Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž R-251/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Marije Šimičić predsjednice vijeća, Sonje Meštrović članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Mirjane Rubić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik ŽĆ, dipl. iur. iz Nezavisnih hrvatskih sindikata iz Zagreba, protiv tuženika GRADA KRAPINE, Krapina, Magistratska 30, OIB 70356651896, koji je zastupan po punomoćniku Ivanu Zubiću, odvjetniku u Krapini, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini poslovni broj Pr-38/2023-26 od 21. svibnja 2025., u sjednici održanoj 16. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini poslovni broj Pr-38/2023-26 od 21. svibnja 2025.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da isplati tužitelju iznos od 24.017,50 eura (180.959,80 kuna) sa zakonskim zateznim kamatama, koje teku na pojedine iznose kako je to specificirano u izreci presude, umanjenom za iznos zakonske zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu, u roku od 15 dana (točka I. izreke), kao i iznos od 836,15 eura neto na ime jubilarne nagrade sa zakonskim zateznim kamatama od 22. studenog 2023. do isplate (točka II. izreke), te iznos od 199,08 eura neto (1.500,00 kuna), sa zakonskim zateznim kamatama od 1. siječnja 2021., pa do isplate (točka III. izreke), sve u roku od 15 dana. Nadalje je tom presudom naloženo tuženiku da ispati tužitelju na ime naknade za božićne blagdane (božićnica) za 2022. iznos od 232,26 eura neto (1.750,00 kuna), na ime regresa za godišnji odmor za 2022. iznos od 199,08 eura (1.500,00 kuna), te na ime dara u naravi za 2022. iznos od 66,36 eura (500,00 kuna) sa zakonskim zateznim kamatama od 22. studenog 2023. (dana utuženja), pa do isplate, sve u roku od 15 dana (točka IV. izreke).

1.1. Odlukom o troškovima postupka sadržanoj u presudi, naloženo je tuženiku da tužitelju na ime parničnog troška isplati iznos od 265,45 eura, u roku od 15 dana (točke V. izreke), dok je odbijen tuženik sa svojim zahtjevom za naknadom troškova postupka (točka VI. izreke).

2. Protiv te presude žali se tuženik pobijajući je zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25., dalje: ZPP), s prijedlogom da se preinači shodno žalbenim navodima, podredno ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje ali pred drugim sucem.

2.1. Na žalbu nije odgovoreno.

3. Žalba nije osnovana.

4. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

4.1. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku pravilno je i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbe, pa je neosnovan i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja.

5. Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja za isplatu naknade plaće i drugim primanja koje bi tužitelj ostvario da je radio kod tuženika od 13. listopada 2020. do 14. svibnja 2023.

6. Prvostupanjski je sud po provedenom dokaznom postupku utvrdio u bitnome sljedeće odlučno činjenično stanje:

- da je presudom tog suda poslovni broj Pr-104/2020-44 od 10. siječnja 2023., a koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Bjelovaru, poslovni broj Gž R-36/2023-2 od 16. ožujka 2023., utvrđen nedopuštenim otkaz tuženika sadržan u Odluci o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju, Klasa: 111-01/20-01/06, Urbroj: 2140- 380/1-20-01 od 9. listopada 2020. i da je naloženo tuženiku Gradska knjižnica Krapina da vrati tužitelja KĆ na rad i to na radno mjesto voditelj matične službe u roku osma dana, dok je tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom kojim traži da se utvrdi nedopuštenim odgovor tuženika na Dopis tužitelja od dana 22. listopada 2020.,

- da je na temelju Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 9. listopada 2020. tužitelju prestao radni odnos 13. listopada 2020., te da je tužitelj 15. svibnja 2023. vraćen na rad na temelju presude Županijskog suda u Bjelovaru,

- da je tužitelj vraćen na rad privremenom mjerom suda od 17. ožujka 2021. do 22. prosinca 2021. kada je privremena mjera ukinuta,

- da je tužitelj od 22. travnja 2022. do 30. studenog 2022. ostvarivao plaću kod drugog poslodavca,

- da iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka proizlazi da je ukupno bruto plaće tužitelja za utuženo razdoblje od 14. listopada 2020. do 16. ožujka 2021. iznose 51.803,19 kuna / 6.875,46 eura, a ukupno razlike bruto plaće tužitelja za utuženo razdoblje od 23. prosinca 2021. do 14. svibnja 2023. iznose 129.156,61 kuna / 17.142,04 eura,

-da ukupna naknada za božićne blagdane za 2020. te naknada za božićne blagdane, regres i dar u naravi za 2022., iznose 5.250,00 kuna / 696,78 eura.

7. Na temelju prednjih utvrđenja prvostupanjski je sud prvenstveno smatrao da je neosnovan prigovor promašene pasivne legitimacije iz razloga što je odredbom članka 59. Zakona o ustanovama (»Narodne novine«, broj. 76/93., 29/97., 47/99., 35/08., 127/19. i 151/22., dalje: ZOU), propisano da ustanova odgovara za obveze cjelokupnom svojom imovinom, a osnivač ustanove solidarno i neograničeno odgovara za njene obveze, pa kako je tuženik osnivač Gradske knjižnice Krapina to da je pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari.

7.1. Nadalje je prvostupanjski smatrao da tužitelju zbog nedopuštenog izvanrednog otkaza ugovora o radu pripada pravo na naknadu plaće, kao i na naknadu razlike plaće između one koja mu je isplaćena kod novog poslodavca i one koja bi mu bila isplaćena kod tuženika da nije bilo nedopuštenog otkaza, kao i na isplatu ostalih materijalnih davanja, isplaćenih u razdoblju u kojem tužitelj nije radio krivnjom poslodavca, pa utvrđenjem nedopuštenim izvanrednim otkazom ugovora o radu, da je tužitelj je došao u položaj kao da mu svojstvo radnika nije prestalo pa time ima sva prava koja bi imao da nije bilo nedopuštenog izvanrednog otkaza ugovora o radu, zbog čega je smatrao da tužitelju pripada pravo na isplatu plaće i ostalih materijalnih davanja u vidu jubilarne nagrade, božićnice, regresa i dara u naravi. Pri tome, taj sud je visinu potraživanja utvrdio prihvaćajući nalaza i mišljenja vještaka.

8. Navedena utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda kao pravilne prihvaća ovaj žalbeni sud, a ni žalbenim navodima tužitelja nisu dovedeni u sumnju.

9. Naime, u ovom postupku je trebalo utvrditi pripada li tužitelju pravo na isplatu na ime neisplaćene naknade plaće za vrijeme nezaposlenosti od 13. listopada 2020. do 15. svibnja 2023., izuzev razdoblja od 17. ožujka 2021. do 22. prosinca 2021. u kojem periodu je na temelju privremene mjere suda vraćen na rad, dok je u periodu od 22. travnja do 30. studenog 2022. kada se zaposlio kod drugog poslodavca i to ARBIANA d.o.o. i s osnova tog radnog odnosa primao plaću.

10. Odredbom članka 95. Zakona o radu (»Narodne novine«, broj 93/14., 127/17., 98/19., 151/22. i 64/23., dalje: ZR), propisano je da radnik ima pravo na naknadu plaće za vrijeme prekida rada do kojeg je došlo krivnjom poslodavca ili zbog drugih okolnosti za koje radnik nije odgovoran (stavak 3.), u visini prosječne plaće koja mu je isplaćena u prethodna tri mjeseca (stavak 5.).

11. Na temelju prednjih utvrđenja i citiranih odredbi proizlazi da bi tužitelj imao osnovu potraživati neisplaćenu plaću, kao i druge naknade jer je upravo zbog krivnje poslodavca došlo do prekida rada.

12. Neosnovano tuženik u svojoj žalbi ističe kako on nije pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari jer je poslodavac tužitelja Gradska knjižnica Krapina, smatrajući da se odredba o odgovornosti tuženika kao osnivača poslodavca tužitelja ne odnosi na konkretni slučaj.

12.1. Naime, o pitanju odgovornosti osnivača ustanove za njezine obveze prema radnicima ustanove već je izraženo pravno shvaćanje (presude broj Gzz-108/03-2 od 31. ožujka 2004., Revr-717/04-2 od 17. veljače 2005., Revr-337/06-2 od 14. kolovoza 2006. i Revr-572/07-2 od 16. siječnja 2008., a na koje se poziva i Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci broj U-III-4601/2008 od 7. ožujka 2012.), prema kojemu osnivač ustanove odgovara solidarno i neograničeno za njezine obveze, uključujući i one prema radnicima ustanove, a što prihvaća i ovaj sud.

12.2. Stoga, pravilno je prvostupanjski sud otklonio istaknuti prigovor promašene legitimacije jer i po shvaćanju ovog suda solidarna odgovornost osnivača ustanove ne odnosi se samo na obveze prema trećim osobama kako to pogrešno smatra tuženik.

13. Pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je donio odluku o troškovima postupka, jer prema mišljenju ovoga suda tužitelju zastupanom po punomoćniku u osobi odvjetnika pripada u smislu odredbe članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a.

14. S obzirom na navedeno na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove presude.

Split, 16. travnja 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Marija Šimičić