REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

76. Povrv-734/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu toga suda Jasni Golubić, u pravnoj stvari tužitelja SARAĐEN d.o.o. Stankovci, Stankovci 82, OIB: 59578167745 kojeg zastupa punomoćnik Zvonimir Đuran, odvjetnik u Zagrebu, Andrije Hebranga 8, protiv tuženika PROINSTAL d.o.o. Zagreb, Mandaličina ulica 21, OIB: 67041442986, radi isplate , nakon glavne i javne rasprave zaključene 10. ožujka 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja te u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, uz objavu 16. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Mladena Ježeka iz Zagreba, Šoštarićeva 10, poslovni broj Ovrv-103684/2024 (javnobilježnički predmet: UPP/OS-Ovrv-1418/2024), od 17. prosinca 2024. kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 7.934,65 EUR s zateznim kamatama koje teku

- na iznos od 3.527,03 EUR od 25. svibnja 2024. do isplate,

- na iznos od 1.394,42 EUR od 13. lipnja 2024. do isplate,

- na iznos od 3.013,20 EUR od 20. lipnja 2024. do isplate,

po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 8 dana, te naknaditi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 291,69 EUR s zateznim kamatama od 17. prosinca 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 8 dana.

II Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 500,00 EUR, zajedno sa zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 16. travnja 2026. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 8 dana.

Obrazloženje

1. Javni bilježnik Mladen Ježek iz Zagreba donio je dana 17. prosinca 2024., povodom prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave koji je podnio tužitelj (tada ovrhovoditelj), rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-103684/2024. Rješenje o ovrsi prileži listu 24 spisa.

2. Tuženik (tada ovršenik) je u prigovoru protiv navedenog rješenja o ovrsi naveo da je utužena tražbina podmirena u cijelosti.

3. Tužitelj se podneskom od 26. rujna 2025. očitovao na navode iz prigovora. Iz istog proizlazi da je između stranaka postojao poslovni odnos temeljem kojeg je tužitelj tuženiku tijekom 2024. godine isporučivao građevinski materijal te pružao povezane usluge, o čemu su izdavani računi i otpremnice za svaku pojedinu isporuku. Ističe da tuženik nije podmirio dospjele novčane obveze po izdanim računima, te da iz priložene dokumentacije (računi, otpremnice, konto-kartica) proizlazi postojanje i visina duga u ukupnom iznosu od 7.934,65 EUR, pri čemu tuženik u prigovoru ne osporava isporuku robe i izvršenje usluga. U odnosu na navode tuženika glede pojedine uplate, tužitelj navodi da je ista knjižena na ranije dospjele obveze sukladno redoslijedu dospijeća, što ne utječe na ukupno dugovanje, a koje je razvidno iz poslovnih knjiga i može se utvrditi financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem. Također ističe da tuženik nije osporio dio potraživanja po pojedinim računima, zbog čega se taj dio smatra nespornim. Nadalje, tužitelj predlaže da sud pribavi podatke od Porezne uprave o tome je li tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza po spornim računima, smatrajući da bi to bilo relevantno za ocjenu osnovanosti potraživanja. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže da sud održi na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi te obveže tuženika na isplatu utuženog iznosa s pripadajućim kamatama i troškovima postupka. U prilog navodima iz podneska tužitelj je dostavio račune s pripadajućim otpremnicama, ponude, konto-karticu, opomenu te e-mail korespondenciju između stranaka (list 50 do 120 spisa).

4. Na pripremnom ročištu održanom 10. ožujka 2026. pristupio je punomoćnik tužitelja, dok tuženik, iako uredno pozvan, nije pristupio, pa je ročište održano u njegovoj odsutnosti. Punomoćnik tužitelja ostao je kod tužbe i tužbenog zahtjeva te svih navoda i dokaznih prijedloga, navodeći da je činjenično stanje dovoljno utvrđeno na temelju isprava u spisu, zbog čega nije predlagao izvođenje daljnjih dokaza. Također je ukazao na procesnu pasivnost tuženika, koja se očituje u nepristupanju ročištu i neočitovanju na podnesak tužitelja od 26. rujna 2025., te istaknuo da između stranaka nije sporno postojanje poslovnog odnosa niti izvršena uplata, ali da ista ne utječe na visinu potraživanja. Sud je zaključio prethodni postupak, proveo glavnu raspravu te, imajući u vidu stanje spisa i priloženu dokumentaciju, odlučio da se daljnji dokazi neće izvoditi. Nakon uvida u spis i pročitane dokumentacije, dokazni postupak je dovršen i glavna rasprava zaključena, a punomoćnik tužitelja predložio je usvajanje tužbenog zahtjeva uz dosudu troškova postupka.

5. Među strankama nije sporno da je između njih postojao poslovni odnos temeljem kojega je tužitelj tuženiku tijekom 2024. godine isporučivao građevinski materijal i pružao povezane usluge. Isto tako nije sporno da je tuženik izvršio jednu uplatu u iznosu od 3.527,03 EUR. Sporno je, međutim, je li tom uplatom, odnosno eventualnim drugim uplatama, podmirena utužena tražbina u cijelosti.

6. Iz sadržaja prigovora protiv rješenja o ovrsi proizlazi da tuženik osporava tražbinu isključivo tvrdnjom da je ista podmirena u cijelosti. Tuženik pritom nije osporio da su roba i usluge isporučene, niti je osporio pojedine račune po osnovi ili visini, osim što je naveo da dug više ne postoji zbog izvršenog plaćanja. Na pripremno ročište nije pristupio, niti se očitovao na podnesak tužitelja od 26. rujna 2025., iako mu je isti uredno dostavljen.

7. U skladu s odredbom članka 219. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) , svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika, dok će sud, ako neku činjenicu ne može sa sigurnošću utvrditi, o njezinu postojanju zaključiti primjenom pravila o teretu dokazivanja.

8. Tužitelj je postojanje i visinu svoje tražbine dokazivao računima i pripadajućim otpremnicama, iz kojih proizlazi vrsta, količina i datum isporučene robe i izvršenih usluga, kao i dospijeće utuženih obveza, te konto -karticom tuženika iz koje je vidljiv tijek zaduženja i uplata u međusobnom poslovnom odnosu stranaka. Sud ocjenjuje da navedene isprave čine konzistentnu i vjerodostojnu cjelinu te da iz njih proizlazi da je tužitelj uredno izvršio svoje ugovorne obveze, dok tuženik utužene račune nije podmirio u cijelosti.

9. U odnosu na uplatu tuženika od 21. svibnja 2024., sud prihvaća navode tužitelja da je ista uračunata na ranije dospjele obveze tuženika. Naime, kada između istih osoba postoji više istovrsnih obveza, a ono što dužnik ispuni nije dovoljno za namirenje svih, uračunavanje se, ako nema dužnikove izjave dane najkasnije prilikom ispunjenja, obavlja redom kako je koja obveza dospjela. Tuženik nije dokazao da je prilikom navedene uplate odredio da se ona ima uračunati baš na račun broj 1242-001-2024 ili na neku drugu konkretno utuženu tražbinu.

10. Slijedom navedenog, sama činjenica da je određena uplata izvršena ne dokazuje da je upravo utužena tražbina prestala, osobito kod postojanja više međusobnih istovrsnih obveza između istih stranaka. Budući da tuženik osim opće tvrdnje o podmirenju duga nije dostavio nikakvu dokumentaciju iz koje bi proizlazilo da su utuženi računi u cijelosti plaćeni, sud nalazi da tuženik nije dokazao svoje tvrdnje iz prigovora.

11. Sud pritom nije smatrao potrebnim izvoditi financijsko-knjigovodstveno vještačenje niti pribavljati podatke od Porezne uprave o tome je li tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza po spornim računima. To stoga što je činjenično stanje u odnosu na postojanje i visinu tražbine dovoljno utvrđeno na temelju isprava koje prileže spisu, dok eventualno korištenje prava na odbitak pretporeza nije odlučna činjenica za ocjenu je li između stranaka nastala i ostala neispunjena obveza plaćanja cijene za isporučenu robu i izvršene usluge.

12. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, sukladno članku 8. ZPP-a, sud je utvrdio da tužitelju pripada potraživanje prema tuženiku po računima kako proizlazi iz dokumentacije u spisu, s dospijećem kako je navedeno u izreci presude.

13. Budući da tuženik nije ispunio dospjelu novčanu obvezu, tužitelju, pored glavnice, pripadaju i zakonske zatezne kamate od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, sukladno članku 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 i 114/22; dalje: ZOO). Za odnose iz trgovačkih ugovora stopa zateznih kamata određuje se za svako polugodište uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena.

14. Slijedom svega navedenog, sud je održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Mladena Ježeka iz Zagreba poslovni broj Ovrv- 103684/2024 od 17. prosinca 2024. u dijelu kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 7.934,65 EUR sa zakonskim zateznim kamatama, kao u točki I. izreke presude.

15. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 151., čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, budući da je tužitelj u cijelosti uspio u parnici. Visina troškova zastupanja po punomoćniku – odvjetniku odmjerena je sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23; dalje: Tarifa).

16. U odnosu na troškove ovršnog postupka, tužitelj ima pravo na trošak sastava prijedloga za ovrhu u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 11.1. i Tbr. 46. Tarife) te na javnobilježničku nagradu u iznosu od 41,69 EUR sukladno čl. 5. i 9. Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku („Narodne novine“ br. 9/21). Na navedene troškove tužitelju pripadaju zatezne kamate od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate, sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a u vezi s čl. 30. st. 3. Ovršnog zakona („Narodne novine“ br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22).

17. Na ime troškova parničnog postupka tužitelju je priznat trošak zastupanja po punomoćniku – odvjetniku sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, i to za sastav podneska od 25. rujna 2025. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8/1 u vezi s Tbr. 54 Tarife) te za zastupanje na ročištu održanom 10. ožujka 2026. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9/1 u vezi s Tbr. 54 Tarife), što uz obračun PDV-a od 25% iznosi ukupno 500,00 EUR.

Zagreb, 16. travnja 2026.

SUDAC:

Jasna Golubić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 (petnaest) dana od primitka prijepisa presude. Žalba se podnosi pismeno, Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske, putem ovog suda.

DNA:

1. Odvj. Zvonimir Đuran, Zagreb, Andrije Hebranga 8

2. PROINSTAL d.o.o. Zagreb, Mandaličina ulica 21