidljivo da se u dvorištu nalaze tri stabla masline stara najmanje 30 godina, 10 stabala voćaka i obrađeni povrtnjak, te da ogradni zid nekretnine djeluje star 40-tak godina i visine je 1 m.

7.2. Iz geodetskog elaborata ing. geod. ČŠ, pod Klasom: 932- 06/2023-02/733, Ur. broj: 541-24-01/3-23-5 od 8. veljače 2023. (l.s. 6-28) proizlazi da je nekretnina oznake 1717/172 k. o. [katastarska općina], ukupne površine 1271 m2 formirana od matične k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] temeljem geodetskog elaborata ing. geod. ČŠ, pod Klasom: 932-06/2023-02/733, Ur. brojem: 541-24-01/3-23-5 od 8. veljače 2023.

7.3. Prema ugovoru o darovanju od 29. rujna 2021. (l.s. 18-20) proizlazi d je darovatelj KŠ darovao sinu JŠ dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ukupne površine 1176 m2, u naravi kuća katnica s dvorištem, koja je prema skici lica mjesta izrađenoj od strane Aces Zadar označena slovom C (D-E-H-I-J-M) koja skica je sastavni dio tog ugovora (l.s. 21), dok su drugi označeni objekti s dvorištima na skici Aces [adresa] naznačeni kao posjed SŠ i KŠ.

7.4. Iz prijepisa posjedovnog lista (l.s. 22-23) proizlazi da je čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 8755 m2, Draga, kuća 10 m2, dvorište 500 m2, dvorište 500 m2, pašnjak 7.529 m2, zgrada 63 m2 i zgrada 63 m2 upisana u posjedovnom listu 16112 u korist PŠ, ŽŠ, [adresa], KŠ MŠ i ĐŠ kao suposjednika u neutvrđenim udjelima.

7.5. Uvidom u ovjerene Izjave MŠ i PŠ od 5. prosinca 2023. koja je ovjerena pred javnim bilježnikom (l.s. 23 i 26) proizlazi da potvrđuju da na nekretnini oznake 1717/172 k. o. [katastarska općina] prema skici u prilogu (l.s. 24 i 27) ne polažu nikakvih vlasničkih niti dugih prava, te da nisu u posjedu tog dijela nekretnine. Predmetnu nekretninu da je započeo graditi CŠ, djed KŠ, i to još 1948. godine, te je iza smrti CŠ, kuća s dvorištem pripala KŠ.

7.6. Iz povijesti promjena na katastarskim česticama (l.s. 29-30) proizlazi da je prema najstarijim podacima za k. o. [katastarska općina], kojoj općini je predmetna čestica pripadala do osnivanja k. o. [katastarska općina] 1964. godine, predmetna nekretnina bila evidentirana u posjedovnom listu Gradskog narodnog odbora, I. revizijom k.o. Arbanasi 1955. godine je utvrđena i evidentirana posjedom CŠ, T „ R“ (3.700 m2), FŠ (3000 m2) i ostatak površine javnim dobrom. Osnivanjem k. o. [katastarska općina] 1964. godine je čest. 1717/1 za cijelo upisana posjedom Narodnog odbora općine Zadar. Novom izmjerom dijela k. o. [katastarska općina] podaci koji su stupili na snagu 1974. godine, od dijela čest. zem. [katastarska čestica] se formira veći broj novih čestica (1717/25-1717/39) ali posjednik iste i dalje je evidentirana Općina Zadar (danas je to Grad Zadar). Potom su 1992. i 1995. godine na osnovu utvrđenog stanja na terenu posjednicima dijela čestice zemlje [katastarska čestica] upisani Franov KŠ (L), Franov EŠ (A), ŽŠ (G), CŠ PŠ (Ć) i [adresa], što je vidljivo i iz rješenja Klasa: 932-07/92-17/59 koja je u prilogu povijesti promjena.

7.7. Prema ugovoru o kreditu od 10. kolovoza 1992. (l.s. 31-32) proizlazi da je KŠ (Umberto) od Splitske banke d.d. odobren kredit za popravak stambenih i gospodarskih zgrada oštećenih ratnim razaranjima. Iz uvjerenja Ureda državne uprave u Zadarskoj županiji od 12. veljače 2018. (33-34) utvrđeno je da je Županijska komisija za popis i procjenu ratnih šteta izvršila popis i procjenu ratne štete na obiteljskoj kući vlasnika KŠ na adresi [adresa] i da kuća ima II. stupanj oštećenja.

7.8. Iz računa (l.s. 50-75) proizlazi da računi HEP-a glase na tužiteljevog pradjeda CŠ, dok računi na prikupljanje otpada i računi za vodu glase na ime tužitelja KŠ.

7.9. Prema kopijama avio-snimki iz zraka iz 1959. i 1967. godine (l.s. 78-81) vidljivo je da je na predmetnoj nekretnini već tada bila položena građevina.

7.10. Svjedok KŠ (l.s. 101), rođen 1961. godine, otac tužitelja, je naveo da je ovu nekretninu njegov djed po majci CŠ dobio od Mjesnog odbora Zadarski Dračevac nakon II. Svjetskog rata uz suglasnost svih župljana, a ova nekretnina je nekada čak bila i crkvena i za nju se davala tridesetina od strane HŠ, a inače se crkvi davala desetina. Ta dokumentacija o dodjeli zemlje CŠ je uništena u kući u požaru tijekom Domovinskog rata. Njegov djed CŠ je odmah nakon što je dobio ovu nekretninu počeo graditi kuću 1948. godine i završio je tu kuću 1958. godine, kada je uvedena i struja, te je i on kao dijete do pete godine živio s roditeljima u ovoj kući, pa se nakon završenog 4. razred osnovne škole vratio u ovu kuću zajedno s roditeljima koji su se vratili dogledati starce, odnosno roditelje njegove mame, pa je ova nekretnina odmah tada i ograđena kada su se vratili, a radi se o zidu koji je i danas vidljiv na terenu, a zadnje su predmetnu nekretninu ogradili zidom prema moru kada je išao u 6. razred osnovne škole 1974. godine i on je također pomagao u gradnji tog zida prema moru svom ocu SŠ i djedu CŠ. Nitko ih nikada nije smetao u posjedovanju predmetne nekretnine, a niti im je osporavao da bi to bilo njihovo. Njegov djed CŠ je polovicu ovog teretna dao njemu, a polovicu njegovoj mami O. Od svoje polovice je on pola kuće i terena dao svom bratu EŠ. Njegov dio koji ustvari predstavlja ¼ nekadašnjeg posjeda CŠ je dao svom sinu prije par godina, a radi se o predmetnoj nekretnini. Vezano za predmetnu nekretninu je imao spor s ujcem iz [adresa] BŠ, te je on dobio taj spor protiv svoga ujaka. Njegov ujak se zove ŠŠ pok. CŠ i radi se o tužitelju u predmetu P-3649/2005.

7.11. Svjedok ZŠ (l.s. 101-102), rođen 1961. godine, je naveo da je predmetna nekretnina nekada pripadala CŠ pradjedu tužitelja, a on je dobio suglasnost od mjesne zajednice Dračevac da može graditi na ovoj nekretnini, takvo je bilo pravilo. Ne zna je li CŠ što platio za taj teren, ali zna da ako nisu bio iz Dračevca da nisi mogao dobiti suglasnost za gradnju. Inače je on susjed na udaljenosti od 150 m od predmetne nekretnine pa mu je tako poznato ovo što je naveo. Tu nekretninu je CŠ dobio poslije II. Svjetskog rata i on je prije 1950. godine tu izgradio kuću, a u toj kući su živjeli CŠ i njegova supruga, te zet A i kćer Č s djecom. Zna da je CŠ pola svoje nekretnine dao unuku KŠ, ocu tužitelja, a pola kćerki O pa je potom KŠ dio nekretnine gdje je stara kuća dao svome bratu EŠ, a preostali dio svoje nekretnine je dao sinu JŠ i radi se upravo o predmetnoj nekretnini. Ova nekretnina je sa svih strana ograđena zidom prije nego on pamti, što znači da je bila ograđena do 1960. godine. Prema moru je taj zidić nizak i nije sagrađen cijelom dužinom nego možda do pola. Nitko nikada nije smetao tužitelja i njegove prednike u posjedovanju ove nekretnine.

7.12. Svjedok NŠ (l.s. 102), rođena 1954. godine, je navela da je međaš predmetne nekretnine s istočne strane i da se ovdje doselila 1977. godine kada se udala, a da je dolazila već od 1975./1976. na ovu lokaciju. Zna da je ova nekretnina nekada pripadala CŠ pradjedu tužitelja koji je izgradio svoju kuću na društvenom zemljištu jer su mu to dozvolile tadašnje društvene strukture. Ta kuća je sagrađena davno prije nego je došla na ovu lokaciju i bila je djelomično ograđena. Jedino je neograđen bio jedan manji dio prema moru, a preostali dio prema moru je bio ograđen, pa su oni ogradili taj manji dio negdje 1970-ih i sjeća se da je tada pradjed tužitelja CŠ još bio živ. Zna da je otac tužitelja KŠ dobio ovu nekretninu od svoga djeda VŠ te ju je darovao svome sinu JŠ ovdje tužitelju. Nakon što joj je predočena skica očevida navodi da je njezina kuća na čest. zem. [katastarska čestica], te da je CŠ pripadao kompleks predmetne nekretnine i sve do glavne ceste kroz naselje Dračevac koja je sjeveroistočno i ta nekretnina koja je nekada bila od CŠ je vidljivo ograđena i na skici koja joj je predočena. Ograđena je starim zidom koji je sagrađen prije nego se ona doselila na ovu lokaciju, sjeća se da je 1970-ih jedino dograđen ogradni zid na poziciji između točaka J-F, a što je prema njezinoj nekretnini i tu su ranije prednici tužitelja imali kokošinjac i palili su smeće na tom dijelu.

7.13. Svjedok HŠ (l.s. 102-103), rođen 1950. godine, je naveo da je ova nekretnina nekada pripadala CŠ pradjedu tužitelja, pa ju je od njega prvo dobio otac tužitelja KŠ koji je ovu nekretninu dao tužitelju. Navodi da se njegova kuća nalazi na oko 300 m istočno prema crkvi. Zna da je CŠ dobio ovu zemlju za gradnju kuće isto kao i svi drugi u selu, a tako je i svjedok dobio svoju zemlju. Ovo dobro zna jer je bio i član tog savjeta Mjesne zajednice Dračevac. Ta Mjesna zajednica je izdavala ljudima jedan papirić koji je bio suglasnost za gradnju i bez toga se nije moglo imati zemlju na ovoj lokaciji, odnosno nije se moglo ući u posjed. CŠ je predmetnu nekretninu dobio davno prije i to čak prije rođenja svjedoka, zna da kada je krenuo u školu da je kuća CŠ već bila izgrađena i da je to bila najzapadnija kuća na Dračevcu. Kasnije je trebalo tu zemlju srediti, pa je tako on išao platiti svoju u općinu [adresa], što je učinio 1986. godine. Zna da je bila strašna inflacija i da je prva rata bila visoka, a potom je znao dvije rate platiti za šteku cigareta. Kada je krenuo u školu nekretnina CŠ je bila ograđena kamenom i dračom, a potom je 1970. godine ta ograda zamijenjena betonskim zidom. Nitko se CŠ nije dirao u posjed, ni mjesna zajednica ni općina, a niti nitko treći. Zna da je bio sudski spor s ujcem iz Australije koji je njemu pašanac i on je imao njegove papire pa tako zna da je taj spor na kraju završio i da su se oni nešto izvansudski nagodili, a ujak iz Australije je kasnije preminuo. Naprijed navedena suglasnost Mjesne zajednice je bila jedan papirić ¼ jedne stranice gdje je pisalo kome se odobrava gradnja i na kojem prostoru, te je bio i potpis predsjednika Mjesne zajednice s pečatom.

7.14. Svjedok MŠ (l.s. 103), stric tužitelja, rođen 1964. godine, je naveo da je prvi susjed prema sjeveroistoku i tamo gdje piše kuća brata tužitelja, to je zapravo njegova kuća, kuća tužiteljevog strica, odnosno njegova kuća. Njegov djed CŠ sagradio staru kuću na ovoj nekretnini još prije 1950-ih, to je bila stara kuća širokih zidova, a prethodno je djed dobio suglasnost Mjesne zajednice kao i svi drugi. Djed je vjerojatno sredio dokumentaciju za ovu nekretninu prema Općini Zadar, to se tada plaćalo, djed je imao neku dokumentaciju, ne zna što je s tim jer su njihove kuće stradale u Domovinskom ratu, na ovu kuću su pale granate. Inače je Dračevac bio prva linija obrane [adresa], brat koji je otac tužitelja i on su dobili pravo na obnovu kuća. Njegova kuća je II. stupanj oštećenja, a na tužiteljevu kuću su pale čak dvije granate. Otkada se on rodio je ovaj teren zajedno s njegovim terenom, koji je prema cesti sjeveroistočno, bio ograđen sa svih strana zidom visine 1 m. Nitko nikada nije smetao tužitelja, a prije toga njegovog oca i djeda u posjedovanju ove nekretnine. Njegov brat, otac tužitelja je imao spor sa našim ujcem iz Australije koji je tvrdio da je to njegova djedovina, što nije bila, već njihova djedovina, ali mu je brat ipak dao parcelu u selu koju je ovaj prodao Gradu i tu je sada Mjesni odbor i vrtić, pa se tako taj spor mirno završio.

8. U ovom postupku je temeljem iskaza svjedoka KŠ, ZŠ, NŠ, HŠ i MŠ, kojima sud vjeruje u cijelosti, utvrđeno da je pradjed tužitelja CŠ dobio predmetnu nekretninu od Mjesnog odbora Zadarski Dračevac nakon II. Svjetskog rata uz suglasnost svih župljana, te je pradjed tužitelja prije 1950. godine tu izgradio kuću. Predmetna nekretnina je stradala u Domovinskom ratu, pa je tako izgorjela i sva dokumentacija koja se tiče odobrenja za građenje koja je izdana od Mjesne zajednice. Otac tužitelja KŠ je dobio ovu nekretninu od svoga djeda VŠ te ju je darovao svome sinu JŠ, ovdje tužitelju. Ova nekretnina je sa svih strana bila ograđena zidom prije 1960. godine. Prema moru je taj zidić nizak i nije bio sagrađen cijelom dužinom, pa je ograđen i u preostaloj dužini 1970-ih. Svjedoci su suglasno iskazivali i o tome da nitko nikada nije smetao tužitelja i njegove prednike u posjedovanju ove nekretnine.

8.1. Takvi iskazi svjedoka su sukladni zapažanjima suda na sudskom očevidu i materijalnim dokazima u spisu, a posebno ugovoru o darovanju od 29. rujna 2021., Izjavama MŠ i PŠ, uvjerenju Ureda državne uprave u Zadarskoj županiji od 12. veljače 2018. prema kojem je kuća ima II. stupanj oštećenja iz Domovinskog rata pa se svjedocima vjeruje kada navode da je dokumentacija o dodijeli zemljišta uništena, a posebno je sukladna povijesti promjena na katastarskim česticama u kojoj se navodi da je I. revizijom k.o. Arbanasi 1955. godine nekretnina utvrđena i evidentirana posjedom pradjeda tužitelja CŠ, T“ u površini od 3.700 m2, te da je prema avio-snimkama iz zraka iz 1959. i 1967. godine već tada bila položena građevina na predmetnoj nekretnini.

9. Prema tome je nedvojbeno utvrđeno da je predmetna nekretnina nesmetani posjed i vlasništvo tužitelja i njegovih pravnih prednika već preko 70 godina te ni tužitelju, a ni njegovim pravnim prednicima nitko nikada nije osporavao posjed i vlasništvo na predmetnoj nekretnini.

10. Vezano za navode tuženika pod 3) Grada Zadra o tome da je tuženik već sudjelovao kao stranka u postupku u svojstvu tuženika u predmetu P-3649/2005, ovaj sud je izvršio uvid u taj predmet (u privitku), te je utvrđeno da je presudom od 4. kolovoza 2010. pravomoćno odbijen tužbeni zahtjev ŠŠ pok. CŠ i DŠ pok. CŠ za utvrđenjem prava suvlasništva na predmetnoj čest. zem. [katastarska čestica] protiv, između ostalih, Grada Zadra i oca tužitelja KŠ, kao tuženika, a što je sukladno tvrdnjama tužitelja i navodima saslušanih svjedoka o tome da ne postoje prava trećih osoba na prijeporu jer da rođaci tužiteljevog oca nisu uspjeli pred sudom dokazati da im pripada suvlasnički dio predmetne nekretnine, te da su se nakon pravomoćnog okončanja toga spora izvansudski nagodili i da je rođacima tužiteljevog oca pripala nekretnina na drugom mjestu. Nadalje je uvidom u spise P-1346/2023 (u privitku) i P-749/2013 (u privitku) utvrđeno da se radi o pravnoj stvari trećih osoba protiv Grada Zadra koji se ne odnose na predmetni realni dio ove nekretnine, pa nisu mjerodavne za ovu pravnu stvar.

11. Dakle, obzirom da je vrijeme potrebno za dosjelost započelo teći još 1950- tih, dakle za vrijeme važenja Općeg građanskog zakonika, valja navesti da prema pravilima o dosjelosti (originarnom načinu stjecanja vlasništva na tuđoj stvari), kojima je svrha uklanjanje trajnog nesklada između posjeda i vlasništva, uspostavljanje pravnog stanja i dopuna zaštiti pravnog prometa, među kojima su i pravila o izvanrednoj dospjelosti (pravno pravilo iz § 1472. Općeg građanskog zakona /Allgemeines bürgerliches Gesetzbuch/, članak 28. stavak 4. i 5. u vezi s člankom 21. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima /Narodne novine, broj: 53/1991./, članak 159. stavak 4. u vezi s člankom 129. stavkom 1. i članka 114. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima /Narodne novine, broj: 81/2015. – pročišćeni tekst, 94/2017. – ispravak, u daljnjem tekstu: ZV), u kontinuitetu (uz neznatna odstupanja koja nisu relevantna za predmetni spor), samostalni posjednik nekretnine u vlasništvu jedinice lokalne samouprave i jedinice područne (regionalne) samouprave i s njom izjednačene pravne osobe, stječe dosjelošću vlasništvo pošto njegov zakonit, istinit i pošten ili barem pošten, samostalan posjed neprekidno traje četrdeset godina, a što znači da tužiteljica nije bila dužna dokazati zakonit naslov stjecanja nekretnine svoga oca, već je tuženik bio dužan dokazati da je posjed tužiteljice i njezinog oca bio nepošten.

11.1. Kako je vrijeme za stjecanje vlasništva dosjelošću teklo i kroz vrijeme važenja Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (NN br. 53/91, 9/92 i 77/92 dalje: ZOVO koji je bio u primjeni do 1. siječnja 1997.), valja navesti da je u primjeni odredbe članka 28. stavak 4. ZOVO, jednako kao i sada važećom odredbom članka 159. ZV, jedna od pretpostavki sjecanja prava vlasništva je pošten posjed. Prema odredbi članka 72. stavak 2. ZOVO, (kao i odredbi članka 18. stavak 5. ZV), na koju se poziva pobijana presuda, posjed je pošten odnosno savjestan ako posjednik ne zna ili ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova, time da se poštenje odnosno savjesnost pretpostavlja.

11.2. Za izvanrednu dosjelost stjecanja prava vlasništva na nekretninama u smislu odredbe čl. 28. st. 4. ZOVO potreban je savjestan posjed, te protek vremena od 20 godina neprekidnog posjedovanja, dok je u smislu odredbe čl. 159. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 81/15 - pročišćeni tekst- dalje ZV) određeno je da samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten, stječe pravo vlasništva, kada se radi o nekretninama u vlasništvu jedinica područne (regionalne) samouprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, protekom 40 godina, što znači dvostruko vrijeme u odnosu na vrijeme iz čl. 159. st. 2. ZV-a.

11.3. Predmnijeva poštenja posjeda nije oborena niti jednim provedenim dokazom.

11.4. Ovdje valja navesti da su sudovi zauzeli stajalište o tome da se kod dosjelosti u obzir uzima i vrijeme do 8. listopada 1991. kao u odluci broj Rev-291/14 od 17. travnja 2018. pri čemu je navedeno shvaćanje: „Kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZV, nego na temelju drugih odredaba tog zakona. Rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela, mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud RH naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba.

11.5. Gore navedeno shvaćanje doneseno je na temelju shvaćanja zauzetog u presudama Europskog suda za ljudska prava (Trgo protiv Hrvatske, Jakeljić protiv Hrvatske, Radomilja i drugi protiv Hrvatske i Gashi protiv Hrvatske) vezano uz propise i prava stranaka koja su stečena na temelju ukinutih zakonskih odredbi, a to je: „U tim okolnostima, sud smatra da podnositelj zahtjeva koji se razumno oslonio na zakonodavstvo koje je kasnije ukinuto kao neustavno ne bi trebao – s obzirom na izostanak bilo kakve štete u odnosu na prava drugih osoba – snositi posljedice greške koju je počinila sama država, donijevši takav neustavan propis. Zapravo, kao posljedica njegovog ukidanja, vlasništvo imovine koje je podnositelj zahtjeva stekao dosjelošću na temelju odredbe koja je kasnije ukinuta kao neustavna, vraćeno je državi kojoj je time pogodovala njezina vlastita greška. U svezi s tim, sud ponavlja da rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela mora snositi država te da se greške ne smiju ispravljati na trošak dotičnog pojedinca, posebice kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes.

12. Sukladno svemu naprijed iznesenom, ovaj sud je nedvojbeno utvrdio neprekinuti pravni slijed izvanknjižnog stjecanja prava vlasništva što govori u prilog mirnom posjedu tužitelja osobno i putem prednika te da ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba pa je tužitelj računajući posjed svojeg pravnog prednika stekao pravo vlasništva na spornoj nekretnini dosjelošću, i to mirnim i nesmetanim posjedom do podnošenja tužbe u trajanju od preko 40 godina, pa su se tako ostvarile pretpostavke za stjecanje vlasništva dosjelošću kako to propisuje temeljem čl. 159. st. 4. ZV-a. Stoga je usvojen tužbeni zahtjev tužitelja kao u izreci ove presude.

12.1. Kako je sud našao osnovanim glavni tužbeni zahtjev, to nije odlučivao o podredno postavljenim tužbenim zahtjevima kako to nalaže odredba čl. 188. st. 2. ZPP.

13. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP, odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23 i 107/25, dalje: Tarifa) i VPS-a od 1.350,00 eura, te je tužitelju priznat trošak odvjetničke nagrade u odnosu na tuženika pod 3) koji se protivio tužbenom zahtjevu, i to: za sastav tužbe u iznosu od 100 bodova (Tbr. 7.1.), sastav podnesaka od 21. ožujka 2024. i 26. ožujka 2025. po 25 bodova za svaki podnesak (Tbr. 8.4.), za sastav podneska od 25. veljače 2025. 100 bodova (Tbr. 8.1.), zastupanje na ročištima od 12. ožujka 2025., 19. svibnja 2025., 30. listopada 2025. i 31. ožujka 2026. po 100 bodova za svako ročište (Tbr.br. 9.1.), ukupno 650 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 EUR i uvećano za 25 % PDV iznosi 1.625,00 EUR čemu treba pridodati trošak vještačenja u iznosu od 530,89 EUR, trošak sudske pristojbe na tužbu 39,82 EUR i na presudu 39,82 EUR, tako da ukupni priznati parnični trošak tužitelja iznosi 2.235,53 EUR, dok se preko dosuđenog odbija kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška.

.

U Zadru, 16. travnja 2026.

Sutkinja

Maja Ivković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovome sudu, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivne stranke, u roku od 15 dana od dana objave odluke, a o njoj odlučuje županijski sud.

DNA:

- Tužitelju po punomoćnicima

- Tuženicima pod 1), 2) i 3) osobno

Nakon pravomoćnosti:

-Ministarstvo financija – Porezna uprava, Područni ured Zadar